Connect with us

Politika

JEDNO PRIČAJU, DRUGO RADE! SNSD pred kamerama napada Konakovića, a iza kulisa mu prepustio čitav MIP!

Dok se funkcioneri SNSD-a svakodnevno i oštro javno prepucavaju sa ministrom inostranih poslova BiH Elmedinom Konakovićem, optužujući ga za jednostrano vođenje spoljne politike i zaobilaženje dejtonskih principa, stvarni bilans njihovog rada unutar MIP-a pokazuje sasvim drugu sliku.

Iza kulisa medijskih političkih prepucavanja, SNSD u praksi nije uradio apsolutno ništa kako bi obezbijedio pozicioniranje kadrova iz Republike Srpske u MIP BiH.

Umjesto da kroz mehanizme koje imaju na raspolaganju u Savjetu ministara BiH natjeraju Konakovića na raspisivanje zvaničnih konkursa, predstavnici SNSD-a su ovaj resor ćutke prepustili aktuelnom ministru.

Dopustili su situaciju u kojoj srpski kadrovi umjesto institucionalne snage zavise od pojedinačnih ministarskih rješenja na rate, dok se resursi ministarstva koriste bez ikakvog stvarnog srpskog filtera u administrativnom vrhu.

Tako, dok se kadrovi SNSD javno zaklinju u zaštitu nacionalnih interesa i odbranu Srpske, ključne profesionalne pozicije koje po zakonu i političkim paritetima pripadaju Srbima u MIP su zarobljene u statusu pravne nesigurnosti i volje ministra.

Primjer toga je činjenica da se naprimjer na čelu Sektora za bilateralne odnose godinama nalazi visoko rangirani srpski diplomata Momir Brajić, koji umjesto trajnog mandata dobijenog putem konkursa, godinama radi u v.d. statusu što znači da radi isključivo „po ovlašćenju ministra”.

Zakon o državnoj službi u institucijama BiH eksplicitan je da pozicija vršioca dužnosti  može trajati najduže tri mjeseca, a u izuzetnim okolnostima može se produžiti za još tri mjeseca kako bi se u tom periodu sproveo javni konkurs.

U praksi MIP-a BiH, Zakon je mrtvo slovo na papiru. Prema saznanjima iz diplomatskih izvora i izvještajima koji prate rad Savjeta ministara BiH, statusi v.d. pomoćnika ministra i sekretara u ovom ministarstvu produžavani su na desetine puta tokom proteklih godina.

Svakih nekoliko mjeseci, aktuelni menadžment ministarstva prosto donosi nova rješenja o produženju ovlašćenja za iste ljude, čime se svjesno zaobilazi obaveza raspisivanja konkursa.

Analitičari i pravni stručnjaci upozoravaju da ova situacija nije proizvod administrativne lijenosti, već svjesne političke kalkulacije. Pozicija pomoćnika ministra sa stalnim mandatom ima zakonsku autonomiju i profesionalnu zaštitu – takvog službenika ministar ne može smijeniti bez rigorozne i zakonski utemeljene procedure.

Nasuprot tome, rukovodilac u v.d. statusu nalazi se u stalnoj pravnoj nesigurnosti. Njegov opstanak na funkciji direktno zavisi od volje aktuelnog ministra. Držanjem srpskih rukovodećih kadrova u stalnom v.d. statusu, Konaković osigurava njihovu kooperativnost i smanjuje prostor za bilo kakvo profesionalno suprotstavljanje njegovim odlukama.

I tako dok se iza zatvorenih vrata trguje pozicijama u profitabilnijim državnim agencijama, profesionalna struktura diplomatije BiH ostaje ozbiljno urušena. Političke elite iz Republike Srpske očigledno radije biraju ulogu žrtve u medijima nego borbu za pozicije kadrova iz Republike Srpske kroz institucije.

Sve to direktno se održava i na rad srpskih kadrova u diplomatsko-konzularnoj (DKP) mreži širom svijeta, koji de facto nemaju adresu kojoj mogu da se obrate.

I dok ministar Konaković sprovodi unutrašnja pomjeranja i imenovanja njemu podobnih kadrova, srpski predstavnici u institucijama BiH – Presjedništvu I Savjetu ministara BiH potpuno su zakazali i prećutno mu prepustili Ministarstvo i spoljnu politiku. I tako, dok on pozicije u MIP popunjava svojim kadrovima, predstavnici iz Republike Srpske u Savjetu ministara BiH nisu povukli nijedan konkretan institucionalni potez ili uslovljavanje kako bi zaustavili ovu praksu.

Nasuprot tome, srpski kadrovi u vladajućoj koaliciji u Sarajevu koriste svaku priliku za oštra saopštenja, televizijske duele i međusobna optuživanja sa Konakovićem, ali ta javna prepucavanja služe isključivo za skupljanje jeftinih političkih poena kod birača, dok se iza kulisa u Sarajevu ne preduzima nijedan konkretan potez zaštite prava Republike Srpske u MIP BiH.

Dozvolivši da srpski kadrovi poput pomoćnika za bilateralne odnose godinama ostanu u v.d. statusu, SNSD ih je svjesno ostavio na milost i nemilost ministru, kao i sva ostala imenovanja u ovom ministarstvu.

Od početka ove godine ministar Konaković potpisao je odluke o internim premještajima unutar MIP i rasporedima na nove pozicije u DKP mreži za više desetina državnih službenika. Među njima su i unapređenja kadrova lojalnih Konakoviću i njegovoj stranci Narod i pravda, a pored kadrovskih križaljki, u Ministarstvu je zaposleno i nekoliko novih imena.

Kako je nedavno objavila Istraga.ba od 1.02.2026. Almedina Tutić stupila je na dužnost tehničkog sekretara u Sektoru za bilateralu MIP, a samo četiri mjeseca kasnije, Tutić je raspoređena u Ambasadu BiH u Rim. Ime Almedine Tutić nalazi se na spisku donatora stranke Narod i pravda.

Od 1. marta 2026. u kabinetu ministra Konakovića na mjestu tehničkog sekretara zaposlena je Igbala Skalonja. Skalonja je bivša dugogodišnji radnik Delegacije EU u Sarajevu. Njen suprug Armin Skalonja već godinama javno podržava NiP i predsjednika te stranke Elmedina Konakovića.

Po Konakovićevom zahtjevu, brojni službenici u MIP su posljednjih mjeseci raspoređeni na radna mjesta višeg ranga. Unapređenje je dobila, između ostalih, i bivša novinarka Šejla Cocalić, koja je iz Odjela za odnose s javnošću raspoređena na poziciju prvog sekretara u Odsjeku za ljudska prava.

Amar Ćerimagić raspoređen je na mjesto prvog sekretara u Odsjeku za EU, a Ema Ćosić-Hodžić zaposlena je na mjestu prvog sekretara u Odsjeku za međunarodnopravne poslove.

Alma Delić preuzela je mjesto savjetnika u Odsjeku za vizno-pasoške poslove. Unapređenja i premještaje na nova radna mjesta su dobili i Alma Turkić, Naida Rezak, Benjamin Šuvalija, Alma Vražalica, Aida Mulalić, Maja Mujakić, Adnan Hrnjić, Tarik Džubur, Emir Halilović, Alma Varatanović-Guso…

Kako navodi Istraga, MIP BiH je tokom prvih pet mjeseci 2026. godine rasporedio više od 20 službenika na nove pozicije u diplomatsko-konzularnoj mreži, a kako su srpski kadrovi prošli u tom raspoređivanju može se samo pretpostaviti iz dosadašnje prakse.

Ranije je u političkim dogovorima funkcionisalo nepisano pravilo, kada bi ministar bio Bošnjak (npr. u vrijeme Zlatka Lagumdžije ili Igora Crnatka kao Srbina pa obrnuto, ili Bisere Turković), a zamjenik Hrvat, postojalo je pravilo nacionalnog ključa po kojem najvažnije resore unutar ministarstva (poput sekretara ministarstva ili ključnih pomoćničkih mjesta) preuzmaju srpski kadrovi kako bi se zadovoljio balans na nivou cjelokupnog rukovodstva MIP.

Srpske stranke od Dejtona do vlasti SNSD-a instistirale su da kadrovi iz Republike Srpske dobiju te pozicije kako bi imali direktan uvid nad radom ambasada, izdavanjem viza i međunarodnim ugovorima.

U aktuelnom mandatu Savjeta ministara ovo pravilo je u potpunosti srušeno, a tokom formiranja Savjeta ministara BiH, SNSD je fokus svojih kadrovskih zahtjeva prebacio na finansijske državne agencije, direktorate i druga ministarstva (poput Uprave za indirektno oporezivanje, Regulatorne agencije za komunikacije, IDDEEA-e itd.).

Rezultat toga je da su srpske pozicije unutar samog MIP-a BiH ostale u drugom planu, što je ministru Elmedinu Konakoviću otvorilo prostor da unutrašnjim preraspodjelama i privremenim rješenjima potpuno promijeni nekadašnju strukturu i preuzme kontrolu nad resorima koji su nekada tradicionalno pripadali srpskim ili hrvatskim profesionalcima.

(BN)

Related Topics:

Politika

SNSD U PRIJEDORU PUCA PO ŠAVOVIMA! Dodiku glume slogu, a na terenu “NOŽ” U LEĐA KOLEGAMA

Na fotografijama osmijesi, zagrljaji i stranačke zastave, a iza fotografija, prema sve češćim informacijama sa terena, sasvim drugačija slika. Prijedorski SNSD sve više ostavlja utisak političke organizacije u kojoj se pokušava pokazati da nema ozbiljnih problema, dok se istovremeno pukotine unutar stranke sve teže mogu sakriti.

Jedna lista, a više kampanja. Jedna stranka, a više međusobno suprotstavljenih ekipa. I jedna zajednička meta – preferencijalni glasovi.

Posebno se na terenu govori o kampanji koju vode Slobodan Javor, Miloš Marjanović i ljudi iz njihovog političkog kruga. Umjesto da svi kandidati sa liste budu predstavljeni kao dio iste ekipe, sve češće se stiče utisak da pojedinci vode sopstvenu kampanju, u kojoj za druge nema mnogo mjesta.

Posebno je simptomatičan slučaj naselja Urije. U naselju iz kojeg dolazi jedan od kandidata SNSD-a organizovan je skup, a taj kandidat, prema navodima sa terena, nije ni pozvan. Ako je kampanja zajednička i ako su svi kandidati na istoj listi, teško je objasniti zbog čega se kandidat iz konkretnog naselja izostavlja sa događaja koji se održava upravo među njegovim komšijama i potencijalnim biračima.

To više nije pitanje političkog protokola. To je pitanje odnosa unutar same stranke. Jer politička konkurencija je normalna kada se različite stranke bore za glasove, ali kada kandidati sa iste liste počnu da se ponašaju kao da su protivkandidati jedni drugima, onda je jasno da postoji ozbiljan problem.

O unutrašnjim podjelama u prijedorskom SNSD-u i borbi za preferencijalne glasove već se javno pisalo. Upravo zato sve više pažnje privlači pitanje da li se u Prijedoru zaista vodi zajednička kampanja SNSD-a ili je kampanja postala borba pojedinaca za vlastiti izborni rezultat.

Posebno je zanimljivo što se prema vrhu stranke pokušava poslati slika potpunog jedinstva. Pred kamerama se šalju poruke o slozi, zajedničkom radu i snazi stranke, dok se na terenu, prema navodima koji dolaze iz samog Prijedora, govori o potpuno drugačijim odnosima, međusobnom nadmetanju i pokušajima da jedni drugima otežaju kampanju.

A onda dolazi još jedan problem – posjećenost skupova.

SNSD svoje aktivnosti predstavlja kao dokaz snažne kampanje i velike podrške, ali fotografije koje sami kandidati i stranka objavljuju na društvenim mrežama ostavljaju prostor za drugačiju procjenu. Na pojedinim manjim skupovima broj prisutnih djeluje prilično skromno, što je posebno zanimljivo imajući u vidu višegodišnju vlast SNSD-a u Prijedoru i činjenicu da se radi o jednoj od najvažnijih lokalnih baza ove stranke.

Zato se sve teže može ignorisati pitanje šta se zapravo događa unutar prijedorskog SNSD-a.

Ako su svi kandidati dio iste liste, zašto se pojedini međusobno izostavljaju? Ako je kampanja zajednička, zašto se pojedinci ponašaju kao da vode zasebne političke projekte? Ako je stranka toliko složna, zbog čega se iz Prijedora sve češće čuju priče o međusobnim obračunima i borbi za preferencijalne glasove?

Možda će pred stranačkim vrhom svi zajedno stati u kadar, pružiti ruke i poslati poruku o jedinstvu. Međutim, izborna kampanja nije samo fotografija za društvene mreže. Građani vide ko je prisutan, ko je pozvan, ko se pojavljuje u prvom planu, a ko se izostavlja.

I upravo zato prijedorski SNSD danas ima problem koji je mnogo ozbiljniji od nekoliko loše organizovanih skupova. Ako su informacije sa terena tačne, riječ je o dubokom sukobu interesa unutar same liste, gdje se kandidati, umjesto da jedni drugima budu podrška, bore za iste glasove.

U takvoj situaciji sasvim je opravdano pitanje: da li se u Prijedoru zaista vodi kampanja SNSD-a ili je svako počeo da vodi svoju kampanju?

Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

SNSD TVRDI JEDNO, RASPORED ZVONJENJA DRUGO! Da li su se zapetljali u sopstvenom demantiju oko skupa u školi?

Gradski odbor SNSD-a Banjaluka oštro je demantovao navode BN televizije da je nastava u drugoj smjeni u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” odgođena ili skraćena zbog postavljanja šatora i održavanja njihovog stranačkog skupa. Ipak, njihovo saopštenje otvorilo je nova pitanja kada se uporedi sa zvaničnim rasporedom časova ove škole.

U saopštenju koje potpisuje predsjednik Gradskog odbora Goran Maričić, kategorično se odbacuju tvrdnje o prekidu nastave.

“Nastava u drugoj smjeni počela je u 13.30 časova i završila u 17.40 časova, a sve drugačije tvrdnje su neistinite”, navodi se u saopštenju SNSD-a, uz dodatak da je i rukovodstvo škole potvrdilo da je nastava uredno održana, te da navodi BN televizije zaslužuju svaku osudu.

Šta kaže zvanični raspored škole?

Međutim, tvrdnja SNSD-a da je nastava “završila u 17:40 časova” kosi se sa zvaničnim rasporedom zvonjenja i izvođenja nastave u JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“.

Naime, druga smjena (u kojoj su učenici predmetne nastave, odnosno od VI do IX razreda) zaista počinje u 13:30 časova, ali tačno vrijeme završetka nastave direktno zavisi od toga koliko časova učenici imaju tog dana:

Ako imaju 5 časova, nastava redovno završava u 17:50 časova.

Ako imaju 6 časova (što je najčešći i redovan slučaj za učenike starijih razreda), druga smjena završava tek u 18:40 časova.

U danima kada imaju 7 časova (zbog izbornih predmeta ili blok nastave), smjena se završava u 19:25 časova.

Ovi podaci jasno pokazuju da vrijeme od 17:40, koje navodi SNSD u svom demantiju, ne odgovara ni kraju petog časa, a kamoli redovnom završetku nastave za učenike predmetne nastave koji najčešće imaju šest časova.

Ovakvo neslaganje u satnici ponovo je podgrijalo sumnje roditelja i javnosti da su časovi ipak morali biti skraćeni ili prilagođeni kako bi se školsko dvorište pripremilo za politički događaj.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Politika

STANIVUKOVIĆ “Ušli kao sirotinja, izašli kao milijarderi LISICE SU RJEŠENJE ZA PLJAČKU RiTE Ugljevik!”

Od strateškog giganta koji je nekada radio 365 dana godišnje, RiTE Ugljevik je doveden na ivicu opstanka. Nema dovoljno uglja i mehanizacije, proizvodnja stoji, a koncesija i milionski tokovi novca otvaraju ozbiljna pitanja odgovornosti. Nećemo dozvoliti da se isti scenario ponovi – da strateški resursi završe u rukama privatnih interesa, bilo da je riječ o Serdarovu, Pavloviću ili bilo kom drugom tajkunu.

Izjavio je ovo na konferenciji za medije ispred RiTE Ugljevik u Ugljeviku Draško Stanivuković, predsjednik Pokreta “Sigurna Srpska”, prozvavši direktno Vladu RS.

“Vlada i rukovodstvo RS moraju da stanu uz ono što obezbjeđuje energetsku nezavisnost, kao što to ovo preduzeće treba da garantuje. Naša je poruka da po cijenu bilo čega ovo preduzeće ne smije otići u ruke tajkuna i ne smije postati rudnik Ljubija, jer sve što je privatizovano odvedeno je u stečaj. I ovdje je jasan lanac koji treba da se desi: stečaj, privatizacija, i onda se pojavi čovjek koji je kupio Ljubiju za sitne pare, koji je sve privatizovao isto tako za sitne pare, kupio je tako i Fabriku duvana u Banjaluci. Postoji veliki strah da ovaj čovjek koji je kupio Ljubiju preko SNSD-a u Prijedoru isto tako čeka da prođu izbori da se to desi i ovdje. Ovo nije nikakva krimi serija, već istina”, tvrdi Stanivuković i poručuje:

“Zato tražimo konkretne mjere: lex specialis za RiTE Ugljevik, hitno rješavanje imovinskih pitanja i eksproprijacije uz pravičnu naknadu, obezbjeđivanje mehanizacije i revitalizaciju postrojenja. To znači da vlasništvo zemlje gdje su rude pripada građanima. Vlada mora donijeti eksproprijaciju, ulazi se u posjed bez čekanja, jer ako čekamo onda ova termoelektrana neće stajati. Kraći rokovi, sigurna isplata ljudima, ali kopanje rude odmah, jer termoelektrana ne može raditi bez uglja. Pitali smo inženjere, da li je moguća revitalizacija preduzeća, rekli su jeste, sa obnovom postrojenja, kopanjem uglja, može se raditi i obezbjeđivati plate za skoro 2.000 radnika”, navodi on.

Kaže da je novac sistemski izvlačen iz RiTE Ugljevik.

“Ovdje su ljudi koji su bili direktori dolazili bosi bez ičega, izlazili sa najnovijim autima, stanovima, kućama i vilama. Svako je ušao kao sirotinja, a izašao kao milijarder u rangu Sredarova i svih onih Džombića koji su ovdje potpisali da Serdarovu treba dati 240 miliona, a on uložio sedam miliona. Ko je to potpisao? To su te lažne revizorske kuće, Džombićeve i ostale”, ističe Stanivuković.

Prema njegovima riječima RiTE Ugljevik nije ničija privatna kasa već strateški resurs naroda i države.

“A onima koji su godinama čekali da ono što je narod gradio padne na koljena poručujemo: lisice su rješenje za sve one koji su gurnuli ruke u budžet građana Srpske”, jasan je Stanivuković.

Nikola Dakić, predsjednik Opštinskog odbora PSS-a Ugljevik, izjavio da RiTE Ugljevik predstavlja temelj razvoja i opstanka ove opštine, ali je i motor privrede cijele regije.

“Nakon 20 godina vladavine SNSD-a ovaj nekada privredni bastion danas se nalazi na koljenima. Mi smo tu ne samo da čujemo kakvo je stanje u ovom preduzeću već da čujemo konkretne prijedloge i da podržimo mjere koje je Stanivuković sa svojim timom pripremio. Suština problema i suština rješenja su ista stvar. Odnos države o ovom strateškom resursu. Vrijeme je da država umjesto maćehinskim odnosom zauzme drugačiji stav i prestane ovo preduzeće koristiti za potrebe izborne kampanje, kao finansijski i politički alat za svoje ljude”, istakao je Dakić.

Kaže da su se čelni ljudi Elektroprivrede RS nekada hvalili visokom proizvodnjom energije ovdje, ali od te visoke proizvodnje poručuje on nije koristi imao niti Ugljevik, a ni ovo preduzeće.

“U Ugljeviku se ništa nije izgradilo za 20 godina, osim eksponenata vlasti na rukovodećim i čelnim pozicijama u ovom preduzeću. To je odnos koji moramo mijenjati. Decenijama je odavde punjen budžet Elektroprivrede, a posljedično i Vlade. Od energije koju matično preduzeće odavde jeftino kupuje, a skupo prodaje, Ugljevik nije dobio ništa. Takođe, preduzeće je korišćeno za megalomanske i unosne projekte od čega ono nije imalo ništa, a jedan od njih je sistem za odsumporavanje koji ni danas ne radi, a plaćen je 190 miliona maraka, a preduzeće plaća rate za njega”, navodi Dakić

Podsjeća na obećanje koje je SNSD dao da će biti izgrađena treća faza termoelektrane, a sad nema ni prve faze.

“Jedino obećanje koje je SNSD ovdje ispunio u Ugljeviku jeste kada su nam rekli da ćemo piti vodu sa ugljevičkih bazena i pasti travu sa ugljevičkog stadiona ukoliko SNSD ne dobije podršku, i nije je dobio. Danas se nalazimo upravo u takvoj situaciji”, zaključio je Dakić.
Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno