“Na prijedlog predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nenada Stevandića, Vlada će imenovati v.d. zamjenicu direktora RUGIP-a Nikolinu Šljivić za člana Pravnog tima Vlade za odbranu imovine Republike Srpske, kao istaknutu pravnicu koja posjeduje stručno znanje i zvanje da da veliki doprinos u odbrani naše imovine u političkim i pravnim bitkama koje slijede!”, saopštila je Vlada Srpske. “Njemački turista Kristijan Šmit namjerava da nametne zakon kojim bi Srpskoj bila oduzeta imovina, ali naš Pravni tim spriječiće ga u tome. Ako Šmit naredi knjiženje imovine Srpske na BiH, ispred njega će se isprsiti direktor RUGIP-a magistar Dragan Stanković i njegova zamjenica diplomirani pravnik Nikolina Šljivić, koji će zaustaviti svaki pokušaj da se iz katastra isknjiži imovina Srpske.

Magistar Stanković i pravnica Šljivić biće na prvoj liniji naše odbrane, tako da građani mogu biti mirni i sigurni da Srpska neće ostati bez svoje imovine!”, naglasili su iz Vlade.

“Kao doktor pravnih nauka koji će biti na čelu našeg Pravnog tima, ja sam se ispočetka malo pribojavao jer gospođa Šljivić nije imala dovoljno pravničkog iskustva. Ali, Bože moj, manjak iskustva se lako nadoknadi spremnošću za brzo učenje i vrijednim radom: za nepunih 20 dana na poziciji zamjenice direktora RUGIP-a gospođa Šljivić je svojim ličnim zalaganjem otklonila sve moje strahove. Idemo u nove pobjede!”, istakao je premijer Srpske Savo Minić.

“Kada sam predlagao gospođu Šljivić za v.d. zamjenicu direktora RUGIP-a, znao sam sve o njenim pravničkim vještinama, ali to su mnogi ismijali. Govorili su da je ona samo obična vlasnica salona za uljepšavanje, a namjerno su prećutkivali da je diplomirala na privatnom pravnom fakultetu prije sedam godina. Istina je da se od tada nije mnogo bavila pravom, ali gospođa Šljivić je to brzo nadoknadila u ovih dvadesetak dana: sjajno je napredovala i po pravničkim vještinama nadmašila mnoge daleko iskusnije kolege!

Ona izuzetno brzo uči i, što je najvažnije, ne plaši se nikakvih pravnih bitaka u koje ulazimo u narednom periodu”, izjavio je Nenad Stevandić, koji je i predsjednik stranke “Ujedinjena Srpska”.

“Gospođa Šljivić ima svu našu političku podršku, ali će dobiti prostor da samostalno djeluje, jer pokazuje zavidnu ličnu inicijativu u politici, kakva se kod nas rijetko viđa. Ona, takođe, ostaje samostalni poslanik u Narodnoj skupštini, ja nisam želio da je iz DNS-a prevedemo u moju ‘Ujedinjenu Srpsku’, jer uopšte nije važno da bude član moje stranke, s obzirom da je srcem i dušom privržena našoj veličanstvenoj politici odbrane nacionalnih interesa Srpske!

Sa stručnjacima i osobama od velikog ličnog integriteta, poput gospođe Šljivić, naša odbrana Srpske biće još veličanstvenija, neustrašivija i nepokornija. Što kaže naš narod, mogu samo da nam pljunu pod prozor!”, poručio je Stevandić.

Tekst je satiričnog karaktera

autor: Slobodan Durmanović
BN

Injekcije za mršavljenje koje su donijele revoluciju u liječenju ljudske gojaznosti uskoro bi mogle biti dostupne i za mačke. Pretile mačke mogle bi primati tretman u stilu Ozempika kako bi živjele “zdravije i duže živote“, a farmaceutska kompanija OKAVA Pharmaceuticals iz San Franciska objavila je da je prva mačka već primila dozu u okviru kliničkog ispitivanja.

Dok lijekovi poput Ozempika i Wegovija sadrže semaglutid, vrstu lijeka poznatu kao agonist GLP-1, kompanija OKAVA po prvi put testira novi lijek iz iste grupe, nazvan OKV-119, koji je posebno dizajniran za kućne ljubimce. Lijekovi GLP-1 djeluju tako što oponašaju prirodni hormon koji podstiče proizvodnju insulina, usporava varenje i stvara osjećaj sitosti, čime se smanjuje apetit.

Umjesto sedmičnih injekcija, kakve primaju ljudi, mačkama će se ugrađivati dugotrajni implantat, tek nešto veći od mikročipa. Ovaj implantat postavlja se ispod kože i obezbjeđuje stalnu dozu lijeka za mršavljenje u trajanju do šest meseci, javlja Daily Mail.

Kliničko ispitivanje je počelo
Tretman je trenutno u prvoj fazi ispitivanja nazvanoj MEOW-1 (ManagEment of OverWeight), u koju se kompanija nada uključiti više od 50 mačaka. Dvije trećine njih primiće implantat sa lijekom, a njihov gubitak težine pratiće se tri mjeseca, s mogućnošću produženja na još tri. Iako su prethodne ograničene studije pokazale da je lijek bezbjedan za mačke, još uvijek nema dovoljno kliničkih dokaza o njegovoj efikasnosti u liječenju gojaznosti.

Ako se lijek pokaže uspješnim, OKAVA planira da pokrene veće kliničko ispitivanje sljedeće godine i zatraži odobrenje od Američke agencije za hranu i lijekove (FDA). To znači da bi tretman za mačke mogao postati dostupan oko 2028. ili 2029. godine.

Kad dijeta zakaže
Za vlasnike i veterinare koji se bore sa kontrolom težine mačaka, ovo bi mogla biti prekretnica. Trenutno se gojaznost ljubimaca liječi takozvanom „terapijskom dijetom“, koja uključuje smanjen unos kalorija i pojačanu fizičku aktivnost. Međutim, to zahtjeva veliku predanost i od vlasnika i od ljubimaca, a dijete često ne uspjevaju zbog onoga što veterinari nazivaju “moć žicanja“ – ljubimci su uporniji u traženju hrane nego što su vlasnici u odbijanju.

Dr Majkl Klotsman, izvršni direktor OKAVA-e, kaže: “Ograničenje kalorija, ili post, jedna je od najbolje proučenih intervencija za produženje životnog vijeka i poboljšanje metaboličkog zdravlja kod mačaka, ali je i jedna od najtežih za održavanje. OKV-119 je dizajniran da oponaša mnoge fiziološke efekte posta bez potrebe za značajnim promjenama u rutinama ishrane ili narušavanjem veze između čovjeka i životinje, koja se često vrti oko hrane.“

Rizici gojaznosti i potencijalne nuspojave lijeka
Gojaznost je jedan od najvećih zdravstvenih problema sa kojima se mačke suočavaju. Istraživanje Kraljevskog veterinarskog koledža pokazalo je da je gotovo polovina svih mačaka u Ujedinjenom Kraljevstvu gojazna. To, kao i kod ljudi, povećava rizik od srčanih bolesti, bolesti jetre, problema sa mokraćnim sistemom, raka i dijabetesa, koji zahtjeva skupe dnevne injekcije insulina.

Međutim, veterinarski stručnjaci upozoravaju da lijekovi za suzbijanje apetita mogu imati i neželjene nuspojave. Profesor Aleks Džerman sa Univerziteta u Liverpulu podsjetio je za Daily Mail na lijek za mršavljenje za pse, Slentrol, lansiran 2007. godine, koji je povučen sa tržišta dijelom i zato što se vlasnicima nije svidjelo kako su se njihovi ljubimci počeli ponašati.

“Normalno, pas bi ih čekao na vratima da ih pozdravi; oduševljen, srećan, mašući repom. Ali, budući da nisu bili gladni, dio tog ponašanja i interakcije sa vlasnikom se promijenio – suzbijanje apetita vlasnici su smatrali negativnim”,“, rekao je dr Džerman.

Dodaje da će, ako se lijekovi pokažu uspješnim, vlasnicima biti potrebna podrška kako bi razumjeli moguće promjene u ponašanju svojih ljubimaca.

Osim za mačke, kompanija OKAVA je u avgustu objavila da je testirala implantate OKV-119 i na psima, te planira komercijalno lansiranje lijeka za obje vrste negdje između 2028. i 2029. godine, prenosi Index.hr.

Moderna vozila su zaista tehnološki naprednija, ali mnogi vozači primjećuju zabrinjavajući paradoks: što su automobili “pametniji”, to vožnja postaje lošija.

Dok proizvođači automobila hvale sigurnosne sisteme i digitalne inovacije, sve je glasniji glas vozača koji tvrde da tehnologija nije uvijek saveznik na putu. U zadnjih desetak godina teško je ostati ravnodušan prema bujici ekrana i tehnoloških rješenja. Autoindustrija je doživjela transformaciju koja čini se prevazilazi cijelo prošlo stoljeće razvoja, jer automobili još samo nisu poletjeli.

Proizvođači godinama forsiraju narativ da digitalni interfejsi predstavljaju evoluciju u odnosu na tradicionalne kontrole, ali realnost na terenu priča drugu priču.

Digitalizacija sigurno ima svoje mjesto u modernom vozilu, ali autoindustrija je odavno prekoračila granicu gdje praktičnost prelazi u pretjerivanje. Mnogi vozači se žale da mnoge od hvaljenih inovacija na kraju ispadaju ono što jesu – marketinški trikovi i tehnološke atrakcije bez stvarne vrijednosti.

Funkcije koje će prosječan vozač aktivirati nekoliko puta, a češće redom gasiti čim upali motor. Pitanje koje se nameće je jednostavno: za koga su zapravo napravljeni svi ovi sistemi i koliko će trajati?

Preopterećenje ekranima odvlači pažnju
Trka proizvođača ka sve većim ekranima postala je prava opsesija industrije. Paneli čija dijagonala je odavno prebacila 10 inča postali su standard, iako niko od vozača nije tražio takve dimenzije.

Marketinški odjeli obavezno u materijalima navode veličinu ekrana kao adut, ali stvarnost je drugačija – vremenom se javljaju šumovi, škripanje i razmak na mjestima montaže, čak i kod veoma skupih automobila.

Najveći problem nije sam ekran, već prebacivanje osnovnih kontrola na njega. Vozači sve češće moraju skidati pogled sa puta kako bi regulisali klimatizaciju, podesili grijanje sjedišta, promijenili radio stanicu ili isključili start/stop funkciju. Ono što je nekada bilo jednostavno pritisak prekidača sada zahtijeva navigaciju kroz meniје dok vozilo juri cestom. Čak je i Euro NCAP od 2026. najavio penale za proizvođače čiji automobili imaju sve ubačeno u ekran.

Ne zaboravimo da ekran povremeno zaledi i odjednom u vožnji ostajete bez klime, radija i ostalih funkcija. Negdje se morate zaustaviti, kako bi auto po onoj staroj upalili i ugasili kako bi resetovali sistem i oživljeli ekran.

Frustrirajuće, zar ne?

Iritantni pomoćni sistemi koji ometaju više nego što pomažu
Nadmetanje sa brojem ADAS sistema, brojeći ih u desetinama, vozači doživljavaju kao konstantnu borbu protiv sopstvenog automobila. Čim se pokrene motor, počinje ritual isključivanja sistema: start-stop, upozorenje na brzinu, pomoć pri zadržavanju u traci, detekcija umora vozača itd.

Posebno su problematični sistemi za zadržavanje u traci koji reaguju na neravne ili loše označene linije, konstantno korigirajući volan kada to nije potrebno. Ko se prvi put susretne sa tim u novonabavljenom automobilu ima problema.

Kamere za prepoznavanje umora često pogrešno tumače situacije, dok upozorenje na brzinu šara sa detekcijom. Ironija je u tome što vozači moraju ponoviti cijelu proceduru svaki put kada upale vozilo. Sistemi zamišljeni za sigurnost postaju izvor distrakcije i još jedne frustracije.

Automatsko gašenje motora – pomoć koju niko nije tražio
Još jedna “inovacija” koja zavisi od premise da automobil zna bolje od vozača što mu treba.

Vozač se čak i ne mora potpuno zaustaviti, dovoljno je da brzina spadne na svega nekoliko km/h i motor se automatski gasi. Bez obzira da li je vozač u tom trenutku u vožnji sporim naseljenim ulicama sa gusto parkiranim automobilima ili prilazi raskrsnici odakle se mora brzo uključiti na cestu – start/stop zna iznenaditi i u trenutku isključiti i uključiti motor.

Problem može nastati u bezbroj svakodnevnih situacija. Kombinovano sa sistemima koji se resetuju pri svakom paljenju, ova funkcija stvara dodatnu frustraciju.

Inteligentni asistent brzine – još pametniji automobil
Od jula prošle godine, svi novi automobili koji se prodaju u EU moraju imati ISA (intelligent speed assistance) – sistem koji nas zvukom i blinkanjem upozorava na prekoračenje brzine, ali koji u određenim situacijama oduzima gas i kontroliše brzinu umjesto nas. Sve upućuje na to da se ovo tek zahuktava. Uz više senzora, bolje kamere i podatke o saobraćaju u realnom vremenu, budući sistemi će podešavati brzinu ne samo prema znakovima, već i prema stanju ceste, vremenskim uslovima ili gužvi. Vozilo će imati više informacija od vozača — i koristiće ih da ga ispravlja.

Istovremeno, razvoj vještačke inteligencije omogućiće da automobil analizira naš stil vožnje i daje preporuke za rutu, tempo i način ubrzavanja, optimizujući potrošnju i sigurnost. Moderni automobili počinju sve više odlučivati umjesto nas i ograničavati nas.

Veza između tehnologije i lošije vožnje
Postavlja se pitanje: koliko tehnološko preopterećenje doprinosi pogoršanju kvalitete vožnje?

Vozači provode više vremena upravljajući ekranima nego što posmatraju cestu. Istovremeno, konstantna upozorenja stvaraju stres i rasijanost kod vozača.

Automobili su postali kompleksni računarski centri na točkovima, gdje se od vozača očekuje da budu istovremeno profi vozači, IT stručnjaci i operateri sistema. Umjesto fokusa na vozilo i okolinu, pažnja se raspršuje na desetine digitalnih interfejsa i asistenta koji “pomažu”.

Tehnološki napredak u autoindustriji nije sporan, ali način implementacije jeste. Proizvođači su zaboravili osnovni princip: automobil je prije svega alat za prevoz, a tek onda platforma za tehnološke eksperimente.

Jedno je jasno: dok se industrija fokusira na impresivne specifikacije i broj sistema, kvaliteta vožnje opada.

Klix.ba