Dok se nad Banjalukom nadvija još jedno vruće ljeto bez rješenja za ključne infrastrukturne probleme, gradonačelnik Draško Stanivuković oštro je kritikovao politiku SNSD-a koja, kako tvrdi, već mjesecima opstruiše usvajanje odluka od životnog značaja za građane. Posebno je ukazao na ignorisanje problema vodosnabdijevanja u prigradskim naseljima, ali i na odbijanje inicijativa koje bi mladim ljudima omogućile da ostanu i zasnuju porodice u svom gradu.
– Kako jedna politika zvana SNSD objašnjava građanima Banje Luke svoje blokade? – zapitao se Stanivuković, osvrćući se na višemjesečne opstrukcije u radu Skupštine grada.

– Kako objašnjavaju stanovnicima Tunjica, Ramića, Dragočaja, Prijakovaca, Potkozarja i Verića, čak i svojim članovima i simpatizerima, da mjesecima ne žele da usvoje odluku kojom bi konačno počela rekonstrukcija vodovodnog sistema Tunjice 1 i 2, i da će i ovo ljeto morati da provedu bez urednog snabdijevanja vodom? – rekao je gradonačelnik.

Stanivuković je ukazao i na to da SNSD, koji u Sarajevu bez ikakvih problema glasa za budžet institucija BiH – i to uvećan, na štetu Republike Srpske – istovremeno u Banjoj Luci blokira sve, čak i ono što bi bilo od direktne koristi njihovim biračima.

– Kako objašnjavaju da ne žele da usvoje odluku o besplatnim placevima za mlade bračne parove i višečlane porodice? Zar nije u interesu svih da ti ljudi ostanu ovdje, da stvaraju porodice i grade svoj život u Banjoj Luci? – istakao je Stanivuković.

Skupština grada Banja Luka, pod dominacijom odbornika SNSD-a i njihovih koalicionih partnera, nije održala redovnu sjednicu gotovo godinu dana. Stanivuković tvrdi da je riječ o svjesnoj blokadi koja ima za cilj političku ucjenu, a na štetu svih građana.

– Godina dana blokade, godina dana ucjenjivanja grada, njegovih građana, privrede i svih institucija. SNSD-u je svaki dan idealna prilika da oteža svom gradu i nanese mu nemjerljivu štetu! – upozorava gradonačelnik.

Za kraj, Stanivuković je poslao jasnu poruku:

– I pored svega, ne odustajemo. Banja Luka zaslužuje bolje. Uprkos svim opstrukcijama, nastavljamo, radimo, borimo se i nećemo stati! – poručio je.

Građani sada, više nego ikada, očekuju odgovore i konkretne poteze, jer dok političke igre traju – stvarni život ne čeka.

Helikopter Uprave za vazduhoplovstvo Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske poletio je na još jednu misiju u kojoj se ne prevoze samo pacijenti, već nada, borba i šansa za život.

Petnaestogodišnji dječak, inicijala V.V., kojem je dijagnostikovan tumor na mozgu, hitno je transportovan iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske u Banjaluci na Klinički centar Srbije u Beogradu, gdje ga je već po slijetanju dočekao tim ljekara na dječijem odjeljenju Klinike za neurologiju.

Let je realizovan brzo i efikasno, odmah po prijemu zahtjeva za vazdušni medicinski transport. Iako je ovo bio već 32. ovakav let od početka godine, svaki od njih nosi posebnu težinu – jer iza svakog stoji priča o borbi, nadi i vjeri u novi početak, piše Provjereno.info.

Emocije su bile jake, ekipa pilota i medicinskog osoblja spremna, meteorološka situacija povoljna, a brzo vrijeme reakcije naš saveznik. Pod budnim okom ljekara i stručne posade, helikopter je sigurno prevezao malog pacijenta do Beograda, gdje će tim specijalista nastaviti borbu za njegov život.

Načelnik Uprave za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske Boban Kusturić uputio je riječi podrške porodici i izrazio nadu u uspješno liječenje.

– U ime cijelog tima ljekara, te pilota i pripadnika naše uprave, malom pacijentu želimo snagu, brz i uspješan oporavak. Naša je dužnost da reagujemo brzo, ali i da budemo uz naše građane u najtežim trenucima. Ovaj let je bio više od zadatka, bio je poziv čovječnosti – poručio je Kusturić.

Ova misija još jednom je potvrdila koliko je važna uloga hitnog medicinskog transporta, kao i koliko vrijedi svaki tren u spasavanju mladog života. Helikopteri MUP-a Republike Srpske nisu samo letjelice, oni su vrlo često krila nade.

Prošlo je trinaest godina od stravične avionske nesreće koja je šokirala Banjaluku i region, a u kojoj su poginuli pilot Alen Crnalić (1988), instruktor padobranstva Nemanja Goronja (1980), instruktor Stefan Karanović (1989) i padobranci Nikola Stević (1993) i Srđan Kostić (1994).

Pad i tragičnu smrt sinova, uz zastrašujući vrisak, posmatrali su roditelji, a zatim su svojim vozilima bezuspješno pokušali da guraju olupinu aviona kako bi izvukli svoje najmilije.

Nesreća se dogodila 20. maja u 14 časova, a avion je pao samo nekoliko minuta nakon polijetanja, a nakon čega se zapalio.

Istraga koja je tada otvorena do danas nije završena, i za tu nesreću još niko nije odgovarao.