Za razliku od drugih demokratskih država, u SAD ne pobjeđuje nužno kandidat sa najviše glasova na nivou cijele zemlje.

Predsjednička kandidatkinja vladajućih demokrata Kamala Haris ima veću podršku birača od njenog republikanskog rivala Donalda Trampa u tri ključne američke savezne države koje bi mogle presudno da utiču na ishod predstojećih izbora, pokazalo je novo istraživanje.

Prema istraživanju lista New York Times i Sijena koledža, sprovedenom od 5. do 9. avgusta, uz marginu greške od 4,2 do 4,8 posto, potpredsjednicu SAD Kamalu Haris podržava 50 odsto vjerovatnih glasača u Pensilvaniji, Mičigenu i Viskonsinu, dok je 46 posto za Trampa, bivšeg šefa države.

Porastao rejting Kamal Haris

Kad je riječ o registrovanim biračima, u Pensilvaniji je Haris tri posto ispred Trampa, u Mičigenu zaostaje za njim dva odsto, dok u Viskonsinu ima pet odsto prednosti. Za demokrate je naročito značajno da je rejting potpredsjednice SAD u Pensilvaniji porastao za 10 posto u posljednjih mjesec dana.

Prema ocjeni New York Times-a, prošlosedmično istraživanje je najnoviji pokazatelj da je došlo do preokreta u korist Demokratske stranke otkako se 81-godišnji predsjednik SAD Džo Bajden 21. jula povukao iz trke za Bijelu kuću i podržao Kamalu Haris.

Istraživanja sprovedena tokom posljednje godine pokazivala su da su Tramp i Bajden, koji je tada bio očekivani predsjednički kandidat demokrata, ili izjednačeni ili da je republikanac u blagoj prednosti.

“Pojas rđe”

Iako je nova trka – između Kamale Haris (59) i Trampa (78) – tek na početku, što znači da su moguće promjene u stavovima birača, demokrate su sada u znatno boljoj poziciji nego prije mjesec u Pensilvaniji, Mičigenu i Viskonsinu, državama koje su u prethodnim izbornim ciklusima imale presudan uticaj na ishod izbora.

Te tri države iz takozvanog “pojasa rđe“ (Rust Belt) biće ključne i na izborima 5. novembra, budući da bi Kamala Haris, ako pobijedi u svakoj od njih, gotovo izvjesno postala prva predsjednica SAD.

Za razliku od drugih demokratskih država, u SAD ne pobjeđuje nužno kandidat sa najviše glasova na nivou cijele zemlje, već onaj koji “sakupi“ najmanje 270 od 538 elektora, privremenih delegata koji se u decembru sastaju (elektorski koledž) da formalno izaberu predsjednika. Budući da je taj čin formalnost, pobjednik je poznat odmah poslije izbora.