Nakon istoriskog iranskog napada na Izrael raketama i dronovima kao odgovor na izraelski napad na iranski konzulat, glavno je pitanje hoće li se SAD umiješati u rat. Iako je Teheran odgovorio da ne namjerava ponovno napasti, Izrael je već izjavio da će odgovoriti.

Put u eskalaciju?

Američki mediji u više su navrata pisali o strahovima Bijele kuće da će izraelska vlada pokušati uvući SAD u rat protiv glavnog neprijatelja na Bliskom istoku. Sam Izrael nikada nije službeno odredio takav cilj, ali je to logično. Borbe u Gazi pokazale su da izraelska vojska već šest mjeseci ne može uništiti relativno mali Hamas, koji nema sisteme protivvazdušne odbrane i gotovo nimalo teškog naoružanja.

Izraelska vojska je ušla u nekakvu fazu u kojoj se sa strane čini kao da nije jasno koji je cilj u Gazi. Očito prekomjerno granatiranje i guranja stanovnika Gaze u humanitarnu katastrofu nisu nešto što je dugoročno održivo za Izrael, bez da u nekom trenutku završi u određenoj međunarodnoj izolaciji ili barem pod pritiskom velikih sila da završi akciju. Isto tako, ekonomski je to za Izrael neodrživo.

Izrael ne može sam pobijediti Iran

U takvim bi uslovima započinjanje rata Izraela čak i protiv libanonskog Hezbolaha, a kamoli Irana, bila najblaže rečeno kontroverzna odluka. Izrael sam nije u stanju nanijeti vojni poraz ili bilo kakvu značajnu štetu Iranu osim korištenjem nuklearnog oružja. Ali ni to, s obzirom na relativno mali broj bojevih glava koje Izrael ima, neće zadati smrtni udarac Iranu, već će poslati Izrael u međunarodnu izolaciju.

Stoga, bez podrške SAD-a, rat protiv Irana ne samo da je besmislen za Izrael, već bi mogao postati katastrofalan. Američki mediji već su izvijestili da je predsjednik Biden jasno dao do znanja da se SAD ne namjerava pridružiti izraelskom osvetničkom udaru. I Washington slijedi tu liniju od početka trenutne eskalacije u Pojasu Gaze.

Ne može se reći da je to zato što predsjednik Biden voli Iran. Teheran je neprijateljski nastrojen prema Amerikancima i štoviše, prema zapadnim medijima, gotovo je na rubu stvaranja nuklearnog oružja. Stoga Washington sigurno ne bi imao ništa protiv zadavanja poraznog udarca Iranu.

Kako pobijediti Iran?

Pitanje je koje se nameće, čime ga nanijeti? Kako je pokazao rat u Ukrajini, za poraz velike države nisu dovoljni sami vazdušni udari. Treba imati jaku kopnenu vojsku.

Uzimajući u obzir činjenicu da stanovništvo Irana broji gotovo 90 milijuna ljudi, odnosno više nego dvostruko više od predratnog stanovništva Ukrajine, tada bi, u skladu sa tim, invazijske snage trebale biti višestruko veće od onih koje je rasporedila ruska vojska, čak i uzimajući u obzir mogućnosti prilagođavanja američkih vazdušnih i pomorskih snaga.

Isto tako, poznato je da je Iran multietnička država (postoji između 12 i 18 milijuna Azera na sjeveru Irana, nemali broj Kurda itd.) i da je imala istoriju etničkih sukoba unutar zemlje. No, isto tako pitanje je koliko se može iko osloniti na izazivanje unutrašnjih nemira u Iranu, iako kao takvi nisu isključeni.

Isto tako, poznato je da Izrael ima dobre veze s Azerbajdžanom u regiji, s kojim vojno sarađuje te čak koristi prostor Azerbajdžana za “špijuniranje” iranskog teritorija, zbog čega Azerbajdžan ima narušene odnose s Iranom.

SAD nema dovoljno kopnenih snaga

No, vraćajući se na kopnenu vojsku, SAD nema takve snage na Bliskom istoku i, u principu, pronalazak tolikog broja vojnika bit će problematičan za Washington, a da ne spominjemo činjenicu da će djelovati daleko od američkih granica, pa će njihove komunikacije i baze u regiji biti ranjive na iranske napade.

Kao rezultat toga, rat bi se mogao pretvoriti u novi Vijetnam ili Irak i pitanje kako bi se završilo za SAD. Osim ako se opet ne upotrijebi nuklearno oružje. Ali to će onda otvoriti vrata novom svjetskom ratu, uklanjajući barijere drugim nuklearnim silama.

Situacija bi bila drugačija da je Turska, moćna vojna sila u regiji, istupila protiv Irana na strani Sjedinjenih Država i Izraela. Ali sada je nemoguće zamisliti da je Turska, u kontekstu rata u Gazi, spremna stati na stranu Izraela protiv Irana. Stoga će Sjedinjene Države učiniti sve da ne budu uvučene u rat. Možda će pojačati pritisak na Izrael da zaustavi borbe u Gazi.

Izrael želi pomoć saveznika

Također je malo vjerovatno da će Iran eskalirati na vlastitu inicijativu. Činjenicom da je izraelska vojska zaglibila u ratu u Pojasu Gaze, a Hezbolah drži sjeverni Izrael u neizvjesnosti, Iran je za sada prilično zadovoljan. Osim toga, treba dobiti na vremenu za stvaranje nuklearne bombe (ako je zaista, kako kažu, “na putu”).

Što se tiče premijera Netanyahua, on vjerovatno neće odustati od svog plana da uvuče Sjedinjene Države u rat s Iranom. Stoga su mogući novi izraelski udari na Iran, a time i novi odgovor Teherana te daljnja runda eskalacije. Izraelska je računica da, ako dođe do velikog rata, Sjedinjene Države neće napustiti svog saveznika u neravnopravnoj borbi s “osovinom zla”.

Rat s Iranom popravio bi Netanyahuov imidž, ali..

Premijer Netanyahu mora popraviti imidž, rat s Iranom je upravo to. Pokušaj iznuđivanja odgovora Irana, odnosno izvođenje Irana na čistinu, da svjetska i domaća javnost vidi s kim Izrael zapravo ratuje. Odnosno da iza Hamasa, Huta, Hezbolaha itd. stoji Iran.

Hamas kao najmanja teroristička organizacija još uvijek nije uništena, taoci nisu razmijenjeni. Dva su milijona izbjeglica s kojima Izrael ne zna što bi. Egipat ih, naime, neće primiti, a Izrael ih je izmjestio iz njihovih domova. Pritisak međunarodne javnosti raste, pritisak izraelske javnosti raste. Izrael je sve izoliraniji. U tom smislu Netanyahuu je poželjan iranski odgovor.

Istina, Amerikanci vjerovatno također vide takvu perspektivu za razvoj događaja. Stoga bi u nekoj fazi mogli posebno strogo zahtijevati od Netanyahua da zaustavi napade. A možda je takav zahtjev već upućen Izraelu nakon iranskih napada.

Američki predsjednik Džozef Bajden i prva dama SAD Džil Bajden prošle godine su zaradili 619.976 dolara, navodi se u poreskom izvještaju koji je danas objavila Bijela kuća.

“Predsjednik Bajden vjeruje da svi stanari Ovalnog kabineta treba da budu otvoreni i iskreni prema američkom narodu”, navodi se u saopštenju Bijele kuće, prenosi CNN.

Bajden je dodao da bi “dugogodišnja tradicija objavljivanja predsjedničkih poreskih prijava na godišnjem nivou trebalo da bude nastavljena”.

Najveći dio prihoda Bajdenovih dolazi od plate predsjednika SAD od 400.000 dolara, zajedno sa penzijama, a prva dama je zaradila i 85.985 dolara od svoje pozicije profesora na koledžu Sjeverne Virdžinije.

Bijela kuća je objavila i poresku prijavu potpredsjednice SAD Kamale Haris i njenog supruga Daga Emhofa, u kojoj se navodi da je par prošle godine zaradio 450.299 dolara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Institucije EU usaglasile su Plan rasta za zapadni Balkan, kojim je predviđeno da zemlje regiona dobiju isti nivo podrške koji imaju zemlje članice kroz kohezione fondove.

Uslov za šest milijardi evra, od čega će dvije milijarde biti osigurane kroz grantove, je sprovođenje reformi u temeljnim oblastima koje se odnose na pravnu državu, a države neće dobiti novac ako obaveze koje su preuzele nisu ispunile.

Dejvid Mekalister, predsjednik Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta, je u petak izjavio da je parlament u dijalogu sa Savjetom EU, odnosno zemljama članicama uspio poboljšati predloženi tekst kroz fokus na transparentnost, vladavinu prava i ekonomsku integraciju.

“Poslanici su uspjeli da ojačaju posvećenost integracijama zapadnog Balkana kroz princip ‘temelj ima prioritet’. Ovaj princip povezuje vladavinu prava, borbu protiv korupcije i osnovna prava s dvije druge ključne oblasti procesa pristupanja: ekonomsko upravljanje i jačanje demokratskih institucija i reformu javne uprave. Poslanici su takođe ojačali usklađenost sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom i uspjeli su ojačati proces konsultacija sa parlamentima zemalja korisnica i civilnim društvom”, naglasio je Mekalister.

On tvrdi da poboljšani tekst zakona sadrži odredbe o boljem upravljanju sredstvima i definiše način parlamentarnog nadzora sprovođenja reformi uz fokus na transparentnost.

“Redovni dijalog na visokom nivou s Komisijom će intenzivirati ulogu Parlamenta u praćenju i preispitivanju napretka i osiguravanju usklađenosti finansiranja s ciljevima EU, kao što su demokratija, ekonomska stabilnost i regionalna saradnja. Osim toga, zemlje korisnice moraju staviti na raspolaganje ažurirane podatke o krajnjim primaocima koji su kumulativno primili sredstva koja premašuju 50.000 evra u periodu od četiri godine za implementaciju reformi i investicija u okviru Instrumenta”, dodao je on.

Osim toga, posebna kontrola će se sprovesti da ne dođe do preklapanja s drugim programima, a posebno u odnosu na Instrument pretpristupne pomoći (IPA).

U Evropskoj komisiji kažu da će se isplate obavljati dva puta godišnje, a one će biti moguće tek nakon što zemlja primalac dokaže da je sprovela sve neophodne prethodne korake.

“Njime će se uvesti jaka uslovljenost uspostavljanjem mehanizma plaćanja zasnovanog na sprovođenju ključnih reformi, uzimajući u obzir preporuke iz najnovijeg paketa proširenja Komisije i programa ekonomskih reformi”, kažu u Komisiji i dodaju da ova vrsta ekstenzivnog uslovljavanja zbog specifičnosti programa nije bila moguća u prethodnim programima, poput Treće komponente IPA.

Kada se uzme kumulativni efekt novog programa, uz postojeća IPA sredstva, u Evropskoj komisiji tvrde da će po glavi stanovnika vrijednost doznačenih sredstava biti izjednačena s prosječnim iznosom po glavi stanovnika podrške koje dobijaju zemlje članice EU, što je do sada neviđen nivo angažmana EU prema regionu.

“Ovaj nivo bez presedana je naš odgovor na pozive iz regiona za jačom socioekonomskom konvergencijom. Takođe potvrđujemo poruku regionu da se prednosti integracije s EU mogu osjetiti i prije samog pristupanja. Dugoročni cilj je pomoći regionu da ostvari svoj puni potencijal u pogledu kapaciteta za ekonomski i društveni razvoj u poređenju sa državama članicama EU do 2030. godine”, naglasili su oni. Kada je riječ o uslovljenosti, podvukli su da će zemlja imati vremena do dvije godine da ispuni obaveze, a ako to ne učini novac će biti preusmjeren na druge zemlje.

Zoran Zeljko, direktor Direkcije za ekonomsko planiranje, je “Nezavisnim” rekao da je u BiH formiran Radni tim koji ima zadatak da pripremi listu reformi i usaglasi je sa Evropskom komisijom.

“Vodi ga predsjedateljica Vijeća ministara, tu su i ministri iz Vijeća ministara, oba predsjednika entitetskih vlada i ministri financija, kao i deset županijskih premijera. Radni tim je već uradio određeni dio posla u pripremi Liste reformi ali rokovi koje propisuje Europska komisija su nikad kraći pa je posao uistinu zahtjevan”, rekao nam je on.