Nadležni organi u Kongu saopštili su da je broj smrtnih slučajeva povezanih sa epidemijom ebole porastao na 267.

Broj smrtnih slučajeva povezanih sa epidemijom ebole u Kongu porastao je na 267, saopštili su nadležni organi.

Prema zvaničnim podacima, do sada je potvrđeno ukupno 1.048 slučajeva ebole.

Broj oboljelih prvi put je premašio 1.000 u nedjelju, 21. juna.

Ministarstvo zdravlja Konga saopštilo je u subotu, 20. juna, da je zabilježeno ukupno 896 potvrđenih slučajeva ebole i da su potvrđena 232 smrtna slučaja, dok se 78 pacijenata oporavilo.

Dok SAD i Iran pregovaraju o otvaranju Ormuskog moreuza, analitičari ističu ključnu ulogu Kine u stabilizaciji cijena nafte.

Dok Sjedinjene Američke Države i Iran vode pregovore o trajnom otvaranju Ormuskog moreuza i normalizaciji isporuka nafte sa Bliskog istoka, analitičari upozoravaju da bi dalji razvoj situacije na svjetskom tržištu mogao u velikoj mjeri zavisiti od Kine.

Iako ne učestvuje direktno u pregovorima, Kina, kao drugi najveći svjetski potrošač sirove nafte, posljednjih mjeseci igra ključnu ulogu u stabilizaciji globalnog energetskog tržišta, prenosi CNN.

Zbog sukoba u Iranu i prekida dotoka više od 11 miliona barela nafte dnevno, Peking je preduzeo niz mjera kako bi ublažio posljedice na domaće tržište. Smanjen je uvoz, povećano korištenje čistih izvora energije, a država se oslonila i na velike strateške zalihe.

Upravo zbog takve politike, uprkos višemjesečnom ratu i značajnim poremećajima u snabdijevanju, cijene nafte nisu doživjele dramatičan rast kakav su mnogi predviđali.

Nakon više od tri mjeseca sukoba, pojedini analitičari procjenjivali su da bi cijena nafte mogla dostići čak 200 dolara po barelu. Međutim, iako su procijenjeni gubici u snabdijevanju premašili milijardu barela, tržište je ostalo relativno stabilno.

– Kina je odigrala ključnu ulogu u ublažavanju udara za ostatak Azije, a samim tim i za globalnu ekonomiju – izjavio je Dan Valter, direktor energetskog instituta Ember.

Cijena sirove nafte Brent u ponedjeljak je pala ispod 78 dolara po barelu, zahvaljujući očekivanjima da bi trgovina kroz Ormuski moreuz uskoro mogla biti normalizovana. Podsjećanja radi, prije američkih i izraelskih napada na Iran, Brent se trgovao ispod 70 dolara po barelu, da bi početkom maja dostigao četvorogodišnji maksimum od 114 dolara.

Analitičari ističu da će kineska energetska politika i u narednom periodu imati presudan uticaj na svjetsko tržište nafte, bez obzira na to kada će Hormuški moreuz biti potpuno otvoren.

U analizi francuske banke “Societe Generale”, Kina je opisana kao „nevidljiva ruka“ koja održava ravnotežu na tržištu. Naime, procjenjuje se da je Peking uspio da smanji uvoz nafte za oko tri miliona barela dnevno, što je gotovo jednako ukupnoj potrošnji Japana.

Stručnjaci navode da je Kina prije izbijanja sukoba značajno povećala svoje rezerve, koristeći povoljne isporuke sankcionisane nafte iz Rusije i Irana.

Prema procjenama analitičara, Kina trenutno raspolaže sa više od milijardu barela nafte u komercijalnim i strateškim rezervama, koje je počela da koristi još tokom maja.

Amerikanci ogromnom većinom žele hitan kraj rata sa Iranom. Nova anketa pokazuje da podržavaju sporazum samo zato što sukob smatraju potpunim fijaskom, a ne zato što im se dogovor zaista sviđa.

Prva velika anketa sprovedena nakon što je njegova administracija potpisala memorandum o razumevanju sa Iranomdonosi podatak koji na prvi pogled zvuči kao dobra vijest za predsednika: Amerikanci se u ogromnoj većini slažu da treba okončati rat, umjesto da pritiskaju Teheran radi dodatnih ustupaka.

Međutim, građani ne podržavaju ovaj potez zato što im se sam sporazum zapravo sviđa, već zato što smatraju da je rat ispao potpuni fijasko i samo žele da se sve što prije završi. Nova anketa koju su sproveli CBS News i YouGov pokazuje da to što su Amerikanci napokon ugledali ciljnu liniju – koliko god ona još bila klimava – nije ni za mrvicu popravilo njihov stav o samom ratu.

Dok administracija ulazi u novu fazu ovog procesa, vrijedi provjeriti kako tačno stoji politički odnos snaga i kako bi to moglo uticati na sve što slijedi.

Amerikanci smatraju da je sporazum loš
Anketa pokazuje da čak 78 odsto Amerikanaca želi kraj rata odmah, dok tek 22 odsto smatra da treba istrajati i “nastaviti borbu dok Iran ne pristane na veće ustupke”. Najmanje jedan Trampov politički savjetnik već je u nedjelju slavio ovaj podatak, tvrdeći kako on dokazuje da su američki građani stali na stranu Trampa i potpredsjednika Džej-Dija Vensa (JD Vance) oko pakta sa Iranom.

Međutim, ostatak ankete jasno daje do znanja da to uopšte nije tačno. Kada su građani morali da ocijene sam sadržaj sporazuma:

Tek 22 odsto Amerikanaca reklo je da je on bolji za SAD nego za Iran.
Znatno više njih, odnosno 37 odsto, uvjereno je da sporazum više ide na ruku Iranu.
Preostalih 41 odsto ispitanika odgovorilo je da su karte podijeljene podjednako.
Štaviše, među onima koji vjeruju da je ovo pobjeda za SAD nalazi se tek 39 odsto republikanaca. Dakle, samo četvoro od deset članova Trampove sopstvene stranke smatra da je njegova administracija ovim pregovorima izvukla pobjedu. Uz to, Amerikanci u odnosu od 45 prema 29 odsto smatraju da rat uopšte nije bio strateški uspešan.

Građani pomireni sa strateškim porazom
Taj posljednji podatak vjerovatno i potcjenjuje razmjere strateškog poraza kako ga vidi američka javnost. Možda ništa ne oslikava situaciju bolje od raspoloženja oko nuklearnog pitanja – što je bio Trampov najvažniji proklamovani cilj.

Iako Tramp uporno ponavlja kako mu je namjera da trajno zaustavi iranski nuklearni program, anketa CBS-a pokazuje da 69 odsto Amerikanaca, pa čak i 45 odsto republikanaca, smatra da ovaj sporazum, čak i ako se u potpunosti finalizuje, to neće postići. To se savršeno poklapa sa anketom Fox News-a sprovedenom sredinom juna, tokom dogovaranja samog okvira sporazuma. Ona je pokazala da registrovani birači u odnosu od 64 prema 35 odsto ne vjeruju da će mirovni sporazum zaustaviti Iran u proizvodnji nuklearnog oružja.

Treba napomenuti da sporazum mnoge detalje ostavlja za kasnije, pa na nuklearnom planu tek predstoji peglanje brojnih otvorenih pitanja. Međutim, Trampova administracija očigledno odustaje od nekih svojih ranijih ciljeva, a ovi rezultati samo potvrđuju duboki pesimizam koji je zavladao među Amerikancima.

Rat se pokazao potpuno kontraproduktivnim
Nova anketa CBS-a donosi još nekoliko poraznih brojki za Bijelu kuću:

68 odsto ispitanika kaže da konačni sporazum neće spriječiti Iran da i dalje prijeti drugim zemljama (sa čime se slaže i gotovo polovina, odnosno 48 odsto anketiranih republikanaca).
79 odsto smatra da ovaj potez nije nimalo ublažio antiameričke stavove iranskih čelnika.
74 odsto tvrdi da sporazum iranskom narodu nije donio bezbjednost i slobodu, što je Tramp ranije ove godine isticao kao jedan od svojih glavnih motiva.
Uočljiv i stalan detalj u svim ispitivanjima javnog mnjenja oko ovog rata jeste stav da je sukob ispao ne samo neuspješan, nego i potpuno kontraproduktivan. Tramp se hvali da je rat vojnički uništio Iran i uništio njegov nuklearni program, ali tek 37 odsto Amerikanaca zaista vjeruje da je Iran danas slabiji nego prije izbijanja sukoba. Više od 60 odsto njih smatra da je Iran jednako jak (38 odsto) ili čak jači nego što je bio (25 odsto).

Iako je Iran bez sumnje pretrpio teške vojničke gubitke, istovremeno je pokazao ogroman potencijal za ucjenu jer je dokazao da može potpuno da zatvori Ormusku moreuz i ugrozi svjetsku ekonomiju. Zbog svega toga, Amerikanci vjeruju da će ovaj rat naplaćivati svoj danak još mjesecima i godinama. Jasna većina od 57 odsto ispitanika ističe da je rat “stvorio više problema nego što ih je riješio”, što je gotovo tri puta više od mršavih 21 odsto onih koji misle suprotno.

Trampa je situacija dočekala potpuno nespremnog
Kada se govori o tim posljedicama, Amerikanci su uvjereni da Tramp jednostavno nije razumio u šta se upušta. Anketa je postavila direktno pitanje da li su u Bijeloj kući shvatali kakav će uticaj rat imati na globalnu ekonomiju.

Čak 64 odsto ispitanika smatra da je udar na svjetsku ekonomiju ispao znatno teži nego što je administracija očekivala, a u tom taboru je i 51 odsto anketiranih republikanaca. Za takav stav, naravno, ima i pregršt dokaza – kako u Trampovim sopstvenim javnim nastupima, tako i u medijskim izvještajima. CNN je još u martu izvijestio da je administracija potpuno potcijenila spremnost Irana da pod svaku cijenu pokuša da blokira moreuz.

Amerikanci samo žele kraj, a misle da Tramp bježi od svega
Jedina tačka u kojoj se Amerikanci danas zapravo slažu sa Trampom jeste ta da im je svega dosta. Građani samo žele da se rat završi, a uvjereni su da i sam predsjednik želi isto.

Anketa Fox News-a od sredine juna pokazala je da se 70 odsto registrovanih birača pribojavalo da će rat postati dugoročna obaveza, dok je čak 87 odsto reklo da je ključno izbjeći dugotrajan sukob. To verovatno objašnjava zašto su ljudi sada spremni da progutaju i loš sporazum. Trampova administracija prvobitno je tvrdila da će rat trajati otprilike četiri do šest nedjelja, a on se sada rastegao na gotovo četiri mjeseca.

Amerikanci u tom periodu nisu videli nikakve opipljive rezultate. S obzirom na to da već u startu nisu vidjeli pravi razlog za odlazak u rat, logično je da su sada odlučili da jednostavno presjeku stvar i spasu što se spasti može. Na kraju, građani vjeruju da upravo to sada radi i sam Tramp – da pokušava da pobjegne iz gliba u koji je upao.

Na pitanje CBS-a da li Trampov tim sklapa ovaj sporazum zato što je ispunio sve svoje ciljeve ili zato što “samo želi da sukob prestane”, čak dvije trećine Amerikanaca odgovorilo je da administracija jednostavno želi pod svaku cijenu da zatvori ovu priču.