I memorijalni skup u Bratuncu, gdje je održan parastos za 3.267 srpskih civila i vojnika iz srednjeg Podrinja koje su muslimanske vojne snage ubili u proteklom otadžbinskom ratu, nažalost, pokazao je kako vlast “gazi” legalne institucije Republike Srpske, stvaralući paralelni sistem koji ima prednost u odnosu na one zvanične.
Sve se to radi kako bi Milorad Dodik imao svoje mjesto kao predsjednik (ne zna se čega) iznad legalnih institucija – predsjednika Republike Srpske, Narodne skupštine Republike Srpske i Vlade Republike Srpske.
Zanimljivo je da to prolazi uz amin predsjednika zvaničnih institucija, koji u svojoj poslušnosti očito nisu svjesni da i oni urušavaju ustavne institucije i uspostavljaju novi para-sistem u Republici Srpskoj.
U pitanju je, kako brojni stručnjaci prava ukazuju na to, još veće uništavanje legalnih institucija Republike Srpske nego što su to radili visoki predstavnici u BiH, koji su smjenjivali legalno izabrane predsjednike, ministre…donosili zakone i odluke…
Ko je predsjednik bez funkcije?
Zato se treba podsjetiti i ko je ON (Milorad Dodik) koji sebe kruniše za “predsjednika” svega u Republici Srpskoj, koji se stavio iznad svih institucije.
Milorad Dodik predratni predsjednik Laktaša i jedna od osnivača Saveza reformista koje je vodio Anto Marković.
Bio je poslanik u posljednjem predratnom sazivu Parlamenta BiH i zajedno sa poslanicima SDS napustio je Parlament BiH i učestvovao u glasanju odluka o stvaranje Republike Srpske BIH…
Isto tako tokom rata u kome su ginuli srpski borci i civili, Dodik je, kako mnogi tvrde iz tadašnjih policijskih struktura regiona, švercovao cigarete, o čemu postoje dokumenti, a to je, prema istim izvorima, radio i nakon završetka rata zajedno sa Milom Đukanovićem…
Dodik je, kako je tada govorio nekadašnji gradonačelnik Banjaluke Predrag Radić, “vratar” kod Slobodana Miloševića, jer ga je, kako je svjedočio, uvijek kada bi on dolazio, po pozivu, kod Miloševića zaticao tamo.
– Jedne prilike sam Dodiku rekao: – Mile, jesi li ti ovdje “vratar”, uvijek te nađem kada dođem kod predsjednika (Miloševića)… pričao je Radić, govoreći o tim danima.
Dodik je nakon Dejtona postao premijer sa dva poslanika u tadašnjoj NSRS, zahvaljujući tadašnjoj američkoj administraciji, koju je vodila Madlen Olbrajt…
Dodik je tada postao “svježi dašak na Balkanu”, sve mu je išlo po “loju”…Drugovao je sa strancima i visokim predstavnicima, ali i sa mrskim Muslimanima, kako ih sada naziva…
Imao je svoju ulogu u dobrovoljnoj predaji haških optuženika, ali i u “pravljenju” spiskova za odstrel neposlušnih za međunarodnu zajednicu srpskih kadrova, koji su u to vrijeme najviše bili članovi Srpske demokratske stranke…
Učestvovao u ukidanju platnog prometa sa Srbijom…uklanjanju legalno izabranog predsjednika Nikole Poplašena iz kabineta predsjednika Republike Srpske…
Priznavao je genocid u Srebrenici, pozivao tadašnje najtraženije haške optuženike Radovana Karadžića i Ratka Mladića da se predaju, nazivajući ih “kukavicama”…
Odlazio na NATO brodove, a svoju ulogu je imao i kada se izdvajalo Kosovo iz Srbije, kao i Crna Gora…
O Dodikovoj ulozi kod stvaranja nezavisne Crne Gore govorio je Milo Đukanović, koji je naglašavao Dodikovu pomoć u stvaranju nezavisne Crne Gore i na tome mu se zahvaljivao.
Sve to, kao i mnoge druge stvari, iz biografije Milorada Dodika se briše s ciljem da se on predstavi kao “Srbin broj jedan”, koji je postradao od “zlog” Kristijana Šmita samo zato što se borio za navodne srpske interese i zato mu se pravi paraelna institucija da je on iznad svih legalnih ustavnih institucija Republike Srpske – predsjednik Milorad Dodik.
Oprosti im Bože ne znaju šta rade!
BN