Vijest da je tog 2. juna 1993. godine iz Ujedinjenih nacija stigla potvrda o prijemu Memoranduma o zločinima nad srpskim narodom u Bratuncu, Miliću, Skelanima i Srebrenici, direktora Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. vijeku, profesora Milivoja Ivaniševića ozarila je nadom da će se pravdoljubivi svijet, najzad, osvrnuti i na srpske žrtve.

Njih je u profesorovoj evidenciji u tom trenutku bilo 1.000, kao i 400 imena ubica iz više opština u srebreničkom regionu.

Svjedočenja o srpskom stradalništvu bez predaha je prikupljao između dva Đurđevdana 1992. i 1993. i na osnovu tih podataka uobličen je Memorandum na 132 stranice.

– Želio sam da se objavi kod nas, ali me je Dobrica Ćosić koga sam poznavao i veoma cijenio, posavjetovao da se istraživanje uobliči u memorandum jugoslovenske vlade o zločinima nad Srbima u BiH.

Insistirao je da i druge ustanove američke administracije dobiju taj dokument. Dobila ga je čak i CIA, ali istog dana kada je predat, dokument je nestao!

Pojavio se ponovo tek jula 1995. godine pred ulazak srpskih snaga u Srebrenicu – otkriva za “Novosti” profesor Ivanišević.

Ispostavilo se, kaže profesor, da su u administraciji SB neki Tunišanin i Marokanac izvještaje o stradanju Srba sklanjali, a na dokumente o muslimanskim žrtvama dodavali nekoliko nula.

I Izvještaji general-pukovnika Satiša Nambijara, komandanta mirovnih snaga UN u Hrvatskoj i BiH, ostali su zarobljeni u nečijim fasciklama.

Najveće zasluge u sprječavanju da istina o Srbima dopre do javnosti imala je Medlin Olbrajt, američka državna sekretarka.

– Nažalost, naša stradanja ostala su nepoznata svjetskoj, ali i našoj javnosti, jer u to vrijeme ni srpski mediji nisu se ozbiljno bavili ovim tragičnim događajima – kaže Ivanišević, koji je nastavio svoja istraživanja.

Ona su objavljena 1994. godine, a IK “Prometej” i Arhiv Vojvodine štampali su ih prošle godine sa dopunjenim spiskom od 3.700 srpskih žrtava po naslovom “Hronika našeg groblja – slovo o stradanju srpskog naroda Bratunca, Milića, Skelana i Srebrenice”.

Još na početku rata u BiH, vidjevši kojom se brzinom širi zlo, sa dr Milanom Bulajićem, osnivačem Muzeja žrtava genocida i Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, Ivanišević je dogovorio da se lično posveti istraživanju stradanja Srba u BiH.

– U tom ratu u BiH stradalo je 31.000 srpskih civila. Njih 80 odsto ubijeni su u svojim selima, na imanjima, u svojim kućama. Preostalih 20 odsto umrli su u nekom od mnogih logora – rekao je sagovornik “Novosti”.

“Imamo sve dokaze za tužbu za genocid nad Srbima u Srebrenici”
Ivanišević izjavio je da su Bošnjaci i oni koji podržavaju “lažni mit o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici” pokrenuli rezoluciju u strahu da će srpska strana, koja raspolaže svim dokazima, prva podići tužbu za genocid u Srebrenici i okolini, ali nad Srbima.

Ivanišević smatra da Njemačka i ostali kosponzori rezolucije žure zato što nemaju nikakve argumente.

– Ako su im argumenti masovne grobnice, onda neka odgovore otkud Srbi u tim masovnim grobnicama, a mi posjedujemo imena Srba čiji su posmrtni ostaci nađeni u tim masovnim grobnicama. Ne treba ih potcenjivati. Guraju rezoluciju da bi dobili kvalifikaciju “genocid” i ublažili našu tužbu i argumente – rekao je on za Srnu.

Ivanišević je naglasio da je srpska strana, u smislu potencijalne tužbe, neuporedivo jača.

– Mi za razliku od njih imamo sve bitne činjenice. Znaju oni da Srbi imaju sve dokaze o genocidu nad srpskim narodom u Srebrenici. Oni se osnovano boje i zato su ponovo aktivirali rezoluciju – naveo je Ivanišević.

On smatra da je Srebrenica u to vrijeme planirana za glavni grad, kako je naveo, “te njihove džamahirije”.

– Sve je bilo etnički očišćeno, a imamo i dokaz njihovog Glavnog štaba, njihove operativne grupe koji obavještava Drugi korpus da se Srebrenica 100 odsto očisti. Uveliko je taj prostor viđen za povratak islama. Našli smo to kod nekih ajatolaha čak i iz Irana – rekao je Ivanišević.

Večernje novosti/Tanjug