Connect with us

Društvo

DANAS JE VELIKI ČETVRTAK, ovo treba ispoštovati

Hrišćani danas obilježavaju Veliki četvrtak, uspomenu na Tajnu ili Posljednju večeru Isusa Hrista i njegovih učenika na kojoj su ustanovljeni najsvetiji kanoni hrišćanske crkve i prije svih, Sveta tajna pričešća, najsvetija tajna evharistije.

Na Veliki četvrtak obinježavaju se četiri važna događaja – sveto pranje nogu učenicima, Tajna večera, čudesna molitva i izdaja sina Božijeg.

Veliki četvrtak jedan je od najznačajnijih događaja u toku Velike ili Stradalne nedjelje u kojoj, prema hrišćanskom predanju, počinje i završava se Hristovo stradanje i njegova zemaljska misija za spas čovječanstva.

Prema jevanđelskim zapisima, Hristos je na Tajnoj večeri blagoslovio hljeb i podijelivši ga apostolima rekao: “Ovo je telo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grijehova”.

Zatim je uzeo čašu vina i rekao: “Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga Zavjeta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja grijeha”.

Ove riječi Hristove ponavljaju se do danas na liturgijama prije pričešća.

Isus je na Veliki četvrtak svojim učenicima oprao noge, učeći ih da služe jedni drugima i govorio o predstojećem stradanju.

Uslijedila je Judina izdaja, nakon čega su vojnici uhvatili Isusa u Getsimanskom vrtu.

Isus je u toku večere otkrio izdajstvo jednog od svojih učenika, a u Getsimanskom vrtu je svojom ličnom molitvom ukazao da je molitva za vrijeme nevolja, stradanja i iskušenja najveća snaga za podnošenje svih životnih poteškoća, pa i tjelesne smrti.

Te noći Hrista su se odrekla dva njegova učenika: Juda Iskariotski i Simon Petar, a jedan od njih Juda ga je izdao odnosno direktno učestvovao u njegovom hapšenju od vlasti Rima.

Hristos je pred svima rekao: Zaista vam kažem, jedan od vas izdaće me (Mat.26:21).

„A Juda izdajnik njegov odgovarajući reče: Da nisam ja učitelju? Reče mu (Isus): Ti kaza“ (Mat. 26:25). Reče mu Petar: Neću te se odreći makar morao i umrijeti s tobom” (Mat. 26:35).

Juda još na Veliku Srijedu otišao kod jevrejskih prvosveštenika i rekao: “Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati? A oni mu položiše 30 srebrnjaka” (Mat. 26:15) čime je u stvari već dan prije izdao Isusa. Zbog sjećanja na ovo izdajstvo srijedom se posti.

Veliki četvrtak je, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola, jedan od dana određenih za pričešće vjernika koji su, poštujući pravoslavni kanon, postili “na vodi”.

Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom (naforom) – telom Hristovim i vinom, koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda.

U svim hramovima SPC na ovaj praznik se služi liturgija Svetog Vasilija Velikog, koja se služi 10 puta godišnje, na sve velike pravoslavne praznike.

Na liturgiji Velikog četvrtka osvećuje se, po potrebi, Sveto miro u sabornim hramovima u središtima autokefalnih crkava, čije je varenje počelo na Veliki ponedjeljak.

Na ovoj liturgiji takođe se osvećuju i pripremaju pričasni darovi za bolesnike, koji se na časnim trpezama čuvaju preko cele godine. Umesto heruvimske pjesme, pričrsne i pjesme “Da ispolnjatsja” peva se deo molitve pred pričešće: “Večeri tvojeja tajnija”.

Uveče se drži veliko bdenije i čita se Dvanaest strasnih Jevanđelja, u kojima su opisana stradanja Gospodnja.

Za uspomenu na omivanje nogu, u sabornim hramovima pojedinih crkava i danas se vrši čin omivanja nogu poslije odslužene arhijerejske Liturgije Sv. Vasilija Velikog, naročito u Jerusalimu.

U Srpskoj Pravoslavnoj crkvi, ovaj čin se vršio već u prvoj polovini 14. vijeka, kao što se vidi iz Tipika srpskog Arhiepiskopa Nikodima. U Karlovačkoj Mitropoliji obnovio ga je Mitropolit Pavle Nenadović.

Na Veliki četvrtak nema veselja, ali se vjernici okupljaju. U nekim krajevima tog se dana, farbaju jaja.

Veruje se da će danas čak i najvećim grešnicima, ukoliko se pričeste, sve biti oprošteno.

Završetkom liturgije prestaje se za zvonjenjem, već se klepa, udara u drvenu dasku, sve do sahrane Hristove. Takođe, dozvoljeno je jesti na ulju i popiti nešto vina.

Svi radovi u polju su zabranjeni, osim sijanja lubenice. Vjerovalo se da će lubenice, ako se posiju na Veliki četvrtak, biti napredne.

U nekim krajevima su sprovođenje obredne radnje oko stoke, kako bi bila zdrava, jaka, kako bi se množila i davala mlijeko.

Na Veliki četvrtak običaj je da žene odlaze na rijeku gdje pale svijeće, koje pričvršćuju na malim daskama i puštaju niz vodu. Ovaj ritual posvećen je dušama mrtvih.

U manastiru Tronoša na ovaj dan pali se velika svijeća, nekoliko desetina kilograma teška. Ona se, zatim, tokom čitave godine pali, dok se ne donese nova, odnosno do sljedećeg Velikog četvrtka.

Svako dobročinstvo prema siromašnima bilježi se na nebu.

Na Veliki četvrtak kuća se detaljno čisti. Sve mora da bude na svom mjestu, obrisano i oribano. Poslije Velikog četvrtka, pa sve do iza Vaskrsa – zabranjeno je čišćenje po kući. Dom se ukrašava svježim cvijećem.

Društvo

SUTRA JE SVETA PETKA! Evo koje običaje trebate ispoštovati

Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslaviće sutra praznik posvećen Prepodobnoj mati Paraskevi, u narodu poznatijoj kao Sveta Petka, kao pomen na dan kada je ova svetiteljka okončala ovozemaljski život

Prepodobna mati Paraskeva rođena je u Epivatu i, prema zapisima srpskog vladike Nikolaja Velimirovića, porijeklom je Srpkinja. Roditelji su joj bili imućni i pobožni, a osim nje imali su i sina Jevtimija, koji je kasnije postao poznati episkop maditski.

Nakon smrti roditelja, djevica Petka, željna podvižništva Hrista radi, otišla je u Carigrad, pa u jordansku pustinju, gdje se podvizavala do starosti. Tada joj se javio anđeo Božiji i rekao joj da se vrati u otadžbinu.

U Epivatu je proživjela još dvije godine u neprestanom postu i molitvi i onda je predala dušu Gospodu. Upokojila se u 11. vijeku i na njenom grobu počela su se dešavati razna čuda, najčešće izlječenja. Njene čudotvorne mošti prenesene su u Carigrad.

Bugarski car Asen je mošti svetiteljke 1238. godine prebacio u Trnovo u Bugarskoj, a padom tog područja pod Turke, sultan Selim je njene mošti odnio u Carigrad. Na molbu kneginje Milice, žene srpskog kneza Lazara, mošti svetiteljke prenesene su u Srbiju u Beograd i 125 godina bile su položene u kapeli na Kalemegdanskoj tvrđavi.

Mošti Svete Petke sada su u Rumuniji u Jašiju, gradu koji se smatra velikim svetilištem i mjestom hodočašća, ne samo za pravoslavne, već za sve koji vjeruju u njenu moć iscjeljenja.

Na ikoni je Sveta mati Paraskeva predstavljena u ženskoj monaškoj odeždi, sa krstom i mirtinom grančicom, simbolom mučeništva.

Sveta Petka je u srpskom narodu veoma poštovana i važi za zaštitnicu žena. Veliki broj ljekovitih izvora nosi ime Svete Petke, a jedan od njih, sa čudotvornom i ljekovitom vodom nalazi se u Beogradu, na Kalemegdanskoj tvrđavi, mjestu gdje su njene mošti dugo počivale.

Sveta Petka je zaštitnica i kapele na Kalemegdanu, gdje se svake godine, poslije liturgije u Crkvi Ružici koja je u neposrednoj blizini, organizuje litija.

Kalemegdanska kapela Svete Petke sagrađena je na izvoru vode za koju se vjeruje da iscjeljuje očne bolesti i u njoj se, kao velika svetinja, čuva mali prst svetiteljke.
U srpskom narodu, najpoznatiji običaji vezani za ovaj praznik podrazumevaju uzdržavanje od teških kućnih poslova, naročito pranja veša i šivenja, paljenje tamjana i sveće, kao i sečenje slavskog hleba i vina u porodicama kojima je Sveta Petka krsna slava.

Posebno je zanimljivo čuvanje mrvica slavskog kolača, koje domaćice posipaju po kući ili stavljaju pod jastuk, jer se veruje da donose dobar san i dobru vest. Prema narodnom verovanju, devojke koje to učine mogu u snu videti budućeg muža. Takođe, veruje se da bi devojčicama na ovaj dan trebalo obući nove haljinice, kako bi ih cele godine pratila sreća.

Za Svetu Petku vezana je i tradicija lekovitih izvora i vode (najpoznatije na Beogradskoj tvrđavi, Kalemegdanu). Vernici se umivaju i piju tu vodu verujući u njenu moć ozdravljenja, naročito kod bolesti očiju. Zaštitnica žena i doma, čuvarka dece, starijih i bolesnih, u narodu je poštovana kao kućna svetiteljka koja drži porodicu na okupu.

Nastavi čitati

Društvo

IZNENAĐENJE KOJE NIKO NIJE OČEKIVAO! Stiže toplotni talas u oktobru?

Republički hidrometeorološki zavod Srbije najavio je toplotni talas u trajanju od najmanje 5 dana u tri dijela Srbije.

Toplotni talas će biti na snazi od 29, odnosno 30. oktobra.

Iako je za početak naredne sedmice najavljen pad temperature i dosta kiše, kraj nedjelje donijeće nam lijepo i sunčano vrijeme. Kako se vidi na meteoalarmu sajta RHMZ, toplotni talas najavljen je 29. oktobra za Banat i 30. oktobra za Bačku i Kosovo i Metohiju. “Topli talas u trajanju od najmanje 5 uzastopnih dana. S obzirom na intenzitet i vreme trajanja prognozira se veoma opasna vremenska pojava. Budite veoma obazrivi i pratite zvanična saopštenja o vremenu i prognozi vremena”, stoji na sajtu RHMZ.

Ipak, iako je najavljen toplotni talas, to ne znači da će temperature biti usklađene onim ljetnjim kada je ova pojava na snazi, već da će biti natprosječne za ovo doba godine.

Kako je ranije najavio meteorolog amater Marko Čubrilo, nakon utorka očekuje se jačanje anticiklona, stabilizacija i otopljenje koje bi prema trenutnim podacima moglo da traje do 8. novembra, a jače zahlađenje ne očekuje se prije 10. novembra. Pročitajte još:

Pogledajte kakvo nas vrijeme očekuje u narednim danima

Ipak, prije toplog talasa Srbiju očekuje velika količina kiše i zahlađenje na koje je RHMZ već upozorio.

“U nedelјu posle podne i uveče, kao i tokom noći i u ponedelјak ujutru na jugu i jugoistoku Srbije lokalno se očekuje veća količina padavina, u većini mesta od 20 do 40 mm, ponegde i do 70 mm (70 litara po kvadratnom metru)”, navodi se u upozorenju RHMZ, prenose mediji iz Srbije.

Nastavi čitati

Društvo

ŠTA KAŽE CRKVENI KALENDAR? Da li se posti na Svetu Petku?

Sveta Petka je izuzetno poštovana svetiteljka, koju Srpska pravoslavna crkva slavi na dan 27. oktobra. Mnogi se pitaju da li na dan kada vjernici obilježavaju praznik Prepodobne mati Paraskeve treba postiti.

Crkveni kalendar propisuje da se na ovaj dan mrsi, ali u nekim dijelovima Srbije se uvrežio običaj da samo žene poste i to šest dana uoči Svete Petke. Zatim, sedmi dan, na praznik velike svetiteljke, i one mrse.

Postoje porodice koje se tradicionalno drže iste trpeze godinama, ne mareći za vjerske običaje, ali pravila kažu da postoje mrsne i posne slave. Slavska trpeza je obavezno posna u vreme četiri velika posta: božićnog, vaskršnjeg, petrovskog i gospojinskog. Isto tako, i kada nije vrijeme posta, a slava pada u srijedu ili petak, trpeza mora da bude posna.

Prema vjerovanju, na ovaj dan žene ne mijese hljeb, ali pripremaju ručak na uobičajen način. Noć uoči praznika se čitava porodica moli za pomoć svetiteljki, a na praznik žene ne peru veš i ne bave se ručnim radovima.

Jedno vjerovanje se posebno odnosi na vodu koja se naziva adžijazma i smatra se ljekovitom. U Beogradu se njen izvor nalazi u Kapeli Svete Petke, u Donjem gradu na Beogradskoj tvrđavi. Linker
Ova se voda poštuje od davnina, a predanje kaže da je nju pronašao jedan vitez i da se njome izliječila kraljeva kći. Po njoj je nazvana i crkva Ružica koja je podignuta uz izvor.

Vjeruje se da lekovita voda izvire i na izvoru Svete Petke u naselju Željeznik, nedaleko od Beograda, u manastiru Rakovica kod Beograda, kao i u mjestu Izvor kod Paraćina.

Vodom adžijazmom se smatra osvećena bogojavljenska vodica, ona nad kojom je na samom kraju nekrštenih dana obaveljno osvećenje. U narodu se vjeruje da osvećenu bogojavljensku vodicu treba čuvati cijele godine i pomalo koristiti kad zabole oči, uši ili zubi.

Nastavi čitati

Aktuelno