Prije 79 godina, naš narod i naša Banja Luka proživljavali su i imali samo ono što je jedan tadašnji državnik obećao svojim sunarodnicima – krv, znoj i suze. Rat je harao, ustaše klale, majke oplakivale sinove, kćerke pokrivale kose crnim maramama. Vrbas je hrlio ka Savi crvenoj od krvi srpske nejači, postradale u genocidu logora u kojem su žrtve ubijane na 50 različitih načina, logora u kome su brutalno i mučki ubijane žene, djeca i novorođenčad.

Ovim rečenicama svoj govor počeo je gradonačelnik Draško Stanivuković na večerašnjoj Svečanoj akademiji, organizovanoj povodom Dana grada.

Naglasio je gradonačelnik i to kako su logoraši Jasenovca u ovo doba prije 79 godina sami sebe oslobodili od ovozemaljske golgote, a u Banju Luku su ušli njeni oslobodioci.

-Obnovu smo zalivali znojem i suzama. Porušene svetinje u centru našeg grada ponovo smo sagradili tek poslije dva zemljotresa i još jednog rata, iz čijeg mraka smo izišli držeći na ramenima slobodu i nadu kojoj smo dali ime Republika Srpska. U godinama koje su uslijedile, grad je, napokon spokojan, bio spreman da dočeka ljude koji će mu, umjesto krvi, znoja i suza, obećati rast, obnovu i radost. I dočekao je – naglasio je gradonačelnik.

Dodao je i to kako smo se danas svi ovdje okupili kako bismo proslavili život, slobodu i preporod.

-Kako bismo spomenuli pretke i sa ponosom im poručili da ih nismo ni zaboravili ni iznevjerili. Da smo uspjeli da zajedničkim snagama, ujedinjeni u vjeri i ljubavi, učinimo Banju Luku gradom svih i gradom za svakoga. Gradom u koji se rado dolazi i kome se s radošću vraća. Gradom dobrih ljudi, gracioznih žena i širokogrudih domaćina. Gradom aleja i parkova, novih saobraćajnica i kružnih tokova, novih škola i sportskih dvorana, novih mostova, vodovoda i ulica, vidikovaca i biciklističkih staza, zapadnom srpskom prestonicom, koja je dočekala da skoro stoljeće nakon izgradnje Banskog dvora dobije novi kulturni centar – kazao je gradonačelnik.

Poručio je Stanivuković i to kako je danas lijepo biti Banjalučanin.

-Lijepo je biti tulipan koji svoje simetrične latice pruža ka proljećnom suncu, onaj tulipan koji je 1974. godine uzgojio naš sugrađanin, Petar Đurić i koji će se, kao posebna sorta pod imenom „Banja Luka“, otada saditi na plantažama tulipana i baštama širom svijeta. Svoj i poseban, a opet dio jednog velikog obojenog univerzuma, taj crveno-žuti tulipan jeste naš simbol i njemu smo posvetili ovogodišnju proslavu. Cvijet koji je nekada vrijedio koliko i dijamant, univerzalni je amalgam koji objedinjuje i simbolizuje: buđenje, izobilje, napredak i dobročinstvo, cvijet koji se daje kao izraz duboke ljubovi prema drugom biću, partneru, sestri, majci – kazao je gradonaleknik.

Naglasio je i to kako, duboko ukorijenjeni u prošlosti, ali okrenuti ka budućnosti i okupljeni u ljubavi prema našem gradu, danas emitujemo ka čitavoj vaseljeni radost, sjaj i svjetlost koje se prelivaju u bojama autentične banjalučke lale.

-Ne, nismo patetični. Samo slavimo život i radujemo se zbog onoga što smo uradili za banjalučke porodice: zbog udžbenika, đačkih stipendija i matura, zbog besplatnih građevinskih dozvola i vodopriključaka, parcela za mlade bračne parove i besplatnih karata za javni prevoz naših penzionera. Zbog svega što smo obećali i ispunili kako bi unuci naših baka i deka ostali u svom gradu, zbog čega bi se studenti vraćali da svom zavičaju podare znanje stečeno na stranim univerzitetima, a naši najstariji sugrađani dostojastveno živjeli svoje pozne dane – naglasio je gradonačelnik.

Ponovio je još jednom kako je zbog toga lijepo danas biti Banjalučanin, kako je lijepo je biti onaj koji zna da naša vrijednosti nije samo ono što imamo, već ono što dajemo i ono što radom stičemo i nesebično dijelimo, kao što je naša Srbija nesebično dijelila sa Banjom Lukom i Republikom Srpskom i na tome im hvala.

-Banja Luka je propatila mnogo i nemamo iluzija da će budućnost biti drugačija. Dok ovdje sjedimo i slavimo Dan grada, nad našim narodom se nadvija crna sjenka optužbe za navodnu genocidnost; oni koji falsifikuju istoriju da bi cementriali svoje hegemonističke ciljeve i relativizovali sopstvene zločine, hoće da dehumanizuju nas, Srbe, nas, čija je istorija neprekinuti niz borbe za opstanak, nepravde i izbjeglištva. Nas raspete u beskrajnoj i naizmjeničnoj smjeni klanja i oranja – istakao je gradonačelnik.

Naglasio je i to kako danas opet na nas bacaju bombe i prijete ukidanjem i uništenjem.

-Pred nama je borba, u nama vjera, a oko nas – proljeće, ono proljeće za koje je Andrić govorio da je u stanju da vrati sve što smo nekad izgubili. I zato odavde svima poručujemo da smo uzdignute glave, zagledani u sunce, kao ovaj tulipan, kao priroda koja se uvijek obnavlja, kao ljubav i dobrota koji su neuništivi. Da ćemo preživjeti, da ćemo se opet rađati i obnavljati i da ćemo trajati. Lijepo je danas biti Banjalučanin. Danas, a bogami i sutra – zaključio je Stanivuković u svom govoru.