Crvena zvezda trenutno nije ni blizu nivoa na kome je planirala da bude kada je angažovan Barak Bahar. Trener “luta” u potrazi za rješenjem, a svakim novim mečom djeluje kao da je još dalje od njega.

Barak Bahar se prije pet dana obratio javnosti kako bi objasnio zbog čega rezultati i igra nisu u skladu sa očekivanjima, ili bolje rečeno ne valjaju ništa, pa je za potrebe mistifikacije onoga što vidi prosječan navijač – na konferenciju za medije ponio papir. Na njemu je zapisao da je Zvezda u mečevima protiv Javora, IMT-a i TSC-a, u kojima nije djelovala kao šampion Srbije, zapravo trebalo da pobijedi. Međutim, nije, mimo svake logike… Bahar je pročitao da je Zvezda bila bolja u četiri važna faktora, odnosno da je gledajući podatke o posjedu lopte, broju kornera, broju šuteva ka golu protivnika i “iks džiju” (očekivanom broju golova na osnovu kvalitetnog parametra), apsolutno logično bilo da dominantno pobijedi u tim utakmicama.

Međutim, nije, mimo svake logike kojom se vodi Barak Bahar. Realnost je sasvim drugačija, uz mnogo muke su savladani Javor (3:2) i IMT (2:1), dok je TSC golom u nadoknadi vremena uspio da “skine” dva boda crveno-bijelima (1:1), a čini se da je Bahara ovakvo nepoklapanje stvarnosti sa brojkama – natjeralo da mu se uslovno rečeno “pokvari” i centar za logiku.

Jer, kako drugačije objasniti sastav koji je trener Crvene zvezde izveo protiv Lajpciga prethodne večeri? Istina, u pravu je kada kaže da su “poslije meča svi pametni”, i tako će uvijek biti – takav je posao u pitanju, ali nema navijača koji nije počeo da gunđa kada je oko 19.45 stigla potvrda da je izabrao sljedećih 11: Glazer – Điga, Dragović, Rodić – Mijailović, Kanga, Hvang, Lučić – Ivanić – Kraso, Bukari.

Uoči meča niko nije mogao da pogodi, kamoli da pretpostavi da je baš tih 11 imena Bahar zamislio da će biti iole kadro da se suprotstavi Lajpcigu, uprkos mnogobrojnim lutanjima u posljednja dva-tri mjeseca. Koristio je veliki broj igrača, mijenjao sisteme, mijenjao i pozicije fudbalerima unutar tih sistema, da je i samog sebe zbunio. Tako je na osnovu svega viđenog ove sezone bilo jedino sigurno da ćemo videti Omrija Glazera i Aleksandra Dragovića, međutim kako je krenulo ne bi sada bilo ni preveliko iznenađenje da i oni zaigraju van svojih uobičajenih mjesta u timu.

Zbog pritiska javnosti, u sveopštoj kakofoniji navijača koji žele “tog i toga” da vide u timu, Bahar ne samo da je izgubio nit o timu Crvene zvezde, nego i o samom sebi kao treneru. Mimo svake logike pravio je greške koje nismo viđali do sada, pa je “naživo” morao da ispravlja propuste nastale u pripremi utakmica. To je srećom donijelo dobre stvari, posebno u drugom poluvremenu meča sa Lajpcigom, ali šta ćemo sa prvim koje je opet bačeno niz vetar? I u pravu je Aleksandar Dragović kada u naletu nezadovoljstva zbog načina na koji je igrala njegova ekipa kaže da “to nije nivo Lige šampiona”, posebno ako se pogledaju kontre Lajpciga uoči pauze. Pogled sa zapadne tribine kaže da ne da Crvena zvezda nije imala “oblik” na terenu, nego su linije izgledale raštrkano, kao da na njemu nisu fudbaleri nego navijači koje juri obezbjeđenje.

Za tako nešto apsolutna je odgovornost na Baraku Baharu i njegovim taktičkim, pa onda i personalnim rješenjima koje je birao za Lajpcig. Ako već moramo poslije meča da “svi budemo pametni” – mada su to svi izgovorili i prije nego što je sudija Orsato dao znak da susret počne – kako je moguće toliko puta ponoviti iste greške?

Srđan Mijailović je već dva mjeseca najslabiji pojedinac Zvezde, iako igra blizu svog igračkog maksimuma, a ponovo je dobio šansu da od starta igra i to na poziciji koja nije njegova. Solidno je odradio posao na mjestu štopera na početku sezone, potom je opet vraćen u vezni red, da bi poslije povrede Bukarija počeo da igra kao desni bek. Pijun s razlogom ne može da se pomjera po šahovskoj tabli kao da je kraljica, da budemo pošteni namučili bi se i daleko kvalitetniji fudbaleri od Mijailovića… Na sve to, Bahar nije bio satjeran uza zid i imao je i druga rješenja poput Koste Nedeljkovića koji je i u Lajpcigu pokazao da je bolje rješenje, pa se postavlja jedino logično pitanje – zašto mu nije vjerovao?

Možda još veća misterija je kako se Gelor Kanga našao u startnoj postavi, i to u “duplom pivotu” sa Hvangom bez osigurača, nakon što ga je Bahar otpisao još na pripremama. “Kanga dobro radi na treninzima, odigrao je odlično prethodni meč”, kazao je trener Bahar u ne naročito detaljnom odgovoru o izboru Gabonca za startnih 11, pošto je sasvim logično da se uhvatio za glavu kada je vidio kako je njegov fudbaler u 7. minutu ispratio Ćavija Simonsa kod gola Lajpciga.

Uprkos toj grešci – i čak 16 izgubljenih posjeda lopte – Kanga je zapravo odigrao malo iznad očekivanja, bar ako gledamo očekivanja koja bi imao Barak Bahar, onaj iz Makabija. Upravo taj Bahar je u mečevima sa Zvezdom u kvalfiikacijama za Ligu šampiona prošle sezone ciljano “targetirao” Kangu kao slabu kariku Dejana Stankovića. Koristio je Barak Bahar njegovu lošu naviku da “davi” loptu, da ulazi u nervozu, da gubi posjed u dijelovima terena gdje ne smije, pa se navijači nažalost i dalje sjećaju kako je u posljednjim minutima prvog poluvremena revanša poklonio gol protivniku.

U tim mečevima, potom i onim u Ligi Evrope prošle jeseni, Gelor Kanga je pokazao da ne posjeduje kvalitet za najviši nivo, onaj kome stremi Crvena zvezda, ali ga je Barak Bahar – mimo svake logike – “izvadio kao adut” za najvažniji meč sezone. Kao da se apsolutno sve “pobrkalo” kod njega u potrazi za idealnom kombinacijom…

Teško je objasniti i zašto Vladimir Lučić mora da igra na lijevom vingbeku, kada se bolje snalazi iza špica, zbog čega je Žan-Filip Kraso bio u startnoj postavi bez “targetmena” pored sebe o čemu je pričao i Ranko Stojić, kao i na koliko je pozicija prethodne večeri igrao vjerovatno najbolji igrač Crvene zvezde ove sezone u Ligi šampiona Osman Bukari? Sve su to pitanja bez logičnog odgovora, a na koja moramo da dobijemo odgovor što prije.

Znala je “Marakana” da mimo svake logike proguta rivale, od onog Real Madrida osamdesetih, velikog Bajerna devedesetih, pa Liverpula prije samo pet godina i dva dana, ali izgleda da je trenutno na tom stadionu pod vođstvom Baraka Bahara došlo sve naopako, sem rezultata.