Connect with us

Svijet

GORE ALARMI Nova nuklearna sila STUPA NA SCENU?

Iran se pokazao kao racionalan akter na globalnoj pozornici. Ali, racionalnost ne znači ujedno i pacifizam.

Dok traje sukob Izraela i Libana, koji je sve žešći, na Zapadu se pale alarmi.

Iako trenutno nema naznaka da Iran militarizuje svoj nuklearni program, sukob na Bliskom istoku izazvao je zabrinutost da bi Teheran konačno mogao da pređe “crvenu liniju”, piše “Foreign policy”.

Vodeći izvor za analizu spoljne politike i međunarodnih odnosa “Foreign policy” bavio se pitanjem kako bi se Iran ponašao kada bi postao nuklearna sila. Stručnjaci imaju različita mišljenja o tome.

Istoričar Bernard Luis rekao je 2006. da će Iran pokrenuti nuklearni napad na Izrael. Za Luisa, iranske vođe su bile iracionalne, “lude mule” koje se nisu mogle odvratiti od ovog plana zbog svog apokaliptičnog pogleda na svijet.

Politikolog Kenet N. Valc tvrdio je u članku iz 2012. u časopisu “Foreign Affairs” da su strahovi od iranske nuklearne bombe “preuveličani”. Da iranski lideri imaju takvo oružje, djelovali bi opreznije, smatra Valc.

Prema njegovim riječima, iranski lideri su racionalni akteri zainteresovani samo za sopstveni opstanak.

Valc je takođe tvrdio da bi Iran nuklearnim oružjem donio stabilnost na Bliskom istoku i učinio zemlju bezbjednijom, prenosi Nova.

“Foreign policy” smatra da je realnost negdje između Valcovog optimizma i Luisove netačne procjene. Iransko rukovodstvo je do sada pokazalo dosljedan obrazac racionalne kalkulacije kada je riječ o strateškim odlukama, uključujući nuklearni program.

Na primjer, kada su SAD izvršile invaziju na Irak 2003. godine, iranski lideri su procijenili da pokušaji proliferacije mogu da stave Iran na američku listu meta, pa su smanjili napore da militarizuju zemlju.

Izvještaj Međunarodne agencije za atomsku energiju iz 2011. potvrdio je iranski “pragmatizam”. Agencija je te godine zaključila da je Iran zbog rastuće zabrinutosti za međunarodnu bezbjednosnu situaciju u Iraku i susjednim zemljama prestao da radi na nuklearnom oružju krajem 2003.

Međutim, racionalnost iranskog rukovodstva ne znači pacifizam, podsjeća FP. Osiguravajući svoj opstanak, nuklearno naoružan Iran bi djelovao sa više samopouzdanja na međunarodnoj sceni i mogao bi predstavljati nove izazove regionalnoj bezbjednosti.

Nuklearni arsenal – čak i skroman – dramatično bi povećao sposobnost Irana da praktikuje strogoću u Persijskom zalivu, prenosi Nova.

Ovaj morski put je ključan za nacionalnu bezbjednost Irana. Šah Pahlavi je o tome govorio još sedamdesetih godina, a rukovodstvo Islamske Republike dijeli ovu stratešku poziciju.

Bivši ministar spoljnih poslova Mohamed Džavad Zarif jednom je rekao da je svako “strano prisustvo u Persijskom zalivu po definiciji izvor nesigurnosti za Iran”. Stoga nije iznenađujuće da su se iranske snage često sukobljavale sa brodovima američke mornarice “u sopstvenom dvorištu”, što naglašava protivljenje Teherana bilo kakvom stranom vojnom prisustvu u regionu.

Uz sredstva nuklearnog odvraćanja, Iran bi mogao odlučnije da pogura svoje teritorijalne pretenzije, kao što je prisiljavanje Ujedinjenih Arapskih Emirata da odustanu od spora oko ostrva Tunba i Abu Musa, a mogao bi i lakše da prijeti međunarodnoj plovidbi ako bi iranski interesi bili ugroženi, piše FP.

Štaviše, nuklearno oružje bi omogućilo Iranu da se sa više samopouzdanja suoči sa američkim i drugim stranim snagama u Persijskom zalivu, jer bi prijetnja nuklearnom eskalacijom mogla da spriječi vojnu odmazdu.

Odnosi Irana sa Izraelom i dalje su izuzetno neprijateljski. Međutim, uprkos oštroj retorici, iransko rukovodstvo je svjesno konvencionalne vojne superiornosti i nuklearne prednosti Izraela, piše FP.

Kada je Izrael napao iransko diplomatsko predstavništvo u Damasku u aprilu, ubivši iranskog vojnog komandanta, Iran je odgovorio lansiranjem nekoliko stotina balističkih projektila i dronova.

Međutim, on je namjerno umanjio značaj izraelske odmazde, koja je ciljala sistem protivvazdušne odbrane u blizini grada Isfahana, kako bi izbjegao širi sukob sa Izraelom, a samim tim i sa SAD.

Iran sa nuklearnim oružjem značajno bi preoblikovao ovu dinamiku, smatra FP. Nuklearno oružje bi moglo da razbije dugogodišnji monopol Izraela, značajno povećavši položaj Irana u regionu.

Istovremeno, to bi moglo da pogorša trenutni sukob niskog intenziteta između dvije države, jer bi se obje zemlje mogle osloniti na svoje nuklearne arsenale kako bi se zaštitile od konvencionalne eskalacije, ocjenjuje FP.

Nuklearno oružje bi ojačalo odnose Irana sa njegovim saveznicima i podržavaocima u regionu, posebno Hezbolahom, koji se smatra jednim od stubova iranske odbrambene strategije.

To ne znači da bi Iran ustupio nuklearnu tehnologiju, jer bi to moglo povećati mogućnost upotrebe nuklearnog oružja i time ugroziti sopstvenu bezbjednost. Međutim, nuklearno oružje bi moglo smanjiti rizike i troškove povezane sa podrškom ovim grupama, pošto bi strane sile bile dodatno obeshrabrene da spriječe iransku podršku takvim grupama.

Nuklearno oružje bi moglo preoblikovati percepciju iranskog rukovodstva o “pravednoj” ulozi zemlje u geopolitici. Status nuklearne sile bi značajno povećao diplomatsku moć Teherana, omogućavajući mu da traži bezbjednosne, političke i ekonomske ustupke.

Otkako je 2003. napustio militarizaciju svog nuklearnog programa, Iran je sistematski koristio svoj rastući nuklearni program da izvuče ustupke od globalnih sila koje mu inače ne bi dozvolile da sjedne za pregovarački sto. Iranska nuklearna ekspanzija, prema FP, nije bila vođena bezbjednosnim faktorima u tom periodu, već kao poluga za pregovore.

Nuklearno oružje bi takođe omogućilo Iranu da djeluje nezavisnije od svojih glavnih saveznika, posebno Rusije, koja sve više uvlači Iran u svoju sferu uticaja, nastavlja se u analizi.

Naime, smatra se da u tom kontekstu nuklearno oružje čini partnerstvo sa Rusijom manje vrijednim jer bi Iranu bila potrebna manja zaštita Moskve. Nuklearno oružje bi smanjilo troškove Irana da djeluje nezavisno od Rusije i čak poboljšalo odnose sa Zapadom.

Rusija je u prošlosti potkopavala nuklearne pregovore Irana sa Zapadom kako bi spriječila normalizaciju tog odnosa, podsjeća FP, dodajući da je iranska podrška Rusiji u Ukrajini skupo koštala Teheran.

Sadašnji iranski lideri, kao i njihovi prethodnici, čvrsto vjeruju da je Iran sam i okružen neprijateljskim državama koje bi, da im se pruži prilika, loše tretirale Iran. Iz iranske perspektive, nuklearna opcija nije samo zaštita sopstvenog nacionalnog opstanka, već i strateško oruđe za prisiljavanje globalnih sila da priznaju njegove legitimne interese. U tom smislu, nuklearno oružje bi bilo posljednja odbrana za Iran.

“Kada je Kina razvila svoj nuklearni arsenal 1960-ih, takođe je doživljavana kao ‘odmetnička’ država. Ali, vremenom su SAD pronašle način da koegzistiraju sa Kinom naoružanom nuklearnim oružjem i na kraju su obnovile diplomatske odnose. Istorija pokazuje da se čak i neprijateljske nuklearne države mogu integrisati u globalni poredak, iako uz priličan oprez i strateški angažman”, zaključuje FP.

Related Topics:

Svijet

LJUDI SE ŠOKIRALI KADA SU VIDJELI: Pronađeno 80 skeleta bez glave, šokantna istina otkriva sve

Arheolozi su otkrili lokalitet u Slovačkoj staro 7.000 godina koji sadrži ostatke skoro 80 ​​ljudi kojima nedostaju glave.

Zastrašujuće otkriće u drevnom naselju u blizini grada Vrable zbunilo je stručnjake, iako je neolitski period poznat po svojim ponekad brutalnim i misterioznim ritualima. Iskopavanja, koja su počela 2022. godine, otkrila su najmanje 77 obezglavljenih ljudskih skeleta, nasumično razbacanih u dva rova, izvještava “Science Alert”.

O drevnom naselju

Naselje Vrable pripadalo je kulturi linearne grnčarije (LBK), koja obuhvata najranije poljoprivredne zajednice u Evropi. Ova kultura je nastala u Karpatskom basenu i proširila se po centralnoj Evropi prije oko 7.500 godina, prenosi Blic.

Samo naselje se sastojalo od stotina stanova, uključujući dugačke kuće, grupisane u tri četvrtine, od kojih je svaka pokrivala skoro 16 hektara.

Obezglavljena tijela

Istraživanje je do avgusta prošle godine identifikovalo ukupno 112 pojedinaca, ali arheolozi očekuju da će taj broj rasti kako se rad nastavlja. Neki od pokojnika su sahranjeni na tradicionalan način u grobnim jamama pored kuća, sa prinosima kao što su keramičke posude i žrtvovane mlade ovce.

Međutim, jugozapadni dio, jedini okružen sa dva jarka, korišćen je za drugačiji tip sahranjivanja. U jarcima su pronađeni skeleti bez glava u različitom stanju očuvanosti. Jedini izuzetak bila je lobanja djeteta pronađena među tijelima odraslih.

Ritualno uklanjanje lobanja
Iako bi se na prvi pogled moglo pomisliti na nasilje, arheolozi vjeruju da su to složene društvene prakse.

– Naprotiv, imamo dokaze da su ove sahrane, koje nam deluju neobično, bile dio društvenih praksi koje su oblikovale lokalne i šire odnose i pokazuju samo ograničene znake sukoba i krize – rekao je Martin Furholt, arheolog sa Univerziteta u Kilu i glavni autor studije.

Oznake na kostima ukazuju na to da su glave pažljivo odvojene oštrim alatima, a ne nasilno odsječene.

– Prvobitne analize ukazuju da se nije radilo o nasilnom odsecanju glave, već o vještom uklanjanju lobanja – objasnila je biološka antropolog Katarina Fuks sa istog univerziteta.

Uobičajena neolitska praksa
Dokazi sa drugih evropskih lokaliteta iz istog perioda otvaraju brojne mogućnosti, od lova na glave do ljudskih žrtvovanja i simbolične krađe identiteta. Druga nalazišta linearne grnčarije zabeležila su masakre čitavih porodica i mučenje lomljenjem nogu pre pogubljenja.

– Odsjecanje glava izgleda da je bilo široko rasprostranjeno širom neolitske Evrope, što sugeriše da je to bila uobičajena praksa, možda kao dio magijskih ili ceremonijalnih obreda posvećenih precima ili božanstvima. Moramo pretpostaviti da su ove prakse imale potpuno drugačije značenje nego što bi imale u današnjim društvima. Zato ih je tako teško protumačiti – zaključuje Furholt.

Sljedeća faza istraživanja uključivaće analizu kostiju i artefakata kako bi se otkrile veze između sahranjenih, njihovog načina života i drugih demografskih detalja. Arheolozima je još uvijek potrebno istražiti skoro 160 metara sistema jaraka, gdje bi se moglo kriti još obezglavljenih tijela. Postoji i mogućnost da će se na kraju pojaviti nedostajuće lobanje, možda zakopane u kućama ili negdje drugdje na lokalitetu.

Nastavi čitati

Svijet

Švedska usvojila kontroverzni imigracioni “ZAKON O CINKARENJU”

Švedski parlament izglasao je nove zakone kojima dodatno pooštrava politiku prema imigrantima, podržavši mjere koje vlastima omogućavaju ukidanje boravišnih dozvola na osnovu nejasno definisanog „lošeg ponašanja“, kao i obavezu većine zaposlenih u javnom sektoru da prijave osobe za koje sumnjaju da nemaju regulisan boravišni status.

Novo zakonodavstvo dolazi uoči parlamentarnih izbora u septembru. Vlada desnog centra, koja trenutno zavisi od podrške krajnje desnih Švedskih demokrata, suočava se sa političkim pritiscima sa desnice, čiji predstavnici otvoreno zagovaraju stvaranje jednog od najneprijateljskijih okruženja za neevropljane u Evropi.

Boravišne dozvole pod lupom

Poslanici su kasno u ponedjeljak usvojili takozvani zakon o „dobrom ponašanju“, koji će se primjenjivati na buduće i sadašnje stanovnike, uključujući i mnoge osobe koje već imaju regulisan status u zemlji.

„Svako ko se ne trudi da postupa ispravno ne bi trebalo da računa na ostanak“, izjavio je u martu švedski ministar za migracije Johan Forsel (Johan Forssell), predstavljajući prijedlog zakona.

Iako zakon ne precizira koja se ponašanja smatraju neprihvatljivim, vlada je ranije navela primjere poput neplaćenih dugova, izbjegavanja plaćanja poreza, kriminalnih aktivnosti i povezanosti sa ekstremističkim organizacijama.

Nadležnost za preispitivanje dozvola imaće Švedska agencija za migracije, a na svaku odluku biće moguće uložiti žalbu.

Kritike zbog nejasnih kriterijuma

Opozicione stranke i organizacije za zaštitu ljudskih prava oštro su kritikovali zakon, navodeći da su kriterijumi proizvoljni.

„Postoji rizik da će boravišne dozvole biti odbijane ili ukidane zbog ponašanja koje nije ni nezakonito niti kažnjivo za švedske državljane“, upozorio je Amnesty International.

Organizacija Civil Rights Defenders iz Stokholma saopštila je da zakon „podriva vladavinu prava“.

„Ljudi ostaju u neizvjesnosti jer ne znaju koje bi radnje ili izjave mogle biti iskorišćene protiv njih“, naveli su iz organizacije, prenosi The Guardian..

Tijesnom većinom do kontroverze

Parlament je tijesnom većinom od 174 glasa za i 172 protiv podržao i takozvani „zakon o cinkarenju“, prema kojem će mnogi zaposleni u javnom sektoru biti dužni da prijave osobe za koje vjeruju da nemaju potrebnu dokumentaciju za boravak.

Kritičari upozoravaju da će zakon negativno uticati na fizičko i mentalno zdravlje migranata, kao i da će povećati rizik od rasnog profilisanja.

„Ovo je okrutna i neefikasna politika koja otvara Pandorinu kutiju cinkarenja, što je karakteristika autoritarnih država“, izjavio je Jakob Lind (Jacob Lind), istraživač međunarodnih migracija na Univerzitetu u Malmeu.

Prema njegovim riječima, posljedice će posebno osjetiti migranti bez dokumenata, koji će biti dodatno gurnuti na marginu društva.

Izuzeci od obaveze prijavljivanja

Nakon brojnih kritika, od obaveze prijavljivanja izuzeti su nastavnici, ljekari i socijalni radnici.

Međutim, zaposleni u poreskim upravama, službama za zapošljavanje i institucijama socijalnog osiguranja moraće da obavijeste policiju ukoliko posumnjaju da su bili u kontaktu sa osobama bez regulisanog boravka.

Luiz Bono (Louise Bonneau) iz Platforme za međunarodnu saradnju o migrantima bez dokumenata ocijenila je zakon kao „ozbiljan korak unazad za ljudska prava“.

„Izuzeci za zdravstvo, obrazovanje i socijalne službe ne pružaju dovoljnu zaštitu. Informacije će se u praksi razmjenjivati između različitih službi, institucija i imigracionih vlasti“, rekla je ona.

Prema njenim riječima, mnogi migranti mogli bi izbjegavati kontakt sa zdravstvenim ustanovama iz straha od prijavljivanja.

Istraživači koji su razgovarali sa zaposlenima u javnom sektoru upozorili su da će zakon praktično pretvoriti državne službenike u svojevrsnu graničnu policiju.

Kao primjer navode slučaj žene koja rodi dijete uz pomoć babice. Iako babica nije obavezna da prijavi porodicu, dijete mora biti registrovano kod poreskih vlasti, koje potom mogu obavijestiti policiju.

Poređenja sa drugim evropskim zemljama

Švedska vlada brani nove mjere tvrdnjom da su neophodne kako bi se osiguralo vraćanje osoba koje nemaju zakonsko pravo boravka u zemlji.

Slični propisi rijetki su u Evropi. Finska već duže vrijeme razmatra mogućnost proširenja obaveza prijavljivanja, dok se u Njemačkoj službe socijalne zaštite već godinama suočavaju sa sličnim zahtjevima.

U Velikoj Britaniji bivša premijerka Tereza Mej (Theresa May) 2012. godine uvela je politiku „neprijateljskog okruženja“, s ciljem ograničavanja pristupa poslu, socijalnim davanjima, bankarskim uslugama i drugim pravima osobama koje nisu mogle dokazati zakonit boravak.

Kasnije se pokazalo da mnogi legalni stanovnici nisu mogli dokazati svoj status, zbog čega je Nacionalna kancelarija za reviziju zaključila da politika nije dala očekivane rezultate.

„Nije vrijeme za novi lov na vještice“

Evropska federacija sindikata javnih službi usprotivila se ideji da zaposleni budu prisiljeni da djeluju kao doušnici.

„Sada nije vrijeme za novi lov na vještice“, rekao je Jan Vilem Gudrijan (Jan Willem Goudriaan), predstavnik sindikata.

On je podsjetio da bi javne službe u Švedskoj i mnogim drugim državama Evropske unije teško funkcionisale bez radnika migranata.

Novi zakon, smatra on, podstaći će atmosferu „sumnje, straha i rasizma“, te ugroziti osnovno pravo na azil.

„Time se samo daje legitimitet krajnjoj desnici, koja sa zadovoljstvom posmatra ostvarivanje svojih ideja o masovnom nadzoru, pritvaranju i deportacijama, na štetu etike javnih službi“, zaključio je.

Nastavi čitati

Svijet

VENS: Tekst američko-iranskog memoranduma usaglašen, ČEKA SE PRIMJENA SPORAZUMA

Vašington i Teheran usaglasili su konačni tekst memoranduma o razumijevanju, a njegovo zvanično potpisivanje očekuje se 19. juna u Švajcarskoj. Donald Tramp demantovao navode o američkoj finansijskoj pomoći Iranu.

Američko-iranski memorandum o razumijevanju još nije objavljen zbog tehničkih detalja koje je potrebno dodatno usaglasiti, izjavio je potpredsjednik SAD Džejms Dejvid Vens.

“Postoje određeni tehnički detalji koje treba razraditi, ne u vezi sa samim tekstom memoranduma, već sa njegovom primjenom”, rekao je Vens.

On je istakao da su Katar i Pakistan imali značajnu ulogu u posredovanju tokom pregovora koji su doveli do postizanja sporazuma.

Predsjednik SAD Donald Tramp i zamjenik iranskog ministra spoljnih poslova Kazem Garibabadi potvrdili su u nedjelju da je usaglašen konačni tekst memoranduma o razumijevanju.

Prema najavama, dokument bi trebalo da bude zvanično potpisan u Švajcarskoj 19. juna, nakon što su ga dvije strane digitalno potpisale u nedjelju.

Tramp je u međuvremenu odbacio medijske navode da će Vašington isplatiti Teheranu 300 miliona dolara u okviru planiranog investicionog fonda za Iran.

“Priča da Sjedinjene Države plaćaju Iranu 300 miliona dolara je lažna vijest”, napisao je Tramp na društvenoj mreži Truth Social.

Ranije je list Financial Times objavio da se razmatra formiranje investicionog fonda vrijednog 300 milijardi dolara, kojem bi Iran mogao pristupiti ukoliko ispuni obaveze predviđene sporazumom sa Sjedinjenim Državama.

Istovremeno, agencija Rojters prenijela je, pozivajući se na izvore iz zapadnih kompanija za pomorsku bezbjednost, da bi čišćenje Ormuskog moreuza od mina moglo trajati između 40 i 50 dana kako bi se osigurala bezbjedna plovidba.

Prema navodima izvora, tek nakon završetka operacije osiguravajuće kuće, brodarski operateri i naftne kompanije smatraće plovni put dovoljno bezbjednim za normalan saobraćaj.

Operacija će, kako se navodi, trajati sedmicama i uključivaće upotrebu konvencionalnih minolovaca i naprednih podvodnih dronova.

Vašington i Teheran postigli su sporazum za koji se očekuje da će biti formalizovan u Ženevi 19. juna.

Garibabadi je izjavio da će tokom 60-dnevnog prekida vatre dvije strane razgovarati o iranskom nuklearnom programu, dok bi Sjedinjene Države od 15. juna trebalo da ukinu blokadu iranskih luka i obale.

Prema postignutom dogovoru, vojne operacije na svim frontovima, uključujući Liban, trebalo bi da budu odmah i trajno obustavljene.

Nastavi čitati

Aktuelno