Connect with us

Politika

DODIK KOMENTARISAO SLUČAJ “VIADUKT”: BiH bila zadužena za logistiku i predstavljanje, ali se nije trudila

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, naveo je da je BiH preuzela arbitražu u slučaju “Viadukt” i da je bila zadužena da obezbijedi logistiku i predstavljanje, ali da se uopšte nije trudila u vezi sa tim.

On se oglasio nakon incidenta u četvrtak kada je tokom sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH došlo do žestoke svađe između poslanika SNSD Milorada Kojića i Darka Babalja iz SDS, koja je zamalo prerasla u fizički sukob.

Dodik je rekao da Babalj “na krilima podrške muslimana u Sarajevu” gradi navodnu srpsku poziciju.

Djevičanska ostrva
Prema njegovim riječima, Babaljevo zaklinjanje kako on predstavlja Republiku Srpsku najbolje se vidi upravo kroz njegovu tvrdnju da je za sve kriva Republika Srpska.

Dodik je ocijenio da to sve liči na dogovor koji je vezan upravo za SDS, koji je dao tu koncesiju.

– Kasnije se sve razvijalo kako se razvijalo, bili su potpuno neidentifikovani subjekti. Kada smo htjeli da izvršimo neka poravnanja i kada smo tražili da nam dostave dispozicije za eventualne dogovore i uplate, dobijali smo privatne račune sa nekih Djevičanskih ostrva – istakao je Dodik.

On je dodao da nije ni bilo računa, da je taj račun u Sloveniji nestao i da nije ni bilo te firme.

– Onda su se ovi mešetari i advokati ujedinili iz Banjaluke i Sarajeva i vidjeli na koji način može da se našteti, prije svega Republike Srpskoj. To je dio svih aktivnosti koji su vođene od tadašnjeg ambasadora SAD Majkla Marfija i drugih, koji sve što čine u Sarajevu sjede i samo razmišljaju kako će nanijeti Republici Srpskoj neke probleme – naglasio je Dodik i dodao da je Babalj tu nebitan.

Prethodno je na sjednici Predstavničkog doma došlo do incidenta došlo zbog rasprave o informaciji Pravobranilaštva BiH koja se odnosi na arbitražne postupke.

Rasprava u Predstavničkom domu
Tokom rasprave o pravnoj stvari tužitelja „Viadukt“ Portorož protiv BiH, Babalj je rekao da za ovaj slučaj nije odgovorna država BiH nego korumpirana vlast u RS, označivši tadašnju premijerku Željku Cvijanović najodgovornijom osobom nakon čega je došlo do njegovog naguravanja sa Kojićem.

– Pravobranilaštvu da se zahvalimo što je iznijelo ovo sve ispred nas. Kad sve saberete, dođete do ogromnih količina novca, a to su dvije ili tri milijarde. Međutim, niko ne želi prostim rječnikom da kaže “da, ovdje stoji kriminal i nije kriva BiH, nego je kriva korumpirana radnja RS na čelu sa Željkom Cvijanović koja je potpisala sporazum 2017. godine sa Denisom Zvizdićem”. Preuzela je sve obaveze na sebe i sve što je uradila je uradila da razvlači, a da građani RS plaćaju kamatu 18.000 KM svaki dan. Kruna kriminala je Cvijanović u predmetu Viadukt – optužuje Babalj

Naveo je da je to “izdaja RS” pa se obratio poslanicima iz SNSD riječima:

– Ćutite. Progovorite sad. Upropastili ste budućnost naše djece i porodice vašim kriminalom i korupcijom. Šta je stav Vlade RS i MUP RS po ovom pitanju? Odgovorite na to. Nećete da odgovorite?! Doći će vrijeme za naplatu svega ovoga, a štetu će imati ne BiH nego onaj koji je ukrao, a to je vlast u RS. Pozivam ovo ukinuto Tužilaštvo BiH i ovo koje nije ukinuto da ovo što je Pravobranilaštvo danas poslalo kao izvještaj da istraži. Vrlo se lako može razbiti mafijaška mreža. Mafijaška mreža upropaštavanja RS pod pokroviteljstvom izdajnika ljudi iz SNSD. Sram vas bilo, izdajnici! – rekao je Babalj.

Tok procesa
Da podsjetimo, odlukom Arbitražnog vijeća u Vašingtonu, BiH je obavezana da slovenačkoj firmi “Viadukt” isplati 110 miliona KM odštete zbog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu.

Ugovor o dodjeli koncesije sa „HES Vrbas“, koje je u vlasništvu „Viadukta“ potpisan je 2004. godine, a njime je bila planirana izgradnja HE „Krupa“ i HE „Banjaluka-Niska“. Međutim, ugovor je raskinut nakon što je Vlada dodijelila koncesiju za izgradnju HE „Bočac 2“ koja je onemogućila izgradnju HE „Krupa“. Na čelu Vlade RS u tom trenutku je bio Milorad Dodik.

Bivši pravobranilac BiH Mlađen Mandić rekao je da je tužba stigla 2016. godine, kada je on bio pravobranilac BiH, i upozoravao da će ovaj slučaj biti izgubljen.

– Slovenci su bili zainteresovani da se plati milion evra i da povuku tužbu i to bi se završilo. Međutim, ni to nije odobrila Vlada koju je tada vodila Željka Cvijanović – naglasio je Mandić.

Nakon toga, 2017. godine je sklopljen Ugovor između Savjeta ministara BiH na čelu sa Zoranom Tegeltijom i Vlade Republike Srpske, koju je u tom trenutku vodila Željka Cvijanović, po kojem Srpska preuzima obaveze plaćanja.

Konačnom odlukom Arbitražnog vijeća u Vašingtonu, BiH je obavezana da “Viaduktu” isplati odštetu zbog raskida ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrala na Vrbasu, a koji sa 1. martom iznosi 110 miliona KM.

– Očekivano rješenje bi uključivalo način plaćanja glavnog duga s kamatama i troškovima ovog arbitražnog postupka tužitelju koji je od BiH zatražio izmirenje obaveza od 55.841.498,99 evra (109.216.479 KM) koji se odnosi na obračun glavnog duga s kamatama na dan 1. mart 2025.godine. Dodatno, tužilac traži i plaćanje 487.457,49 evra (953.383,98 KM) na ime troškova izvršnih postupaka koje je pokrenuo – saopšteno je ranije iz Savjeta ministara BiH.

Dodaje se da Savjet ministara BiH izmirenjem višemilionske obaveze želi zaustaviti dalji obračun kamata koje na dnevnoj osnovi iznose 9.000 evra, te izvršne postupke tužilaca pokrenute u BiH (u Mostaru, Banjaluci, Brčkom i Sarajevu) i inostranstvu (Luksemburg i Belgija), koji idu u pravcu da ugroze imovinu Centralne banke BiH, prihode Agencije za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi BiH (BHANSA) iz EUROCONTROL, kao i budžetska sredstava institucija BiH.

Related Topics:

Politika

CIK BROJI PREOSTALE GLASOVE! Evo koliko imaju Cvijanovićeva, Božović, Minić i Blanuša

U toku je brojanje glasova iz odsustva, mobilnih timova i diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP), a prema trenutnim preliminarnim rezultatima, u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH vodi Željka Cvijanović sa 306.074 glasa, dok je Savo Minić osvojio 289.371 glas u trci za predsjednika Republike Srpske.

Ključne izborne brojke

  • Cvijanovićeva vodi sa 306.074 glasa
  • Minić ima 289.371, Blanuša 230.503 glasa
  • SNSD prvi za NS RS sa 206.304 glasa
  • PSS ima 74.174, a SDS 63.859 glasova
  • Brojanje glasova još traje

Koliko glasova imaju kandidati za Predsjedništvo BiH?

Željka Cvijanović, kandidatkinja SNSD-a za srpskog člana Predsjedništva BiH, na izborima održanim 4. oktobra dobila je, prema posljednjim podacima koje je objavila Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH), 928 glasova iz kategorije odsustva, mobilnih timova i DKP, čime je ukupan broj njenih glasova dostigao 306.074.

Marinko Božović, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS), dobio je 327 glasova iz ove kategorije, a trenutno ima ukupno 145.428 glasova.

Nebojša Vukanović, kandidat Liste za pravdu i red, dobio je 149 glasova, a njegov ukupan broj glasova iznosi 98.919.

Kada je riječ o izboru bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, kandidat koalicije “Ujedinjeni za državu Bosnu i Hercegovinu”, ima 215.818 glasova, uključujući 81 glas iz navedene kategorije.

Bakir Izetbegović, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), osvojio je 192.490 glasova, od čega je 298 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Semir Efendić, kandidat Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 145.801 glas, uključujući 37 glasova iz ove kategorije.

Fahrudin Radončić, kandidat Saveza za bolju budućnost (SBB), osvojio je 12.135 glasova, od čega je 11 iz navedene kategorije.

Koliko glasova imaju Minić i Blanuša?

Prema trenutnim preliminarnim rezultatima, Savo Minić, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – Milorad Dodik, ima 289.371 glas, uključujući 897 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Branko Blanuša, kandidat SDS-a, osvojio je 230.503 glasa, od čega je 358 iz ove kategorije.

Ramiz Salkić, kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), ima 9.722 glasa, uključujući 128 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ćamil Duraković, nezavisni kandidat, osvojio je 6.267 glasova, od čega je 49 iz navedene kategorije.

Bogdan Jovanović, kandidat Stranke “Život”, ima 4.389 glasova, uključujući pet glasova iz ove kategorije.

Ivan Begić, kandidat Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH), osvojio je 2.720 glasova, od čega su tri iz navedene kategorije.

Jusuf Arifagić, kandidat Naroda i pravde (NiP), ima 2.691 glas, uključujući devet glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Igor Balukčić, kandidat HDZ-a 1990, osvojio je 2.268 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Marko Jorgić, nezavisni kandidat, ima 1.820 glasova, uključujući četiri glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Franjo Jukić, kandidat koalicije koju čine HDZ BiH, HSP BiH, HKDU, HSP AS, HDU, HSP HB i HRAST, osvojio je 1.189 glasova, od čega je devet iz ove kategorije.

Begija Smajić, kandidatkinja Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), ima 1.178 glasova, uključujući sedam glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Ivo Kamenjašević, kandidat Hrvatske seljačke stranke (HSS), osvojio je 525 glasova, od čega su dva iz navedene kategorije.

Kako stoje SNSD, PSS i SDS u trci za Narodnu skupštinu RS?

Kada je riječ o izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, SNSD – Milorad Dodik trenutno ima 206.304 glasa, uključujući 535 glasova iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Pokret “Sigurna Srpska”, koji predvodi Draško Stanivuković, uz PDP i druge partnere, osvojio je 74.174 glasa, od čega je 120 iz navedene kategorije.

SDS – Volja naroda ima 63.859 glasova, uključujući 182 glasa iz ove kategorije.

Koalicija DNS – NPS Banjac – Nešić osvojila je 29.364 glasa, od čega je 108 iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Socijalistička partija Petra Đokića, Demos i NDP imaju ukupno 28.552 glasa, uključujući 93 glasa iz ove kategorije.

Ujedinjena Srpska osvojila je 27.729 glasova, od čega je 99 iz navedene kategorije.

Socijalistička partija Srpske (SPS) – Goran Selak, uz Pokret “Jedinstvena Srpska”, ima 24.334 glasa, uključujući 53 glasa iz odsustva, mobilnih timova i DKP.

Lista Za pravdu i red – Nebojša Vukanović, PDP Republike Srpske i Igor Crnadak trenutno imaju 24.270 glasova, od čega su 22 iz navedene kategorije.

Rezultati su preliminarni i mogu se mijenjati tokom daljeg brojanja i obrade glasova.

Nezavisne

Nastavi čitati

Politika

“DRŽ’TE LOPOVA!” Vlada traži odgovorne za kolaps RiTE “Ugljevik”???

Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, gigant koji proizvodi trećinu električne energije u Republici Srpskoj, od ponoći 14. oktobra zvanično je van pogona jer na deponiji nema – bukvalno nijednog grumena uglja. Dok je sistem doživio totalni krah, a Elektroprivreda RS (ERS) počela da troši nevjerovatnih tri miliona KM dnevno na uvoz skupe struje, Vlada Republike Srpske cinično poručuje javnosti kako će „u lancu odgovornosti utvrditi ko su krivci za propuste“.

Ovo je hronologija političkih obmana, višemilionskih transakcija ruskom oligarhu, izgubljenih arbitraža i sistemskog nemara koji su doveli do toga da rudarski basen na kojem leže desetine miliona tona uglja danas stoji prazan i ugašen.

Predizborna bajka: „Sve je stabilno“, a onda mrak poslije glasanja

Samo nekoliko dana prije nego što su mašine u Ugljeviku ugašene, cjelokupan vrh vladajuće koalicije uvjeravao je građane da je Republika Srpska apsolutno energetski sigurna, da struje ima u izobilju i da je sistem stabilniji nego ikada. Resorni ministar Petar Đokić paradirao je na sastancima tvrdeći kako je „stvorena osnova za dugoročnu stabilnost RiTE Ugljevik“, dok je generalni direktor ERS Luka Petrović raspisivao megalomanske tendere poput onog za Kongresni centar u Trebinju vrijedan vrtoglavih 309 miliona maraka.

Stvarnost je, međutim, bila brutalna: zalihe na deponiji Ugljevika već su bile na samom dnu, priprema novih kopova nije postojala, a o katastrofi koja stiže znalo se mjesecima unazad. Ćutalo se isključivo dok ne prođu izbori. Čim su birališta zatvorena, kotlovi su se ohladili, a vlast se iz uloge „spasioca“ preko noći prebacila u ulogu „iznenađenog arbitra“.

Vlada traži krivce: Prebacivanje loptice u sopstvenom dvorištu

U saopštenju koje vrijeđa inteligenciju, Vlada RS sada upire prstom u upravu preduzeća, direktora ERS Luku Petrovića i ministra Đokića, tražeći hitan plan i odgovore zašto se došlo do ove tačke. No, lanac odgovornosti koji pominju vodi direktno do samog vrha vlasti:

  • Uprava RiTE Ugljevik i ERS godinama su zanemarivale remonte, tešku mehanizaciju i raskrivku na kopu Bogutovo Selo, trošeći milione na sumnjive javne nabavke i partijsko zapošljavanje.

  • ERS je do sada morala da pozajmi preko 80 miliona KM preduzeću u Ugljeviku samo da bi održala privid likvidnosti i osnovne rudarske operacije, potvrdio je izvršni direktor za tehničke poslove ERS Ivan Koprivica.

  • Danas u sistemu Srpske nedostaje između 5.000 i 6.000 megavat-časova dnevno. Baznu energiju drži jedino TE Gacko, dok hidroelektrane Višegrad i Bočac zbog loše hidrologije daju minimum.

Afera „Serdarov“: Kako je oligarh isplaćen sa 240 miliona KM, a rudari ostali bez uglja

Ključni odgovor na pitanje zašto danas u Ugljeviku nema uglja krije se u poslu sa ruskim biznismenom Rašidom Serdarovom i njegovom kompanijom „Comsar Energy“.

Vlast Republike Srpske je 2011. i 2013. godine Serdarovu pod sumnjivim okolnostima dodijelila koncesiju za izgradnju nikada izgrađene TE „Ugljevik 3“, ali i koncesiju za najbogatije ležište uglja – „Ugljevik Istok 2“, gdje se nalazi oko 50 miliona tona najkvalitetnijeg uglja, dovoljnog za više od dvije decenije nesmetanog rada postojeće termoelektrane. Serdarov je tu koncesiju dobio za simboličnu jednokratnu naknadu od svega 2,59 miliona KM.

Godinama Rus nije izgradio ni metar elektrane, niti je otvorio rudnik, ali je držao ugalj pod „ključem“, blokirajući širenje domaćeg rudnika. Umjesto da mu Vlada RS raskine ugovor zbog neispunjavanja obaveza, povučen je potez bez presedana u korist oligarha:

  1. Vlada je preko javnog preduzeća „Gas-Res“ odlučila da od Serdarova otkupi njegovu praznu firmu i koncesije za frapantnih 240,5 miliona KM narodnog novca.

  2. Posljednja tranša od gotovo 59 miliona KM isplaćena je početkom 2026. godine, čime je Serdarov u potpunosti naplatio četvrt milijarde maraka za projekat koji nikada nije ni započeo.

  3. Iako su pare građana završile na računima Serdarovljevih ofšor firmi na Kipru, RiTE Ugljevik od ležišta „Istok 2“ nema ništa – eksproprijacija zemljišta nije završena, nova mehanizacija nije nabavljena, a jalovina nije skinuta. Ugalj je ostao zakopan pod zemljom, dok su pare nestale.

Slovencima trećina struje i dug od 158 miliona evra

Kao da pljačka kroz koncesije nije bila dovoljna, RiTE Ugljevik je dotukao i gubitak arbitražnih sporova pred međunarodnim tribunalima sa „Elektrogospodarstvom Slovenije“ (EGS) zbog prijeratnih ulaganja.

Republika Srpska je bila prinuđena da prihvati sporazume po kojima Slovencima mora isplatiti dug i kamate u iznosu od čak 158 miliona evra (preko 300 miliona KM), ali i da im kontinuirano isporučuje jednu trećinu ukupno proizvedene struje iz Ugljevika. Sa takvom omčom oko vrata, sistem je mogao funkcionisati samo uz maksimalnu domaću proizvodnju. Kada je iskop uglja stao, stalo je sve.

Cijena neodgovornosti: Uvoz po 300 evra, prodaja po 40 evra

Građani Srpske sada se suočavaju sa finansijskom provalijom:

  • ERS je prinuđena da na berzama kupuje struju po cijeni od 250 do preko 300 evra po megavat-času.

  • Istu tu struju građanima u Srpskoj prodaje po zaštićenoj cijeni od oko 40 evra, dok je prosječna prodajna cijena u sistemu oko 55 evra po megavat-času.

  • Razlika između nabavne i prodajne cijene generiše direktan gubitak od oko tri miliona KM svakog dana.

Pokušaji da se ugalj uvozi iz drugih rudnika ili preprodavaca – dok se istovremeno godinama gledalo kroz prste privatnim šemama i preprodaji uglja prema Srbiji – samo su kap u moru koja ne može pokrenuti termoblokove snage 300 megavata.

Dok Vlada RS pere ruke i preko saopštenja glumi istražne organe, gola činjenica ostaje: elektroenergetski stub Republike Srpske je slomljen. Račun za 240 miliona maraka datih Serdarovu, stotine miliona arbitražnih penala i milionski dnevni uvoz struje neće platiti funkcioneri u foteljama – već građani kroz budžet, poskupljenja i neizvjesnu zimu.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

OD „NEPRIJATELJA“ DO SKUPIH SAVEZNIKA! Vlast ponizno traži pomoć od bivšeg američkog diplomate

Vlasti u Republici Srpskoj plaćaju američkog diplomatu sa dugogodišnjim iskustvom u BiH, kako bi im pomogao oko lobiranja za izmjene Zakona o državnoj imovini, kao i da im pokuša pomoći oko promjene do sada vrlo jasno izrečenog stava američke vlade kako je državna imovina isključivo u nadležnosti države.

Bivši direktor misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini Džonatan Mur (Jonathan Moore) pomaže vlastima Republike Srpske na izmjenama Zakona o državnoj imovini, potvrdili su Žurnalu izvori iz Vašingtona.

Za ovaj posao angažovala ga je američka lobistička kuća „Lucas Compton“. Prema javno dostupnim podacima, po Zakonu o stranim agentima u SAD (FARA), Republika Srpska za ovu uslugu plaća kompaniji „Lucas Compton“ 40.000 američkih dolara mjesečno u periodu od godinu dana, što je ukupno više od 800.000 KM.

Ugovor je potpisan u februaru ove godine i od tada je Mur u dva navrata boravio na ovim prostorima kako bi se sastajao sa predstavnicima vlasti Republike Srpske. Koliko ozbiljno ovoj temi pristupaju plaćeni lobisti najbolje govori podatak da su već potrošili 14.000 američkih dolara, uplaćujući po 3.500 USD na račune zastupnika u američkom Kongresu, Džen Kigins (Jen Kiggins) i Morgana Grifita (Morgan Griffith), te Krisa Gobera (Chris Gober), republikanskog teksaškog kandidata na narednim izborima u Americi, a isto toliko je uplaćeno političkom odboru zastupnika Roba Vitmana (Rob Wittman).

Promjena stava SAD-a

Mur je u martu ove godine potvrdio novinarima N1 kako je angažovan „da pomogne firmi Lucas Compton“ i naglasio kako će „svaki posao koji bude obavljen biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom“.

Diplomatska karijera na Balkanu

Džonatan Mur je poznat kao diplomata koji odlično poznaje političke odnose na ovim prostorima. U biografiji koja je objavljena na stranici lobističke firme „Lucas Compton“ istaknuto je kako je on tokom svoje tridesettrogodišnje diplomatske karijere u američkoj diplomatskoj službi, kao američki javni službenik „stekao duboko znanje o balkanskom regionu na više zadataka od 1991. do 2017. godine“.

U tom periodu on je bio šef misije OEBS-a u BiH, a prije toga je tri godine bio zamjenik ambasadora SAD u Sarajevu, gdje je, kako ističu, „uspostavio direktne veze sa lokalnom vlašću i raznim zajednicama širom zemlje“.

Vlasti u Republici Srpskoj do sada su izdvojile skoro 10 miliona dolara za angažovanje 14 lobističkih kuća u SAD, kako bi dobile podršku američke vlade za svoje aktivnosti, piše žurnal.info.

(BN)

Nastavi čitati

Aktuelno