Connect with us

Banjaluka

DRAGAN MILANOVIĆ “Sutra ističe zakonski rok za zakazivanje sjednice, ZNAMO DA JE ZAKAZATI NEĆE”

19. septembra navršiće se tačno dva mjeseca kako odbornici banjalučkog gradskog parlamenta nisu sjeli u skupštinske klupe. Iz kluba odbornika PDP-a stiže apel da se u klupe ipak sjedne i riješe bar oni gorući problemi koji muče mještane, kaže šef kluba odbornika PDP-a u Skupštini grada Dragan Milanović

– U zakonu jasno stoji da se u roku od dva mjeseca mora održati bar jedna sjednica Skupštine grada. Tu je zakon bio pomalo neprecizan jer u njemu ne stoji da li je u pitanju vanredna ili redovna, ali mi redovnu nismo imali puna četiri mjeseca. Mi i dalje insistiramo da se ta sjednica održi, bez obzira na period u kojem se nalazimo jer građani Banjaluke ne smiju da čekaju. Do prije samo dva tri dana imali smo ogromne vrućine i dug sušni period, rekordan unazad mnogo godina. Imali smo taj veliki problem sa rezervoarom Tunjice i veliki problem sa sjeverozapadnim dijelom grada, i upravo zbog toga smo insistirali na toj sjednici. Da riješimo konačno taj problem, jer je poznata činjenica, da se ne ponavljam da prije desetak godina to nije urađeno kako treba – kaže Milanović.

On je rekao da je u konkretnom slučaju, većina odbornika u Skupštini grada jako neodgovorno postupila. Neodgovorno je postupilo i samo rukovodstvo Skupštine koje ne želi da zakaže zasjedanje.

– Pazite zakon je jasno sve predvidio. U dva mjeseca morate imati bar jedno zasjedanje. Istina, zakon nije predvidio nikakvu sankciju u tom slučaju. I onda kada ukombinujete da nemate sankciju i da nemate ličnu odgovornost prema građanima koji su vas birali, onda dolazite u ovu situaciju. Mi nemamo mehanizam da rukovodstvo Skupštine grada natjeramo da zakaže sjednicu. Postoji mogućnost da jedna trećina odbornika ili sam gradonačelnik zakaže sjednicu, ali pored toga kada dođe do tog termina, ne posjavi se skupštinska većina i opet ne možemo održati sjednicu, tako das mo u jednoj pat poziciji, stoga se bojim da ćemo ući u period kada će biti kasno, tako da ćemo i naredne godine biti sa istom problemima – kaže Milanović.

Što se tiče priče o betonizaciji Bnajaluke, izgradnji parkova i šetališta uz rijeku Vrbas, Milanović ističe da kod građana sigurno nema dileme.

– Ja još nisam čuo da neko kaže da obale Vrbasa sada nisu lijepe. Još nisam čuo da neko kaže da niej dobro graditi plaže i šetališta, da nije dobro graditi parkove. To je po meni jedna politička tema, koja nije na pravoj adresi. Mi smo na žalost svjedoci činjenice da upravo na tim projektima vidimo vandalizam na djelu. Ne želim da optužujem bilo koga ali je simptomatično, da kante za otpatke na šetelištu koje su uz Vrbas, budu gurnute ili bačene u sam Vrbas, da česma u parku Oslobođenja bude polomljena nakon samo dva tri dana, da se tri noći za redom lupaju sandučići i osigurači za rasvjetu na Kastelu, da on ne bi svijetlio, na Sokolskom su nekim pilama odrezali sprave za vježbanje, pa i slova su ukradena iz parka koji ni završen nije, pa su se naredni dan pojavila. Tako da vidimo jedan čudan odnos prema gradskoj imovini, umjesto da svi apelujemo da se to ne dešava, neko to koristi kao politički adut – kazao je Milanović.

Govoreći o besplantim politikama ove gradske uprave, obzirom da se u javnosti često mogu čuti preispitivanja da li je sve to bilo neophodno, i da li je time oštećen budžet grada Milanović je rekao da je tih politika mbilo zaista puno, ali das u one svakako dobro došle.

– Ne možemo smatrati da je budžet oštećem, ako su korisnici tih politika građani, jer je budžet grada u suštini budžet građana Banjaluke. Neke naše politike s početka mandata bile su da će se donositi politike koje će građani osjetiti. Ipak očito da to nekome ne odgovara, jer smo imali ogroman piritisak inspekcijskih organa na preduzeća koja su uzela učešća po pitanju kartica prijateljstva za penzionere, sve sa ciljem da se ta besplatna politika ne realizuje. Ja mislim da je to pogrešno. Mi treba da se takmičimo u pozitivnom smislu, ko će građanima predložiti nešto bolje, više, kvalitetnije, pametnije, efikasnije, nešto što će građani imati više koristi, a ne voditi politiku tako što ćete unižavati, osporavati i kočiti ono što neko drugi uradi a pri tome je dobro.

Govoreći o projektima koji zaslužuju pažnju. Milanović je naveo obnovu kuće Milanovića, jednog od najstarijih objekata u centru grada, koji je bio pred rušenjem, a sada je postao dom brojnim umjetnicima i projektima iz oblasti kulture.

– To je jedan od najboljih projekata koji je urađen u posljednje vrijeme. Prije nekoliko godina je profesor Pevulja došao na ideju, jer je upravo on bio i prijatelj porodice Milanović, bio je asistent profesora Branka Milanovića, on je prvi predložio gradonačelniku da se taj projekat realizuje. On je to prihvatio i sada je ta kuća zasjala nekim novim sjajem. On je sada ukras grada i jedna nova inistutcija kulture u gradu na Vrbasu – kazao je Milanović nadajući se da će ona postati novi simbol Banjaluke.

On je na kraju apelovao na skupštinsko rukovodstvo da sjednicu zakaže u zakonskom roku, iako je, kako kaže svjestan, da po prvim reakcijama, sjednice ipak neće biti.

Related Topics:

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno