Predsjednik Partije demokratskog progresa i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uputio je snažnu poruku povodom obilježavanja godišnjice operacije „Koridor 92“, jedne od najznačajnijih vojnih akcija u novijoj srpskoj istoriji.

– Koridor je bio život, Koridor je bio uzdah nedostajućeg kiseonika. Koridor je bio staza slobode, put koji je trebalo prehodati da bi Republika Srpska nastavila da korača. To je bio čin hrabrosti, vojničke časti i jedinstva našeg naroda – poručio je Stanivuković, odajući počast svim borcima koji su položili svoje živote kako bi povezali zapadni i istočni dio Republike Srpske.

On je istakao da je besprijekorna strategija generala Momira Talića, taktička odlučnost komandanta Boška Kelečevića, Manojla Milovanovića i Novice Simića donijela slobodu srpskom narodu Krajine, a cijeli Prvi krajiški korpus Vojske Republike Srpske svrstala u red onih koji su postali simboli slobode.

– Kamera Srpske radio-televizije zabilježila je riječi generala Novice Simića „Put je slobodan“, koje su označile kraj četrnaestodnevne operacije i početak slobode. Imala je Vojska Republike Srpske svoju Cersku bitku, imala je i svoje vojskovođe, svoje Putnike i Mišiće, ali prije svega imala je najčistiji motiv – spasiti živote, donijeti kiseonik djeci, a narodu nadu – rekao je Stanivuković.

Podsjetio je da je operacijom „Koridor“ na Vidovdan 1992. godine spojena teritorija Republike Srpske, uspostavljene sjeverne granice koje su se zadržale do kraja rata, a cijena slobode bila je ogromna – 855 poginulih boraca Vojske Republike Srpske, 14 pripadnika MUP-a Srpske i 19 pripadnika MUP-a i Vojske Republike Srpske Krajine.

– Koridor je danas u istorijskim čitankama i u Republici Srpskoj i u Srbiji. On je naša najveća pobjeda i opomena svakom ko pomisli da vojnom čizmom može gaziti po srpskoj zemlji. Naša je dužnost da pamtimo, čuvamo i učimo mlađe generacije o onima koji su stvorili slobodu u kojoj danas živimo – zaključio je Stanivuković.

Govoreći o pokretanju unutar stranačkih aktivnosti Srpske demokratske stranke (SDS) umiješao se i Milorad Dodik. On je u izjavi za ATV rekao da zna ko je ko u SDS i da zna koja struja nije dobra i koja mu smeta.

– Kada čujem šta se tamo dešava, ko je na jednoj, ko na drugoj strani, ako to postoji, a oni će reći da ne postoji, onda mi se, bez obzira na sve, čini da ekipa vezana za tu probosansku, muslimansku stranu okupljena oko Bosića, Babalja, onog Božovića i nekih njihovih kadrova, da je to grupa opasnih namjera za Srbe i Republiku Srpsku, a da su s druge strane veoma poželjni sa stanovišta muslimana u Sarajevu. Srbima je svako opasan koga muslimani podržavaju – istakao je Dodik.
Kako sagovornici tvrde, ovom izjavom Dodik se jasno odredio ko mu u SDS odgovara, a ko ne?!
Da li kritikom upravo onih koji na čelu SDS ne žele više da vide Milana Miličevića, Dodik nimalo skriveno šalje poruku da mu odgovara sadašnji predsjednik Miličević i da ne bi volio da ga mijenjaju, pokazaće vrijeme, prenosi BN.

U trenutku kada se Radiotelevizija Bosne i Hercegovine (BHRT) suočava s dubokom finansijskom krizom, blokadom računa i neizvjesnom budućnošću, Samostalni sindikat radnika BHRT-a, predvođen Merimom Kurtović-Pašalić, poziva svoje članove na, kako se navodi, “roštilj i veselje” u Dejčićima ove nedjelje. Ova vijest, proslijeđena putem e-maila članstvu, izazvala je buru negodovanja među zaposlenicima i javnosti, postavljajući pitanje: kakva je to kriza kada sindikat i menadžment organizuju “dernek” usred finansijskog kolapsa?
BHRT godinama tone u dugove, s neisplaćenim doprinosima zaposlenicima, minimalnim platama za većinu radnika i dugom prema Poreskoj upravi FBiH od 49,7 miliona KM. Generalni direktor Belmin Karamehmedović više puta je javno upozoravao na katastrofalno stanje, kriveći političare, entitetske televizije i čak same zaposlenike koji tuže BHRT zbog neisplaćenih doprinosa. Istovremeno, sindikat pod vodstvom Kurtović-Pašalić kontinuirano ističe teške uslove rada, gubitak kadra i potrebu za hitnim rješenjima, uključujući pravedniju raspodjelu RTV takse.

Pa ipak, poziv na “roštilj i veselje” baca novo svjetlo na ove tvrdnje. Ako je situacija toliko alarmantna, kako je moguće da sindikat, koji bi trebao štititi interese radnika, organizuje zabavu? Kritičari ovaj potez vide kao dokaz licemjerja i nesposobnosti menadžmenta i sindikata, optužujući ih da manipulišu javnošću dok se zaposlenici bore za golu egzistenciju. “Pljuvali su po svima, ali sve je u redu, može se dernek praviti”, glasi jedan od ogorčenih komentara koji kruže među zaposlenicima.
Ovo nije prvi put da se sindikat i menadžment BHRT-a dovode u pitanje. Ranije su iznesene optužbe za netransparentnost, favorizovanje određenih zaposlenika stimulacijama i visoke plate rukovodstva, dok većina radnika jedva spaja kraj s krajem. Plata direktora Karamehmedovića od 5.000 KM i topli obrok od sedam maraka za obične radnike samo su dio kontrasta koji dodatno podgrijava nezadovoljstvo.

Dok se BHRT bori za opstanak, a sindikat poziva na feštu, postavlja se pitanje: kome služi ovakav javni servis? Da li je ovo krajnji dokaz da su sindikat, menadžment i direktor Karamehmedović izgubili kompas, ili samo još jedan u nizu skandala koji razotkriva duboku krizu sistema? Jedno je sigurno – dok se u Dejčićima sprema roštilj, povjerenje u BHRT i njegove čelnike rapidno se gasi.
Neka javnost prosudi: je li ovo bruka i sramota, ili samo još jedan dan u haotičnoj stvarnosti bh. medija?