Connect with us

Politika

GRAĐANI SRPSKE SKUPO PLAĆAJU dijeljenje koncesija po sistemu “JA TEBI, TI MENI”

 Dijeljenje koncesija po sistemu „ja tebi, ti meni“ nepoznatim firmama bez posebnih referenci i bilo kakvih dokaza o uspješnosti, do sada je koštalo Republiku Srpsku više od 100 miliona maraka u sporovima zbog raskidanja tih loših ugovora, a štetu koju je pretrpjela životna sredina teško da je uopšte moguće obračunati.

Posljedice loše prakse sa netransparentnim dodjeljivanjem koncesija jasno su se mogle vidjeti u posljednjih nekoliko sedmica kada je, upravo iz ovih razloga, bez uglja ostao Rudnik i termoelektranu „Ugljevik“ (RiTE Ugljevik), najveći proizvođač struje u Republici Srpskoj.

Dok RiTE Ugljevik ostaje bez uglja, „Comsar Energy“ ruskog oligarha Rašida Serdarova vlasnik je  koncesije za eksploataciju na ležištu „Ugljevik Istok 2“ koju mu je još 2013. godine dala Vlada RS, kao i one za izgradnju i korišćenje TE „Ugljevik 3“.

Iako mu je Vlada u više navrata izlazila u susret i produžavala rokove izgradnje, Serdarov ni do danas nije izgradio termoelektranu “Ugljevik 3”.  Bez obzira na to, ugovor sa „Comsarom“ nije raskinut. Naprotiv. Srpska je 2022. od njega otkupila koncesiju za HE “Mrsovo” na rijeci Lim  koju mu je takođe dala 2013. te propali hotel u Rudom, a ona najznačajnija – koncesija za eksploataciju uglja, ostala je u vlasništvu ruskog investitora.

Bez arbitraže nema povratka

Radnici TE „Ugljevik“ zabrinuti su za opstanak termoelektrane i svjesni da uglja nema dovoljno. Traže da se koncesija od Sredarova vrati RiTE „Ugljevik“, ali to će prema saznanjima CAPITAL-a biti veoma teško.

Izvor CAPITAL-a kaže da je bivši ministar energetike Željko Kovačević našoj termeoelektrani „ispred nosa“ uzeo najbolji dio ležišta uglja i dodijelio ga „Comsaru“, dok je sadašnji ministar Petar Đokić potpisao anekse ugovora kojim se RS odrekla prava da raskine ugovor bez arbitraže.

„Ako „Comsar“ ne ispunjava uslove mi ne možemo raskinuti ugovor bez arbitraže. To znači da bukvalno izuzimamo jednu firmu iz pravnog sistema Republike Srpske. Oni sada tamo mogu da rade šta hoće, mi ne možemo rakinuti ugovor bez arbitraže u Londonu“, kazao je on.

Odšteta za „Viuaduct“  porasla na 107 miliona KM

Dok RiTE „Ugljevik“ ostaje bez uglja, Srpska će ostati bez više od 107 miliona KM.

Upravo toliko trenutno iznosi dug po arbitražnoj odluci kojom je Srpska obavezana da slovenačkom „Viaductu“ plati odštetu zbog jednostrano raskinutog koncesionog ugovora. Iako je arbitražna odluka, teška 90 miliona KM, donesena u maju 2024. godine, RS još nije izmirila svoju obavezu, a dug je, po osnovu kamata, u međuvremenu narastao na 107 miliona KM.

Pravni zastupnik „Viaducta“ Predrag Baroš kaže za CAPITAL da je i dalje na snazi potpuno ignorisanje presude arbitražnog suda, uprkos činjenici da se radi o međunarodnoj obavezi BiH (dug je preuzela RS).

„Nadležni organi BiH ne ignorišu samo podneske tužioca, već i Međunarodni sud za rješavanje investicionih sporova – ICSID koji je dva puta slao dopise na adresu ministra finansija i trezora Srđana Amidžića, sa zahtjevom za dostavu informacija o planu i koracima u cilju izvršenja obaveze, ali koliko nam je poznato bilo kakva reakcija je u potpunosti izostala“, rekao je Baroš.

Takođe, i Pravobranilaštvo BiH je ukazalo da ova presuda predstavlja međunarodnu obavezu BiH i da može proizvesti štetne posljedice u slučaju nepostupanja po njoj, ali ni tada nije bilo pomaka.

Loša praksa nastavljena sa „Dubovikom“

Bez obzira na gubitak preko stotinu miliona KM Vlada RS nastavlja sa netransparentnom dodjelom koncesija, pa je tako prošle godine dva puta istoj firmi dodijelila koncesiju za solarnu elektranu „Dubovik“.

Nakon što je Okružni sud u Banjaluci 30. oktobra 2024. poništio rješenje Vlade RS o dodjeli ove koncesije konzorcijumu „SunnyFox“ iz Novog Grada i GTI iz Sarajeva i naložio donošenje novog upravnog akta u roku od 30 dana, Vlada RS je vrlo brzo donijela novo rješenje kojim je koncesija ponovo dodijeljena istom konzorcijumu „SunnyFox-GTI“.

Vlada RS je 18. januara 2024. godine koncesiju za izgradnju solarne elektrane „Dubovik“ u Krupi na Uni vrijednu 158 miliona maraka dodijelila konzorcijumu firmi „SunnyFox“ iz Novog Grada i „GTI“ iz Sarajeva, iako je u tom trenutku trajao upravni spor koji je pokrenula firma „Solar energetik“ iz Krupe na Uni.

Ova firma je eliminisana iz trke za dobijanje koncesije zato što joj nisu dodijeljeni zakonski bodovi kao podnosiocu inicijative, nakon što se na javnom pozivu pojavila kao član konzorcijuma skupa sa kompanijama „Tempo kompani“ iz Beograda, „Interpromet“ iz Novog Grada i „Siming trade“ iz Foče.

Kako saznajemo, oni tvrde da su oštećeni u postupku dodjele ove koncesije, te pripremaju žalbu i na novo rješenje Vlade RS.

Novi način rada: Peglanje papira

U posljednje vrijeme Vlada Srpske koncesije dodjeljuje mjesecima nakon početka iskopavanja. U to smo se uvjerili 2024. godine na lokalitetima Bistrica i Bukova Kosa kod Prijedora. Kompanija “Drvo-export” iz Teslića iza koje stoji odbornik SNSD-a Srđan Klječanin Rufi, iskopavala je ugalj na ovim lokalitetima i izvozila ga u Srbiju mjesecima prije dobijanja koncesionog ugovora. Iskopavanje je počelo i prije izdavanja ekološke dozvole i utvrđivanja “nultog stanja”, odnosno početnog stanja lokacije prije početka iskopavanja, što je u trenutku izdavanja dozvole bilo nemoguće.

FOTO: Ustupljena fotografija

Aktivista Miroslav Stakić iz sela Veliko Palančište, lokaliteta rudnika Bukova kosa priča da je u njihovom slučaju propušteno mnogo procedura, da nije bilo javne rasprave o otvaranju rudnika, niti su bili obaviješteni o početku eksploatacije.

“U Srpskoj je lakše otvoriti rudnik nego trafiku. Apsurdno je da na privatnoj parceli možete da radite doslovno šta god hoćete pa i rudnik ili nuklearni reaktor, sve bez dozvole. Vidjeli smo to mnogo puta, da se naknadno “peglaju papiri”. Kod nas je koncesija dodijeljena na 9,15 hektara kako bi se izbjegla ekološka dozvola, a onda je devastirno skoro 20 hektara. Očigledno je da ovdje caruje korupcija. Vidjeli smo to i kada smo zvali rudarskog inspektora koji je gledao u 150.000 tona jalovine i konstatovao da iskopavanja nema“, kaže Stakić.

Neophodna veća odgovornost svih u postupku dodjele koncesija

Pomoćnik ministra energetike i rudarstva RS Milan Baštinac kaže za CAPITAL da je neophodna što hitnija promjena Zakona o koncesijama RS koja će striktnije regulisati ulazak firmi u koncesione odnose sa Vladom RS.

„Neophodno je propisati striktne uslove, pogotovo finansijske dokaze, odnosno bankarske garancije da je ta firma sposobna da izvede projekat za koji je aplicirala za koncesiju, a ne da nam se dešava da firme koje nemaju finansijsku mogućnost dobijaju koncesije pa da onda na osnovu dobijenih koncesionih ugovora traže partnere za realizaciju projekta i onda samim tim uvlače u problem i Vladu RS“, kaže Baštinac i dodaje da treba da bude veća odgovornost svih u postupku dodjele koncesija.

Predsjednik Udruženja “Green team” Novi Grad Mario Crnković kaže da je dodjela koncesija najčešće u formi ispunjavanja zakonskog minimuma, ali postoje brojni primjeri gdje nestransparentnost postupaka otvara prostor za sumnje.

“Javni interes mora biti prioritet, a privatnim interesima u okviru koncesija treba ostaviti prostor koji ostane nakon zadovoljenja javnog“, kaže Crnković i dodaje i da građani nisu dovoljno zainteresovani kako za procese koje prate dodjele koncesija, tako i za monitoring šta se to dešava kada se koncesija dodjeli.

Advokat Predrag Baroš kaže da su od velikog broja dodjeljenih koncesija, gotovo sve iz nekog razloga propale, što potvrđuje da adekvatna politika dodjele koncesija u suštini i ne postoji.

„Ne postoji niti jedan parametar koji ukazuje da će se oblast dodjele koncesija unaprijediti u narednom periodu, u smislu bolje transparentnosti prilikom izbora koncesionara, jasnog pravnog okvira za ugovorne strane, adekvatnog nadzora nad realizacijom ugovora, što bi doprinjelo efikasnijoj realizaciji dodjeljenih koncesija“, naglasio je Baroš.

Tu možda i leži naš najveći problem – u konfuznom i raštrkanom zakonodavstvu o koncesijama u BiH.

U BIH je na snazi čak 14 neusklađenih zakona o koncesijama kojim se ne reguliše čak ni ista materija. U Federaciji BiH su brojna ovlašćenja prenesena na kantone, u RS koncesije bi se trebale dodjeljivati u skladu sa dokumentom o politici dodjele koncesija, ali koji se godinama ne ažurira.

Važno je napomenuti da u BiH ne postoji jedinstveni državni registar koncesija na nivou institucija, uprkos tome što postoji obaveza njegovog uspostavljanja. Registar nema ni FBiH. Ranije je Fondacija ACT (Atelje za društvene promjene) podnosila inicijativu prema nadležnom federalnom ministarstvu upravo po ovom pitanju, ali je tada odgovoreno da će biti uspostavljen prilikom izrade novog zakonskog rješenja.

Nijedan od 14 zakona u BiH ne prepoznaje pravo građanina da kao zainteresovana strana “napada” ovakav ugovor, a kod odlučivanja o dodjelama koncesija, javnost i lokalno stanovništvo se gotovo ništa ne pitaju.

Potrebna je korjenita promjena zakona

Aktivistkinja iz Fondacije ACT Sunčica Kovačević objašnjava da se  nosioci vlasti i institucije prema prirodnim dobrima često ponašaju kao da je to njihova privatna svojina, te da krše zakone bez ikakve odgovornosti. Osim toga, rijetko se koristi pravo javnosti da učestvuje i odlučuje u tom procesu.

“Javnost je potrebno uključiti u najranijoj fazi odlučivanja što propisuje Aarhuška konvencija koju smo mi preuzeli u svoje zakonodavstvo. Nažalost, ovo se kod nas ne primjenjuje. Iako naši zakoni o koncesijama govore da Komisija za koncesije može da održi javnu raspravu o bilo kojem pitanju iz svoje nadležnosti, uključi zainteresovanu javnost, građane, lokalne zajednice, koji bi rekli kako potencijalni projekti mogu da utiču i da li ih ugrožavaju, to se skoro nikad ne primjenjuje, samo pod velikim pritiskom građana i aktivista“, objašnjava Kovačević.

U slučaju iskopavanja uglja u Bistrici, kaže Kovačević, problem je prepoznat veoma kasno. Smatra da je javnost o projektu morala biti mnogo ranije obaviještena i ističe da to što je neko dobio koncesiju, ne znači i apsolutno pravo da radi šta god hoće.

“Tu je primarno zakazalo tužilaštvo koje mora da reaguje u ovakvim slučajevima grubog kršenja zakona. Građani moraju biti uporni i izgurati. Treba vršiti i pritisak na komisije za koncesije. Kada se za svaki postupak traži javna rasprava, to će vremenom postati standard, a ne izuzetak“, kaže Kovačević.

FOTO: Capital

Viši istraživač za pravne poslove u Transparency International BiH Damjan Ožegović kaže da se zbog neažurnosti dokumenta o politici dodjele koncesija u Srpskoj ne zna čime raspolažemo, a ne postoji ni plan raspodjele dobara pod koncesijama.

“Nažalost, većina koncesija se dodjeljuje samoinicijativnim ponudama, a ne javnim pozivima. Da država raspisuje javne pozive, ona bi vodila glavnu riječ i tražila koncesionare kako joj odgovara. Trenutno pravna lica znaju bolje stanje na terenu i sami traže od RS da im se nešto dodijeli pod koncesiju. Onaj ko ima saznanja o rudnom, vodenom ili drugom bogatstvu, korak je ispred institucija jer je u startu imao bolje informacije“, objašnjava Ožegović.

Govori da je institucijama veoma teško da kontrolišu koncesionare zato što nakon potpisivanja ugovora nemaju mehanizme za nadzor i kontrolu koji bi mogli efikasno pratiti rad i zakonitost postupanja.

“Koncesione naknade se ne uplaćuju redovno, a ne postoje adekvatni inspekcijski mehanizmi za kontrolu. Nešto je na loklanom, nešto na republičkom nivoima, nadležnosti se često prepliću i nisu efikasne. Čak su i zaprijećene kazne preniske u odnosu na korist koju koncesinar ostvaruje kršenjem zakona“, objašnjava Ožegović.

Kaže da institucije i vlast nisu sposobni da rukovode koncesijama, da drže pod kontrolom resurse i da ih raspoređuju po konkurentskim osnovama. Drugi problem je taj što se pogoduje određenim koncesionarima, što se vidi u posljednje vrijeme kada su u pitanju atraktivne rude, posebno ugalj, kao i jadarit zbog čega je mijenjan i Zakon o geološkim istraživanjima RS koji dopušta da se veća količina rude i to do 10.000 kubika uzme u svrhu istraživanja i to bez koncesije.

Složenost, fragmentisanost, glomaznost i neefikasnost, odsustvo transparentnosti i zaštite javnog interesa, kao i brojne posljedične afere vezane za kriminal i korupciju, osnovne su odlike sistema dodjele koncesija u BiH, zaključeno je polovinom juna prošle godine na stručnoj diskusiji “Koncesioni ugovori u BiH – problemi i mogućnosti zakonskog unapređenja” koju su organizovali TI BiH i ACT u Sarajevu.

“Reforma sistema koncesija trebala bi da obuhvati usklađivanje zakonodavnog okvira na svim nivoima u BiH sa Direktivom o koncesijama i drugim značajnim segmentima EU Acquisa (Aarhuška konvencija), kao i međusobno. Potrebno je promijeniti definiciju koncesije i primijeniti principe jednakog postupanja, nediskriminacije i transparentnosti u svim fazama, uvesti elektronski registar ugovora, riješiti imovinsko pravne odnose i dozvole prije potpisivanja ugovora i ustanoviti odredbe o borbi protiv korupcije i sukoba interesa, te uvesti odredbe poštovanja javnog interesa“, zaključeno je tada.

Pored toga, potrebno je osiguranje efikasnijeg institucionalnog sistema sa daleko većim nivoom koordinacije, kao i podizanje nivoa znanja, svijesti i društvene odgovornosti svih aktera i zainteresovanih strana, od neposrednih učesnika u sistemu, do opšte javnosti.

Related Topics:

Politika

Sjednica Doma naroda pokazala da u BiH NIŠTA NE FUNKCIONIŠE

Sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, na kojoj su pali predloženi zakoni, pokazala je još jednom da u ovom trenutku većina na nivou BiH ne postoji i da, ako je suditi po glasanju, SNSD ne mari za odluke Narodne skupštine Republike Srpske.

“Nemoguće je objasniti, to je najveći problem u ovom trenutku. Nema definisane većine na nivou BiH koja će preuzeti odgovornost za donošenje i evropskih zakona i odluka i svega onoga što treba donositi na nivou BiH. S jedne strane imate SNSD iz Republike Srpske, s druge strane opoziciju iz Republike Srpske, imate trojku iz FBiH koja jasno kaže da neće sa SNSD-om, imate SDA kojoj odgovara ovakva pozicija, niti su dio većine, niti nose neku odgovornost, imate HDZ koji je u partnerstvu sa SNSD-om i vrlo teško će biti razlučiti ko je tu s kim”, rekao je Ilija Cvitanović, delegat u Klubu Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Inače, na sjednici Doma naroda nisu prošle izmjene Zakona o finansiranju institucija BiH koje su ranije usvojene u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, a podršku nije dobio ni zakon o VSTS-u koji je predložio Savjet ministara BiH. Za oba ova zakona glasala su tri delegata HDZ-a, jedan HDZ 1990 i tri delegata SNSD-a, dok je ostalih osam delegata bilo protiv. Ako je suditi po glasanju u Domu naroda, novu većinu čine SDA, NiP, DF, SBiH, PDP, SDS i ZnG, međutim u gotovo svim nastupima SDA se deklariše kao opozicija i navodi da im u ovom trenutku ne pada na pamet da ulaze u bilo kakvu vlast. Zanimljivo je da od svih ovih partija koje imaju “kontrolni paket” u Domu naroda, jedino NiP ima svog ministra u Savjetu ministara BiH, dok SNSD i HDZ, čiji glasovi su nedovoljni za bilo kakvo donošenje odluka, u Savjetu ministara BiH imaju čak četiri ministra.

Što se tiče zakona o VSTS-u, njegovo usvajanje je jedan od uslova za evropski put BiH, a nakon što on nije prošao Dom naroda, političari su jedni druge počeli da optužuju da su protiv EU. Posebno su opozicione partije iz Republike Srpske optužile SNSD da ima dvostruke standarde i da su pogazili odluke Narodne skupštine Republike Srpske jer su u Domu naroda glasali za zakon o VSTS-u, iako je NS RS donijela Prijedlog zakona o VSTS-u Republike Srpske i, između ostalih i VSTS-u BiH zabranili djelovanje na teritoriji Republike Srpske.

“Još kada je SNSD zbog ličnih interesa i političkih igara Milorada Dodika donosio Zakon o VSTS Republike Srpske upozoravali smo da će to biti samo mrtvo slovo na papiru i da SNSD nema stvarnu namjeru da radi nešto po tom pitanju. Kada ste suspendovali rad VSTS-a sa nivoa BiH, takođe. Oba puta ste nas nazivali izdajnicima, jer nismo slijepo pratili i nijemo gledali vaše igranje politike. Istinu ste ogoljeli svojim potezima”, rekao je Želimir Nešković, delegat SDS-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Na prozivke da su glasajući za zakon o VSTS-u BiH pogazili odluke NS RS reagovao je samo Radovan Kovačević, delegat SNSD-a u Domu naroda, koji je tokom sjednice rekao: “Raskrinkali ste nas, dokazali ste da smo konstruktivni i racionalni, da smo za evropski put BiH, što mi svi tvrdimo da jesmo”.

I Draško Stanivuković, predsjednik PDP-a, obrušio se na SNSD zbog glasanja o ovom zakonu, navodeći da se radi o nakaradnoj politici i da je sva priča o vraćanju nadležnosti lažna.

“Prenijeli bi nadležnost na Bangladeš samo da sebi produže vrijeme na vlasti. Sutra bi potpisali da Republika Srpska postane 51. država SAD ako vide da tako mogu da osvoje još jedan mandat”, rekao je Stanivuković, navodeći i to da su delegati SNSD-a počinili krivično djelo, istovremeno se pitajući da li to što je usvojeno u NS RS važi samo za građane, ali ne i za ljude iz vlasti.

Ipak, i pored toga što opozicione partije zamjeraju SNSD-u zbog glasanja o zakonu o VSTS BiH, činjenica je da je Zakon o VSTS-u Republike Srpske, ali i svi ostali zakoni koji se odnose na rad institucija na nivou BiH, stavljeni van snage odlukom Ustavnog suda BiH.

Nastavi čitati

Politika

PATRIOTE I IZDAJNICI: Može li opozicija u Srpskoj skinuti etiketu “KOLABORACIJE” sa strancima i Sarajevom

Već godinama svaka kritika vlasti, drugačiji politički stav ili javno iskazano mišljenje koje je u suprotnosti sa stavovima i narativom koji protežira aktuelna vlast u Srpskoj, automatski se proglašava izdajom

Iako su SNSD i stranke vladajuće koalicije u Republici Srpskoj , uz kraće prekide, skoro 20 godina u vlasti na nivou BiH, da su u tom periodu zajednički formirali Savjet ministara što sa SDA Bakira Izetbegovića, što sa strankama bošnjačke ljevice koju predvodi SDP – bilo kakav pokušaj opozicije da umjesto SNSD preuzme vlast na nivou BiH odmah se proglašava „izdajom“.

Isto tako, kada najviši funkcioneri SNSD imaju javne ili tajne sastanke s predstavnicima međunarodne zajednice, kada su se u nedavnoj prošlosti nasmijani slikali pored šefova OHR, ambasadora SAD, Velike Britanije i drugih, danas „mrskih“ zapadnih zemalja, to je tada predstavljano kao vrhunski čin patriotizma i „državničke mudrosti“. Kada danas to isto rade predstavnici opozicije, to se automatski prikazuje kao ultimativni dokaz „izdaje“ i „podaništva“.

Kada SNSD pravi vlast i dijeli ministarske i direktorske fotelje u Sarajevu zajedno s Bošnjacima i Hrvatima, to nije koalicija, već „partnerstvo“. Kada to isto pokušava da napravi opozicija, to je „veleizdaja“ u režiji „poturica“ i „stranih plaćenika“.

Može li i treba li uopšte opozicija u Republici Srpskoj da pokušava skinuti etiketu navodnih izdajnika, koju im „prišiva“ vlast uz svesrdnu pomoć ogromne većine medija koji se nalaze pod njihovom kontrolom, pitali smo za mišljenje analitičare i dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.

Politički analitičar Tanja Topić smatra da se opozicija u Srpskoj skoro dvije decenije nalazi u defanzivnom položaju, uporno i bespotrebno se braneći od etikete da su izdajnici i strani plaćenici.

Za to vrijeme, oni koji su im lijepili etikete uspješno sarađuju i vladaju sa strancima i predstavnicima etničkih skupina, koje su, kad sarađuju sa opozicijom, neprijatelji Republike Srpske – ističe Topićeva za Srpskainfo.

Aktuelna vladajuća stranka u Republici Srpskoj je, prema njenim riječima, oblikovala spin prema kojem su se postavili kao ekskluzivni zaštitnik srpskih nacionalnih interesa, stavljajući tapiju na patriotizam.

Opozicija je godinama trošila energiju da se odbrani od toga, umjesto da je, po mom mišljenju, stvarala drugačiji narativ i bolje društvo. Takva stigmatizacija jeste opasna u ovakvim društvima, ali je opasnije pristati na uvođenje kantara za izdaju i patriotizam. Takve nebulozne narative trebalo je odavno dekonstruisati – zaključuje Topićeva.

Narativ o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, prema mišljenju komunikologa Mladena Bubonjića, nije nastao sada, već postoji već dugo. Čak i prije ratova iz devedesetih godina prošlog vijeka, ali tada je, prema njegovim riječima, inteziviran.

– U suštini, nije toliko važno ko je na kojoj funkciji, ko je na mjestu vlasti, a ko je u opoziciji. Bitno je da se svi neistomišljenici i svi koji postupaju drugačije u odnosu na dominantan narativ etiketiraju kao izdajnici. I sama opozicija, ako se sjetimo nekih ranijih vremena, bila je sklona da vlast proglašava izdajnicima, tako da su sami pribjegavali tom narativu, iako je to bilo neuspješno – kaže Bubonjić za Srpskainfo.

Oni koji imaju moć, dodaje on, mnogo lakše pronose taj narativ i svi koji im se suprotstavljaju predstavljaju „izdajnike“.

– To je već decenijama prisutno i ne vidim način da opozicija može čak ni da limitira taj narativ, a kamoli da ga iskorijeni. Nastaviće se taj trend i to je samo jedan od segmenata koji će uticati na sljedeći izborni poraz opozicije, uz pretpostavku da ne dođe do tektonskih poremećaja u smislu neke baš velike intervencije međunarodne zajednice, nametanja nekih novih sankcija, zakona, potezanja bonskih ovlaštenja ili nečeg sličnog – smatra Bubonjić.

Ističe da u sadašnjoj situaciji vlast kontroliše narativ o tome ko su patriote, a ko izdajnici, te da ima „monopol na spasavanje naroda“.

– Poznato je već duži period da vlast ima sve poluge moći, kad je u pitanju ne samo prikupljanje glasova, već i da ucjenama usmjeravaju izbornu volju stanovništva. Zbog toga ne vidim način da se u postojećoj konstelaciji nešto značajnije može promijeniti uz, ponavljam, pretpostavku da ne dođe do miješanja stranog faktora, što bi dovelo do nesagledivih posljedica – ocjenjuje Bubonjić.

Nastavi čitati

Politika

Zeljković i kompanija na sudu već tri godine: Korona ugovori bez kraja, a milionske zloupotrebe se još istražuju!

Suđenju Branislavu Zeljkoviću, bivšem direktoru Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i kadru Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, i ostalima, u predmetu „korona ugovori“, ne nazire se kraj.

Već tri godine saslušavaju se svjedoci, iznose se dokazi, dokumentacija i beskonačni izvještaji na stotinama stranica. Proces će, po mišljenju advokata potrajati još dugo.

Na današnjem ročištu saslušana su dva svjedoka, stručnjaka u oblasti informacionih tehnologija. Milanu Tomazoviću, koji je svjedočenje počeo na prethodnom ročištu, zadatak, po naredbi Tužilaštva bio je vještačenje mobilnih telefona i forenzičkih kopija, ali odbrana se ponovo protivila i tražila da se ne uvaži svjedočenje.

Naročito im je zasmetalo analiziranje poziva i poruke Zeljkoviću, od strane Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske.

„Navode se imena i lica koja se ne nalaze u samoj optužnici i odakle uopšte ta komunikacija u izvještaju, ko je taj Nenad Stevandić i po kojoj naredbi je to izdvojeno? Svjedok je preuzeo ulogu vještačenja vještaka. On je iznio rezultate svoje analize, a da se ne zna koje je hard diskove pregledao, nema brojeva tih hard diskova, ne možemo ih pratiti“, rekao je advokat optuženog Aleksandar Jokić.

Tužilac Sanja Tadić Stojisavljević rekla je da je Tomazović stručno lice koje je bilo dio tužilalkog tima i da je njegov zadatak bio jasan. Istakla je da listingom poziva dokazuju komunikaciju.

Naredni svjedok bio je Dražen Petrović, policijski službenik u odjeljenju za visokotehnološki kriminalitet. On je vršio pretresanje telefona optuženih.

„Dobio sam naredbu Suda za pretresanje telefona dva lica, Zeljkovića i Markovića. Pojedine aplikacije kriptuju podatke, tako da nisu čitljivi. Na Markovićevim telefonima pronađena je komunikacija između njega i Zeljkovića, koja se odnosi na ponudu medicinske opreme Institutu za javno zdravstvo, sertifikate, vrste prevoza, dinamiku i realizaciju posla, plaćanje, vrstu opreme koja se traži, ponudu sa sertifikatima i fotografijama zaštitne opreme, te korigovanu ponudu 8.4.2020. Zatim ugovor između Instituta i agencije Travel for fan, informacija o isporuci robe, dokumentacija o 20.000 odijelia, proizvodnja Turska“, kazao je Petrović.

Nastavak suđenja je 19. juna, kada će biti donesena konačna odluka o dokazima, na koje je odbrana imala prigovor. Podsjećamo u predmetu “Korona ugovori” optužnicom su sem Zeljkovića, obuhvaćeni i  direktori firme „Procontrol“ Slavko Bojić i “Promeding” Dragan Dubravac i bivši direktor „Sineks laboratorija“ Sani Crljić.

Optužnica ih tereti da su u vrijeme pandemije virusa korona počinili zloupotrebe pri nabavci medicinske i zaštitne opreme te oštetili budžet Republike Srpske za više od 1,3 miliona maraka. Direktor agencije „Travel 4 fun“ Saša Marković u međuvremenu je  priznao krivicu.

Nastavi čitati

Aktuelno