Crna Gora primorana da promijeni ime bazena “Zoran Gopčević Džimi” u Kotoru jer je za Hrvatsku logoraš, a ne vaterpolo legenda. To je Crna Gora morala da uradi kako bi nastavila evropski put.
Skupština Crne Gore usvojila je kasno sinoć izmene zakona kojima je, između ostalog, predviđeno da sportski objekti mogu nositi imena osoba od čije je smrti proteklo najmanje 40 godina, a to u principu znači da je napravljen prvi korak ka tome da se obriše i me sa gradskog bazena u Kotoru.
Crna Gora je usvajanjem izmjena Zakona o sportu stvorila pravni osnov za promenu imena bazena “Zoran Džimi Gopčević” koji je već godinama unazad “trn u oku Hrvatskoj”, a koja je tražila ovu promjenu od komšijske države.
Od smrti Zorana Gopčevića, nekadašnjeg vaterpoliste za kojeg bivši logoraši tvrde da je bio čuvar u logoru Morinj i to zapravo predstavlja glavni razlog zbog kog se buni Hrvatska, prošlo je “samo” 26 godina. Zakonskim izmjenama propisano je i da nazivi sportskih objekata gube važenje ukoliko ne ispunjavaju utvrđene uslove. To praktično znači da će bazen u Kotoru, nakon objavljivanja zakona u Službenom listu i sprovođenja predviđenih procedura, morati da promijeni ime.
Kako prenose podgoričke “Vijesti”, crnogorske vlasti odlučile su se na ovaj korak pošto lokalna vlast u Kotoru nije uspjela da obezbijedi neophodnu većinu za promjenu naziva bazena.
Ko je Zoran Džimi Gopčević?
Rođen je 29. januara 1955. u blizini Kotora krenuo je da igra za Borac iz Orahovca, a od kada je sa 17 godina prešao u Primorac bio je tu do kraja karijere. Osvojio je duplu krunu sa klubom u sezoni 1985/86, a stigao je i do polufinala Lige šampiona i finala Kupa pobednika kupova.
Za nacionalni tim je igrao od omladinskih pogona, pa je za omladinsku selekciju upisao 41 nastup. Duže od decenije bio je dio A tima, pa je za seniorski tim upisao 200 utakmica i osvoio srebro na Evropskom prvenstvu 1977. godine, zatim bronzu na Svjetskom prvenstvu u Berlinu 1978. zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. i srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Kakav je bio vaterpolista govori i to što je bio najbolji igrač turnira.
Kada je završio sa igranjem vaterpola 1988. godine preuzeo je Primorac i vodio ga do 1993. godine, kada je postao trener Budvanske rivijere. Ovaj klub je doveo do titule prvaka SR Jugoslavije 1994. godine, a zatim je 1998. preuzeo Niš. Vratio se u Primorac, a posljednji klub mu je bio subotički Spartak. Preminuo je na treningu ovog kluba 30. septembra 2000. godine, a u znam sjećanja na njega osim bazena postoji i ulica sa njegovim imenom, kao i memorijalni turnir na kome je u prošlosti bilo i hrvatskih ekipa.
Hrvatska tereti Zorana Gopčevića da je učestvovao u sprovođenju ratnih zločina u logoru Morinj na crnogorskom primorju. Već 2021. godine kada je odlučeno da se promijeni ime bazena hrvatski klubovi su se bunili.
Hrvatska već pravila probleme Crnoj Gori
Godinama unazad Primorac ima probleme u Jadranskoj ligi (i evropskim takmičenjima) jer hrvatski klubovi ne žele da igraju na gradskom bazenu u Kotoru zbog pritisaka tamošnjih vlasti, pa se do sada izlazilo u susret promjenom bazena. Taj problem imao je i Vaterpolo savez Crne Gore koji je morao da premjesti finalni turnir Svjetskog kupa u Podgoricu, pošto je Hrvatska najavila da neće učestvovati.
