Ko su zaštićeni medvjedi u pravosuđu u Republici Srpskoj, postavlja se pitanje nakon što se predsjednik SNSD-a Milorad Dodik ponovo obrušio na sudije i tužioce, rekavši da Srpska nema ni sud ni tužilaštvo, da tamo rade ljudi isključivo u svom interesu i da u tom sektoru ima najviše korupcije.

Dodik je, govoreći na temu korupcije, otvoreno kazao da pojedini iz Gradske uprave Banjaluka namještaju regulacione planove i slično, a na te priče novinar ga je dočekao pitanjem zašto onda niko nije u zatvoru s obzirom na optužbe koje spominje.

“Zašto neko nije u zatvoru, pitajte tužilaštvo. Nisam ja adresa. Mi u Republici Srpskoj nemamo sud i tužilaštvo, to je posebna izmještena kasta koja radi samo za svoje interese. U sudu i tužilaštvu je najveći oblik korupcije. Ja na to nemam uticaja”, odgovorio je Dodik na pitanje novinara.

A onda je nastavio najavom da Republika Srpska ima mehanizme kako da izađe na kraj s tim.

“Možda ćemo jednog dana donijeti odluku da donesemo zakon o ukidanju suda i tužilaštva Republike Srpske, a nakon pet dana ponovo donesemo odluku o formiranju, a to znači da moramo izabrati novi sastav. Vidjećemo, ima načina da se borimo. Ali najveća korupcija danas je u sudovima i tužilaštvima. Ako nije tako, eto neka me oni proganjaju za ovu tvrdnju”, poručio je Dodik.

Nadalje, tvrdi da se lično od strane pripadnika policije naslušao primjedaba po tom pitanju.

“Imate, na primjer, dokumentovano djelo koje ode kod tužioca, dio neke kriminalne grupe, a tužilac ne odredi ni pritvor. Destimuliše policiju, destimuliše sistem, urušava povjerenje u pravdu. Eto šta oni rade. Kao medvjedi su zaštićeni, jer su ih stranci zaštitili da bi ih privolili sebi”, rekao je Dodik 21. oktobra novinarima u Banjaluci.

A kako smo rekli na početku ovog teksta, ovo nije prvi put da se Dodik obruši na pravosuđe u Srpskoj, s tim da je bilo i slučajeva da se to odnosilo i na BiH.

U martu 2022. godine nije krio razočarenje kada je prijedorsko tužilaštvo oslobodilo osumnjičene koji su privedeni zbog postojanja dokaza da se mogu dovesti u vezu sa ubistvom načelnika tamošnjeg sektora policije Radenka Bašića.

“Razgovarao sam sa mnogim policijskim službenicima. Rekli su da mnoge njihove akcije protiv kriminala padaju jer nemaju adekvatnu saradnju tužilaštva”, rekao je Dodik tada.

Ovdje se možemo podsjetiti i kritika koje je uputio tužilaštvu zbog predmeta “David Dragičević”, a koji nažalost nije riješen ni do danas, gdje je čak tražio da se tužioci “izbace iz svojih kancelarija”. U jednom od komentara tom prilikom je rekao da “naši tužioci nisu odgovorni nikome i da treba pitati javnost da li je zadovoljna ovakvim pravnim sistemom”.

“Tom sektoru (pravosuđe) ne smije ništa policija koja dovede pred njih počinioce raznih kriminalnih djela, za koje bi u svakoj normalnoj zemlji dobili pritvor, a tužioci ih puštaju na slobodu. Kakva je to borba protiv organizovanog kriminala”, rekao je Dodik tada.

Vladimir Kovačević, novinar, kaže da je Dodik djelimično u pravu kada govori o pravosuđu u Srpskoj, i to u smislu da oni često izbjegavaju da rade po službenoj dužnosti. Ali..

“Tužilaštva uglavnom, ako ne i uvijek, izbjegavaju da rade po službenoj dužnosti kada se radi o nekim stvarima u koje su umiješani političari i moćni ljudi”, navodi Kovačević.

Kao primjer svojih tvrdnji Kovačević podsjeća na izjavu Milorada Dodika iz oktobra 2023. kada je prilikom posjete UKC RS rekao da je “poražen činjenicom da je spoznao i vidio ili su mu rekli da se oprema za UKC često usmjerava u privatnu praksu”.

“U konkretnom slučaju niko nije reagovao. Niko nije Dodika zvao da ga ispita na okolnosti njegovih saznanja”, kaže Kovačević.

Brankica Spasenić, novinarka, ističe da rad pravosuđa mora biti amnestiran od političkih, a posebno od pritisaka nosilaca zakonodavne ili izvršne vlasti.

Ipak, i ona s druge strane smatra da dio najnovijih Dodikovih kritika ima osnova.

“Kod nas je vrlo malo otkrivenih djela visoke korupcije, a i oni koji se otkriju, uglavnom se završavaju sporazumima i nagodbama u pogledu visine kazne. Često se radi o novčanoj kazni ili do godinu dana zatvora, a koja biva otkupljena”, kaže Spasenićeva za “Nezavisne“.

Ako se pogledaju optužnice Republičkog javnog tužilaštva, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, ona kaže da se može vidjeti da se najveći dio odnosi na krivična djela davanje mita.

A ako se zaista vratimo unazad deceniju ili više, upletenost javnih i političkih funkcija u koruptivnim aferama imali smo na primjerima Branislava Zeljkovića u Institutu za javno zdravstvo RS, Nenada Nešića i grupe saradnika u “Putevima RS”, te brojnim drugim.

“Brojni su takvi slučajevi. Koliko krivičnih prijava protiv političara leži po ladicama? Tužilaštva u Republici Srpskoj jednostavno igraju na sigurno, ne žele da se zamjeraju izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i suštinski su među najvećim krivcima za stanje u cjelokupnom društvu”, ističe Kovačević za “Nezavisne”.

Ključno pitanje je, smatra, ko je kriv što nemamo funkcionalno pravosuđe.

“Zašto su nedodirljivi i pojedinci u pravosuđu i mnogi na političkim i ne samo političkim pozicijama?”, pita dalje Kovačević, dodajući da mnogi u Srpskoj raspolažu ogromnim bogatstvom, a da mediji otkrivaju kriminalne i koruptivne afere godinama.