Može li se životni standard građana mjeriti brojem vozila regiostrovanih u Srpskoj, mobilnim telefonima ili pak “punim” kafićima, kako to često ističe lider SNSD i predsjednik Republike, Milorad Dodik i da li su oni koji nemaju novca i žive na ivici siromaštva sami krivi za to jer “ne žele da rade”.

Ova, ali i brojna druga pitanja, ponovo su tema rasprave u javnosti, a pokrenuo ih je upravo Dodik koji je u nedjelju na godišnjici obilježavanja proboja koridora kroz Posavinu, izjavio kako narod u Srpskoj živi dobro, a oni koji ne žive dobro, sami su krivi za to jer ne žele da rade.

– Previše pričamo o tome kako samo nešto nije uredu, kako nije dobro. Prosječna kuća u Srpskoj, odnosno svaki član porodice ima mobilni telefon, pa i ono nerođeno dijete. Je li tako? Čak i oni koji primaju socijalnu pomoć – rekao je Dodik.

On se potom osvrnuo i na građane koji voze automobile, što je u više navrata do sada isticao kao primjer dobrog standarda.

– Da ne pričam koliko ima automobila. U banjalučkoj regiji je 1990. godine bilo registrovano 19.174 motorna vozila (automobili, traktori, kamioni, autobusi), a danas 234.000 vozila. I onda kaže bijeda. Ko hoće da radi nije bijeda. Ali ovdje se naučilo da se ne radi. Međutim, ko ne zasuče rukave i ne radi nema ničega – bio je kategoričan Dodik.

Predsjedniku SNSD ovo nije prvi put da životni standard građana mjeri sa brojem vozila koja se sreću na cestama Srpske, pa je tako nedavno izjavio kako ispred svake kuće imaju po 2 automobila i kako se u Banjaluku ulazi po pola sata zbog gužve u saobraćaju.

Život na rate

Srpskainfo je pitala šta je mjerilo kvaliteta života građana, da li automobil i mobilni telefon, koji posjeduju, ili visina njihovih primanja, kupovna moć, zaduženost i slično.

Prema podacima Saveza Sindikata Republike Srpske – Sindikalna potrošačka korpa za april ove godine iznosi 2.613,11 KM i prosječna plata je pokriva sa 53,58 odsto.

Prosječna neto plata u Republici Srpskoj isplaćena u maju iznosila je 1.403 KM.

S druge strane zaduženost građana u komercijalnim bankama i mikrokreditnim organizacijama premašuje 12 milijardi maraka.

Prema podacima Centralne banke BiH za august 2023. godine, ukupni krediti stanovništva kod komercijalnih banaka iznosili su 11,54 milijarde KM.

Ako se uzme posljednji raspoloživi podatak o broju stanovnika na kraju 2022. godine, zaduženost po stanovniku kod banaka u BiH na kraju augusta 2023. godine iznosila je 3.354 KM.

Od ukupno plasiranih kredita stanovništvu 11,54 milijarde KM, nenamjenski krediti učestvuju sa 8,44 milijarde KM ili 73,2% dok preostalih 3,10 milijardi KM ili 26,8% čine stambeni krediti, krediti za preduzetništvo, za kupovinu automobila, krediti po kreditnim karticama.

Iz tog proizilazi da građani uzimaju nenamjenske kredite kako bi održavali tekuću potrošnju.

Na taj način, društvo i svaki pojedinac tone dublje u otplaćivanje dugova, a ne u investicije koje bi im donijele nove izvore prihoda.

Ekonomisti upozoravaju da ovi podaci potvrđuju ono što je već poznato, a to je da većina građana živi “na kredit” pa tako vozila kupuju na kredit, pa čak ne mogu da odu ni na more, ako “nije na rate”.

Ističu da telekom operateri u BiH svojim pretplatnicima nude mobilne telefone koji se mogu dobiti i za 1 KM, što ih čini lako dostupnim svakom građaninu, bez obzira na životni standard.

Ono što EU ne želi, mi uvozimo

Ekonomista Milenko Stanić ističe za Srpskainfo da to što neko ima automobil ili mobilni telefon nikako ne može da znači da živi dobrim i kvalitetnim životom.

On dodaje da ne treba gledati koliko vozila ima već koja je njihova prosječna starost.

Ako je suditi po podacima BIHAMK, na cestama u BiH prisutno je gotovo 1.185.000 vozila, a više od 41 odsto registrovanih starije je od 22 godine, dok je više od 60 odsto voznog parka starije od 13 godina.

Drugim riječima, kaže Stanić vozimo “krševe” koji koštaju 2.000 do 3.000 KM.

On podsjeća da većinu vozila uvozimo iz Evrope koja daje ogromne stimulanse da se riješi “tog krša”, odnosno da se ta vozila izvezu iz država članica EU.

– A nama to dođe kao mjera nekog životnog standarda. Međutim, po broju prekršaja i udesa vidimo da nam se to sada vraća kao bumerang i da je to loša struktura – istiće Stanić.

To je, kaže on, jedan aspekt, a druga činjenica je da često ne vodimo računa da je veliki broj našeg stanovništva iselio u inostranstvo.

– Isto tako imamo dosta porodica u kojima žive samo muž i žena i imaju dvije plate, pa se stvara privid dobrog životnog standarda – pojašnjava Stanić.

On kaže da su porodice nekada imale po 4-5 članova, a danas po dva. Više članova znači i da se mnogo više novca troši.

Stanić se osvrnuo na podatke Evrostata koji pokazuju da je BiH sa Albanijom na dnu evropskog prosjeka kada je u pitanju bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika.

– BDP BiH i Albanije po stanovniku, izražen standardom kupovne moći, iznosi 35 do 40 odsto prosjeka ЕU.

– Mada i taj pokazatelj treba postaviti sa rezervom jer ako naše stanovništvo odlazi u inostranstvo, ako imamo dosta mladih neoženjenih/neudatih, onda se taj dio BDP, koji se stvara, dijeli na sve manji broj stanovnika. Stiče se privid da mi u suštini bolje živimo sa manje stanovnika, što nije tačno – kaže Stanić.

Iz kredita u kredit

Sa Stanićem se slaže i Murisa Marić iz Pokreta potrošača “Don”, koja navodi da je više nego apsurdno da se u 21 vijeku govori kako neko dobro živi ako ima automobil ili telefon.

Ona ističe da su vozila postala prijeka potreba, a ne neki hir, te da to što neko popije kafu ne znači da dobro živi.

– Građani sve više odseljavaju tražeći mjesto gdje će moći više zaraditi i gdje će im standard biti znatno veći. Vozimo prestara auta kojima je istekao rok na Zapadu, a s druge strane više ne možemo da odemo na godišnji odmor, đačku ekskuruziju ili opremimo djece u školu, a da ne posegnemo za bilo kojom vrstom kredita. To je ustvari pokazatelj našeg standarda – kategorična je Marićeva.

Ona ističe da se građani vrte u tom nekom začaranom krugu dužničkog ropstva tako što ulaze iz jednog kredita u drugi, prave reprograme i slično.

Marićeva kaže da jedan dio populacije u Srpskoj sigurno živi dobro, dok velika većina nema novca, piše Srpskainfo.