Ekipe Hitne pomoći i civilne zaštite iz Banjaluke sinoć su provela čak četiri sata probijajući se kroz puteve zavijane snijegom kako bi stigla do djeteta u mjestu Rekavice nadomak ovog grada. Dijete je bilo priključeno na respirator, a zbog vremenskih nepogoda nestalo je električne energije.

Željko Mali, otac bolesnog dječaka, podijelio je za Blink svoju priču o dramatičnom iskustvu tokom posljednje snježne oluje i nestanka struje, koji je doveo njegovog sina i mnoge druge porodice u izuzetno teške uslove.

– Sinoć smo evakuisani zahvaljujući civilnoj zaštiti, kao i gradskoj upravi i svima koji su nam izašli u susret. Pomogli su nam, došli do nas, obezbijedili nam agregat kada nam je bilo najpotrebnije. Nažalost, dva agregata koja smo imali su vremenom prestala da rade – rekao je Zeljko Mali.

On je posebno istakao neljudske uslove u kojima su bili prisiljeni da borave.

– Ljudi su na leđima nosili po 15-20 kilometara agregat i gorivo, donosili vodu, hranu i sve što nam je bilo potrebno – rekao je on.

Prema njegovim riječima, nestanak struje u ovim uslovima nije neuobičajen, ali situacija je postala alarmantna zbog stanja njegovog sina, koji mora imati konstantan naponski izvor struje zbog medicinskih aparata.

– To što nestane električna energija nije neobično, jer često se dešava da nestane struja kad pada kiša, duva vjetar ili pada snijeg. Ali zabrinjavajuće je bilo već drugog dana kada je nestalo struje jer mi moramo stalno imati struju, posebno zbog mog sina. Aparati jednostavno moraju biti priključeni na struju – objasnio je Zeljko.

Iako je to samo početak problema, on navodi trenutak kada je počela panika.

– Drugi dan je već bila neka panika. Nismo bili spremni na toliku količinu snijega, nismo imali dovoljno goriva da bi agregat mogao da radi. Želim da pohvalim brzu reakciju civilne zaštite, koja je tokom cijelog vremena bila u kontaktu sa mnom – navodi on.

Otac bolesnog dječaka, koji je rođen 2009. godine, ispričao je kako su u njegovoj porodici prvi znaci problema postali vidljivi kada je dječak imao dvije godine.

– Normalna trudnoća, normalan porod, sve je prošlo u najboljem redu, ali sa dvije godine smo primijetili da ima nekih komplikacija. Tokom hodanja je malo gegao. Potražili smo pomoć doktora, a ispostavilo se da ima distrofiju mišića – navodi Željko.

Porodica je više puta putovala u inostranstvo na preglede, a Vuka su vodili u Grčku, u Atinu, gdje je proveo tri mjeseca i gdje je potvrđena dijagnoza. Kaže da od velike pomoći bi im bilo da imaju aparat koji im je neophodan za liječenje dječaka.

– “CoughAssist” aparat nam je potreban, a trenutno u BiH ne može da se nađe, i prilično je skup – rekao je Zeljko.

Na kraju, Željko je apelovao na nadležne da pomognu.

– Ovim putem bih zamolio nadležne, ako imaju sluha prema nama, da prepoznaju našu situaciju. Jako nas je malo, možda desetak porodica u BiH, koje imamo djecu koja su na respiratorima i kojima je neophodna električna energija 24 sata dnevno kako bi djeca preživjela – zaključio je on.

Njegova priča je apel za akciju i podršku porodicama čija djeca zavise od stalne medicinske opreme, a posebno u situacijama kada se susretnu s prirodnim nepogodama.
Blink