Socijalna karta, taj veliki zalogaj Vlade koji od obećanja dalje godinama ne odmiče. Karta bi javno prikazala stopu siromaštva, objasnila kako žive građani Srpske i ko je u stanju socijalne potrebe – ono što vlasti već znaju. I kada je odlučeno da se krene u izradu, vlasti su još malo zakomplikovale raspisavši tender za izradu softvera sa rigoroznim uslovima.

Tim od 10 stručnjaka bez ikakvog preklapanja uloga, posjedovanje četiri međunarodna ISO standarda i dokaz da je prošlogodišnji promet firme bio minimalno 956.000 maraka, samo su neki od uslova koje je Vlada postavila za izradu softvera socijalne karte, u vrijednosti od 600.000 maraka.

Šta pokazuje vlast odugovlačenjem ovog procesa i šta se krije iza većine tendera, objašnjavaju narodni poslanici Bojan Kresojević i Đorđe Vučinić.

„Sada kada treba sprovesti tender za izradu softvera, koji podrazumijeva podlogu za socijalnu kartu, definišu uslove koji mogu samo dovesti u pitanje cijeli ovaj proces i dodatno razvući sve ovo što se odnosi na socijalnu kartu. To pokazuje neodgovornost i nedovoljnu svijest ovih ljudi da se bave onim što zaista treba da bude njihov posao, a to je poboljšanje položaja svih kategorija u Republici Srpskoj. Obično se oni pozabave tenderima i kupovinom nekretnina, ali nikada ne rade ono što je zaista njihov posao“, kaže Kresojević.

„Javna je tajna da se kod nas pobjednik tendera zna i prije njegovog raspisivanja. To se svakako rješava na način da se praktično nacrta put onoj firmi koja treba da dobije posao ili javnu nabavku. Favorizovanje te firme gotovo uvijek znači veću cijenu radova, odnosno da ta firma, koja u tim uslovima praktično jedina ispunjava uslove, može sama da izdiktira cijenu radova koja uvijek prelazi normalne iznose. Kasnije se, znamo, na taj način izvlači budžetski novac svih građana Srpske“, tvrdi Vučinić.

Firma koja bude izabrana imaće rok od četiri mjeseca za završetak softvera, a 70 odsto novca dobija tek po završenom poslu. Socijalna karta trebalo bi da pokaže kako žive građani u Srpskoj i kakvo je stvarno stanje u društvu, ali čitav proces realizacije traje predugo, kažu naši sagovornici.

„Vlast u Republici Srpskoj itekako zna kako živi njen narod i imaju sve te podatke i parametre: kolika je stopa siromaštva, kolike su plate i penzije, te koliko je ljudi u stanju socijalne potrebe. Umjesto što nam mažu oči ovim najnovijim najavama, oni to, nažalost, koriste na najgrublji i najmorbidniji način – kupujući upravo te kategorije stanovništva kako bi ostali na vlasti još četiri godine“, ističe Vučinić.

Uvođenjem ove jedinstvene baze i automatskom provjerom sa Poreskom upravom, MUP-om i Fondom PIO, trebalo bi da bude onemogućeno da pojedinci nezakonito primaju pomoć iz više različitih izvora ili opština, te da pomoć ode onima kojima je stvarno potrebna.

(BN)

U dva navrata, krajem marta i krajem aprila 2026. godine, Republika Srpska je na Londonskoj berzi na prodaju stavila obveznice Republike Srpske u vrijednosti od 500, odnosno 250 miliona evra.

Republika Srpska se obavezala da će kupci do 2031. i 2033. godine od Republike Srpske moći naplatiti kamate veće od šest posto.

Doktor ekonomskih nauka Damir Bećirović za Detektor je objasnio da se prodajom obveznica Republika Srpska obavezala da u roku od pet godina vrati novac investicionim fondovima sa preko šest posto kamatne stope.

“U ovom momentu naše obveznice su atraktivne u kontekstu kamatne stope. Preko šest posto je dosta visok prinos na obveznice”, kaže Bećirović.

On navodi da su obveznice sa visokim kamatama od rejting agencija označene kao “junk obveznice” koje imaju jako loš status jer nose visok rizik. “To nije prvoklasna investiciona roba”, tvrdi Bećirović za Detektor.

Tajna imena koja to nisu

Ali Ministarstvo finansija Republike Srpske na čelu sa Zorom Vidović mjesecima krije većinu imena investitora.

Na upit Detektora upućen u julu 2026., iz Ministarstva je rečeno kako podaci o pojedinačnim investitorima koji su učestvovali u izdavanju euroobveznica predstavljaju povjerljive informacije.

“One su zaštićene odredbama ugovorne dokumentacije, pravilima tržišta kapitala i obavezama povjerljivosti prema učesnicima u procesu izdavanja”, tvrde iz Ministarstva.

Iako je iz Ministarstva prvo rečeno da se informacije o kupcima mogu otkriti nakon isteka 90 dana od dana prodaje, Detektoru je u julu rečeno kako “navedena okolnost sama po sebi ne predstavlja pravni osnov za objavljivanje podataka o pojedinačnim investitorima niti oslobađa Ministarstvo finansija od obaveze zaštite informacija koje su povjerljive u skladu s preuzetim ugovornim obavezama i važećim propisima”.

Više od mjesec dana kasnije, Detektor se Ministarstvu obratio sa sličnim pitanjima o emisiji obveznica iz marta, ali i aprila 2026. godine.

Naime, Republika Srpska se na Londonskoj berzi zadužila za dodatnih 250 miliona evra. Odgovor o identitetu investitora iz obje emisije obveznica je bio sličan – riječ je o “povjerljivim informacijama”, a poziv na istek 90 dana odbačen je uz objašnjenje kako “Ministarstvo finansija Republike Srpske i dalje ima obavezu da štiti informacije koje su povjerljive prirode u skladu sa preuzetim ugovornim obavezama i važećim propisima”.

Ipak, Detektoru je rečeno kako je lista više od 20 međunarodnih institucija javno dostupna, pozivajući se na “Bloomberg platformu”.

Ministarstvo tvrdi da je riječ o investitorima koji su vlasnici obveznica Republike Srpske a koji su dali saglasnost za objavljivanje. Ali “Bloomberg platforma” nije javno dostupna baza podataka, nego softver poznatiji kao Bloomberg Terminal, koji se plaća i do 30.000 dolara godišnje i koji koriste profesionalci u finansijskom sektoru.

“Ulagači u izdate obveznice Republike Srpske su renomirani svjetski investitori koji aktivno ulažu u hartije od vrijednosti na tržištima u razvoju, kao i u jugoistočnom regionu Evrope”, rečeno je Detektoru iz Ministarstva.

Novinska agencija SRNA je u avgustu objavila pet imena investitorskih kompanija: Morgan Stanley Investment Management, Franklin Resources, JP Morgan Asset Management, Security KAG i Allianz.

Detektor je uspio identifikovati i druge kupce obveznica. U dokumentima kojima je Detektor dobio pristup nalazi se 25 imena finansijskih institucija koje su učestvovale u kupovini obveznica u oba navrata, u martu i aprilu 2026. godine.

Njih svih 25 je učestvovalo u kupovini prve emisije u vrijednosti od 500 miliona evra izdatih u martu, dok je samo deset finansijskih institucija učestvovalo u kupovini obveznica u vrijednosti od 250 miliona eura izdatih u aprilu.

Sve finansijske organizacije koje su kupile obveznice u aprilu učestvovale su i u kupovini obveznica u martu.

Na spisku se nalazi i pet imena koja je ranije objavila SRNA.

Američke i njemačke firme kao kupci

U martu obveznice su kupili: JPMorgan Chase & Co, Morgan Stanley, Franklin Templeton Inc., Banque Lombard Odier & Cie SA, Generali, Janus Henderson Group LTD, Fineco Asset Management DAC, Vontobel Holding AG, Payden & Rygel, Willerfunds Management Co SA, Security KAG Leltbetriebe Austria Fonds, Allianz SE, Marsh & McLennan Cos Inc, Union Investment Luxembourg SA, Aberdeen Group PLC, Capital Group Cos Inc/The, UBS AG, Danske Bank A/S, KEPLER-FONDS KAGmbH, Banca Sella Holding SpA, Mouvement des caisses Desjardins, UniCredit Invest Lux SA, Montagu Private Equity LLP, Ninety One UK Ltd. i Nordea Bank Abp.

Najveći broj obveznica tada su kupili američki Morgan Stanley, Franklin Templeton Inc., JPMorgan Chase & Co, austrijski Security KAG, američki Marsh & McLennan Cos Inc i njemački Allianz.

U aprilu obveznice su kupili: JPMorgan Chase & Co, Morgan Stanley, Franklin Templeton Inc., Banque Lombard Odier & Cie SA, Generali, Janus Henderson Group LTD, Fineco Asset Management DAC, Vontobel Holding AG, Payden & Rygel i Willerfunds Management Co SA.

Najveći broj obveznica tada su kupili američki JPMorgan Chase & Co, Morgan Stanley, Franklin Templeton Inc., švicarski Banque Lombard Odier & Cie SA i italijanski Generali. Pojedine navedene kompanije imaju istoriju poslovanja s problematičnim partnerima.

Prema pisanju Guardiana iz 2024. godine, Morgan Stanley je, s još jednom kompanijom, pomagao ruskom oligarhu Sergeju Kolesnikovu u nastojanju da preuzme kontrolu nad ogromnim ruskim naftnim resursom. Kolesnikov je, prema pisanju Guardiana, ruskoj vojsci i projektima izgradnje na okupiranim područjima Ukrajine isporučivao građevinski materijal.

“Iako nema naznaka da su prekršili bilo kakve zakone ili propise, njihov angažman za Kolesnikova ilustruje kako vrhunske kompanije nastavljaju sarađivati s oligarsima i njihovim firmama koje su ostvarile profit zahvaljujući ruskoj odbrambenoj industriji i invaziji na Ukrajinu, uprkos međunarodnim nastojanjima da se izoluju Putinov režim i oni koji od njega imaju koristi”, navodi Guardian.

Većina navedenih kompanija je nakon početka ruske invazije na Ukrajinu obustavila poslovanje s partnerima iz Ruske Federacije.

Iako su pojedine kompanije na upit Detektora zatražile dodatne informacije, naposljetku nijedna nije odgovorila ili je dostavila informaciju da neće odgovoriti na upit Detektora o prirodi kupovine obveznica Republike Srpske.

Kupovina zbog zarade ili Republike Srpske

Činjenica da američke i evropske investicione kompanije kupuju obveznice Republike Srpske iskorištena je u komunikaciji vlasti s građanima.

“Evo, dva puta smo izdavali obveznice, gdje smo dobili od američkih fondova, američkih banaka, svjetskih i evropskih, ogroman iznos sredstava za investicije. Dok smo bili na sankcijama, nismo jednostavno mogli da im priđemo. Sad se to potpuno otvorilo, promijenilo”, rekao je za RTRS Igor Dodik, sin Milorada Dodika i organizacioni sekretar SNSD-a.

Takođe, iz Ministarstva finansija su kazali kako kupovina obveznica “jasno pokazuje povjerenje međunarodnog finansijskog tržišta u fiskalnu i makroekonomsku politiku Republike Srpske”.

Ali Bećirović za Detektor objašnjava kako je riječ o tipičnoj kupovini državnih obveznica koje su unosan posao.

“To je apsurd, svako živ po toj cijeni može prodati te obveznice. Prvo, svaka roba ima cijenu. Te obveznice nose takav povoljan prinos da ih ovi nisu htjeli propustiti. Ja bih se divio njima da je JP Morgan kupio obveznice po jedan posto.

Tada bih rekao ‘GP Morgan vjeruje u Vladu Republike Srpske i njenu finansijsku stabilnost’”, kazao je Bećirović.

Dodao je kako je problem u tome što bi Republika Srpska vjerovatno rado uzela kredit da ima mogućnost.

“Jer šest posto, ja mislim da vi i ja možemo bolji kredit dobiti u banci, po povoljnoj kamati. A problem s kreditima je što oni više nemaju šta založiti. A tako značajan iznos finansijskih sredstava, banke unutar Bosne i Hercegovine ne mogu osigurati, sve zajedno da se skupe”, kaže Bećirović.

Na kraju, on je napravio paralelu s propalom hrvatskom kompanijom Agrokor.

“Njihove obveznice su isto bile na Londonskoj berzi. Kupovane od istih investicionih fondova. Bile su isto rangirane po svojoj kvaliteti, a Agrokor je nakon svoje emisije, godinu nakon toga, bankrotirao”, zaključio je Bećirović.

(Detektor) Foto: BN

Telefon zvoni, mejlovi stižu, papiri se gomilaju, kafa se hladi, a rokovi ne čekaju. PDV do 10-og, plate na vrijeme, izvještaji do 28. februara, računovođa mora voditi računa o svemu. A ko vodi računa o računovođi?

Upitao je ovo član kandidat PSS-a za poslanika u NSRS Bojan Kresojević ističući da je računovodstvena profesija decenijama zapostavljana, glas struke ignorisan, a zakoni prilagođavani interesnim grupama.

-Zato mi je važno da se čuje glas računovođa-navodi on i dodaje:

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Бојан Кресојевић (@10.kresojevic.inicijative)

-Dobili smo mnogo bitke, nastavljamo dalje. Pomjerićemo rok za predaju finansijskih izvještaja na 31. mart i vratiti dostojanstvo računovodstvenoj profesiji. Glasaj SIGURNO! Glasaj za 1 i 10!