Radni odnosi predsjednika SAD Donalda Trampa i predsjednika Kine Si Đinpinga su pozitivni i obojica su zainteresovani za to da se lično sastanu, izjavio je američki državni sekretar Marko Rubio.

Osim toga, Rubio je i svoj sastanak sa kineskim ministrom spoljnih poslova Vang Jiem u Kuali Lumpuru opisao kao “veoma pozitivnu interakciju”.

Rubio je naveo da su velike šanse za održavanje sastanka Trampa i Sija, ali da nije razgovarano o konkretnim datumima.

On je naglasio da ne može da govori sa sigurnošću o želji predsjednika Kine, ali da “zna Trampa” i da može da kaže da američki predsjednik želi da se taj sastanak održi.

Rubio je naveo da je siguran da će se postići dogovor oko datuma sastanka, te da će to biti prihvatljivo za obje strane.

On je istakao potrebu da kanali za bilateralnu komunikaciju ostanu otvoreni, a Vang je izrazio nadu da će Vašington biti “objektivan, racionalan i pragmatičan prema Pekingu”, te da će SAD usvojiti politiku o Kini usmjerenu na mirnu koegzistenciju i obostrano korisnu saradnju.

“Mi smo dvije velike zemlje i uvijek će biti pitanja oko kojih nismo saglasni, ali mislim da postoje područja gdje je moguća saradnja”, dodao je Rubio.

Sve je manje od vaše bruto plate, a sve više ide u državnu kasu. Njemačka se suočava sa ozbiljnim izazovima kada je riječ o finansiranju socijalnog sistema, a prema riječima uglednog ekonomiste, radnici bi uskoro mogli da izdvajaju čak polovinu svojih bruto primanja samo za socijalno osiguranje.

“Pitanje više nije da li će doprinosi dostići 50 odsto, već kada” upozorava profesor socijalne politike i javnih finansija sa Univerziteta Rur u Bohumu.

Trenutno, radnici i poslodavci zajedno uplaćuju oko 42 odsto bruto zarade, ali već tokom ove godine očekuje se rast na 43 odsto. I to je tek početak – kako populacija stari, a troškovi rastu, prognoze do 2030-ih ne ostavljaju prostor za optimizam bez velikih reformi.

Zdravstveno osiguranje već je probijeno – prosječna stopa doprinosa sada iznosi oko 17.5 odsto, a mnoga osiguravajuća društva su dodatno povećala svoje tarife. Naredno povećanje očekuje se već 2026. godine.

Ni penzije ne ostaju po strani. Doskora stabilna stopa doprinosa od 18.6 odsto trebalo bi da skoči na gotovo 20 odsto do 2027. ili najkasnije 2028. godine. U kombinaciji sa ostalim davanjima, to bi moglo da dovede do ukupnog poreskog opterećenja od 45 odsto – i to do kraja trenutnog zakonodavnog mandata.

“Bez ozbiljnih i dalekosežnih reformi, sistem postaje neodrživ” poručuje stručnjak.

Međutim, mjere koje se trenutno razmatraju – poput uključivanja državnih službenika u sistem socijalnog osiguranja – nisu dovoljne. Štaviše, one bi mogle da naprave dodatne rupe u budžetima saveznih država koje zapošljavaju najveći broj službenika.

Stručnjaci zato pozivaju na ozbiljnu debatu o tome kako se troši novac, kome i u kom obliku se dodjeljuju naknade, kao i da se preispitaju aktuelni planovi. Na stolu je sve – od majčinskih penzija do cjelokupne efikasnosti zdravstvenog i sistema za dugotrajnu njegu.

Jer ako nešto uskoro ne bude promijenjeno – građani će plaćati, a sistem i dalje neće funkcionisati, prenosi “Telegraf”.

Nova studija naučnika sa Harvarda otkriva da je čovječanstvo izgradnjom više od 6.800 brana širom svijeta u posljednja dva vijeka bukvalno pomjerilo Zemljinu osu rotacije – za čak 113 centimetara.

Iako Huverova brana u Nevadi više ne nosi titulu najveće na svijetu, ona je dio globalnog nasljeđa koje je, otkriva nova studija, bukvalno pomjerilo osu naše planete. Tokom protekla dva vijeka, čovječanstvo je neprimjetno nagnulo Zemljine polove za više od metra izgradnjom hiljada brana širom svijeta.

Ova zapanjujuća promjena rezultat je dva velika talasa gradnje: prvog u Sjevernoj Americi i Evropi tokom 19. i početkom 20. vijeka, i drugog koji je zahvatio Aziju i Istočnu Afriku u drugoj polovini 20. vijeka.

Kako je to uopšte moguće?
Ključ leži u preraspodjeli mase i momentu inercije planete. Zemlja se stabilno okreće oko svoje ose, baš kao košarkaška lopta na vrhu prsta. Ali ako iznenada dodate komad gline na jednu stranu te lopte, njena rotacija će se pomjeriti. Kako bi sačuvala zamah, strana sa dodatnom masom će se malo pomjeriti ka spolja, mijenjajući svoju osu rotacije.

U slučaju naše planete, taj “komad gline” je ogromna količina vode zarobljena u vještačkim jezerima iza brana. Ova voda, koja bi inače tekla ka okeanima, stvara novu koncentraciju mase na kontinentima, dovoljnu da malo, ali merljivo, pomjeri položaj polova.

Pomjeranje od jednog metra za dva vijeka
Da bi istražili ovaj fascinantni efekat, naučnici sa Univerziteta Harvard analizirali su globalnu bazu podataka od 6.862 brane izgrađene između 1835. i 2011. godine. Izračunali su koliko je vode uskladišteno u rezervoarima i kako je ova nova raspodjela mase uticala na Zemljinu osu.

Rezultati su pokazali da je izgradnja brana pomjerila polove za ukupno 113 centimetara. Kao sporedni efekat, zadržavanje vode na kopnu je takođe izazvalo pad globalnog nivoa mora za 21 milimetar u istom periodu.

Dva ključna perioda izgradnje
Pomjeranje nije bilo jednosmjerno. U 20. vijeku, kada se dogodio najveći dio kretanja od 104 centimetra, smjer se mijenjao u zavisnosti od toga gde su u svijetu izgrađene najveće brane.

Od 1835. do 1954. godine, intenzivna izgradnja u Sjevernoj Americi i Evropi pomjerila je Sjeverni pol za približno 20,5 centimetara ka 103. istočnom meridijanu, liniji koja prolazi kroz Rusiju, Mongoliju, Kinu i Indokinu.

Poslije 1954. godine, fokus izgradnje se pomjerio ka istočnoj Africi i Aziji. To je izazvalo promjenu pravca, a pol je počeo da se pomjera oko 57 centimetara prema 117. meridijanu zapadno, koji se proteže preko zapadne Sjeverne Amerike i Južnog Pacifika.

Koje su posljedice?
“Kada zadržavamo vodu u branama, ne samo da je oduzimamo okeanima, što dovodi do pada nivoa mora, već i preraspodeljujemo masu po planeti. Nećemo zbog ovoga ući u novo ledeno doba, jer je pomjeranje polova od oko jednog metra relativno malo, ali svakako ima implikacije na praćenje nivoa mora”, objasnila je Nataša Valenčić, glavna autorka studije sa Harvarda.

Iako je ovo kumulativni efekat hiljada brana tokom decenija, neke od njih su toliko ogromne da same po sebi imaju mjerljiv uticaj. Najbolji primjer je kineska brana “Tri klisure”, najveća hidroelektrana na svijetu. Geofizičari NASA-e su ranije procijenili da njen rezervoar, koji može da primi 40 kubnih kilometara vode, ima dovoljnu masu da pomjeri Zemljine polove za oko 2 centimetra.