Protest koji će opozicija danas održati u Banjaluci je legitiman način političke borbe s ciljem ukazivanja na brojne nelogičnosti i nepravilnosti proteklih izbora. Međutim, mnogi smatraju da je opozicija s takvim načinom iskazivanja nezadovoljstva zakasnila najmanje osam godina.

Iako su opozicioni lideri, odmah nakon što je CIK objavio prve preliminarne rezultate izbora od 2. oktobra, zajednički poručili da navedene rezultate ne priznaju, optužujući vlast za krađu izborne volje građana, politički analitičari tvrde da je pravi „tajming“ za tako nešto propušten još 2014. godine, kada je, kako ističu, postojalo mnogo više dokaza i razloga za masovne proteste građana.

Jasna poruka
Politikolog Darko Kuzmanović za Srpskainfo kaže da današnji protesti predstavljaju “jasnu poruku” da Jelena Trivić neće lako preći preko izbornih krađa, kao što je to, prema njegovim riječima, bio slučaj s nekim njenim prethodnicima.

– Međutim, ne treba izgubiti iz vida da ovaj protest dolazi sa zakašnjenjem od nekih sedam ili osam godina. Ako se vratimo nazad u 2014. godinu, tadašnjim liderima opozicije, Mladenu Bosiću i Mladenu Ivaniću, čak ni snimak na kojem se praktično priznaje politička korupcija i kupovina ”dva papka” nije bio dovoljan da se krene u masovne proteste i institucionalnu borbu za očuvanje narodne volje – kaže Kuzmanović, podsjećajući na tadašnju veliku aferu s audio-snimkom na kojem se navodno govori o kupovini dvojice opozicionih poslanika iz tadašnjeg saziva Narodne skupštine Republike Srpske.

On tvrdi da nakon što je preko afere “dva papka” opozicija olako i neshvatljivo brzo prešla, više nisu postojale kočnice da vlasti nastave s takvom praksom.

– Da se u pravnu i demokratsku borbu za očuvanje volje naroda krenulo još 2014. i da su pojedinci koji su učestvovali u očiglednom kriminalnom aktu stavljeni iza brave, danas ne bismo bili tu gdje jesmo. Nakon što se tada nije reagovalo, praksa se počela prenositi na lokalne nivoe, pa su tako kupovinom odbornika srušene većine u Tesliću i Rudom. Izborna krađa i politička korupcija na državnom će se nivou u svom punom kapacitetu izraziti nakon opštih izbora 2018. Tada je kandidat za predsjednika Republike Srpske Vukota Govedarica kratko pokušavao da ukaže na izbornu krađu, ali je i to iz nekog razloga brzo utihnulo – podsjeća Kuzmanović.

Bakinci
On smatra da nakon objavljivanja preliminarnih rezultata ovih izbora, posebno za predsjednika Republike Srpske, postoji dovoljno dokaza za tvrdnje da su izbori bili neregularni.

Nemoguće je da, na primjer, u Bakincima, rodnom mjestu Milorada Dodika, Trivićeva ima 16 odsto glasova, a da u svom rodnom selu nema niti jedan glas! Jasno je da je potrebno ručno ponovo prebrojati svaki glas, pregledati svaki zapisnik, ma koliko taj proces dugo trajao i ma koliko koštao – ističe Kuzmanović.

S druge strane, politički analitičar Ivana Marić za Srpskainfo tvrdi da od najavljenih protesta opozicija u Srpskoj neće imati mnogo koristi, te da je osnovni problem ovdašnje opozicije to što, prema njenim riječima, nije dovoljno snažna.

– Opozicija u Republici Srpskoj jednostavno nije dovoljno jaka i plaća cijenu toga. Da je jača, mi sada ne bismo govorili o razlici od 30.000 glasova u korist Milorada Dodika u odnosu na Jelenu Trivić, već bi ona vodila za 50.000 ili 100.000 glasova. Osim toga, vidjeli smo razliku između rezultata Jelene Trivić i Mirka Šarovića. Trivićeva je, ipak, malo drugačija. Ona nastupa oštrije, zna i da odgovori i da napadne. Mirko Šarović to ne zna i zato je platio cijenu svoje umjerene i blage politike teškim izbornim porazom – ocjenjuje Marićeva.

CIK BiH
Što se tiče današnjih protesta u Banjaluci, ona smatra da se borba protiv izbornih prevara ne može dobiti na taj način.

– Opozicija sama ne može ništa da uradi, jer to je zadatak tužilaštava i CIK. Zanimljivo je da SDS sada ima neke članove u CIK koji su bliski toj stranci, ali su se prevare opet dogodile. To je nešto što se dešava u svim državama, a posebno ovdje kod nas. Znali su na šta mogu računati, jer ovo što se događalo nije neka novost. Ovdje više nije iznenađenje da vladajuće stranke rade izborne prevare. Zašto opozicija nije bila spremna na takve stvari? Trebalo je da aktiviraju više svojih ljudi u biračke odbore, više posmatrača, više da učestvuju u kontroli izbornog procesa. Nakon izbora i nakon brojanja glasova nema kajanja i pozivanja na proteste jer, kao što ponavljam, znali su da će se takve stvari dešavati – smatra Marićeva.

Ona ne vjeruje da će Centralna izborna komisija BiH donijeti odluku o ponavljanju izbora, bez obzira na to što se opozicioni lideri sada zaklinju da će ići „do kraja“ i da neće priznati rezultate izbora.

– Mislim da je ovo što sada rade uzaludno. Inače, Dodik je na određeni način već izgubio samim tim što mu se Jelena Trivić ovoliko približila po broju osvojenih glasova. Vjerovatno je da su njegovoj pobjedi u velikoj mjeri presudili brojači, a ne glasači. Međutim, teško da će CIK donijeti odluku o ponavljanju izbora, a opozicija će teško dokazati izbornu prevaru od 40.000 glasova kako bi pokazali da bi to moglo da utiče na izborni rezultat – zaključuje Marićeva.

BOJKOT JE LOŠE RJEŠENJE
Na pitanje da li bi opozicija mogla da posegne za nekim još radikalnijim mjerama političke borbe, poput bojkota rada Narodne skupštine RS u slučaju da CIK ne prihvati njene zahtjeve, Ivana Marić odgovara da bi to, prema njenom mišljenju, bio pogrešan potez.

– Bojkot Narodne skupštine, kao prvo, ne bio bio fer ni prema biračima koji su za njih glasali. Oni trebaju i moraju da sjednu u skupštinske klupe i tamo insistiraju da CIK i pravosuđe regulišu određene stvari. Prije svega da se pooštre kazne za izborne prevare, da one ne budu samo novčane već i zatvorske. Bojkot skupštine nikad nije urodio plodom – tvrdi Marićeva.