U samo mjesec dana djeca su na području Banjaluke i susjednih opština učestvovala u izvršenju teških krivičnih djela.

U skladu sa Zakonom o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku RS, dijete je svaka osoba koje nije navršila 18 godina života.

Djeca su tako prije mjesec dana opljačkala sudski depozit u kasarni MUP Republike Srpske kod Laktaša i ukrali materijalne dokaze iz sudskih predmeta. Iz policije su saopštili da su svi predmeti pronađeni i vraćeni, te da su identifikovani maloljetni počinioci krivičnog djela koje je okvalifikovano kao teška krađa.
Podsjećanja radi maloljetnici su iz sudskog depoa ukrali oružje i drogu. Prije tri dana u Banjaluci je u jutarnjim časovima izvršena oružana pljačka.

Istragom je utvrđeno da je razbojništvo počinilo dijete, dok mu je saučesnik bio već osuđivani kriminalac. Kakva je veze između ovog dvojca bila i da li je dijete bilo nagovoreno na teško krivično djelo, utvrdiće istraga.

Međutim ono što je najgore u svemu to je da sistem uopšte ne prepoznaje ili ne želi prepoznati sve veći problem maloljetničke delinkvencije. Ovome u prilog ide da stručnjaci u Srpskoj godinama upozoravaju da postoje efikasni načini da se maloljetnici izvuku iz ralja kriminala, ali njihove vapaje nadležni ne žele čuti.
Linker
Umjesto pravovremenih mjera, djeca s desetinama krivičnih djela završavaju u Vaspitno-popravnim domovima u Srpskoj, ali tada je njihova resocijalizacija gotovo nemoguća.

Doktor pedagoških nauka Nebojša Macanović je u emisiji Neispričano na Youtube kanalu Srpskainfo upozorio da se maloljetnici sve češće vrbuju od strane iskusnijih kriminalaca za izvršenje krivičnih djela.

Ujedno je podsjetio da u zakonima odavno postoje ustanove kao što su vaspitni centri, koji bi bili idealni za prevenciju i da djecu u sukobu sa zakonom pravovremeno vratimo na pravi put, ali ovi centri postoje samo na papiru, dok se u praksi to pravda nedostatkom novca. Sistem koji djeluje tek kad problem eskalira ne daje rezultate – pitanje je koliko ćemo još čekati prije nego što shvatimo da prevencija nije trošak, već jedini izlaz.

Macanović je ukazao i na to da dosadašnja iskustva pokazuju da u VP dom dolaze djeca koja su već godinama u kriminalu i gdje je njihova resocijalizacija teška i često neuspješna.
– Jako je teško kod takve djece postići pozitivne efekte, jer nemamo mjere koje prethode Vaspitno popravnom domu. A to su vaspitne ustanove, vaspitni ili disciplinski centri. Imamo taj problem nasilja i maloljetničke delinkvencije i uvijek kažem da kada nešto kritikujem, volim da ponudim nekoliko rješenja- kaže profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) u Banjaluci Nebojša Macanović.

Dodaje kako se gorućem problemu u Republici Srpskoj i sve većem broju maloljetnika u sukobu sa zakonom mora pristupiti sistematski od strane svih, a ne pojedinačno, jer to ne daje nikakve rezultate.

– Mi moramo tu sistematski i istovremeno da djelujemo. Sva nadležna ministarstva, od ministarstva pravde, ministarstva prosvjete, zdravlja i konačno unutrašnjih poslova. Svi moramo djelovati u jednom momentu, a ne parcijalno kao do sada, jer tu nema željenih efekata- kategoričan je Macanović.

U Republici Srpskoj trenutno ne postoji nijedna institucionalna mjera koja prethodi VP domu, što se pravda nedostatkom sredstava.

Macanović podsjeća da imamo mnogo područnih devastiranih škola koje su napuštene i koje bi sa malo ulaganja mogle biti pretvorene u vaspitne centre ili u vaspitne ustanove.

Svi problemi naravno počinju da se uočavaju u školama, a nama su puna usta dječijih prava, dok njihove obaveze zanemarujemo.