Connect with us

Svijet

Koliko još ima “CRVENIH LINIJA” do nuklearnog rata?

Za 1.000 dana i više, koliko rat u Ukrajini traje, predsjednik Rusije Vladimir Putin je neprestano upozoravao zapadne saveznike Kijeva o “potencijalno nuklearnim posljedicama” ukoliko dovedu do eskalacije rata dajući Ukrajini oružje koje je potrebno da se odbrani.

Putinove prijetnje postale su još oštrije ovog mjeseca nakon što je administracija odlazećeg predsjednika SAD Džoa Bajden konačno dala Kijevu odobrenje da koristi američke rakete dugog dometa da gađa ciljeve u Rusiji. Putin je odmah promijenio nuklearnu doktrinu i ispalio novu balističku raketu, koja može da nosi nuklearne bojeve glave na Ukrajinu. Ovu poruku su oni koji podržavaju Ukrajinu shvatili kao jasnu poruku: “Nemojte da me testirate”.

Međutim, skoro tri godine od početka rata, ovakve stvari su ušle u “poznati ritam”. Svaki put kada bi Ukrajina nešto tražila – prvo tenkove, pa borbene avione, pa kasetnu municiju i rakete dugog dometa – njeni saveznici su većali da li da im to daju, strahujući da će doći do eskalacije i isprovocirati Putina da oštro odgovori.

I svaki put, kada bi Zapad konačno prihvatio ukrajinske zahtjeve, one ruske stravične prijetnje se nisu ostvarile. Galamilo bi se jedne ned‌jelje, sljedeće bi sve bilo normalno. Uprkos pojačanim Putinovim pretnjama otkako nova linija pređena, malo je razloga da se vjeruje da će ovaj put biti drugačije, rekli su analitičari za CNN.

Misle da su prozreli Putinovu strategiju

Umjesto toga, oni su rekli da je uznemirena reakcija na nova ovlašćenja data Ukrajini “još jedan primjer uspješne strategije Kremlja da primora Zapad da vidi sukob pod uslovima Rusije”, zbunjujući svaki novi pokušaj Ukrajine da se odupre ruskoj agresiji kao veliku eskalaciju.

Pored ratišta, Kremlj se angažovao u borbi da primora Zapad da se raspravlja iz ruskih premisa, a ne iz sopstvenih, i da “donosi odluke u toj alternativnoj stvarnosti generacije Kremlja koje će omogućiti Rusiji da pobedi u stvarnom svetu”, naveo je Institut za proučavanje rata (ISW), u svom izvještaju u martu.

Katerina Stepanenko, koautor tog izveštaja, rekla je za CNN da je strategija oživljavanje sovjetskog koncepta “refleksivne kontrole”, kojim država nameće lažne izbore svom protivniku, primoravajući protivnika da donosi odluke protiv svojih interesa.

“Uporne zapadne debate i odlaganje vojne pomoći Zapada Ukrajini jasan su primer uspešne refleksivne strategije kontrole Kremlja, koja je Zapad obavezala na samoodvraćanje uprkos rutinskim ruskim eskalacijama rata”, kaže Stepanenko.

Kako piše CNN, ova strategija se mogla vid‌jeti na d‌jelu u četvrtak nakon što je Rusija pokrenula veliki napad na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu. Iako je Putin rekao da je napad “odgovor sa naše strane” na odluku Bajdenove administracije o oružju većeg dometa, Rusiji u prošlosti nije bio potreban izgovor za takve napade.

“Nedavne promene politike zapadnih saveznika Ukrajine – koje su usledile nakon što je Rusija uključila oko 11.000 severnokorejskih vojnika u svoje ratne napore – nije eskalacija kako Kremlj pokušava da je uobliči”, kaže Stepanenko.

“Rusija je pokrenula neprovociranu invaziju na Ukrajinu u punom obimu i rutinski je eskalirala rat da bi održala svoju inicijativu na bojnom polju. Odobrenje upotrebe sistema dugog dometa protiv Rusije konačno omogućava Ukrajini da izjednači svoje sposobnosti“, rekla je ona.

Politika besmisla

Bajdenova administracija poslala je američke vojne taktičke raketne sisteme, ili ATACMS, u Ukrajinu ranije ove godine, ali je postavila stroge uslove o tome kako bi mogli da se koriste: mogli bi da budu ispaljeni na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini, ali ne i na teritoriji Rusije.

Vilijam Alberki, bivši direktor NATO-ovog Centra za kontrolu naoružanja, razoružanja i neproliferacije oružja za masovno uništenje, rekao je da ova politika nema smisla – i da je od velike koristi za Rusiju.

“Obezbeđujući Ukrajini ATACMS, ali samo dozvolivši joj da udari na delove Ukrajine koje je okupirala Rusija, poslali smo Rusiji poruku: ‘Znate šta? Ako samo pređete nekoliko metara preko te granice, sigurni ste kao kuće'”, rekao je Alberki za CNN.

“Siguran sam da ruski komandanti nisu mogli da se načude svojoj sreći. ‘Hej, ako svoju komandu podignem ovde, dići će me u vazdu, ali ako je postavim samo kilometar dalje biću super? Stvarno? Pa, to je sjajno'”, ironičan je Alberki.

Alberki smatra da je ova politika dovela do ideje da Rusija može da ubije bilo koga bilo gd‌je u Ukrajini.

“Ali, Ukrajina ne može da ubije trupe koje ih zapravo napadaju ako su preko granice, u Rusiji“. Ova ideja je glupost”, rekao je Alberki.

Akcije Ukrajine ostaju u okviru zakona o oružanom sukobu. Kako je ministar spoljnih poslova Poljske Radek Sikorski rekao za CNN u septembru, “žrtva agresije ima pravo da se brani i na teritoriji agresora”.

Pomjeranje crvenih linija

Usred zabrinutih odgovora na prošlonedeljna dešavanja, lako je zaboraviti da je Ukrajina već dugo lansirala domaće bespilotne letjelice na ciljeve izuzetno duboko u Rusiji – i da je već ispalila zapadno oružje na teritoriju koju Kremlj smatra svojom. Odluka da se ispali zapadno oružje malo većeg dometa je razlika u stepenu, a ne u vrsti.

Kijev je više od godinu dana koristio britanske Storm Šedovs za napad na Krim, koji je Rusija okupirala od 2014. Kijevu je mjesecima dozvoljeno da ispaljuje ATACMS na ruske ciljeve u okupiranoj Ukrajini. Po zakonu, Rusija ove teritorije smatra svojim i upozorava na strašne posljedice ako ih Ukrajina gađa zapadnim oružjem.

Od maja, Vašington je takođe dozvolio Kijevu da koristi američke rakete manjeg dometa za gađanje ciljeva u Rusiji preko granice sa sjeveroistočnom ukrajinskom oblasti Harkov. Prije nego što je Džo Bajden dao zeleno svjetlo za tu odluku, Putin je uputio slične nuklearne prijetnje, upozoravajući da bi taj potez mogao da dovede do “ozbiljnih posljedica” za “male i gusto naseljene zemlje”. Nije…

“Iznova i iznova dokazujemo da kada pređete lažnu crvenu liniju – ništa se zaista ne dešava“, rekao je Alberki. Ipak, rekao je da su prijetnje bile dovoljne da spriječe Zapad da Ukrajini da ono što joj je potrebno da se odbrani.

Iako su prijetnje ponovo intenzivirane nakon prošloned‌jeljnih dešavanja, Albukerki je rekao da nema razloga za sumnju da je ovaj put zaista drugačiji. Izgledi za dolazak administracije Donalda Trampa – za koje se dugo pretpostavljalo da je Putinov željeni ishod – znači da je još manje vjerovatno nego obično da će Rusija ispuniti svoje pretnje.

“Rizik da će iznenada učiniti nešto što bi rizikovalo stvarnu intervenciju Sjedinjenih Država ili saveznika u NATO – ili bi suštinski promenilo globalne stavove prema sukobu – relativno je nizak“, rekao je Alberki, prenosi Telegraf.

Related Topics:

Svijet

MADURO ISPORUČIO ŠVAJCARSKOJ ZLATO VRIJEDNO 5,2 MILIJARDE DOLARA: Hapšenje predsjednika otvorilo Pandorinu kutiju

Venecuela je tokom prvih godina vlasti svrgnutog predsjednika Nikolasa Madura prebacila u Švajcarsku zlato vrijedno gotovo 5,2 milijarde dolara, pokazuju carinski podaci.

Venecuela je tokom prvih godina mandata svrgnutog predsjednika Nicolasa Madura prebacila u Švajcarsku zlato vrijedno gotovo 5,2 milijarde dolara, pokazuju carinski podaci. Zlato potiče iz centralne banke Venecuele, saopštila je švajcarska televizija SRF, u vrijeme kada je vlada prodavala zlato.

Podaci carine su pokazali da od 2017. godine, kada su uvedene sankcije EU, pa sve do 2025. godine nije bilo izvoza zlata iz Venecuele u Švajcarsku.

Madura su uhapsile američke specijalne snage u raciji u Karakasu 3. januara i suočava se sa optužbama na sudu u Njujorku, uključujući trgovinu drogom i narkoterorizam.

Švajcarska je u ponedjeljak naredila zamrzavanje imovine koju posjeduju Maduro i njegovih 36 saradnika, ali nije pružila nikakve informacije o mogućoj vrijednosti ili izvoru sredstava. Nije poznato da li postoji bilo kakva veza između takve imovine i zlata prebačenog iz centralne banke.

Zlato iz rezervi Venecuele vjerovatno je prebačeno u Švajcarsku radi obrade, sertifikacije i daljeg transporta, izvijestio je SRF. Švajcarska je jedan od najvećih svjetskih centara za rafiniranje zlata, a zemlja ima pet glavnih rafinerija.

Centralna banka Venecuele prodala je svoje zlatne rezerve kako bi podržala ekonomiju zemlje i prikupila čvrstu valutu uprkos američkim sankcijama.

“Venecuelanska centralna banka je od 2012. do 2016. godine sprovela veliku prodaju obveznica zbog nužde. Mnogo toga je svakako stiglo u Švajcarsku”, rekla je Rona O’Konel, tržišna analitičarka u kompaniji StoneX.

Izvoz zlata u Švajcarsku pao je na nulu 2017. godine kada je Evropska unija sankcionisala razne venecuelanske zvaničnike optužene za kršenje ljudskih prava ili podrivanje demokratije. Švajcarska je usvojila sankcije EU početkom 2018. godine. Sankcije nisu uključivale opšti švajcarski embargo na uvoz zlata iz Venecuele.

Nastavi čitati

Svijet

TRAMP OTKRIO DETALJE dogovora SAD-a i Venecuele

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da su Karakas i Vašington postigli dogovor o izvozu venecuelanske sirove nafte u Sjedinjene Američke Države u vrijednosti do dvije milijarde dolara.

Prema njegovim riječima, cilj dogovora je preusmjeravanje isporuka sa Kine i sprečavanje većih rezova u proizvodnji nafte u Venecueli, prenio je AP.

Tramp je naveo da dogovor obuhvata između 30 i 50 miliona barela nafte koja je pod američkim sankcijama. Kako je navedeno, Bijela kuća organizuje sastanak u petak sa rukovodiocima američkih naftnih kompanija kako bi se razgovaralo o Venecueli.

Sastanak u Bijeloj kući
Prema osobi upoznatoj sa planovima, koja je željela da ostane anonimna, sastanku u Bijeloj kući trebalo bi da prisustvuju predstavnici kompanija “Ekson”, “Ševron” i “KonokoFilips”.

S obzirom na to da se nafta trguje po cijeni od oko 56 dolara po barelu, Trampova najavljena transakcija mogla bi da vrijedi i do 2,8 milijardi dolara. SAD u prosjeku troše oko 20 miliona barela nafte i srodnih proizvoda dnevno, što bi značilo da bi isporuka iz Venecuele predstavljala ekvivalent oko dva i po dana američkog snabdijevanja.

Venecuela trenutno proizvodi oko milion barela dnevno
Uprkos najvećim dokazanim rezervama sirove nafte na svijetu, Venecuela trenutno proizvodi oko milion barela dnevno, znatno manje od prosječne dnevne proizvodnje SAD, koja je u oktobru iznosila 13,9 miliona barela. Kancelarija za štampu venecuelanske vlade nije odgovorila na zahtjev za komentar o Trampovoj objavi. Prema anketi sprovedenoj tokom vikenda, Amerikanci su podijeljeni po pitanju hapšenja venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura: oko četiri od deset ispitanika podržalo je slanje američke vojske, približno isti procenat bio je protiv, dok je ostatak neodlučan.

Gotovo polovina ispitanika protivi se tome da SAD preuzmu kontrolu nad Venecuelom i imenuju novu vladu, dok je velika većina navela da bi o budućem vođstvu trebalo da odlučuje narod Venecuele.

Maduro se u ponedjeljak pred američkim sudom izjasnio da nije kriv po saveznim optužbama za trgovinu drogom. Američke snage uhapsile su njega i njegovu suprugu, Siliju Flores, u subotu u ranim jutarnjim satima tokom racije na kompleks koji su obezbjeđivali kubanski stražari, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Svijet

FRANCUSKA PAMTI: Deset godina od napada na “Šarli ebdo”

Na desetu godišnjicu napada na redakciju lista “Šarli ebdo”, francuski mediji podsjećaju na teroristički čin iz 2015. godine u kojem je ubijeno 12 ljudi i koji je obilježio borbu za slobodu izražavanja.

U terorističkom napadu na redakciju satiričnog lista „Šarli ebdo“ u Parizu, koji se dogodio 7. januara 2015. godine, ubijeno je 12 ljudi, a ranjeno još 11. Ovaj napad ostao je jedan od najsmrtonosnijih i najpotresnijih terorističkih činova u savremenoj istoriji Francuske i snažno je obilježio evropsku i svjetsku javnost.

Napad su izvršila dvojica maskiranih islamističkih ekstremista, braća Šerif i Said Kuaši, koji su naoružani automatskim oružjem upali u redakciju lista u trenutku održavanja redakcijskog sastanka. Među ubijenima je bilo deset zaposlenih, uključujući neke od najpoznatijih francuskih karikaturista i novinara, kao i dva policajca koji su pokušali da zaštite redakciju. Francuska policija je napadače likvidirala tokom opsežne potrage koja je uslijedila nakon napada.

Povod za teroristički čin bilo je objavljivanje karikatura proroka Muhameda, koje je satirični list godinama ranije objavljivao u okviru rasprave o slobodi izražavanja i sekularizmu. Napad je odmah otvorio duboku i bolnu debatu u Francuskoj i širom svijeta o granicama slobode govora, vjerskim osjećanjima, radikalizaciji i bezbjednosti.

U danima nakon napada, milioni ljudi izašli su na ulice Pariza i drugih gradova u Francuskoj, ali i širom Evrope, noseći transparente sa porukom „Je suis Charlie“ („Ja sam Šarli“), koja je postala globalni simbol solidarnosti sa žrtvama i odbrane slobode medija. Svjetski lideri su prisustvovali velikom maršu u Parizu, naglašavajući jedinstvo protiv terorizma.

Deset godina kasnije, francuski mediji ovih dana opširno podsjećaju na događaje iz januara 2015. godine, ističući da je napad na “Šarli ebdo” trajno promijenio francusko društvo. U analizama se navodi da su nakon tog događaja pojačane mjere bezbjednosti, posebno oko medijskih kuća, škola, vjerskih objekata i državnih institucija, ali i da je strah od terorizma postao dio svakodnevice.

Mediji u Francuskoj takođe podsjećaju na sudske procese povezane sa napadima iz januara 2015. godine, kao i na kasnije terorističke napade koji su uslijedili, naglašavajući kontinuitet prijetnje ekstremizma.

Posebna pažnja posvećena je i pitanju slobode izražavanja, koje i dalje izaziva snažne podjele u javnosti, ali se u većini komentara ističe da od tog principa ne smije biti odustajanja.

Godišnjica napada obilježava se komemoracijama i minutima ćutanja u znak sjećanja na žrtve, uz poruku da borba protiv terorizma i očuvanje demokratskih vrijednosti ostaju ključni izazovi savremene Evrope.

Nastavi čitati

Aktuelno