Connect with us

Sport

GDJE PRESTAJE LOGIKA, počinje Baharova Zvezda!

Crvena zvezda trenutno nije ni blizu nivoa na kome je planirala da bude kada je angažovan Barak Bahar. Trener “luta” u potrazi za rješenjem, a svakim novim mečom djeluje kao da je još dalje od njega.

Barak Bahar se prije pet dana obratio javnosti kako bi objasnio zbog čega rezultati i igra nisu u skladu sa očekivanjima, ili bolje rečeno ne valjaju ništa, pa je za potrebe mistifikacije onoga što vidi prosječan navijač – na konferenciju za medije ponio papir. Na njemu je zapisao da je Zvezda u mečevima protiv Javora, IMT-a i TSC-a, u kojima nije djelovala kao šampion Srbije, zapravo trebalo da pobijedi. Međutim, nije, mimo svake logike… Bahar je pročitao da je Zvezda bila bolja u četiri važna faktora, odnosno da je gledajući podatke o posjedu lopte, broju kornera, broju šuteva ka golu protivnika i “iks džiju” (očekivanom broju golova na osnovu kvalitetnog parametra), apsolutno logično bilo da dominantno pobijedi u tim utakmicama.

Međutim, nije, mimo svake logike kojom se vodi Barak Bahar. Realnost je sasvim drugačija, uz mnogo muke su savladani Javor (3:2) i IMT (2:1), dok je TSC golom u nadoknadi vremena uspio da “skine” dva boda crveno-bijelima (1:1), a čini se da je Bahara ovakvo nepoklapanje stvarnosti sa brojkama – natjeralo da mu se uslovno rečeno “pokvari” i centar za logiku.

Jer, kako drugačije objasniti sastav koji je trener Crvene zvezde izveo protiv Lajpciga prethodne večeri? Istina, u pravu je kada kaže da su “poslije meča svi pametni”, i tako će uvijek biti – takav je posao u pitanju, ali nema navijača koji nije počeo da gunđa kada je oko 19.45 stigla potvrda da je izabrao sljedećih 11: Glazer – Điga, Dragović, Rodić – Mijailović, Kanga, Hvang, Lučić – Ivanić – Kraso, Bukari.

Uoči meča niko nije mogao da pogodi, kamoli da pretpostavi da je baš tih 11 imena Bahar zamislio da će biti iole kadro da se suprotstavi Lajpcigu, uprkos mnogobrojnim lutanjima u posljednja dva-tri mjeseca. Koristio je veliki broj igrača, mijenjao sisteme, mijenjao i pozicije fudbalerima unutar tih sistema, da je i samog sebe zbunio. Tako je na osnovu svega viđenog ove sezone bilo jedino sigurno da ćemo videti Omrija Glazera i Aleksandra Dragovića, međutim kako je krenulo ne bi sada bilo ni preveliko iznenađenje da i oni zaigraju van svojih uobičajenih mjesta u timu.

Zbog pritiska javnosti, u sveopštoj kakofoniji navijača koji žele “tog i toga” da vide u timu, Bahar ne samo da je izgubio nit o timu Crvene zvezde, nego i o samom sebi kao treneru. Mimo svake logike pravio je greške koje nismo viđali do sada, pa je “naživo” morao da ispravlja propuste nastale u pripremi utakmica. To je srećom donijelo dobre stvari, posebno u drugom poluvremenu meča sa Lajpcigom, ali šta ćemo sa prvim koje je opet bačeno niz vetar? I u pravu je Aleksandar Dragović kada u naletu nezadovoljstva zbog načina na koji je igrala njegova ekipa kaže da “to nije nivo Lige šampiona”, posebno ako se pogledaju kontre Lajpciga uoči pauze. Pogled sa zapadne tribine kaže da ne da Crvena zvezda nije imala “oblik” na terenu, nego su linije izgledale raštrkano, kao da na njemu nisu fudbaleri nego navijači koje juri obezbjeđenje.

Za tako nešto apsolutna je odgovornost na Baraku Baharu i njegovim taktičkim, pa onda i personalnim rješenjima koje je birao za Lajpcig. Ako već moramo poslije meča da “svi budemo pametni” – mada su to svi izgovorili i prije nego što je sudija Orsato dao znak da susret počne – kako je moguće toliko puta ponoviti iste greške?

Srđan Mijailović je već dva mjeseca najslabiji pojedinac Zvezde, iako igra blizu svog igračkog maksimuma, a ponovo je dobio šansu da od starta igra i to na poziciji koja nije njegova. Solidno je odradio posao na mjestu štopera na početku sezone, potom je opet vraćen u vezni red, da bi poslije povrede Bukarija počeo da igra kao desni bek. Pijun s razlogom ne može da se pomjera po šahovskoj tabli kao da je kraljica, da budemo pošteni namučili bi se i daleko kvalitetniji fudbaleri od Mijailovića… Na sve to, Bahar nije bio satjeran uza zid i imao je i druga rješenja poput Koste Nedeljkovića koji je i u Lajpcigu pokazao da je bolje rješenje, pa se postavlja jedino logično pitanje – zašto mu nije vjerovao?

Možda još veća misterija je kako se Gelor Kanga našao u startnoj postavi, i to u “duplom pivotu” sa Hvangom bez osigurača, nakon što ga je Bahar otpisao još na pripremama. “Kanga dobro radi na treninzima, odigrao je odlično prethodni meč”, kazao je trener Bahar u ne naročito detaljnom odgovoru o izboru Gabonca za startnih 11, pošto je sasvim logično da se uhvatio za glavu kada je vidio kako je njegov fudbaler u 7. minutu ispratio Ćavija Simonsa kod gola Lajpciga.

Uprkos toj grešci – i čak 16 izgubljenih posjeda lopte – Kanga je zapravo odigrao malo iznad očekivanja, bar ako gledamo očekivanja koja bi imao Barak Bahar, onaj iz Makabija. Upravo taj Bahar je u mečevima sa Zvezdom u kvalfiikacijama za Ligu šampiona prošle sezone ciljano “targetirao” Kangu kao slabu kariku Dejana Stankovića. Koristio je Barak Bahar njegovu lošu naviku da “davi” loptu, da ulazi u nervozu, da gubi posjed u dijelovima terena gdje ne smije, pa se navijači nažalost i dalje sjećaju kako je u posljednjim minutima prvog poluvremena revanša poklonio gol protivniku.

U tim mečevima, potom i onim u Ligi Evrope prošle jeseni, Gelor Kanga je pokazao da ne posjeduje kvalitet za najviši nivo, onaj kome stremi Crvena zvezda, ali ga je Barak Bahar – mimo svake logike – “izvadio kao adut” za najvažniji meč sezone. Kao da se apsolutno sve “pobrkalo” kod njega u potrazi za idealnom kombinacijom…

Teško je objasniti i zašto Vladimir Lučić mora da igra na lijevom vingbeku, kada se bolje snalazi iza špica, zbog čega je Žan-Filip Kraso bio u startnoj postavi bez “targetmena” pored sebe o čemu je pričao i Ranko Stojić, kao i na koliko je pozicija prethodne večeri igrao vjerovatno najbolji igrač Crvene zvezde ove sezone u Ligi šampiona Osman Bukari? Sve su to pitanja bez logičnog odgovora, a na koja moramo da dobijemo odgovor što prije.

Znala je “Marakana” da mimo svake logike proguta rivale, od onog Real Madrida osamdesetih, velikog Bajerna devedesetih, pa Liverpula prije samo pet godina i dva dana, ali izgleda da je trenutno na tom stadionu pod vođstvom Baraka Bahara došlo sve naopako, sem rezultata.

Related Topics:

Sport

AMERIKANCU BILO MUČNO DA GLEDA ĐOKOVIĆEVU PATNJU: “Novače, koliko ti još treba da shvatiš?”

“Novak Đoković je tumarao terenom, bio je nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”, piše američki novinar Den Voken u kolumni poslije poraza najvećeg svih vremena na US openu.

“Novak Đoković tumarao je na terenu u većem dijelu svog meča od četiri sata i 36 minuta, koliko je proveo na stadionu ‘Artur Eš’. Na svakih nekoliko minuta stavljao je na glavu kese sa ledom, grčio se od bolova, a izgledalo je u pojedinim trenucima kao da jedva čeka da završi svoj boravak na US openu”, napisao je u kolumni američki novinar Den Voken, nakon što je uživo gledao strahovito mučenje najvećeg tenisera ikad u porazu od Marijana Navonea u 1. kolu US opena. I ono nije bilo prvo ovog avgusta u Americi.

“Pred nama je bio, po mnogima, najbolji teniser svih vremena, iscrpljen i ošamućen svega nekoliko gemova nakon početka meča prvog kola u ponedjeljak protiv Marijana Navonea. Kako je noć odmicala, najbolji fizički pripremljeni sportista u istoriji ovog sporta vidno se mučio da izdrži duge poene, izgledajući poput boksera koji posrće i mora da se pridržava za konopce da ne bi pao. A onda je jedan od najvećih takmičara u istoriji sporta konačno popustio. Njegovo tijelo mu je vrištalo da je dosta.”

Američki novinar postavlja pitanje koje će mnogima pasti na pamet – da li će Novak Đoković konačno poslušati?

“Đoković je toliko dugo radio stvari koje teniseri sa 39 godina jednostavno ne bi trebalo da mogu. U ponedjeljak uveče, ta borba se konačno okrenula u korist vremena i smrtnosti. Prvi put još od Australijan opena 2006. godine, Đoković je izgubio u prvom kolu jednog grend slema. Navone ga je savladao rezultatom 7:6, 5:7, 4:6, 6:2, 6:1, ne zato što je Đoković izgubio vještine ili želju, već zato što više nema tijelo kojim može da upravlja po sopstvenoj volji”, pisao je novinar “Jahu sportsa”.

Mučno je gledati ovakvog Novaka

Novakovo tijelo koje “otkazuje”, kako je i sam rekao poslije meča, najjači je utisak svima koji su pratili njegov nastup – uživo ili preko TV-a. Đokovićeve suze od nemoći da fizički izdrži natjeraće sve na neizbježnu pomisao – da li je vrijeme da završi karijeru?

“Najprije bi trebalo staviti sve ovo u kontekst. Đoković i dalje u tenisu ostvaruje rezultate koji bi za stotine drugih igrača predstavljali vrhunac karijere. Početkom godine igrao je finale Australijan opena, a samo prošlog mjeseca stigao je do polufinala Vimbldona. Ali problemi se gomilaju, a njegov meč u nedjelju je bio krajnja manifestacija onoga što je Đoković nazvao ‘stanjem koje imam, zdravstveno gledano, a koje me muči posljednjih nekoliko godina.”

Novak na terenu izgleda iscrpljeno i prolazi kroz tolike agonije da mu zaista pozli. O tome ne želi da javno govori – i apsolutno ne mora – ali je prizor zaista sve neprijatniji.

“Đoković svakako ima pravo da zadrži određeni stepen medicinske privatnosti. Ali što se ovo češće bude dešavalo dok privodi karijeru kraju, biće sve neprijatnije gledati najvećeg šampiona u istoriji muškog tenisa kako se suočava sa sopstvenim fizičkim ograničenjima, a svi ćemo imati sve više pitanja o tome zašto se i dalje ovim bavi. Poslije 24 grend slem titule, olimpijskog zlata i svega što je ikada želio od ovog sporta, njegova nagrada je patnja koju sam sebi nanosi svaki put kada temperatura vlažnog termometra poraste za nekoliko stepeni?”, zapitao se Amerikanac.

“Novače, to je cijena starenja”

Novak već godinama hvata ritam “u hodu”, to više ne pali.

Voken je podsjetio i na Novakovu praksu od ove i prethodnih sezona, da igra rijetko ili da ne igra uopšte između grend slemova, a onda da na najvećim turnirima ulazi u ritam i poslije iscrpljujućih mečeva na startu ostane bez snage u završnici.

“Tokom posljednjih nekoliko godina, trend kod Đokovića bio je da na grend slemove dolazi nedovoljno pripremljen, da predugo ostaje na terenu u ranim rundama, a onda nema više šta da ponudi Karlosu Alkarazu ili Janiku Sineru kada stigne do polufinala. To je cijena starenja i činjenice da više ne može da trenira toliko naporno niti da igra toliko mečeva kao ranije. Đoković je odlučio da se potpuno posveti grend slemovima i pokušaju da osvoji 25. titulu, ali taj plan ne može da funkcioniše ako već prvog dana mora da isprazni rezervoar protiv Argentinca koji je specijalista za šljaku, a čiji je učinak na betonu prije ovog meča bio 12-29. Čak i da je Đoković prošao, teško je zamisliti kako bi se dovoljno oporavio da napravi ozbiljan rezultat.”

Za Novaka je u ovoj fazi karijere sve mučenje, pa i mečevi protiv tenisera koji su daleko od vrha ATP liste, koji ne uživaju na betonu i koji bi mu u svim ranijim periodima njegove karijere bili lak zadatak.

“Nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”

I kada je prolazio kroz fizičke tegobe, Đoković je nalazio načine da pobijedi i to podsjeća i Amerikanac.

“Da, Đokovićevu karijeru obilježili su trenuci u kojima su njegove fizičke tegobe na terenu djelovale pomalo teatralno, ali samo zato što je toliko puta uspijevao da ih prevaziđe i na kraju podigne trofej. Ovog puta bilo je drugačije. U prvom setu Đoković je izgledao toliko nestabilno na nogama i toliko nezainteresovano za izgradnju poena da je djelovalo kao da žuri kući, bez obzira na rezultat. Onda je popio nekoliko tableta i činilo se da mu je malo bolje, pa je preuzeo kontrolu nad mečom i osvojio naredna dva seta.”

“Kada je u četvrtom setu napravio brejk, izgledalo je da će Đoković preživjeti. A onda je njegovo tijelo ponovo otkazalo – ovog puta uz probleme sa leđima, pored svega ostalog. Do petog seta jedva je mogao da se zarotira i dovoljno odvoji od podloge kako bi uputio pristojan servis. Bilo je teško gledati. Ali to je realnost 39-godišnjaka koji se bori protiv zalaska sunca svoje karijere, koja se sada sasvim jasno približava kraju. Samo Đoković može da odluči koliko dugo želi da nastavi, ali koliko će mu još ovakvih večeri biti potrebno da shvati da je dosta?”

Nastavi čitati

Sport

MAGIČNA GRANICA JE JE DOHVATLJIVA! Borac pred okršaj sa Atalantom, 8 bodova otvara vrata evropske elite!

Žrijeb Borcu nije donio ni poklon ni presudu. Donio mu je jednu evropsku poslasticu, dva veoma teška gostovanja i tri utakmice u kojima će se, vjerovatno, odlučivati da li će Banjaluka i narednog proljeća gledati evropski fudbal.

Atalanta će stići na Gradski stadion, Borac će u Atini odmjeriti snage sa Panatinaikosom, dok ga u Edinburgu čeka neugodni Hearts. Ipak, koliko god ta imena privlačila pažnju, evropska sudbina crveno-plavih prije svega će zavisiti od domaćih utakmica protiv KuPS-a i Rige, te gostovanja švedskom Mjällbyju.

Borac nema lagan raspored, ali ima raspored iz kojeg se može izvući dovoljno bodova. Pravo pitanje zato nije može li Banjalučanin iznenaditi Atalantu, nego može li pobijediti tamo gdje će biti favorit i ostati neporažen tamo gdje su snage približno izjednačene.

Sedam bodova je kockanje, osam otvara vrata

Format Konferencijske lige je jednostavan: 36 klubova nalazi se na zajedničkoj tabeli, prvih osam ide direktno u osminu finala, dok ekipe od devetog do 24. mjesta nastavljaju takmičenje kroz plej-of. Svi ostali završavaju evropsku sezonu.

Iskustvo iz prve dvije sezone novog formata vrlo jasno pokazuje gdje se nalazi granica prolaza.

U sezoni 2024/25. TSC je zauzeo 24. mjesto sa sedam bodova, dok je Hearts sa istim brojem bodova ostao ispod crte. Godinu kasnije Sigma Olomouc prošla je dalje sa sedam bodova, dok su Univerzitatea Krajova i Linkoln, takođe sa po sedam bodova, završili takmičenje.

Dakle, sedam bodova ne znači prolaz, nego čekanje da gol-razlika, broj postignutih pogodaka i ostali kriterijumi presude u posljednjem trenutku.

Osam bodova je u obje dosadašnje sezone bilo dovoljno. Upravo je Borac u sezoni 2024/25. sa dvije pobjede, dva remija i dva poraza osvojio osam bodova i zauzeo 20. mjesto. Devet bodova već predstavlja rezultat koji bi, prema dosadašnjem iskustvu, gotovo sigurno garantovao nastavak takmičenja.

Za direktan plasman među osam najboljih trebalo je 11 bodova u prvoj, a 12 u drugoj sezoni ligaškog formata.

 

 

Borčeva računica staje u četiri utakmice

Najčistiji Borčev put prema evropskom proljeću izgledao bi ovako: pobjede protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te dva remija na gostovanjima. To je osam bodova i učinak koji je u dosadašnje dvije sezone bio dovoljan za prolaz.

Ako protiv finskog i letonskog šampiona osvoji četiri boda, Borac će najvjerovatnije morati tražiti i jednu gostujuću pobjedu. Ukoliko iz te dvije domaće utakmice uzme samo tri boda, put prema plej-ofu postaće izuzetno težak.

Atalanta i Panatinaikos zato ne bi trebalo da budu utakmice na kojima će se zasnivati računica. Svaki bod protiv njih bio bi kapitalan bonus. Bodovi koji se moraju osvojiti nalaze se prije svega u susretima sa Rigom, KuPS-om i Mjällbyjem, dok bi remi kod Heartsa imao veliku vrijednost.

Atalanta je druga fudbalska dimenzija

Atalanta je ubjedljivo najjači Borčev protivnik i jedan od glavnih favorita za osvajanje Konferencijske lige. Klub iz Bergama godinama pripada vrhu italijanskog fudbala, ima dubok i skup sastav, kao i igrače naviknute na Ligu šampiona, Seriju A i reprezentativni fudbal.

U Banjaluku bi mogli stići Đanluka Skamaka, Šarl de Ketelare, Đakomo Raspadori, Lazar Samardžić, Mario Pašalić, Nikola Krstović, Sead Kolašinac i nedavno angažovani Eljif Elmas.

Borac u toj utakmici nema imperativ, a upravo u tome može ležati njegova šansa. Gradski stadion, puna tribina i meč u kojem crveno-plavi nemaju šta da izgube mogu proizvesti veći otpor nego što razlika u kvalitetu sugeriše. Ipak, realno gledano, remi bi predstavljao senzaciju, a pobjeda jednu od najvećih evropskih večeri u istoriji kluba.

Panatinaikos jači nego prilikom posljednjeg susreta

Borac je sa Panatinaikosom već igrao u ligaškoj fazi Konferencijske lige. U oktobru 2024. godine u Banjaluci je bilo 1:1, ali sada će se utakmica igrati u Atini, gdje grčki velikan tradicionalno pruža mnogo bolje partije.

Današnji Panatinaikos djeluje još ozbiljnije. U njegovom sastavu su Stefan de Vrij, Davide Kalabrija, Fakundo Pelistri, Sirijel Desers i Adam Gnezda Čerin, pa je jasno da Borca čeka ekipa sa kvalitetom iz najjačih evropskih liga.

Bod u Atini bio bi veliki rezultat, dok bi pobjeda predstavljala iznenađenje evropskog kola.

Hearts je mnogo opasniji nego što ime sugeriše

Hearts je možda i najlakše potcijeniti, ali bi to bila ozbiljna greška. Klub iz Edinburga prošle sezone je do posljednjeg kola bio u trci za titulu prvaka Škotske, a u ligašku fazu Konferencijske lige ušao je nakon dramatične eliminacije bečkog Rapida poslije produžetaka i izvođenja penala.

Gostovanje na Tajnkaslu podrazumijeva snažan ritam, mnogo duela, prekida i pritisak sa tribina. To nije protivnik protiv kojeg će Borac lako uspostaviti kontrolu, ali jeste ekipa kojoj se može suprotstaviti disciplinom i strpljenjem.

Remi bi bio dobar, a pobjeda ogroman korak prema plej-ofu.

Mjällby nije zvučno ime, ali jeste ozbiljan sistem

Švedski Mjällby je jedan od najneobičnijih protivnika u cijelom takmičenju. Klub iz mjesta sa svega nekoliko stotina stanovnika senzacionalno je osvojio šampionsku titulu u Švedskoj 2025. godine, oslanjajući se na organizaciju, čvrstu odbranu i timsku disciplinu.

Ovogodišnji rezultati nisu na nivou šampionske sezone, a Salcburg ga je u plej-ofu Lige Evrope eliminisao ukupnim rezultatom 4:0. To, međutim, ne znači da Borac čeka lak posao.

Mjällby nema pojedince koji izazivaju strahopoštovanje, ali ima sistem koji kažnjava svaku taktičku grešku. Za Borac je to gostovanje na kojem je remi realan, a pobjeda dostižna ukoliko odigra zrelo i ne dozvoli domaćinu da nametne fizički fudbal.

KuPS i Riga – utakmice koje Borac mora napasti

KuPS je aktuelni prvak Finske i klub koji je već osjetio ligašku fazu Konferencijske lige. Prošle sezone osvojio je sedam bodova i završio na 21. mjestu, što dovoljno govori da nije riječ o evropskom početniku.

Finci će u Banjaluci vjerovatno igrati zatvoreno, čekati grešku i pokušavati da uspore utakmicu. Borac je kvalitetom najmanje ravnopravan, a zbog domaćeg terena trebalo bi da bude favorit. Ipak, ovo nije unaprijed upisana pobjeda, nego utakmica u kojoj će crveno-plavi morati pokazati strpljenje i napadačku zrelost.

Riga je na papiru najpovoljniji rival, ali je istovremeno aktuelni prvak Letonije. Riječ je o fizički snažnom i dobro organizovanom timu sa velikim brojem stranaca, koji je kroz kvalifikacije pokazao da zna igrati takmičarske utakmice.

Ako Borac želi evropsko proljeće, Riga je protivnik protiv kojeg u Banjaluci ne smije razmišljati ni o čemu osim o pobjedi.

Čak 11 fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije

Posebno zanimljiv detalj jeste veliki broj igrača sa prostora bivše Jugoslavije u redovima Borčevih protivnika.

Najviše ih ima Atalanta. Za italijanski klub nastupaju Sead Kolašinac iz BiH, hrvatski reprezentativac Mario Pašalić, srpski reprezentativac Lazar Samardžić, crnogorski napadač Nikola Krstović i reprezentativac Sjeverne Makedonije Eljif Elmas. Na UEFA spisku nalaze se i mladi Slovenac Relja Obrić i hrvatski vezista Sergej Levak.

U Panatinaikosu igraju Slovenac Adam Gnezda Čerin, hrvatski vezista Adriano Jagušić, srpski napadač Miloš Pantović i Elmin Rastoder, koji nastupa pod zastavom Sjeverne Makedonije. Pantović se nalazi u klupskom prvom timu, iako nije bio prijavljen na posljednjem UEFA spisku za kvalifikacije.

U Mjällbyju je i 17-godišnji Dani Hodžić, fudbaler sa švedskim i državljanstvom BiH, ali je on trenutno član ekipe do 19 godina i tek povremeno trenira sa prvim timom.

Prema trenutno objavljenim sastavima, u seniorskim ekipama Heartsa, KuPS-a i Rige nema fudbalera sa javno navedenim državljanstvom neke od država nastalih raspadom SFRJ. Spiskovi se, međutim, mogu promijeniti nakon završetka prelaznog roka i registracije igrača za ligašku fazu.

Šanse su realne, ali nema prostora za rasipanje bodova

Kada se saberu kvalitet protivnika, raspored domaćinstava i iskustvo iz prethodnih sezona, Borčeve šanse za plasman među 24 najbolje ekipe mogu se procijeniti na približno 50 odsto.

Atalanta je izraziti favorit, Panatinaikos u Atini takođe, dok je Hearts na svom terenu u prednosti. Sa druge strane, Borac bi trebalo da bude favorit protiv Rige, blagi favorit protiv KuPS-a, dok je gostovanje Mjällbyju gotovo potpuno otvoreno.

Realni raspon Borčevog učinka je između šest i devet bodova. Sedam bi značilo neizvjesnost do posljednjeg rezultata, osam bi otvorilo vrata plej-ofa, a devet bi crveno-plave gotovo sigurno odvelo u evropsko proljeće.

Atalanta će privući najveću pažnju i napuniti tribine, ali se Borčeva sezona neće odlučivati protiv italijanskog velikana. Odlučivaće se protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te u onim trenucima na gostovanjima kada bude trebalo sačuvati bod.

Evropski uspjeh ne gradi se samo velikim pobjedama. Ponekad ga donesu dva domaća trijumfa, dva strpljivo sačuvana remija i sposobnost da se tačno prepozna utakmica u kojoj se mora napasti, a u kojoj je bod vrijedan gotovo kao pobjeda. Borac je tu lekciju već jednom položio. Sada je pred njim prilika da pokaže da evropsko proljeće više nije bilo izuzetak, nego novi standard kluba iz Platonove ulice.

BL PORTAL

Nastavi čitati

Sport

NAJGORI MOGUĆI SCENARIO ZA SINERA! Poslije otkazivanja US Opena stigla nova loša vijest, ljekari izdali strogu zabranu!

Prvi teniser sveta Janik Siner moraće još neko vreme da ostane odvojen od terena, pošto su mu ljekari nakon novih pregleda desnog koljena preporučili strogi odmor bez teniskih treninga najmanje do 6. septembra.

Siner je zbog pomenutog zdravstvenog problema već morao da otkaže učešće na predstojećem US Openu.

Najnovije informacije o njegovom stanju definitivno nisu obradovale njegove navijače, jer proces oporavka i povratak u takmičarski ritam očigledno idu sporije nego što se u prvi mah očekivalo.

Prema informacijama italijanskih medija, nema rupture, ali upala desnog koljena još nije potpuno sanirana.

Siner bi trebalo ponovo da počne da radi na terenu ukoliko stanje sa nogom bude dovoljno dobro.

Italijan je prethodnih nedjelja redovno odlazio u “J Medical” u Torinu, gdje je prolazio kroz fizioterapiju, vežbe i tretmane udarnim talasima. Problem se pojavio tokom priprema poslije Vimbldona, a pretpostavlja se da je posljedica preopterećenja.

Pobjeda u finalu Vimbldona, gdje je stigao do svog petog grend slem trofeja u karijeri, ostaje tako posljednji zvanični meč koji je Italijan odigrao ove sezone. Ukoliko rehabilitacija bude tekla po planu, očekuje se da se takmičarskim obavezama vrati tek krajem septembra na turniru u Pekingu.

Ovaj peh došao je u najgorem mogućem trenutku, prekinuvši Sinera u momentima kada je igrao tenis života.

Italijan je u 2026. godini upisao fantastične rezultate i podigao čak šest pehara, dominiravši na seriji Masters turnira u Indijan Velsu, Majamiju, Monte Karlu, Madridu i Rimu.

Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno