Nije bilo nikakve pompe kada je najnovija ruska podmornica prošle nedjelje po prvi put isplovila iz luke.

Ali dok je plovilo, poznato kao Habarovsk, napuštalo lučki grad Severodvinsk radi testiranja u Belom moru, pažljivo su ga posmatrali analitičari, a bez sumnje i strane obavještajne službe.

Riječ je o impresivnoj podmornici od 10.000 tona, namjenski je napravljena da nosi do šest komada najnovijeg oružja sudnjeg dana ruskog predsjednika Vladimira Putina – nuklearni torpedo Posejdon, piše britanski “Telegraf”.
Prema izvještajima ruskih medija, ovi autonomni uređaji na sopstveni nuklearni pogon mogu biti lansirani na moru prije nego što tiho otputuju do cilja i detoniraju svoju bojevu glavu pod vodom, izazivajući razornu eksploziju i potencijalno znatni cunami na neprijateljskoj obali.

Vjeruje se da imaju domet veći od 9.600 kilometara, što znači da mogu provesti duge periode na moru i sposobnost da zarone do dubine oko 1.000 metara.

Poziv Putinu da upotrebi Posejdon protiv Britanije
Poslednjih dana, propagandisti iz Moskve pozivali su Putina da upotrebi Posejdon protiv Britanije u znak odmazde za njenu odluku da Ukrajini isporuči dronove koji su korišćeni za udare duboko na teritoriji Rusije.

– Dajte Britancima tri dana da nauče da dišu pod vodom, a zatim ih udarite Posejdonom – rekao je Vladimir Solovjov, voditelj na državnoj televiziji.

Ovi izlivi bijesa, koji su se poklopili sa testiranjima podmornice Habarovsk, praćeni su zloslutnom izjavom ruske ambasade da što više pomoći London pruži Kijevu, “to će veću cijenu platiti”.

Britanski premijer Endi Bernam, odbacio je ovo upozorenje i insistirao na tome da Britanija nije “prijatelj samo kada je lijepo vrijeme”.

Retorika, zastrašivanje i stvarna prijetnja

I iako Posejdon djeluje kao opasno i kredibilno oružje, stručnjaci kažu da postoje male šanse da ga Moskva ikada upotrebi u stvarnom sukobu.

“Morate se zapitati kome se Rusi uopšte obraćaju ovakvim izjavama”, kaže dr Ričard Konoli, stručnjak za rusku odbrambenu politiku i saradnik u vojnom istraživačkom centru RUSI.

– Posejdon je ono što bi se moglo nazvati specijalizovanom, ‘butik’ sposobnošću. Ne proizvode ga u velikim količinama i dizajniran je za najgori mogući scenario. Ako bi uradili ono što predlažu ruski TV voditelji, suočili bi se sa odmazdom britanskog nuklearnog sistema odvraćanja Trident – kaže Konoli.

– Tako da to neće uraditi, jer znaju da bi platili visoku cijenu – zaključuje on.

Šta je onda, osim čiste galamdžijske retorike, poenta Putinovog podvodnog oružja za masovno uništenje?

Od sovjetskog koncepta do ruskog oružja budućnosti

Porijeklo Posejdona seže još pedesetih godina prošlog vijeka, kada su vojni naučnici Sovjetskog Saveza tražili nove načine da zaobiđu američku odbranu.

Bio je dizajniran da prenese hidrogensku bombu do lokacije blizu američke obale, a zatim je detonira i stvori cunami koji bi mogao da zbriše čitave gradove ili pomorske baze.

Sovjetski planeri su na kraju odbacili tu ideju jer je bila nepraktična, dok su vojni komandanti sumnjali da bi uopšte mogli da se približe američkoj obali dovoljno blizu da je upotrebe. U to vrijeme nije bilo moguće smjestiti nuklearni reaktor u torpedo, što je njegov domet ograničavalo na svega 20 do 30 milja.

Međutim, do ranih dvijehiljaditih, ruski zvaničnici su ponovo aktivirali ovaj koncept zbog zabrinutosti da SAD razvijaju sisteme protivbalističke raketne odbrane koji prijete da njihove interkontinentalne balističke rakete učine zastarjelim.

Kao odgovor na to, Rusi su razvili Posejdon i krstareću raketu na nuklearni pogon poznatu kao “Skajfol”, dizajniranu da leti preko Južnog pola kako bi izbjegla američku raketnu odbranu, kako bi osigurali da uvijek mogu uzvratiti udar.

Rusija je do sada najavila planove za nabavku najmanje 30 torpeda Posejdon i četiri podmornice koje bi ih nosile, iako se vjeruje da je gradnja započeta samo za Habarovsk.

Druga, starija podmornica, Belgorod, takođe je posebno modifikovana za nošenje ovog oružja, koje je u NATO-u označeno kao “Kanjon”.

“Odlično oružje za prvi udar”

U teoriji, ova neprimjetna plovila mogla bi da lansiraju Posejdon na otvorenom moru, a zatim bi dron-raketa polako i autonomno navigirala do unaprijed programirane mete.

Njegov nuklearni pogon znači da može preći gotovo bilo koju udaljenost i da ga Habarovsk može ispaliti nedjeljama unaprijed, kaže Vilijam Alberk, bivši zvaničnik za kontrolu naoružanja u NATO-u i vladi SAD.

“Ova stvar bi mogla neprimjetno da vreba, a zatim da udari kao izuzetno precizno oružje za drugi udar”, dodaje on. “U isto vrijeme, to je i odlično oružje za prvi udar, jer na njega praktično mogu staviti bojevu glavu bilo koje veličine”.

Psihološki pritisak i tehnički nedostaci

Najvjerovatnije mete bile bi američke, britanske ili francuske podmorničke baze. Ali torpeda Posejdon nisu samo balistička oružja. Ona su takođe diplomatska i psihološka sredstva kojima Vladimir Putin ucjenjuje Zapad.

– Radi se o odvajanju SAD od njenih evropskih saveznika. Rano u krizi, Rusi bi mogli da ih lansiraju i kažu: ‘Sada su u vodi i ako se SAD umiješaju u sukob, pogodićemo vaše podmorničke baze – kaže Alberk.

– Ako bi Rusija zaprijetila da će pogoditi naše podmorničke baze, mogli biste jednostavno poslati podmornice na otvoreno more. Tada bi poruka bila: ‘U redu, pogodićete našu teritoriju? To će se smatrati prvim udarom i u odgovor ćemo vas uništiti.’ Tako da biste vrlo lako mogli da razotkrijete njihov blef – nastavlja on.

– To bi takođe bila “izuzetno rizična strategija” za Moskvu jer bi lansiranje Posejdona, čak i samo da vreba u vodi, predstavljalo prvi udar prema Članu 51 Povelje UN – dodaje Alberk.

Koliko je Posejdon zaista efikasan?

Među stručnjacima takođe postoji debata o tome koliko je Posejdon zapravo efikasan.

Nuklearna krstareća raketa “Skajfol” koju je Putin predstavio, a koju su posmatrači prozvali “leteći Černobilj”, pokazala se lakom za otkrivanje zbog toplotnih signala i traga radijacije koji ostavlja njen nezaštićeni reaktor.

Ono što nije jasno, kaže Alberk, jeste da li Posejdon pati od istih nedostataka.

Pri većim brzinama, poremećaj koji izaziva u vodi bio bi detektabilan putem NATO sonarnih sistema, kao i protivpodmorničkih fregata, samih podmornica i aviona, prenosi Kurir.

U Votfordu na jugoistoku Engleske lisica se ušunjala u kuću i ujela tromjesečnu bebu za glavu dok je spavala, u incidentu koji su stručnjaci ocijenili kao izuzetno rijedak.

Beba Džozefin zadobila je četiri ubodne rane tokom napada koji se dogodio u četvrtak uveče, a njena majka Keli Klarkson (37) zaspala je dok je hranila kćerku i probudila se kada je osjetila da joj lisica njuška lice.

Tek tada je primjetila da je dijete krvavo, prenosi GB Njuz.

“Zamislite da se probudite i vidite krv svog djeteta pored sebe. Bilo je apsolutno užasavajuće”, rekla je Klarkson.

Ona je navela da su povrede izgledale kao da je dijete ujelo nešto veličine psa.

Kako je lisica ušla u dom?

Vjeruje se da je u pitanju bilo mladunče lisice koje je kroz otključana vrata bašte neopaženo ušlo u kuću dok su majka i dijete spavali.

Trevor Vilijams, osnivač dobrotvorne organizacije “Foks Prodžekt”, rekao je da su napadi lisica na ljude veoma rijetki i da je posljednji sličan slučaj zabilježen 2012. godine.

On je ocijenio da je životinja najvjerovatnije bila mlada lisica, jer odrasle i iskusne lisice, kako je naveo, uglavnom izbjegavaju ljude i ne izlažu se takvom riziku.

Vilijams je objasnio da se porodice lisica u ovo doba godine razdvajaju, dok mladunci postaju samostalni i istražuju okolinu.

Lisice u urbanim područjima: Učinci susreta sa ljudima

Stručnjaci za divlje životinje navode da su susreti lisica i ljudi u urbanim sredinama južne Engleske česti, ali da su direktni napadi na ljude, posebno na djecu unutar kuća, izuzetno neuobičajeni.

Prema važećim propisima o zaštiti divljih životinja, lisice se ne mogu uklanjati primjenom štetnih ili nasilnih metoda, jer uživaju zakonsku zaštitu.

Za razliku od pacova i drugih štetočina, lisice se ne smatraju gamadi, zbog čega lokalne vlasti nemaju zakonsku obavezu da preduzimaju mjere protiv njih. (Glas Srpske)

Ukrajina želi mir, ali se neće tek tako predati Rusiji pod svaku cijenu, izjavio je predsjednik Volodimir Zelenski u prkosnom govoru u ponedjeljak dok su se strani čelnici okupili u Kijevu kako bi obilježili proslavu Dana nezavisnosti.

Britanski premijer Endi Burnam i predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta bili su među stranim zvaničnicima prisutnim na proslavi 35. godišnjice odvajanja Ukrajine od Sovjetskog Saveza.

Burnam, koji je prvi put posjetio ukrajinski glavni grad kao premijer, trebao bi najaviti britansku podršku Kijevu u povećanju domaće proizvodnje projektila dugog dometa.

Takođe je trebao kopredsjedavati virtuelnim sastankom “koalicije voljnih” – grupe zemalja koje podržavaju Ukrajinu – s francuskim predsjednikom Emmanuelom Makronom i njemačkim kancelarom Fridrihom Mercom.

Očekuje se da će čelnici razgovarati o zahtjevu Ukrajine za više sistema protivvazdušne odbrane kako bi se zaustavili ruski balistički projektili koji napadaju ukrajinske gradove.

Noseći tradicionalnu ukrajinsku vezenu košulju, Zelenski je zahvalio stranim čelnicima iz Finske, Danske, Norveške, Litvanije, Letonije i Estonije što su doputovali u Kijev kako bi pokazali svoju podršku. Zakleo se pronaći rješenje za ono što je nazvao “balističkim terorom” ruskog predsjednika Vladimira Putina.

– Ukrajina apsolutno želi mir, ali se nije spremna jednostavno predati – izjavio je Zelenski u video snimku objavljenom na platformi poruka Telegram, koji ga prikazuje kako stoji ispred samostana sv. Mihajla sa zlatnom kupolom.

Zelenski je rekao da ruski zahtjev – koji je Ukrajina više puta odbila – da Kijev prepusti preostali dio istočnog Donbasa koji nije u ruskim rukama nakon četiri i po godine rata neće biti dovoljan da zaustavi rusku agresiju.

– Sve je to podstaknuto maničnim snom jedne osobe da Ukrajina ne bi trebala postojati – izjavio je Zelenski, misleći na Putina.

– Kremlj je opsjednut time – naglasio je ukrajinski čelnik, prenosi Rojters.