Connect with us

Zanimljivosti

I ONI IMAJU EMOCIJE! Da li psi mogu da plaču?

Iako se vjeruje da psi ne plaču u istom smislu kao ljudi, njihove emocionalne reakcije i način na koji izražavaju osjećanja su fascinantni i složeni.

Fizički, psi nisu u mogućnosti da ispolje emotivne suze, ali to ne znači da ne osjećaju emocije poput tuge, sreće ili anksioznosti. Kada pričamo o “plakanju” kod pasa, potrebno je razlikovati fizičko ispuštanje suza i emocionalno izražavanje kroz ponašanje i govor tijela.

Da li psi ispuštaju suze zbog emocija?
Za razliku od ljudi, psi ispuštaju suze isključivo kao fiziološki odgovor na određene nadražaje, kao što su iritacija oka, prašina ili infekcija. Očne žlijezde im proizvode suze radi podmazivanja i zaštite oka, ali te suze nemaju emocionalno značenje. Ukoliko primijetite da vaš pas ima suzne oči, to je obično pokazatelj nekog zdravstvenog problema, poput:

Alergije – Polen, prašina ili određeni sastojci iz hrane mogu iritirati oči.

Strano tijelo – Čestice prašine ili druge sitne čestice mogu završiti u oku psa i izazvati suzenje.

Infekcije oka – Infekcije uzrokovane bakterijama ili virusima često izazivaju suze.

Blokirani suzni kanali – Kada suzni kanali nisu prohodni, oči psa postaju suzne jer se tečnost ne odvodi pravilno.

Ovi razlozi su isključivo fiziološke prirode i nemaju veze sa emocionalnim stanjem psa.

Emocionalna reakcija pasa
Iako ne mogu da plaču u ljudskom smislu, psi svakako osjećaju emocije i jasno ih pokazuju kroz govor tijela i zvukove. Evo kako psi pokazuju tugu i emocije koje bi se mogle uporediti sa „plakanjem“:

Vokalizacija – Psi koriste vokalizaciju kao način izražavanja emocija. Kada su tužni, usamljeni ili anksiozni, mogu cviliti, zavijati ili čak „piskati“. Ovo se obično dešava kada su razdvojeni od vlasnika, osjećaju stres ili su u nepoznatom okruženju.

Govor tijela – Psi su izuzetno izražajni kada je riječ o govoru tijela. Kada su tužni, možete primijetiti spuštene uši, usporene pokrete, opušten rep ili čak izbjegavanje kontakta očima. Nekada će leći na pod, okrenuti glavu ili gledati u vas sa izražajem koji podsjeća na tugu.

Ponašanje – Tuga ili stres kod pasa često se manifestuju kroz promjene u ponašanju, kao što su gubitak apetita, povlačenje u sebe ili gubitak interesovanja za igre i aktivnosti koje inače vole. Neki psi mogu čak pokušati da privuku pažnju vlasnika lajanjem, grebanjem ili prilaskom blizu.

Fizički kontakt – Psi se često okreću svom vlasniku za utjehu kada su pod stresom ili osjećaju tugu. Mnogi psi će leći pored vlasnika, nasloniti glavu na njegovo krilo ili mu lizati ruku kao način traženja utjehe.

Da li psi saosjećaju sa emocijama vlasnika?
Istraživanja su pokazala da psi imaju visok nivo empatije i da mogu prepoznati emocije svojih vlasnika. Na primjer, pas može reagovati kada primijeti da je vlasnik tužan ili pod stresom tako što će pokazati znake saosjećanja, prilaziti mu bliže ili pokazivati znakove brige i pažnje. Psi su u stanju da prepoznaju izraze lica, ton glasa i govor tijela vlasnika, te na taj način prilagođavaju svoje ponašanje.

Zašto ljudi misle da psi “plaču”?
Ljudi su skloni tome da tumače izraze lica i ponašanje pasa kroz ljudske emocije, što nazivamo antropomorfizmom. Kada pas ima suzne oči ili izgleda tužno, vlasnici mogu tumačiti te znake kao “plakanje”. Iako psi nemaju ljudski kapacitet za emotivne suze, osjećaji tuge, zabrinutosti ili uzbuđenja kod njih su ipak stvarni i duboko ukorijenjeni.

Zaključak
Psi možda ne plaču u smislu suza koje prate emocije, ali imaju snažan emocionalni svijet i bogat repertoar načina na koje izražavaju osjećanja. Za njih, govor tijela, zvukovi i ponašanje služe kao sredstvo izražavanja tuge, radosti i stresa. Njihova privrženost vlasnicima i sposobnost empatije doprinose tome da izgledaju kao da razumiju i osjećaju više nego što bismo na prvi pogled pomislili.

Related Topics:

Zanimljivosti

NAUČNICI ZBUNJENI: Ova pečurka izaziva halucinacije patuljaka

Delikatesna pečurka iz kineske provincije Junan krije neobičnu tajnu – nakon konzumacije kod pojedinih ljudi izaziva višednevne halucinacije u kojima vide mnoštvo sićušnih patuljaka, a naučnici još ne znaju koja supstanca stoji iza ovog fenomena.

Kako navodi “Gardijan”, ova gljiva raste u simbiozi s borovima i veoma je cijenjena zbog ukusa, ali njena konzumacija može da dovede do višednevnih halucinacija u kojima se pojavljuju prikazi patuljastih osoba u jarkoj odjeći koje skaču, trče, penju se i igraju u inače sasvim uobičajenom okruženju.

Naučnici navode da su takve vizije specifične upravo za ovu pečurku i da se razlikuju od halucinacija koje izazivaju psilocibinske, odnosno takozvane “magične pečurke”, čije dejstvo potiče od psihoaktivne supstance psilocibina.

Iako Lanmaoa asiatica nije srodna psilocibinskim pečurkama, supstanca odgovorna za halucinacije još nije identifikovana.

Prema dosadašnjim saznanjima, halucinacije izazvane ovom pečurkom gotovo uvijek uključuju prikaze sitnih ljudi i mogu da traju nekoliko dana.

Istraživanja pokazuju i da se supstanca koja izaziva halucinacije uništava ukoliko se pečurka kuva najmanje 15 minuta prije konzumiranja.

Osim u kineskoj provinciji Junan, Lanmaoa asiatica do sada je zabilježena samo na Filipinima.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

“ZVIJER” OD 770 KILOGRAMA SE VRATILA IZ DUBINA: Uhvaćena najveća bijela ajkule ikada

Poslije nekoliko mjeseci bez ikakvog signala, najveća bijela ajkula ikada zabilježena u Atlantskom okeanu ponovo je uočena, a stručnjaci vjeruju da se kreće ka sjeveru u potrazi za hranom.

Najveća bela ajkula ikada registrovana u Atlantskom okeanu, “Contender”, ponovo je zabilježena nakon višemjesečnog nestanka sa sistema satelitskog praćenja.

Ajkula, duga više od četiri metra i teška oko 770 kilograma, posljednji put je registrovana u aprilu u blizini zaliva Pamliko Saund u američkoj saveznoj državi Severna Karolina, nakon čega je nestala sa radara jer je zaronila u velike dubine.

Signal je ponovo uhvaćen, ali lokacija nije poznata
Istraživački tim OCEARCH, koji prati kretanje velikih bijelih ajkula, saopštio je da je prošle srijede uređaj za praćenje ponovo poslao signal.

Međutim, radilo se o slabom satelitskom signalu, poznatom kao “Z-ping”, što znači da peraje ajkule nije bilo dovoljno dugo iznad površine vode kako bi uređaj poslao precizne podatke o njenoj lokaciji.

Zbog toga istraživači trenutno ne mogu sa sigurnošću da utvrde gdje se ajkula nalazi.

Kreće se ka oblastima bogatim plijenom
Na osnovu dosadašnjih istraživanja i migracionih obrazaca velikih belih ajkula, stručnjaci smatraju da bi “Contender” mogao da pliva ka Kejp Kodu u američkoj saveznoj državi Masačusets ili ka obalama Atlantske Kanade.

Kako navode iz organizacije OCEARCH, velike bijele ajkule u zapadnom dijelu Sjevernog Atlantika tokom leta i početkom jeseni redovno migriraju ka severu u potrazi za hranom.

“Kejp Kod i Atlantska Kanada nude odgovarajuću temperaturu mora i obilje plijena, prije svega foka i velikih vrsta riba”, saopštili su iz OCEARCH-a.

Prešao više od 11.000 kilometara
Ajkula “Contender” obeležena je satelitskim uređajem u januaru 2025. godine u severnom Atlantiku, nedaleko od obala američkih saveznih država Džordžija i Florida.

Od tada je, prema podacima istraživača, prešla više od 7.000 milja (oko 11.300 kilometara) duž istočne obale Sjeverne Amerike, što je čini jednom od najpraćenijih velikih bijelih ajkula na svijetu.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

NEVJEROVATAN SLUČAJ U BELGIJI: Zmija dobila 12 mladunaca bez mužjaka

Stručnjaci zoološkog vrta Pakavi park u belgijskom Olmenu ostali su iznenađeni nakon što je ženka bjelousne bambusove zmije donijela na svijet 12 mladunaca iako godinama nije bila u kontaktu s mužjakom.

To je izuzetno rijedak slučaj, saopštili su danas, 15. jula, stručnjaci iz zoološkog vrta.

Veterinar Tim Bauts rekao je da je odmah posumnjao na neobičan događaj kada su ga čuvari obavijestili da je zmija Marija dobila mladunce, jer u njenom terarijumu dugo nije bilo mužjaka, prenio je VRT.

Objašnjenje je pronađeno u fenomenu koji se naziva “partenogeneza”, odnosno obliku razmnožavanja bez oplodnje mužjakom, prenosi Tanjug.

Kod nekih vrsta gmizavaca ženke mogu same da se razmnožavaju kada nema mužjaka, kako bi se nastavila vrsta.

Bauts je objasnio da se u tom procesu jajna ćelija spaja sa dijelom ćelije koji bi inače propao, čime nastaje embrion sa gotovo identičnim genetskim materijalom majke.

Mladunci nisu potpuno isti kao majka, ali su joj genetski veoma slični.

Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels
Foto: Jean Paul Montanaro/Pexels

Svih 12 mladunaca su mužjaci.

Iako ovaj način razmnožavanja može da pomogne opstanku vrste, čuvari su mladunce odmah odvojili od majke jer postoji opasnost da bi ih ona pojela.

Zmija, koja ranije nije imala ime, dobila je ime Marija po simbolici “bezgrešnog začeća”.

Bauts se našalio da bi, pošto je dobila 12 mladunaca, mogli da ih nazovu po apostolima.

Veterinar je naveo da je partenogeneza veoma rijetka pojava.

Ranije je zabilježena, između ostalog, kod komodskih zmajeva u londonskom zoološkom vrtu, ali se nikada ranije nije dogodila u Belgiji niti kod ove vrste zmije.

Posjetioci Pakavi parka već mogu da vide mladunce.

Nastavi čitati

Aktuelno