Bolničar je izdao hitno upozorenje članovima porodica koji žele pratiti svoje voljene u bolnicu vlastitim automobilima, objašnjavajući da bi to moglo povrijediti njih same ili druge ako pogriješe.

Bolničar poziva ljude da ne prate svoje najmilije u bolnicu nakon što su pozvali hitnu pomoć.

Objasnio je kako član obitelji obično posegne za ključevima automobila čim vozilo hitne pomoći upali motor, ali kaže da bi to moglo dovesti i njih u bolnicu, prenosi Miror.

Izdajući upozorenje na društvenim mrežama, medicinar je rekao:”Ako je voljena osoba odvedena u vozilo hitne pomoći, nemojte nas pratiti do bolnice. Idite tamo u svoje vrijeme i svojom rutom”.

On kaže da ljudi razviju ‘tunelski vid’ kada nastupi panika, što bi ih moglo navesti na donošenje razornih odluka, prenosi Večernji list.

“Kad god bih ja ukrcavao pacijenta u vozilo hitne pomoći, član porodice neizbježno bi dotrčao do mene, s ključevima u ruci govoreći pratiću te do hitne”, dodao je

Ljudi u emocionalnom stanju koji prate drugo vozilo razviće ‘tunelski vid’ i zaboraviti sve saobraćajne zakone.

“Nećete vidjeti znakove za zaustavljanje. Pratićete me kroz raskrsnicu čak i ako vam je na semaforu već crveno. Zabićete se u zadnji dio kola hitne pomoći ako trebamo naglo stati”, upozorio je.

Broj oboljelih od hepatitisa B u Srpskoj u posljednje tri godine raste, te je tako 2022. godine od ovog oblika hepatitisa oboljelo 36 osoba, dok je prošle godine taj broj iznosio 43 oboljele osobe.

Podaci su ovo Instituta za javno zdravstvo RS, u kom su za “Nezavisne novine” naveli da je u Srpskoj u 2021. godini bilo oboljelo 17 osoba.

Dodali su da u ove tri godine nije prijavljen nijedan smrtni slučaj od posljedica obolijevanja od hepatitisa.

Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekla Antonija Verhaz, načelnica Klinike za infektivne bolesti u UKC RS, virusi hepatitisa A, B, C, D i E su poznati ljekarima i mogu da izazovu akutne i hronične bolesti jetre.

“Virusni hepatitisi imaju veoma sličnu kliničku sliku, te nakon inkubacije, koja je različita kod različitih vrsta hepatitisa, bolest počinje tako što se pacijent loše osjeća, slab mu je apetit, ima bolove u stomaku, ali na kraju ovog stadijuma javljaju se taman urin, svijetla stolica i žuta prebojenost kože i očiju”, navela je Verhazova, dodajući da su kod ovih pacijenata izuzetno povišene vrijednosti bilirubina, ukupnog i direktnog, i jetrenih enzima, koje budu deset i više puta povećane u odnosu na normalne vrijednosti

Istakla je da se pacijentima rade markeri hepatitisa da bi se odredilo o kom se tipu hepatitisa radi.

“Hepatitis A i E danas imaju nisku incidencu u našem regionu i rijetko se javljaju, jer to su bolesti koje se prenose fekalno-oralnim putem, prljavim rukama, zagađenom hranom ili vodom i ne ostavljaju hroničnu bolest jetre”, navela je Verhazova, dodajući da su kod nas najčešće prisutni virusni hepatitisi B i C.

“Hepatitis B se prenosi nezaštićenim seksualnim odnosom sa osobom koja zaražena. On se može prenijeti sa majke na dijete, transfuzijom krvi, mada se ovaj način transmisije sveo na minimum, jer se krv dobrovoljnih davalaca testira na hepatitis”, navela je Verhazova, dodajući da se ovaj oblik hepatitisa može prenijeti i nehigijenskim medicinskim procedurama, ako se koriste nesterilne igle.

Kada je riječ o hepatitisu C, Verhazova ističe da se ranije najčešće prenosio putem transfuzije krvi, jer se ranije nisu vršila testiranja dobrovoljnih davalaca.

“Danas su najrizičnija skupina intravenski ovisnici, a hepatitis C se može prenijeti i ušmrkivanjem kokaina i heroina”, kazala je Verhazova.

Dodala je da hepatitis B u pet do 10 odsto slučajeva prelazi u hroničnu bolest jetre, a kod hepatitisa C taj procenat ide čak do 80 odsto.

“Hronične bolesti jetre mogu da progrediraju do ciroze jetre ili raka jetre”, navela je Verhazova, ističući da za hepatitis B postoji vakcina.

“Ona je kod nas u kalendaru obavezne vakcinacije, a hepatitis C je danas izlječiva bolest zahvaljujući modernim antivirusnim lijekovima”, rekla je Verhazova, dodajući da za hepatitis B ne postoje takvi lijekovi, već lijekovi koji vrše supresiju virusne replikacije.

Kako je u razgovoru za “Nezavisne novine” rekao Zdenko Simonović, predsjednik Udruženja oboljelih od hroničnih virusnih hepatitisa “B18”, broj njihovih članova se smanjuje, jer se korištenjem lijekova nove generacije hepatitis C može izliječiti.

“Problem predstavlja što je prije nekoliko godina iz BiH otišao ‘The Global Fund’ koji je pokrivao tretman bolesti intravenskih ovisnosti. Većina udruženja koja su se bavila tom oblasti se ugasila. Intravenski ovisnici droga su u nezavidnoj situaciji jer su ostali bez nadzora i uglavnom su prepušteni ulici i ne zna se tačan broj korisnika droga. Postoje pretpostavke da raste broj oboljelih od hepatitisa među ovom populacijom”, rekao je Simonović, dodajući da je broj oboljelih od hepatitisa među ovisnicima možda i veći, jer se oni rijetko testiraju.

U svijetu dnevno od hepatitisa umre 3.500 ljudi
Više od 3.500 ljudi svakodnevno umire od virusa hepatitisa, upozorila je Svjetska zdravstvena organizacija, pozvavši na odlučnu i brzu akciju u borbi protiv drugog najvećeg ubice među zaraznim bolestima.

Novi podaci iz 187 zemalja pokazali su da je broj umrlih od virusnog hepatitisa porastao na 1,3 miliona u 2022, što je 200.000 više nego tri godine ranije, po izvještaju SZO objavljenom uz Svjetski samit o hepatitisu, koji se i ove nedjelje održava u Portugalu.

Roditelji svojoj djeci zaista jesu najbolji prijatelji, u smislu da im uvijek žele samo najbolje. Međutim, neki od njih se ponašaju kao da su drugari sa svojom djecom, a to je ponekad posebno izraženo u odnosu između mama i ćerki.

Međutim, psiholog Kristina Gribova navodi četiri razloga zašto to nije dobro.

1. Nepravilno izgrađen porodični sistem
Da biste bili autoritet svojoj ćerki, morate da poštujete porodičnu hijerarhiju. Mama je starija, što znači da je obrazovanija, ona komentariše ponašanje deteta, ima svakodnevne obaveze koje ispunjava… Ćerka iz svega toga razvija poštovanje prema svojoj majci i doživljava je kao autoritet.

Psiholog ističe da drugarski odnos znači da u tome nema hijerarhije, već se ponašate kao da ste jednaki sa djetetom. Psiholog Gribova pojašnjava da zbog toga situacija koju biste inače riješili jednom rječju sada postaje komplikovana, morate da se ubjeđujete i pregovarate sa djetetom.

“Potrebno je da izgradite odnos sa djetetom i da možete da komunicirate sa dominantne pozicije, ali kao jednaki. U isto vrijeme, dijete mora da vas poštuje i da zna da stariji ipak ima zadnju riječ”, objašnjava ona.

2. Manjak majčinske brige
Mama je ona koja brine o svom djetetu u svakom mogućem smislu, a ako su majka i ćerka drugarice, jednake, to znači da djevojčica ne može u punoj mjeri da osjeti tu majčinsku brigu. Žene koje se ponašaju kao da su im ćerke drugarice najčešće od djeteta traže da se ponaša kao odraslo, sa njim pričaju o nekim svojim problemima iz privatnog života i čine da dijete vještački odraste.

Ovakav odnos sa ćerkom nikako nije dobar jer je važno pustiti dete da uživa u svom detinjstvu, a ne opterećivati ga problemima i iskustvima odraslih.

3. Rivalitet
U pravilno izgrađenim porodičnim odnosima, u kojima ima hijerarhije, ne postoje rivalitet i takmičenje, koji se svakako pojavljuju u odnosima između dvoje jednakih. U tom smislu, dio je procesa adaptacije kada se djevojčica poredi sa svojim drugaricama, ali je to neprirodno u odnosu majka-ćerka.

Mnoge mame koje se ponašaju kao drugarice svojim ćerkama pokušavaju da odaju i takav utisak, pa daju sve od sebe da izlgedaju mlađe, mijenjaju odjeću, koriste neke riječi koje su specifične za mlade, piše Magazin Novosti.

Psiholog upozorava da su ovakvi pokušaji majke da “sakrije” svoje godine nekad predmet smijeha za ćerku tinejdžerku i njenu drugarice, te da će dete pre ili kasnije osjećati stid zbog takvog njenog ponašanja. Takođe, ističe da ove majke nerijetko “ubrzavaju” odrastanje svog djeteta, kako bi njihovo drugarstvo bilo prikladnije.

4. Želja za blizinom
Djeca, posebno kada dođu u kasnije tinejdžerske godine, žude za slobodom i nezavisnošću – mnogi od njih bi u tom periodu željeli da žive sami. Međutim, mame-drugarice imaju želju da uvijek budu uz svoju ćerku, da je na neki način zadržavaju, što komplikuje odvajanje djevojčice od majke.

Psiholog Gribova ističe da mladi ljudi u tom uzrastu često kriju svoj privatni život, ne govore detalje o tome kako provode svoje slobodno vreme i ne dijele mnogo o stvarima koje su im važne – to je prirodan proces razdvajanja sopstvene ličnosti od porodice, koji doprinosi ličnom razvoju.

“Naravno, morate da volite, štitite, kontrolišete svoju ćerku, ali umjereno. Najprije, treba da je naučite pravim vrijednostima u životu, da donosi odluke nezavisno i da je ne sprečavate da stiče lična iskustva”, poručuje psiholog.