Connect with us

Banjaluka

RAD I AKTIVNOSTI NIKADA NE PRESTAJU Mještani zaselaka Brankovići i Zvonari dobili asfalt nakon VIŠEDECENIJSKOG čekanja (FOTO)

Nakon gotovo pola vijeka čekanja, mještani zaselaka Brankovići i Zvonari dobili su asfalt.

– Naš rad i aktivnosti nikada ne prestaju. Asfaltirali smo više putnih pravaca u Piskavici, zaseocima Brankovići i Zvonari i ovo je samo početak – poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković, koji je sa saradnicima obišao ovaj dio našeg grada.

Gradonačelnik je istakao da ga posebno raduje što su mještani zadovoljni jer su nakon višedecenijskog čekanja dobili put i ujedno najavio da će Grad Banja Luka izdvojiti značajna sredstva za modernizaciju putne infrastrukture u seoskim i prigradskim naseljima.

Preko milion KM ćemo uložiti u asfaltiranje mnogih putnih pravaca u seoskim i prigradskim mjestima u našem gradu – kazao je on.

Banjaluka

LJETO NA VRBASU: Projekcija filma „Super kućni patuljci“ sutra u Parku „Oslobođenja“

Najdugovječnija manifestacija „Ljeto na Vrbasu“ i ove godine poklanja magične filmske večeri na otvorenom.

Tako će već sutra, u srijedu 16. jula sa početkom od 20.30 časova u Parku „Oslobođenja“ biti prikazan film „Super kućni patuljci“ – film za cijelu porodicu.

-Dragi roditelji, povedite svoje mališane na čarobnu filmsku veče pod otvorenim nebom! Zajedno ćemo gledati zabavni crtani film „Super kućni patuljci“ – avantura puna humora, prijateljstva i herojskih trenutaka – navode iz Turističke organizacije Banje Luke.

Poručuju kako je uživanje zagarantovano, te da je ulaz slobodan

Nastavi čitati

Banjaluka

Stanivuković najavio više infrastrukturnih projekata i program PODRŠKE MLADIM PREDUZETNICIMA

U prvoj polovini godine svi prihodi Grada su uvećani u odnosu na prethodne godine, osim prihoda od naplate parkinga, koji je umanjen zbog destruktivne politike SNSD-a.

Poručio je gradonačelnik Draško Stanivuković nakon sjednice Kolegijuma načelnika odjeljenja i šefova odsjeka Gradske uprave.

Kako ističe, obezbijeđena su dodatna novčana sredstva za završetak vodovodnog sistema u Ducipolju, a biće pokrenute i javne nabavke koja se odnose na izgradnju vodovodne mreže u Ulici Koste Vojinovića i Piljagićima.

-Projekat potpunog uređenja azila na Manjači iznosi 600.000 KM, u procesu smo pronalaska modaliteta finansiranja ovog projekta, kako bismo trajno riješili ovo važno pitanje za naš grad – naveo je gradonačelnik.

Kako bi podstakli preduzetnike da zapošljavaju mlade, gradonačelnik je istakao da je osmišljen program “Prvi posao”, koji omogućava da Grad snosi troškove doprinosa za zaposlene mlade osobe u periodu od godinu dana.

-Na taj način stvaramo šanse za prvo radno iskustvo i podstičemo privredni rast – naveo je gradonačelnik.

Ovom prilikom navedeno je da će biti izgrađena i kajak staza, kao i skakaonu koja će služiti svim skakačima za vježbanje Banjalučke laste što će doprinijeti razvoju vodenih sportova u Banjoj Luci.

-U toku je izrada plana za modernizaciju svih autobuskih stajališta u prigradskim i seoskim mjesnim zajednicama. U narednom periodu pristupiće se rekonstrukciji i modernizaciji više gradskih ulica, sanaciji udarnih rupa, iscrtavanju horizontalne signalizacije, zamjeni dotrajale saobraćajne signalizacije i slično. Pred nama je još jedna uspješna radna sedmica kojoj je prethodio veoma produktivan Kolegijum načelnika odjeljenja i šefova odsjeka – zaključio je gradonačelnik.

Nastavi čitati

Banjaluka

KAKVA PRIČA! Banjalučanka u 103. godini pije manje lijekova od sinova i kćerke

I najduži život brzo prođe, ali ako si radio pošteno, sticao svojim rukama i imao zdravu porodicu, onda ti starost bude nagrada, a ne teret, riječi su bake Danice Trivić, rođene Tunjić, iz Banjaluke, koja je ove godine proslavila 103. rođendan.

Njen životni put nije bio jednostavan, ali je bio ispunjen trudom i radošću u krugu najbližih. U kući u naselju Paprikovac, gdje živi sama od 2008. godine, i dalje sve obavlja bez tuđe pomoći – kuva svakodnevno, sređuje dvorište i dočekuje goste kolačima i širokim osmijehom.

– Rođena sam kao drugo dijete 1922. godine, od oca Đurđa i majke Kosane, u Razboju Ljevčanskom kod Srpca. Nas šestoro djece je bilo, a ja sam bila željna i učenja i života – priča baka Danica prisjećajući se odrastanja.

Djetinjstvo je provela u srbačkom selu Stari Martinac, gdje su se njeni roditelji zbog posla doselili 1927. godine. Sjeća se da je plakala kada je otac upisao sestru u školu, a nju nije htio jer nije bila dorasla.

– Učiteljica Ankica Januška me ipak primila kao “dobrovoljnog đaka”. Nije bilo lako, ali ja sam htjela da učim. Po završetku osnovnog obrazovanja sam se htjela upisati u školu u Gradišci zajedno sa još dvije prijateljice. Sve smo znale, ali su nas oborili na prijemnom ispitu jer smo bile seoska djeca. Gradska djeca imala su prednost – priča Danica.

Sa 17 godina udala se za Ratka Trivića iz Milosavaca kod Laktaša. Svadba, kako kaže, nije bila mala, došlo je više od 20 zaprežnih kola.

– Muž mi je kasnije pričao da mu je jedan komšija rekao: “Traži curu što zna dva ručka nejednaka napraviti”. E, ja sam znala i više od toga – kaže kroz smijeh Danica.

A onda je došao Drugi svjetski rat. Kuća im je zapaljena, sve opljačkano. Skrivali su se po šumama i preživljavali kako su znali. U tim strašnim godinama izgubila je sestru Savku od tifusa i brata Radovana koji je kao dječak od 15 godina mobilisan i poginuo. Nakon rata preselili su se u Papažane, kupili tri dunuma zemlje, izgradili kuću i počeli od nule.

– Teško se živjelo. Radilo se od jutra do mraka, ali narod je pjevao, družio se, nije se žalio. Meni je bilo važno da je porodica zajedno – govori Danica.

Dok je Ratko vodio zadrugu, ona je brinula o kući i četvoro djece. U Papažanima su često kod njih stanovali učitelji, a jedna od njih, učiteljica Marija Bašić naučila ju je da pravi uštipke i palačinke i priprema krastavce i paprike za zimnicu.

– Imali smo tri krave, dva konja, ovce, živinu i pčele, ali znali smo da će djeca morati u školu, pa smo se 1957. preselili u Banjaluku. Iako smo živjeli u gradu, nastavili smo da obrađujemo zemlju, a ja sam do Papažana išla biciklom. Sve dok smo mogli, radili smo. A kad više nismo mogli obrađivati zemlju, tada smo podijelili djeci da imaju djedovinu i očevinu – priča Danica.

Godine su prolazile, djeca stasala, školovala se, ženila i udavala, pa su 1972. kupili plac na Paprikovcu i sagradili novu kuću, gdje je Danica živjela zajedno sa suprugom Ratkom, koji je preminuo 2008. godine, a od tada je sama, ali kako kaže, ne i usamljena.

– Pored djece, imam osmoro unučadi, 11 praunučadi i troje čukununučadi i svi me redovno obilaze, a i komšije me paze. Neću nikome da smetam. Dobro sam. Hranim se zdravo, jedem domaće, a lijekove skoro da i ne pijem. Moja djeca ih piju više nego ja – kaže Danica.

U međuvremenu je napisala i knjigu pod nazivom “Da se ne zaboravi” u kojoj je opisala sve što je prošla.

– Promijenilo se sedam država za mog života, ali jedno se nije promijenilo, a to je potreba čovjeka da živi pošteno i skromno. Mnogima je zahvaljujući modernim tehnologijama sada sve na dlanu, a opet niko nema mira. Mi smo imali malo, ali smo pjevali, šalili se i bili zahvalni. Što je najvažnije od svega, imali smo dobru i vrijednu djecu koja su nas cijenila i uvažavala, a danas djeca slabo poštuju svoje roditelje – zaključila je baka Danica.

RECEPT ZA DUGOVJEČNOST

Danica i Ratko su stekli četvoro djece, najstariji je Ranko koji ima 86 godina, Tvrtko 84, Rade 79 i Nada koja ima 74 godine. Ratko je preminuo u 91. godini, a čak je i svekar Mlađan živio do 94. godine. Sin Rade smatra da recept za dugovječnost leži u tri razloga.

– Po meni je genetika ključna stvar, zatim narav čovjeka, a potom i uslovi života. Oni su stalno nešto radili i bili u pokretu, a fizička kondicija je takođe bitna za zdrav i dug život. I danas, kad dođemo kod majke, ona stalno nešto sprema, nudi nas pitama i kolačima i uvijek je vesele naravi – ističe Rade.
Glas

Nastavi čitati

Aktuelno