U svijetu danas živi oko 630.000 ljudi koji su doživjeli 100. rođendan, a više od polovine njih nalazi se u samo deset zemalja, među kojima se Japan izdvaja kao apsolutni rekorder. Koje još države prednjače i šta nauka kaže o tajnama ekstremne dugovječnosti?

Ljudi koji ove godine proslave svoj 100. rođendan zaista su prošli mnogo toga. Rođeni 1925. godine, između dva svjetska rata, bili su svjedoci svega, od otkrića penicilina do pojave TikToka.

Ipak, veoma mali broj ljudi dostigne tu starost.

Prema najnovijim procenama Ujedinjenih nacija, širom svijeta živi oko 630.000 stogodišnjaka, a većina njih je u samo deset zemalja.

Te zemlje se nalaze u Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi i razlikuju se po veličini, ekonomskoj snazi, političkom uređenju, kvalitetu zdravstvene zaštite i društvenim strukturama.

Svaki peti stogodišnjak, otprilike 123.000 ljudi, živi u Japanu, koji takođe ima jednu od najviših očekivanih dužina života na svijetu: 88 godina za žene i 82 za muškarce.

Slijede Sjedinjene Američke Države sa oko 74.000 stogodišnjaka, Kina (oko 49.000) i Indija (38.000).

Međutim, kada se broj stogodišnjaka uporedi s veličinom populacije, SAD i Kina padaju na listi, dok Francuska, Grčka i Italija dolaze bliže vrhu.

Japan i dalje ostaje izuzetak, sa 100 stogodišnjaka na 100.000 ljudi, dok ga nadmašuje samo Hongkong sa stopom od 133.

“Japan je na vrhu svih lista”, rekla je Solvejg Kaningem, profesorka koja vodi istraživanja o zdravlju, starenju i dugovječnosti pri Holandskom interdisciplinarnom demografskom institutu (NIDI), za Euronews Health.

Prema njenim riječima, to je najvjerovatnije rezultat kombinacije ishrane, fizičke aktivnosti i zdravog okruženja za život.

Pravi test, kaže ona, bio bi posmatrati zdravlje ljudi koji su se prije više decenija doselili u Japan i videti da li im starenje ide jednako dobro kao domaćem stanovništvu.

Šta stoji iza ekstremne dugovječnosti?

Ekstremna dugovječnost već dugo zbunjuje naučnike i fascinira javnost, podstičući nastanak brojnih knjiga, emisija, naslova i vodiča za samopomoć.

Jedno popularno objašnjenje je teorija o “plavim zonama”, geografskim područjima u kojima ljudi izuzetno dugo žive zahvaljujući kombinaciji zdrave ishrane, aktivnog života, čvrstih socijalnih veza i genetike.

Međutim, istraživači su postavili pitanje da li su ove “plave zone” zaista realne ili su posljedica netačnih podataka.

Jedna studija je prošle godine izazvala veliku pažnju jer je navela dva glavna razloga zašto se u nekim zemljama bilježi veliki broj stogodišnjaka: administrativne greške u matičnim knjigama rođenih i prevara u sistemima penzija i socijalne pomoći.

Kaningem priznaje da vjerovatno postoji određeni broj “odstupanja u podacima”, ali smatra da ona ne mijenjaju širu sliku, posebno jer zemlje sa najviše stogodišnjaka obično imaju i najduži životni vijek uopšte.

“Ako pretpostavimo da ljudi u tim zemljama generalno žive duže, nije iznenađenje da veći procenat njih doeka stotu”, kaže ona.

Čak i zemlje sa nižim očekivanim životnim vijekom mogu imati iznenađujuće veliki broj stogodišnjaka.

“U mjestima gdje je smrtnost u ranoj fazi života visoka, oni koji prežive su izuzetno snažni”, objašnjava Kaningem.

Ipak, dodaje, nema nikakvog “magičnog recepta”.

Za sada, ima više pitanja nego odgovora kada je riječ o ekstremnoj dugovječnosti, ali demografi i stručnjaci za zdravlje saglasni su da su ključni faktori dugog i zdravog života jednostavni: redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana, pristup medicinskoj nezi, kvalitetan san, izbjegavanje alkohola i duvana, i upravljanje stresom.

“Ne znam koliko lično vjerujem u tvrdnje da su riblje ulje, čokolada ili čaša vina čudotvorni za dug život”, zaključuje Kaningem, piše Euronews.