Connect with us

Politika

Ko profitira od ČOVIĆEVOG STRATEŠKOG poteza – BERZA električne energije u MOSTARU!

Zakon o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije BiH novi je ‘kamen spoticanja’ među političkim akterima BiH i mogao bi generisati nove blokade u Parlamentarnoj skupštini BiH. Riječ je o zakonu čije je usvajanje jedan od preduslova da izvoznici iz BiH budu izuzeti od CBAM-a, mehanizma EU koji podrazumijeva plaćanja poreza na ugljen dioksid u sektorima električne energije, cementa, đubriva, aluminijuma i čelika, a čija primjena počinje za tri dana ili 1. januara 2026. godine.

Osim toga, usvajanje ovog zakona trebalo je doprinijeti ispunjavanju obaveza BiH prema Energetskoj zajednici i EU zakonodavstvu, uspostavljanju berze električne energije u BiH, kao spajanju bh. tržišta električne energije sa drugim tržištima.

Zakon o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije BiH usvojen je 12. decembra u Predstavničkom domu PSBiH, ali je pitanje da li će ikada u istom tekstu biti usvojen u Domu naroda PSBiH.

Kako su počeli problemi

Naime, sva ranija podrška HDZBiH i SNSD-a ovom zakonu i njihovo pozivanje na hitno njegovo usvajanje, ‘istopili’ se pred amandmanom usvojenim u Predstavničkom domu PSBiH, da se u izvornom prijedlogu zakona pristiglom iz Savjeta ministara BiH promijeni odredba o sjedištu buduće bh. berze električne energije.

Umjesto Mostara, Predstavnički dom PSBiH prihvatio je amandman Komisije za spoljnu trgovinu i carine da sjedište buduće berze bude u Brčkom. Amandman je inače uputio SDS-ov poslanik u PD PSBiH Darko Babalj.

I tu su počeli problemi. Predrag Kožul, poslanik HDZBiH, pokušao je na sjednici Predstavničkog doma PSBiH 12. decembra uložiti amandman kojim u zakon ponovo vraća da sjedište berze bude u Mostaru, ali je to Predstavnički dom odbio. A onda su počele blokade i opstrukcije donošenja ovog zakona u Domu naroda PSBiH.

Prvo je Marinko Čavara, predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH i kadar HDZBiH, iako je zakon usvojen još 12. decembra, odbio taj zakon proslijediti tri sprata više u zgradi PSBiH, do Doma naroda PSBiH.

Kada je predsjedavajući Doma naroda PSBiH Kemal Ademović, kako je sam saopštio na sjednici Doma naroda 23. decembra, predložio na kolegiju da se taj zakon razmatra na sjednici Doma, na to nisu pristali članovi Kolegija Dragan Čović i Nikola Špirić.

No, na toj sjednici Doma naroda Dragan Čović za zakon o električnoj energiji kazao je da on jeste neophodan, ali ‘da su svi koji se zanose da ćemo izmjestiti mjesto trgovanja električnom energijom iz Mostara u Brčko u zabludi. ‘

“To se neće desiti. I to morate razumjeti, iako se nekome to ne sviđa,” kazao je Čović, baš kao da je berza već osnovana u gradu na Neretvi, a ne da smo u situaciji da još nije usvojen ni zakon koji reguliše njeno formiranje.

Ovakva odlučnost Čovića da blokira usvajanje zakona o električnoj energiji ako sjedište berze ne bude u Mostaru nameće logično pitanje: Zašto je njemu i HDZ-BiH toliko važno da berza bude u Mostaru?

Prava moć berze i ko će diktirati pravila

Proučavajući nadležnosti koje će imati budući operator prenosnog sistema, odnosno berza električne energije u BiH, kao i istražujući pozicije i ovlaštenja takvih berzi u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, došli smo do jasnih pokazatelja o tome da, u stvari, onaj ko ima uticaj nad berzom ima i moć da dugoročno oblikuje energetski sistem i finansijske tokove vrijedne stotine miliona maraka. To je ujedno odgovor i na pitanje o Čovićevom interesu u borbi za adresu buduće berze.

I zato će se sigurno vrlo brzo pokazati da spor oko sjedišta berze električne energije u BiH predstavlja jednu od najvažnijih političkih i ekonomskih bitaka u zemlji. Jer on se ne vodi oko adrese, nego oko kontrole novca, moći i budućeg energetskog sistema BiH.

Naime, berza električne energije nije obična firma niti klasična državna institucija, nego je mjesto gdje se odlučuje kako se struja prodaje, po kojoj cijeni i pod kojim pravilima. Suština cijelog spora zapravo nije u Mostaru ili Brčkom, nego u pitanju ko postavlja direktora i upravu berze.

A zna se da onaj ko postavlja kadrove odlučuje o pravilima trgovine strujom, vidi tržišne podatke prije drugih, može pogodovati ‘svojima’ i utiče na tokove novca vrijedne milione maraka. Takođe, cijene struje, stabilnost snabdijevanja, buduće investicije i usklađivanje s EU pravilima, sve to zavisi od toga kako će berza funkcionisati i ko će njome upravljati i spor ‘u najavi’ oko sjedišta berze električne energije u BiH nije administrativno pitanje, nego borba za kontrolu nad jednim od najvrijednijih resursa u zemlji.

Zato za HDZ BiH zahtjev da sjedište berze bude u Mostaru nije tehničko, nego strateško pitanje. Mostar je grad u kojem HDZ ima dugogodišnju institucionalnu dominaciju, u njemu je sjedište Elektroprivrede HZHB i smještanjem berze u Mostar, HDZ bi sigurno diktirao i kontrolisao te tokove.

I bez obzira na državnog operatora, zakon predviđa dosta samostalnih radnji i nadležnosti koje bi berza kao jedna od organizacionih jedinica provodila.

Upravo zbog ogromne uloge i značaja koji će buduća bh. berza električne energije imati u trgovini strujom, ovakav razvoj događaja najavljuje novo parlamentarno nadmudrivanje u periodu koji slijedi. U međuvremenu sve se to dešava u trenutku kada izvoznicima iz sektora industrije metala i drugih oblasti prijete ozbiljne posljedice CBAM-a i kada BiH hitno treba funkcionalno i transparentno tržište električne energije.

Ipak, to očigledno nije prioritet. Ključno pitanje za HDZ BiH i SNSD jeste da se u zakon vrati odredba po kojoj će sjedište buduće berze biti u Mostaru, a ne u Brčko distriktu.

Zbog toga se može očekivati da će HDZ BiH i SNSD nastaviti ‘gurati’ verziju zakona kakva je usvojena u Savjetu ministara i upućena u septembru u Dom naroda, a koja Mostar podrazumijeva kao sjedište berze električne energije. Čak i ako se takav zakon usvoji, zbog različitih tekstova u Predstavničkom domu i Domu naroda on će morati ići na dodatno usaglašavanje, što znači novo odugovlačenje i političko trgovanje.

Stranačko ‘strujno kolo’ uz dominantne kadrove SNSD i HDZBiH

Inače, uvidom u ranije aktivnosti iz energetskog sektora, još od 2017. godine u Mostaru se organizuju brojni skupovi uz učešće predstavnika hrvatskog energetskog sektora i hrvatske berze električne energije, na kojima se godinama ponavlja tvrdnja da će sjedište berze električne energije u BiH biti upravo u Mostaru, i to mnogo prije nego što je uopšte donesen zakon koji bi to regulisao.

Staša Košarac je i u Parlamentu BiH tvrdio da su se entiteti Federacija BiH i Republika Srpska usaglasili oko Mostara kao sjedišta berze, ali većina u Parlamentu BiH očigledno smatra drugačije.

A kako se svojevrsno stranačko ‘strujno kolo’ zatvorilo u regulatorima i energetskim institucijama u BiH koje će svakako imati uloge u primjeni budućeg zakona, govori podatak da je na čelu Nezavisnog operatora sistema Nemanja Pandurević, bivši šef kabineta Staše Košarca, dok su izvršni direktori Muhamed Mujakić i Ana Marić, svi imenovani u vrijeme koalicije SNSD-SDA-HDZ BiH.

Na čelu Elektroprenosa je Čovićev odani kadar Miro Džakula, a na čelu DERK-a se rotiraju na poziciji predsjedavajućeg svake godine Suad Zeljković i Nikola Pejić iz FBiH, te Branislava Milekić iz Republike Srpske, što nije pandan pozicijama u Elektroprenosu i NOS-u.

Košarac je nedavno kazao i da je NOS pokrenuo određene aktivnosti prema Evropskoj uniji s ciljem dobijanja sredstava za uspostavljanje berze, a nije precizirao kako je novac mogao biti tražen prije nego što je zakon usvojen.

Kada se sve skupa sagleda, jasno je zbog čega se oko zakona o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije rasprava vodila skoro deceniju i zašto nas tek čekaju političke ucjene, trgovina i nadmudrivanje oko ovog zakona. Pitanja o tome hoće li građani dobiti jeftiniju struju, uređenije tržište električne energije, koliko će ih koštati ‘prepucavanja’, političare ne zanima.

(Raport)

Related Topics:

Politika

STANIVUKOVIĆ ODGOVORIO DODIKU “PSS neće blokirati srpsko pitanje, utakmica je gotova”

Pokret Sigurna Srpska neće biti priča koja blokira srpsko pitanje, utakmica je završena, hajde da razgovaramo, odgovorio je ovo lider PSS-a i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, na pitanje o tome da li će prihvatiti poziv predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, na sastanak da zajedno izaberu srpske delegate za novi saziv Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Kako kaže, od razgovora, ne može biti problema.

“Od razgovora, ne može biti problema, mi možemo reći s tim se slažemo ili ne slažemo, mislimo ovako ili onako. Takođe, mi ćemo voditi jasnu srpsku politiku kada su u pitanju državne institucije. Mi nećemo biti priča koja blokira sprsko pitanje, bićemo jedan faktor koji donosi napredak i koji ne blokira na bilo kom nivou. Prema tome, zauzećemo naše politike po tom pitanju, nacionalnom pitanju. Važno nam je partnerstvo sa SDS-om i drugim političkim strankama. Plan je ukrupnjavanje političke scene, a ne da se razgrađujemo u hiljadu paramparčadi, utakmica je završena, hajde da se dogovaramo, mi ćemo biti konstruktivni partneri”, naglasio je Stanivuković.

Osvrnuo se i na rezultate na prethodnim Opštim izborima.

“Naši rezultati su malo povećani, učvrstili smo poziciju na drugom mjestu, imaćemo sjednicu Predsjedništva povodom toga, pa ćemo odlučiti o daljim koracima, rekao je Stanivuković.

Naglasio je važnost razgovora sa opozcijom.

“Nakon što kreiramo naše politike, na Predsjedništvu, razgovaraćemo sa SDS-om i drugim opozicionim poslanicima koji smatraju da se život u RS treba mijenjati”, poručio je Stanivuković.

Euronews

Nastavi čitati

Politika

PETROVIĆ NAJAVLJUJE TEŠKU 2027. GODINU: „Ako ne bude dovoljno novca, moraćemo mijenjati cijenu struje“

Elektroprivredu Republike Srpske naredne godine očekuju ozbiljni izazovi, od manjka električne energije i loše hidrologije do problema u RiTE Ugljevik, dok pitanje mogućeg poskupljenja struje ostaje otvoreno. Generalni direktor ERS Luka Petrović poručuje da će odluka zavisiti od bilansa proizvodnje, kupovine i prodaje električne energije.
Petrović je ocijenio da je „Elektroprivreda Republike Srpske“ jedan od najstabilnijih stubova privrede Republike Srpske i BiH, te istakao da građani Srpske i dalje plaćaju jednu od najnižih cijena električne energije u regionu.
Međutim, iza niskih cijena za domaćinstva kriju se sve veći problemi u proizvodnji i potreba da se električna energija kupuje na tržištu po znatno višim cijenama.
2027. godina biće teška, a poskupljenje struje nije isključeno
Petrović je otvoreno upozorio da će 2027. godina biti teška za ERS, posebno zbog posljedica nepovoljne hidrologije i nedostatka proizvodnje.
Prema njegovim riječima, cijene električne energije na evropskom tržištu posljednjih godina dostizale su čak 800 evra po megavat-času, dok su se tokom prethodne dvije decenije uglavnom kretale između 50 i 80 evra. Trenutno, kako je naveo, cijene idu do 300 evra.
ERS bi, tvrdi Petrović, ostvarila znatno veći prihod kada bi električnu energiju prodavala po cijenama koje imaju druge zemlje.
Da su cijene kao u Sloveniji, ERS bi, prema njegovoj računici, imala oko 500 miliona KM više, dok bi primjena cijena iz Srbije donijela oko 250 miliona KM dodatnih prihoda. Cijene kakve postoje u Federaciji BiH donijele bi oko 120 miliona KM više.
Petrović je, govoreći o mogućem poskupljenju, naglasio da odluku ne donosi direktor ERS.
„Ako ne može da pokrije, mijenjaćemo cijene. To nije hir, nego zbir podataka koji se desi sa kupovinom energije“, rekao je Petrović.
Dodao je da je posljednjih nekoliko godina ERS-u nedostajala velika količina električne energije zbog loše hidrologije.
Građani plaćaju jeftinu struju, ali ERS skupo kupuje ono što joj nedostaje
Petrović je naveo da čak 86 odsto građana Republike Srpske plaća račune za električnu energiju manje od 80 KM.
Upravo zbog niske cijene za domaćinstva, poslovanje ERS-a sve više zavisi od toga koliko energije može proizvesti iz vlastitih hidro i termoelektrana, ali i koliko mora kupiti na tržištu.
Prema Petrovićevim riječima, procedura eventualnog povećanja cijene je jasno definisana, a podaci o proizvodnji, kupovini i prodaji dostavljaju se Regulatornoj komisiji za energetiku.
O mogućem povećanju cijene, kako je rekao, „glavnu polugu“ ima Vlada Republike Srpske, koja može odlučiti da pokrije dio minusa nastalog zbog razlike između cijene po kojoj ERS kupuje i cijene po kojoj prodaje električnu energiju.
RiTE Ugljevik radi sve kraće, problem je i kako doći do uglja
Poseban problem predstavlja Rudnik i Termoelektrana Ugljevik, čiji je radni vijek pri kraju.
Petrović tvrdi da je Vlada Republike Srpske do sada mnogo uložila u stabilizaciju ovog sistema, ali da proizvodnju otežavaju problemi sa rudnikom i obezbjeđivanjem dovoljnih količina kvalitetnog uglja.
„Mi smo do danas podijelili devet plata uredno u Ugljeviku, a rudnik i termoelektrana je radila manje od tri mjeseca“, rekao je Petrović.
Zanimljivo je da, prema njegovim riječima, uglja ima, ali se do njega ne može dovoljno brzo doći zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.
Za izmjene rudarskih projekata i eksproprijaciju, kako tvrdi, potrebne su procedure koje mogu trajati i godinu dana.
ERS računa na Bistricu i Dabar
Kao izlaz iz problema Petrović vidi u povećanju proizvodnih kapaciteta i kombinovanju hidro, solarne i energije vjetra.
U toku su aktivnosti na hidroelektranama Bistrica i Dabar, raspisan je tender za solarnu elektranu Trebinje 3, kao i za izgradnju vjetroparka Hrgud kod Berkovića.
Petrović očekuje da bi jedna od hidroelektrana na Bistrici mogla biti puštena u rad u drugoj polovini 2027. godine, dok se izlazak hidroelektrane Dabar na mrežu očekuje tokom 2028.
„Kombinacijom solarne energije, vjetra i vode možemo doći u situaciju da tokom određenih dana u godini energiju ne kupujemo, već prodajemo“, rekao je Petrović.
Ipak, za realizaciju ovih projekata biće potrebno još nekoliko godina.
Do tada, ERS ostaje između dvije suprotstavljene potrebe – da građanima zadrži nisku cijenu struje i da istovremeno pronađe način da pokrije sve veće troškove proizvodnje i kupovine električne energije.

Nastavi čitati

Politika

ZA GRAĐANE BORBA ZA OPSTANAK, ZA POLITIČARE LUKSUZ: Novi mandat donosi i do 8.500 KM mjesečno i brojne privilegije!

Nakon završenih izbora slijedi konstituisanje novih saziva zakonodavnih tijela, a poslanike i delegate u naredne četiri godine očekuju primanja znatno iznad životnog standarda prosječnog građanina. U zavisnosti od nivoa vlasti, njihove mjesečne zarade, zajedno s pripadajućim naknadama, kreću se od 3.500 do čak 8.500 KM.

Razlika između primanja političkih zvaničnika i većine zaposlenih u BiH otvara pitanje opravdanosti tolikih privilegija, posebno kada se uzmu u obzir rezultati njihovog rada i odgovornost prema građanima koji su ih izabrali.

Novinar Milkica Milojević smatra da visina političkih plata sama po sebi nije najveći problem, već motivi zbog kojih pojedinci odlučuju da se bave politikom.

“Moj stav je da nije problem kolike su njima plate. Problem je što oni zbog tih plata se i upuštaju u politiku, što njih baš briga što će da žive s naših leđa godinama, neki i decenijama i da pritom ne rade svoj posao”, rekla je Milojević.

Dok političari primaju hiljade maraka, građani rade i dodatne poslove

S druge strane, više od dvije trećine zaposlenih u Bosni i Hercegovini zarađuje manje od prosječne plate, koja iznosi približno 1.300 KM.

Koliko je finansijska situacija radnika teška, pokazuje i nedavno istraživanje Saveza sindikata o dostojanstvenoj plati. Prema njegovim rezultatima, čak 40 posto zaposlenih prinuđeno je da, uz redovni posao, obavljat dodatne poslove kako bi osiguralo egzistenciju svojim porodicama.

Sindikalni predstavnici upozoravaju i na izraženu neravnotežu između primanja radnika i dobiti koju ostvaruju poslodavci.

Darko Ružičić iz Saveza sindikata Republike Srpske ističe da radnici, uprkos teškim životnim okolnostima, nemaju pretjerana očekivanja kada je riječ o visini primanja.

“Koliko su radnici skromni i dostojanstveni pokazuje i to da su ovi ispitanici rekli da bi dostojanstvena plata trebala da iznosi između 2.000 i 2.500 KM, njih 35%”, rekao je Ružičić.

Politika kao put do finansijske sigurnosti

Velike razlike u primanjima između političkih funkcionera i ostatka stanovništva dodatno podstiču percepciju da bavljenje politikom predstavlja jedan od najjednostavnijih načina za osiguravanje finansijske stabilnosti.

Umjesto da političke funkcije prvenstveno podrazumijevaju odgovornost i rad u interesu javnosti, analitičari upozoravaju da ih pojedinci sve češće doživljavaju kao priliku za ostvarivanje ličnih koristi.

Sociolozi smatrajhu da takva praksa nije nova, već da je prisutna gotovo od samog uspostavljanja višestranačkog političkog sistema u Bosni i Hercegovini.

Politika je, prema njihovom mišljenu, postala interesna politika kojoj je cilj briga o svojim ljudima, kadrovima i njihovom uhljebljenju, a da je prestala da bude on0 što treba da bude, jedna odgovorna, moralno javna djelatnost.

Sličnog je mišljenja i komunikolog Mladen Bubonjić, koji ukazuje na razloge zbog kojih se sve veći broj mladih odlučuje za politički angažman.

“Zašto se toliko mladih uopšte ljudi opredjeljuje za nekakvo bavljenje politikom? Zato što prosto vidi kao jedini izlaz, međutim taj izlaz nije osnovni egzistencijalni izlaz, to je nešto više od toga”, naveo je Bubonjić za BHRT.

Hiljade kandidata u trci za političke funkcije

Prema ocjenama analitičara, politički angažman u Bosni i Hercegovini za mnoge je postao način ostvarivanja ličnih interesa, dok su odgovornost prema biračima i javno dobro često u drugom planu.

O velikom interesovanju za ulazak u politiku svjedoči i broj učesnika na izborima. Na posljednjim opštim izborima u BiH učestvovalo je približno 7.000 kandidata iz 75 političkih stranaka.

Takvi podaci dodatno otvaraju pitanje koliko je političko djelovanje motivisano željom za društvenim promjenama, a koliko mogućnošću ostvarivanja visokih primanja, sigurnih pozicija i privilegija koje dolaze s javnim funkcijama.

Nastavi čitati

Aktuelno