Connect with us

Društvo

DANAS JE ĐURĐEVDAN! Vjeruje se da ne valja spavati, ali ako “dremnete” ima lijeka

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave 6. maja dan svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija – praznik poznat u narodu kao Đurđevdan.

Đurđevdan je druga slava po broju svečara u Srbiji iza Nikoljdana, a među najvećim je proljećnim praznicima. Prema narodnom, običajnom računanju vremena, Đurđevdan je polutar godine: vrijeme se računalo od i do Đurđevdana.

Kuće se kite vrbom i zelenilom. Pletu se vijenci od bilja i leskovog pruća koji se bacaju na kućni krov ili zadjenu za kapiju i stajska vrata.

Mnogi do ovog proljećnog praznika ne jedu ovčje mlijeko i jagnjeće meso, a do Đurđevdana ne spavaju u prirodi. Pored toga, mnogi ne muzu koze i ovce do tog dana i na Đurđevdan prvi put pomuzu svu sitnu stoku i prave sir, čija se prva grudva nosi svešteniku da je blagoslovi.

Ako je na Đurđevdan vedro, vjeruje se, biće rodna godina. Ako tada i sutradan pada kiša, ljeto će biti sušno. Pada li kiša na treći dan, dakle na dan svetoga Marka, ljeto će biti kišovito.

Đurđevdan je hrišćanski i narodni praznik koji se proslavlja 6. maja (23. aprila po starom kalendaru), čime se obilježava uspomena na Svetog Đorđa. Proslavljaju ga i katolici i pravoslavci 23. aprila, svako po svom kalendaru, kao Dan Svetog Georgija.

Prenos moštiju Svetog Đurđa, Đurđic se slavi 16. novembra i na osmom mjestu po broju slavara.

Đurđevdan se od 2015. godine nalazi u Nacionalnom registru Nematerijalnog kulturnog nasljeđa Srbije.

Porijeklo praznika

Đurđevdan je praznik sa jako puno običaja vezanih za njega, i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost, koje se tog dana obavljaju. Običaji i vjerovanja srpskog naroda vezana za Đurđevdan su u narodu svakako postojali i prije nego što je primio hrišćanstvo. Sveti Đorđe je svojim praznikom svakako zauzeo mjesto starog srpskog božanstva plodnosti Jarila i njegovog praznika.

Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Narodni praznik
Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve. Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji.

Glavni običaji su:
pletenje vijenaca od bilja
umivanje biljem
kupanje na rijeci
Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama kao i ulazne vratnice i kapije. Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni“ – “Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“. Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore.

Takođe, opletu se vjenčići od “đurđevskog cvijeća“: đurđevka, mlečike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu, do sljedećeg Đurđevdana.

Mnogi prave krstove od ljeskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama – “da bi se sačuvali od grada“ (slično krstovima od badnjaka za Božić).

Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah spušta: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa; to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.

Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca – “da budu zdrava kao dren“, djevojke – “da se momci grabe oko njih“, stariji – “da budu zdravi“, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana“, itd. Svaki prema svojim potrebama i željama.

Veliku važnost ima i kupanje na rijeci, prije sunca (ponekad se u reku bacaju vijenci od raznog cvijeća, ili se sipa mlijeko).

Da bi bili zdravi i jaki, ljudi su se kitili cvijećem i biljem, opasivali se vrbovim i drenovim prućem. Ponegdje se mladež ljuljala na drenovom drvetu, “da bi bila zdrava kao dren“, a djevojke su se valjale po zelenom žitu, “da bi im kosa rasla kao žito“.

Posebnoj je za ove običaje značajno bilje (poput selena, koprive, vrbe, drena, zelene pšenice itd.), kojim se ljudi i žene kite, ili “pričešćuju“ ili potapaju u vodu, u kojoj će se kupati, ili se po njima valjaju, ili (ako je drvo) ljuljaju, itd.

Đurđevdanski uranak
Narod na Đurđevdan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na “đurđevdanski uranak“, na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke. Za ovo se pripremi jelo i piće; obavezno se pripremi jagnje na ražnju a oni koji su za to zaduženi, odu mnogo ranije na zakazano mjesto i otpočnu sa pripremama tako da se ražanj već uveliko okreće kad ostali dođu. Pjesma, igra i veselje traju često i do podne.

Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem „da budu napredni kao vrba“, kite zdravcem „da budu zdravi kao zdravac“, koprivom “da kopriva opeče bolesti sa njim“, i selenom “da im duša miriše kao selen“.

Trpeza
Oko Timoka svaki domaćin na Đurđevdan dotjera pred crkvu po jedno muško jagnje, i tu mu na svaki rog prilijepi po voštanu svjećicu, pa sveštenik poslije liturgije izađe među jaganjce, zapale se jaganjcima sveće na rogovima, očita im se molitva i blagoslove ih za trpezu.

Oranje brazde oko sela
Zemljoradnici su oko sela oboravali brazdu koja je činila magijski krug u koji zle sile nisu mogle da prodru.

Stočarski praznik
Ovaj praznik naročito poštuju stočari. Ovog dana se stoka isteruje u planine na ljetnje paše. Tada se kolje prvo jagnje čijom su se krvlju, radi zdravlja, ukućani mazali po čelu i obrazima. Sakramentalna žrtva jagnjeta, s kojim se “pričešćuju“ sva djeca, je ujedno i najvažniji od običaja za taj dan.

Razna vjerovanja
Prije Đurđevdana ne treba selena brati ili mirisati, a na Đurđevdan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadene se za pojas, a djevojke i mlade za đerdan.

Na Đurđevdan ne valja spavati, “da ne bi boljela glava“, a ako je neko spavao “onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu“.

Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre “da bi zaštitili sebe i selo“.

Praznik Svetog Đorđa
Sveti Đorđe se na ikonama predstavlja na konju, u vojvodskom odjelu, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odjelu. Aždaja na ikonii predstavlja mnogobožačku silu koja je “proždirala“ brojne nevine hrišćane. Sveti Đorđe ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu“.

Pod pobjedom koju je Sveti Đorđe odnio nad aždajom, vjerovatno se misli na prekid progona hrišćana, deset godina poslije njegove smrti, i proglašenje hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva od strane cara Konstantina. Žena na ikoni je možda i sama sveta Aleksandra, žena koja se tradicionalno poistovećuje sa Priskom, suprugom cara Dioklecijana, i vjeruje se da predstavlja simbolično mladu hrišćansku crkvu.

Istorija
U vrijeme srpskog ropstva pod Turcima, Turci su bili odredili da im se godišnji porez plaća u dva dijela: na Đurđevdan i na Mitrovdan.

Nekada su ovog dana hajduci napuštali svoja mjesta zimovanja, svoje jatake, i odlazili u šumu na zakazano mjesto da ponovo otpočnu sa hajdukovanjem. U narodu je ostalo sjećanje na tadašnje hajdukovanje, pa je ostala i izreka “Đurđev danak – hajdučki sastanak, Mitrov danak – hajdučki rastanak“.

Đurđevdan je ujedno krsna slava mnogih pravoslavnih Srba i Roma, a, prema narodnoj pjesmi, bio je krsna slava i Kraljevića Marka.

Related Topics:

Društvo

DANAS JE TOMINDAN! jedan običaj morate ispoštovati

Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslaviće sutra Svetog apostola Tomu, praznik u narodu poznat kao Tomindan.

Sveti apostol Toma bio je jedan od dvanaestorice prvoapostola Hristovih.

Širio je hrišćanstvo u Palestini, a potom u Persiji i Indiji, gdje je usmrćen kopljima.

Mošti su mu u četvrtom vijeku prenesene u grad Edesu, a potom u Carigrad.

Tomindan mnoge porodice u Republici Srpskoj i Srbiji proslavljaju kao krsnu slavu.

Narodna vjerovanja i običaji
U nekim krajevima Srbije vjeruje se da ovaj svetitelj štiti domaćinstvo od vukova. Srbi vjeruju i da je Sveti Toma od oblaka oduzeo pečat zahvaljujući kojem narodu donosi kišu kao blagodet, a ne oluje koje uništavaju sve pred sobom.

Srbi vjeruju i da bi Sveti Toma, kad bi se naljutio, zemaljskom svijetu mogao da donese i drugi potom, ali u tome ga koči Presveta Marija, koja ga nadgleda. Na Tomindan koji nije crveno slovo se obično nikud ne ide i postoji izreka “Sveti Toma, sedi doma”.

Dok se u nedelju po Uskrsu slavi događaj vezan za “neverovanje” Tomino, u subotu je dan posvećen samom apostolu. Sveti Toma je poznat i kao Neverni Toma, jer je smatrao da nije moguće da je Isus vaskrsao. Prema Novom zavetu, kada se Hrist pojavio pred njim i ponudio mu da opipa rane, Toma je uzviknuo reči po kojima je upamćen:

– Gospod moj, i Bog moj! Zbog toga se danas u narodu onaj ko odbija da poveruje u nešto zove ”neverni Toma”. Veruje se da je on bio jedini od svih apostola koji je propovedao izvan granica tadašnjeg Rimskog carstva.

Širio je hrišćanstvo najpre u Palestini, potom u Persiji, a stigao je i do daleke Indije, gde je navodno umro mučeničkom smrću. Tomindan mnoge porodice u Srbiji obeležavaju kao krsnu slavu, a kako je prema narodnom verovanju Toma važio za vrednog i radnog, on se smatra zaštitnikom raznih zanatlija – drvodelja, bačvara, stolara, bunardžija i zidara.

Pripreme za slavu
Nekoliko dana pred slavu, u domu počinju pripreme, kako bi se svetac zaštitnik proslavio što svečanije. Kuća se rasprema i čisti, ukućani kupuju po nešto novo od odjeće, naročito za djecu, da se baš tog dana “ponove”. U kući treba da je svečana atmosfera i vedro raspoloženje, prenosi Espreso.

Dan uoči slave, domaćica kuće mesi kolač od čistog pšeničnog brašna, u koji se dodaje malo bogojavljenske i osvećene vodice pred slavu. Kolač se ukrašava raznim ukrasima od prostog testa (brašno i voda). na centralnom delu treba da se nađe ukras sa simbolom ISHS (Isus Hristos pobjeđuje).

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Pretežno sunčano, dan idealan za šetnju

U Bosni i Hercegovini se očekuje sunčano vrijeme, uz malu do umjerenu oblačnost, saopštio je Republički hidrometeorološki zavod.

Ujutro uglavnom vedro i hladnije, oko rijeka i po kotlinama magla i niska oblačnost. U nastavku dana preovladavaće sunčano uz promjenljivu oblačnost, dok će uveče doći do postepenog naoblačenja od zapada.

Vjetar slab do umjeren promjenljiv ili sjevernih smjerova. Jutarnja temperatura vazduha od jedan do pet, na jugu do devet, a u višim predjelima od minus jedan stepen Celzijusov.

Maksimalna dnevna temperatura biće od 13 do 16, na jugu oko 19 stepeni, u višim predjelima od devet stepeni Celzijusa.

Nastavi čitati

Društvo

POJAVA KOJA SE RIJETKO VIĐA: Stručnjaci upozoravali na “lažnu jesen”, ali je drveće zadesio drugi fenomen

Neuobičajeni vremenski obrasci predstavljaju veliki izazov za meteorologe koji pokušavaju da predvide kakva će biti nadolazeća godišnja doba.

Najtoplije ljeto ikada zabilježeno u Velikoj Britaniji, dovelo je do stvaranja ogromnog broja šumskih plodova, poput kestenja, žirova i bobičastog voća, ali stručnjaci ipak upozoravaju na fenomen poznat kao “lažna jesen”.

Britanska dobrotvorna organizacija za zaštitu prirode “National Trust” je istakla da je zbog suvih i toplih uslova u pojedinim oblastima nastupila “lažna jesen” kada drveće ranije odbacuje lišće.

Ipak, predviđa se da će u narednim sedmici u toj zemlji biti zabilježena “duga i živopisna” jesen, ali uz nezaobilazne klimatske uslove.

Neuobičajeni vremenski obrasci predstavljaju veliki izazov za stručnjake koji pokušavaju da predvide kakva će biti nadolazeća godišnja doba.

Bobičastog voća, žirova i gljiva već ima u obilju, ali ove godine su određene vrste proizvele ogroman broj plodova.

“National Trust” je saopštio da Velika Britanija proživljava “godinu šumskih plodova” koja se obično događa jednom u svake četiri godine.

Fenomen podrazumijeva da drveće i žbunje daju više hrane nego što bi životinje mogle da pojedu.

Emili Čendler, glavna baštovanka parka Danam Mesi (Dunham Massey), navela da je količina žirova koja je viđena ove godine “najveća ikada”.

Njena koleginica iz botaničke bašte Rovalen (Rowallane) u Sjevernoj Irskoj, Kler Meknali, potvrdila je da je zabilježena najbolja sezona bobičastog voća u posljednjih pet godina.

Iz dobrotvorne organizacije su saopštili da su vremenski uslovi usporili početak “lažne jeseni” kada se biljke suše i odbacuju lišće i plodove ranije nego što je uobičajeno. Ipak, septembarske kiše su dosta pomogle da stvari nastave da idu svojim predviđenim tokom.

Ipak, u Zapadnom Saseksu su neka stara stabla počela da se suše, a druga su već odbacila lišće uoči zime.

“National Trust” je u septembru izvijestio o obilnom rodu voća i bundeva. Smatra se da su klimatski uslovi tokom poslednjih godina dovele do “izazovnih uslova za razvoj biljaka”, ali da je bilo dosta voća.

Ipak, sušno vrijeme je ostavilo traga po poljoprivredu, a Nacionalno udruženje poljoprivrednika je u avgustu upozorilo da su nestašice vode značajno umanjile prinose.

Nastavi čitati

Aktuelno