Najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za 2026. godinu, sadrži do sada najdirektnije i najteže optužbe na račun Tužilaštva BiH, na čijem je čelu glavni tužilac Milanko Kajganić.

U izvještaju je potvrđeno da se unutar ove pravosudne institucije sprovode nezakonite procedure s jasnim ciljem opstrukcije istraga u politički osjetljivim predmetima visoke korupcije.

Niz nalaza o skandaloznim praksama u Tužilaštvu BiH i nereagovanju Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH na brojne anomalije potpuno razotkrivaju istinu o tome zašto u BiH nema napretka, zašto je pravosuđe rak-rana ovog društva i zbog čega država ni u jednom segmentu ne može napredovati.

Nezakoniti Kajganićev konsenzus

Ključni dokaz sistemskog urušavanja tužilačke nezavisnosti, koji je Evropska komisija locirala, jeste šokantno otkriće da je u Tužilaštvu BiH uveden obavezan „konsenzus“ prilikom donošenja odluka u tzv. osjetljivim predmetima, za šta nema uporišta u zakonu.

Raport saznaje da je konsenzus prilikom donošenja odluka o osjetljivim istragama i optužnicama uveo Milanko Kajganić, koji na ovaj način, uz pomoć njemu bliskih tužilaca poput Vedrane Jovičić (nekada Mijović), kontroliše istrage i optužnice protiv političkih i drugih moćnika.

„U radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine uvedena je praksa prema kojoj su vijeća sastavljena od dva ili više tužilaca obavezna donositi odluke konsenzusom u ‘osjetljivim’ predmetima. Ovakva praksa odlučivanja nema zakonsko utemeljenje, značajno narušava nezavisnost postupajućeg tužioca kojem je predmet dodijeljen i nosi rizik podrivanja njegove odgovornosti“, navodi se u izvještaju Evropske komisije.

U praksi, ovaj mehanizam funkcioniše kao savršen alat za političku kontrolu i blokadu optužnica.

Kada se formira savjeta od, na primjer, četiri tužioca koji rade na nekom osjetljivom predmetu, Kajganićevo pravilo konsenzusa znači da istraga ili optužnica ne mogu ugledati svjetlo dana ako se usprotivi samo jedan od tužilaca.

Na taj način se potpuno derogira zakonska autonomija postupajućeg tužioca, a unutar institucije se stvara veto-mehanizam kojim se mogu zaustaviti svi predmeti opasni po političke strukture koje Kajganić želi zaštititi.

Nije bilo opravdanja za premještaj tužilaca

Izvještaj Evropske komisije je ukazao i na „neopravdano premještanje tužilaca koji rade na politički osjetljivim predmetima“.

„Unutrašnji odnosi i funkcionisanje Tužilaštva Bosne i Hercegovine vidljivo su pogoršani nakon neopravdanih premještaja tužilaca koji su radili na politički osjetljivim predmetima.

Istrage u istaknutim predmetima obustavljene su bez zakonski opravdanog obrazloženja“, ističe se u izvještaju Evropske komisije.

Iako se u izvještaju ne navode konkretna imena, jasno je da se ovaj dio izvještaja odnosi i na skandalozni premještaj državnog tužioca Džermina Pašića.

Pašić je zamjenik glavnog tužioca i bivši rukovodilac Posebnog odjeljenja Tužilaštva BiH za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, kojeg je Kajganić smijenio s te pozicije, iako glavni tužilac tu smjenu naziva „preraspoređivanjem“.

Pašić, koji je godinama važio za jednog od najproaktivnijih tužilaca i koji je vodio ključne predmete visoke korupcije te istrage proizašle iz aplikacije SKY ECC, uklonjen je zbog istrage protiv Milorada Dodika, Radovana Viškovića i Nenada Stevandića u vrijeme njihovog napada na ustavni poredak.

VSTS i UDT zakazali

Posebno poglavlje u izvještaju posvećeno je ulozi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Kancelarije disciplinskog tužioca (UDT).

Umjesto da budu štit za nezavisne tužioce koji trpe pritiske i koje Kajganić nezakonito premješta, ove institucije su se pretvorile u nijeme posmatrače.

Pašić je podnio zvaničnu prijavu VSTS-u i UDT-u, tražeći zaštitu od nepropisnog uticaja, pritisaka i nezakonitih radnji unutar Tužilaštva BiH, odnosno samog Kajganića.

Svjedočio je o svemu i pred Komisijom za borbu protiv korupcije Predstavničkog doma PSBiH.

Međutim, izostala je reakcija VSTS-a i UDT-a. VSTS na čelu sa Saninom Bogunićem o ovom slučaju uporno ćuti, a o njihovom odnosu prema pritužbama stav je iznesen i u izvještaju Evropske komisije:

„I VSTS i Kancelarija disciplinskog tužioca zakazali su u adekvatnom i efikasnom rješavanju povezanih pritužbi“, stoji u izvještaju.

VSTS-u se zamjera i što nema odgovor na neopravdani spoljni pritisak na pravosuđe. Ističe se da mehanizam za prijavu prijetnji postoji, ali je relativno ograničen, a odgovor VSTS-a na ove slučajeve je nedosljedan.

Podsjećamo, sudija Sena Uzunović duže od godinu dana izložena je verbalnim napadima Milorada Dodika, ali VSTS nije adekvatno stao u njenu zaštitu i oglasili su se samo jednom.

Da stvar bude gora, Evropska komisija konstatuje da su disciplinski postupci protiv korumpiranih nosilaca pravosudnih funkcija postali obična farsa i da se ozbiljni prekršaji uopšte ne kažnjavaju.

„Disciplinski postupci i dalje imaju malo odvraćajućeg efekta uprkos njihovom relativno velikom broju. Posebno zabrinjava činjenica da disciplinska tijela VSTS-a nisu preduzela nikakve mjere kako bi sankcionisala ozbiljne povrede sudijskog i tužilačkog integriteta“, navodi se, između ostalog, u izvještaju.

Ovakav izvještaj Evropske komisije predstavlja zvanični slom proklamovane reforme pravosuđa i crno na bijelo dokazuje da je Tužilaštvo BiH kapituliralo pred političkim uticajem, a da VSTS više nije nezavisni regulator pravosuđa, već saučesnik u njegovom potpunom slomu.

U bilo kojem demokratskom društvu to bi bio okidač za momentalne, neopozive ostavke iz moralnih i profesionalnih razloga.

S obzirom na to da su Kajganić i Bogunić svojim djelovanjem i nedjelovanjem pretvorili pravosudni sistem u štit za političku elitu, njihov ostanak na funkcijama duboko kompromituje državu, zbog čega ostavke ili njihova hitna, institucionalna smjena više nisu stvar izbora, već hitan i trenutan imperativ za spas preostalog kredibiliteta bh. pravosuđa.

(Raport) Foto: BN

Vlada Republike Srpske prihvatila je Informaciju o Inicijativi Mješovitog Holdinga „Elektroprivreda Republike Srpske” Matično preduzeće a.d. Trebinje koja se odnosi na izdavanje garancije Republike Srpske za novo kreditno zaduženje ovog energetskog preduzeća.

Prema ovoj odluci, Vlada je dala saglasnost za kreditno zaduženje u ukupnom iznosu od 50 miliona KM.

Kako se navodi u saopštenju Vlade, sredstva iz kredita biće usmjerena u namjene propisane članom 42. Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama Republike Srpske.

Nakon što provede zakonom predviđenu proceduru nabavke kreditnih sredstava, MH „Elektroprivreda Republike Srpske” a.d. Trebinje podnijeće formalni zahtjev za izdavanje garancije, u potpunoj usklađenosti sa Uredbom o postupku izdavanja garancija Republike Srpske.

(BN)

Besplatni placevi za mlade bračne parove i višečlane porodice, podrška porodicama, besplatni udžbenici, a sada i borba protiv kladionica i kockarnica – niz inicijativa koje je pokrenuo gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković vremenom je došao na dnevni red republičkih institucija. Koje su mjere zaista preuzete, šta je realizovano, a gdje je riječ o političkom nadmetanju?

Dok se na političkoj sceni Republike Srpske često vodi rasprava o tome ko je zaslužan za određene odluke, poređenje hronologije pojedinih inicijativa pokazuje da je Gradska uprava Banjaluke, na čelu sa Draškom Stanivukovićem, neke ideje pokrenula znatno prije nego što su one dobile podršku na republičkom nivou.

Neke od tih ideja u međuvremenu su dobile zakonski okvir i proširene su na cijelu Republiku Srpsku, dok su druge još u različitim fazama realizacije. Posebno je zanimljivo to što se posljednjih mjeseci ponovo otvaraju teme o kojima je Stanivuković govorio i prije dvije ili tri godine.

U nastavku su najznačajniji primjeri, uz datume i razliku između gradskih inicijativa i republičkih odluka.

1. BESPLATNI UDŽBENICI – BANJALUKA KRENULA 2021. GODINE

Jedan od najkonkretnijih primjera jeste obezbjeđivanje besplatnih udžbenika za osnovce.

Grad Banjaluka je 2021. godine, na inicijativu Draška Stanivukovića, uveo besplatne udžbenike za učenike od trećeg do devetog razreda osnovnih škola. Za ovu namjenu izdvojeno je oko 1,5 miliona KM, a besplatne komplete dobilo je više od 11.000 učenika.

Ovu hronologiju potvrđuje i portal „Istinomjer“, koji je pratio realizaciju mjere.

Vlada Republike Srpske je takođe razvijala sistem besplatnih udžbenika, ali je važno napraviti preciznu razliku: republička vlast je već 2022. godine obezbjeđivala udžbenike za pojedine razrede, a kasnije je proširivala obuhvat.

Za školsku 2025/2026. godinu Vlada je planirala 5,72 miliona KM za 43.469 učenika. Besplatni udžbenici obezbijeđeni su za učenike od prvog do četvrtog razreda, kao i za određene kategorije učenika od petog do devetog razreda, uključujući treće i naredno dijete iz višečlanih porodica i djecu koja ostvaruju određena prava po osnovu invaliditeta.

Dakle, Banjaluka je među prvima uvela širi model besplatnih udžbenika na lokalnom nivou, dok je republička vlast kasnije razvijala sopstveni program, sa drugačijim obuhvatom korisnika.

2. BESPLATNI PLACEVI ZA MLADE BRAČNE PAROVE I VIŠEČLANE PORODICE

Ovo je jedan od najjasnijih primjera inicijative koja je iz Banjaluke stigla do zakonodavne procedure Republike Srpske.

Draško Stanivuković je 20. juna 2023. godine najavio inicijativu za izmjenu Zakona o stvarnim pravima, kako bi porodice sa četvoro i više djece, koje nemaju riješeno stambeno pitanje, mogle dobiti besplatno zemljište za izgradnju kuće.

Inicijativa je kasnije proširena i na mlade bračne parove, kao i porodice poginulih boraca.

Već 3. oktobra 2023. godine Stanivuković je inicijativu predao Narodnoj skupštini Republike Srpske, a u oktobru je potvrđeno da je upućena nadležnim skupštinskim odborima i Vladi na razmatranje.

U maju 2025. godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nacrt izmjena Zakona o stvarnim pravima, kojima je predviđeno proširenje prava na besplatno sticanje prava građenja i na porodice sa četvoro i više djece, te mlade bračne parove do 35 godina, prilikom rješavanja prvog stambenog pitanja.

Zakon je konačno usvojen 24. decembra 2025. godine, a objavljen je u „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 21/26, od 13. marta 2026. godine.

Rezultat je vidljiv i na terenu. U oktobru 2026. godine objavljeno je da će u Banjaluci, nakon javnog poziva, biti dodijeljeni placevi za oko 200 porodica. Pored višečlanih porodica i mladih bračnih parova, u banjalučkom programu obuhvaćeni su i samohrani roditelji.

Ovdje je hronologija posebno važna: gradonačelnik je inicijativu pokrenuo 2023. godine, a republički zakonodavni proces omogućio je njenu širu primjenu.

3. SUBVENCIJE ZA PRIVATNE VRTIĆE – MJERA KOJU JE BANJALUKA UVELA 2022. GODINE

Još jedna značajna mjera podrške porodicama jesu subvencije za boravak djece u privatnim predškolskim ustanovama.

Banjaluka je ovu mjeru uvela u aprilu 2022. godine, s ciljem da pomogne roditeljima čija djeca nisu dobila mjesto u javnim vrtićima.

Gradska administracija je od početnih iznosa od 60 KM postepeno povećavala podršku, koja je u septembru 2025. godine iznosila 150 KM za prvo dijete i 200 KM za svako naredno dijete iz iste porodice.

Prema podacima objavljenim u septembru 2025. godine, mjerom je bilo obuhvaćeno više od 3.000 djece, a Grad je za nju mjesečno izdvajao oko pola miliona KM.

Važno je, međutim, naglasiti da nije pronađen dokaz da je Vlada Republike Srpske preuzela identičan program subvencionisanja privatnih vrtića na republičkom nivou.

U maju 2025. godine Vlada je utvrdila Nacrt zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, kojim su predviđene druge promjene u sistemu predškolskog obrazovanja, ali to nije isto što i gradska mjera direktnog sufinansiranja boravka djece u privatnim vrtićima.

I ovaj primjer zato treba posmatrati kao mjeru koju je Banjaluka uvela, a ne kao dokazano kopiranje od strane Vlade.

4. KLADIONICE I KOCKARNICE – STANIVUKOVIĆ POKRENUO INICIJATIVU 2024, A DODIKOVU NAJAVU ČEKALI SMO DO 2026. GODINE

Ovo je možda politički najzanimljiviji primjer.

Draško Stanivuković je još 13. februara 2024. godine najavio borbu protiv kladionica i kockarnica u blizini škola, sa prijedlogom da se njihov rad zabrani u krugu od 500 metara od obrazovnih ustanova.

Pored izmjena Zakona o igrama na sreću, najavio je i visoke takse za postojeće objekte koji se nalaze u blizini škola, u iznosu od 25.000 KM po poslovnici, kao i preventivne programe za učenike.

U martu 2024. godine pokrenuta je kampanja „Kocka je odbačena“, a za samo sedam dana prikupljeno je 5.060 potpisa građana.

Stanivuković je 29. marta sa saradnicima predao Narodnoj skupštini Republike Srpske peticiju i nacrt izmjena Zakona o igrama na sreću, kojima je predloženo da se objekti za priređivanje igara na sreću udalje najmanje 500 metara od škola.

U međuvremenu, tema je ponovo aktuelizovana kroz političke inicijative, a Stanivuković je u decembru 2025. godine govorio i o potrebi ograničavanja onlajn klađenja, zabrani reklamiranja kladionica i strožim kaznama ukoliko se u njihovim objektima zateknu maloljetnici.

A onda je 26. oktobra 2026. godine Milorad Dodik zatražio od Vlade Republike Srpske da zabrani otvaranje novih kladionica i salona igara na sreću, postavljanje aparata u ugostiteljskim objektima, kao i reklamiranje ove djelatnosti u javnim medijima i na društvenim mrežama.

Stanivuković je reagovao podsjećajući da je Banjaluka ranije pokretala slične inicijative, koje, kako tvrdi, nisu dobile podršku skupštinske većine u gradu niti republičke vlasti.

Upravo tu se otvara pitanje političke dosljednosti: zašto se na republičkom nivou tek sada najavljuju mjere protiv kladionica, kada je prijedlog o njihovom udaljavanju od škola postojao još 2024. godine?

Ipak, treba naglasiti da Dodikova najava od 26. oktobra nije isto što i usvojena zakonska zabrana. Nije pronađena potvrda da su sve najavljene zabrane stupile na snagu.

Takođe, nije riječ o identičnim prijedlozima: Stanivuković je insistirao na udaljavanju kladionica od škola, većim taksama i prevenciji, dok je Dodik najavio zabranu otvaranja novih objekata i ograničavanje reklamiranja.

5. RODITELJI-NJEGOVATELJI – PROBLEM KOJI JE PONOVO DOŠAO U FOKUS

Još jedna tema koja je u posljednje vrijeme dobila značajnu pažnju jeste položaj roditelja-njegovatelja.

Ovdje je neophodno biti precizan: pravo na naknadu roditelju-njegovatelju u Republici Srpskoj nije nastalo kao inicijativa Draška Stanivukovića, već je već bilo uređeno Zakonom o dječjoj zaštiti.

Međutim, problem starosne granice od 30 godina, nakon koje su roditelji gubili pravo na naknadu, ponovo je postao predmet rasprave i pritiska javnosti.

U maju 2026. godine premijer Savo Minić najavio je izmjene zakona kojima bi se roditeljima omogućilo da nastave da primaju poseban dodatak i nakon što njihovo dijete navrši 30 godina, uz uvođenje dodatne podrške i za određene kategorije roditelja koji ranije nisu mogli ostvariti status njegovatelja.

Vlada je utvrdila prijedlog izmjena Zakona o socijalnoj zaštiti, a Narodna skupština je u junu 2026. godine usvojila dopune kojima su propisana dva nova prava iz socijalne zaštite.

U ovoj raspravi učestvovao je i Stanivuković, koji je kritikovao predložena rješenja i poručio da Banjaluka namjerava preuzeti obavezu plaćanja dodatne naknade u porodicama u kojima ima dvoje djece sa poteškoćama u razvoju.

Ovo, dakle, nije primjer kopiranja osnovne gradske mjere od strane Vlade, ali jeste primjer teme u kojoj je gradonačelnik tražio širu podršku i dodatna prava za porodice, dok je republička vlast naknadno mijenjala zakon.

ŠTA JOŠ TREBA IMATI NA UMU?

Pored navedenih primjera, Grad Banjaluka je uveo i druge mjere podrške koje su postale prepoznatljiv dio gradske politike:

• Besplatne maturske proslave – Grad je uveo finansiranje maturskih proslava za banjalučke srednjoškolce. U aprilu 2025. godine objavljeno je da je za tri godine ovu podršku dobilo gotovo 7.500 maturanata.
• Podrška porodiljama – Grad je od oktobra 2021. godine isplaćivao jednokratnu pomoć prilikom rođenja djeteta, u iznosima od 500 do 2.000 KM, zavisno od kategorije.
• Besplatni placevi i građevinske dozvole – Banjaluka je povezala inicijativu o besplatnom zemljištu sa oslobađanjem od troškova građevinskih dozvola, kako bi porodicama olakšala izgradnju prve kuće.

Ove mjere ne treba automatski predstavljati kao programe koje je Vlada Republike Srpske preuzela. Za takvu tvrdnju potrebno je imati konkretnu odluku republičkih institucija.

KO JE PRVI PREDLOŽIO, A KO JE KASNIJE PRIHVATIO?

Kada se uporede datumi, dobija se zanimljiva slika.

Na osnovu dostupnih dokumenata, najjači primjeri stvarnog prenošenja inicijative sa lokalnog na republički nivo jesu besplatni placevi za mlade bračne parove i višečlane porodice, kao i politika besplatnih udžbenika, iako se modeli i obuhvat korisnika razlikuju.

Kod kladionica je vremenski slijed posebno upečatljiv: Stanivuković je inicijativu pokrenuo 2024, a Dodik je sličnu temu na republičkom nivou otvorio 2026. godine.

To ne znači da je svaka kasnija odluka Vlade direktno kopiranje gradonačelnikovog programa, ali znači da se ne mogu zanemariti datumi, dokumenti i činjenica da su pojedine ideje prvo pokrenute u Banjaluci.

Političke zasluge mogu biti predmet rasprave, ali hronologija je provjerljiva.

Banjaluka24