Njemačka vlada će najkasnije do kraja ove sedmice donijeti nacrt Zakona o rodnom samoopredeljenju. Taj pravni aktu službeno utvrđuje društveni i biološki pol osobe bez obzira na stvarni biološki status. Radi se o tome šta je na papiru, ne na osobi.

Dokument se, nakon što ga vlada usvoji, šalje u parlamentarnu proceduru kroz Bundestag. Ako sve prođe po planu koalicione vlade socijaldemokrata (SPD), zelenih i liberala (FDP), novi Zakon bi trebalo da zamijeni trenutno važeći Zakona o transseksualnosti iz 1980. godine.

Neke od odredbi tog zakona su već stavljene van snage konsekutivnim presudama Vrhovnog suda.

Za podnosioce zahtjeva više nije neophodno da prođu kroz niz operacija za promjenu pola da bi njihov novi identitet bio notiran u državnom registru. Takođe, Vrhovni sud je iz sada važećeg zakona ukinuo i odredbu da bračni par mora da se razvede prije nego što jedna ili obe strane promijene status u matičnom registru.

Ko sada u Njemačkoj želi da da mijenja službeni pol, mora da sudu predoči dva psihijatrijska vještačenja. Taj proces traje između pet i 20 mjeseci i košta oko 1.800 evra.

Sa novim Zakonom o rodnom samoopredeljenju vlada namjerava da taj proces bitno pojednostavi i ubrza. Ko želi da službeno pripada nekom drugom polu, ne svom biološkom – onom koji je imao/la u trenutku rođenja, samo treba da informiše lokalni matični ured i sačeka tri mjeseca. Ostalo je automatizam.

Izbor koji stoji na raspolaganju je 1. muško; 2. žensko; 3. različito/divers.

Starosni limit praktično ne postoji. Djeca ispod 14 godina mogu da traže službenu promjenu biološkog statusa uz saglasnost roditelja. Mladi između 14 i 18 godina mogu da uknjiže novi pol i bez pristanka roditelja, odnosno i protiv zabrane roditelja. U slučaju ozbiljnijih konflikata, odlučuje sudija za porodično pravo.

Jedina obaveza za one koji na taj način mijenjaju pol je da moraju da žive s tom odlukom 12 mjeseci, a onda se po želji mogu vratiti u stari biološki ili izabrati neki drugi. Sve to onoliko često koliko osoba želi. Operacije, hormonski tretmani i optičko približavanje izabranom polu nisu neophodne. Dovoljno je da se državi saopšti novo stanje stvari.

Treba napomenuti da se sve promjene rodnog statusa odnose na deklarativnu izjavu podnosilaca zahtjeva, ne na njihov realni biološki status.

Blagi otpor novom zakonu
Nacrt Zakona o rodnom samoopredeljenju je trebalo da bude dogovoren u vladi još u junu. Za Zelene i Liberale je taj dokumenat odavno u vrhu njihovih političkih prioriteta. Predložen je u koordinaciji Ministarstva za porodicu, koje vode Zeleni i Ministarstva pravosuđa pod Liberalima.

Do kašnjenja dolazi zbog zamjerki koje su stigle od Socijaldemokrata kao glavnog koalicionog partnera. Bojeći se zloupotreba, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koje vodi socijaldemokratski ministar, zahtijevalo je nekoliko promjena. Između ostalog, da kriminalci ne mogu da se otmu pravnom gonjenju tako što će otežati identifikaciju promjenom pola. Egzekutiva se takođe boji da bi i odbijeni azilanti koristili rupe u novom zakonu kako bi ostali u Njemačkoj.

Novi pravni akt računa sa 4.000 takvih zahtjeva godišnje, kap u zemlji od 83 miliona stanovnika.

Mnogi članovi opozicionog konzervativnog CDU-a imaju kritički stav prema planiranim zakonskim promjenama. Oni odbijaju odvajanje biološkog i pravno fiksiranog pola i njegovo potčinjavanje “rotirajućem” jednogodišnjem statusu. Kritikuje se i namjera da se maloljetnima dopusti da bez pristanka roditelja mijenjaju pol.

Nisu svi iz konzervativnog tabora protiv novog Zakona. Sam vrh konzervativnog CDU se drži rezervisano i odbija da zauzme jasan stav.

Za Vladinog predstavnika za rodna/queer pitanja Svena Lemana (Zeleni) promjene, međutim, ne idu dovoljno daleko. Leman zahtijeva ukidanje tromjesečnog roka za čekanje, što nije ušlo u nacrt dokumenta. Takođe je tražio da se pristup saunama otvori za sve.

Vlasnici sauna će sami odlučivati koga primaju
Saune su se, iz nekog razloga, odjednom podigle do prioriteta u promjenama trans-zakona.

Javne saune su u Njemačkoj i Austriji u većini otvorene za sve, i to već decenijama, nezavisno od zakonâ o promjeni pola. Kada trans-osobe sada zahtijevaju pristup saunama, misle na onaj manji deo sauna koji je po odluci vlasnika ostao rezervisan samo za jedan biološki pol – biološke žene koje žele da sede na klupama među biološkim ženama i biološke muškarce koji žele da budu među biološkim muškarcima.

Novi zakon u predlogu za sada prepušta vlasnicima sauna, privatnim ili kolektivnim, da sami odluče kako će se ponašati i koga primati – da li će, na primjer, u isključivo žensku saunu pustiti biološkog muškarca zato što mu u ličnoj karti stoji da je te godine pravno gledano žena.

Odluku o otvaranju svih sauna za sve zato ne treba gledati samo kao širenje ličnih prava i sloboda jednima, već i njihovo uskraćivanje drugima. Reč je o prkosu, ne o ugnjetavanju trans-populacije od cis-populacije.

Slučaj Austrije
U Austriji je od 1983. moguće promijeniti pol u matičnim registrima. U početku je bila neophodna operacija za usklađivanje stanja između dokumenta i biološkog statusa. Od 2009. više ne. Tada je u jednom presedentu Vrhovni austrijski sud poništio presudu niže instance i dozvolio tužitelju da se u registar upiše kao žena, iako je biološki pol ostao isti.

Austrijski zakon je ipak restriktivniji od novog njemačkog u pripremi. U Austriji se i dalje zahtijeva da se osoba koja u službenom registru mijenja pol barem u spoljnom izgledu približi novom izabranom bio-polu. Uz to se pretpostavlja da je odluka o promjeni pola konačna, a ne sezonska.

Zato se u Austriji od podnosilaca zahtjeva, osim vještačenja po jednog psihologa i psihoterapeuta, zahtijeva i hormonska terapija.

(RTS)