Iako je zaštita zdravlja stanovništva od duvanskih i ostalih proizvoda za pušenje nesporan prioritet, privrednici u Republici Srpskoj upozoravaju da konačna rješenja moraju biti postepena i uravnotežena kako bi se izbjegao udar na trgovce i ugostitelje, ali i spriječilo širenje crnog tržišta.

Na završnoj javnoj raspravi, koja je u petak održana u Banjaluci, svi učesnici, među kojima su bili i ljekari i pacijenti, složili su se da među mladima pušenje postaje sve veći problem, a upotreba elektronskih cigareta raste brže nego kod odraslih. Međutim, poručeno je i da je neophodno jačati preventivne aktivnosti i kontrole kako bi se smanjio broj pušača bez podsticanja crnog tržišta duvana.

Među novinama predviđenim Nacrtom zakona o zaštiti zdravlja stanovništva od duvanskih i ostalih proizvoda za pušenje je zabrana prodaje takozvanih novih proizvoda, odnosno elektronskih cigareta i ostalih proizvoda za pušenje mlađima od 18 godina, što do sada nije bilo zakonski regulisano.

Između ostalog, definisana je jasna zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima, uz utvrđene izuzetke, ali i propisane uslove u pogledu prostora i opreme, a predloženo je i da se potpuno zabrani izlaganje duvana i duvanskih proizvoda na prodajnim mjestima.

Dalibor Šajić iz Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma “Horeka” istakao je da podržavaju zabranu pušenja u zatvorenim javnim prostorima, ali da je stav ovog udruženja da ta mjera mora biti apsolutna i jasno definisana.

“Najmanji je problem nalijepiti obavještenje da je pušenje zabranjeno i skloniti pepeljare, ali problem nastaje kada ugostiteljski radnik mora da priđe gostu, upozori ga da ne može konzumirati duvan jer ugrožava zdravlje drugih i zatraži da napusti lokal. U takvim situacijama dolazi do ozbiljnih incidenata. Zato smatramo da odgovornost treba staviti na fizičko lice koje prekrši zabranu, a ne na ugostitelja ili radnika, jer on to jednostavno ne može iskontrolisati”, naglasio je Šajić.

Dodao je da pitanje izlaganja i prodaje duvanskih proizvoda ne pogađa samo trgovce, nego i ugostitelje.

“Neophodno je da se prilikom izrade ovakvih propisa uzmu u obzir i interesi privrede, kako bi se obezbijedila ravnoteža između zaštite zdravlja i opstanka ugostiteljske djelatnosti”, istakao je Šajić.

Predsjednik uprave Privrednog društva “Glas Srpski – trgovina” Neven Kopanja istakao je da se republičko Udruženje trgovaca, koji zapošljavaju 59.000 ljudi u Srpskoj, već pismeno obratilo nadležnim institucijama sa primjedbama na predloženi dokument.

“Naše primjedbe odnose se na dva člana koji se tiču izlaganja duvanskih proizvoda, posebno kada su u pitanju maloprodajni objekti, kiosci i male radnje. To nije isto što i reklamiranje. Samo bih molio da se obrati pažnja na to da je BiH jedinstven ekonomski prostor i da je jako teško ako se Republika Srpska i FBiH ne prilagođavaju jedni drugima, posebno kod ovakvih pitanja i zabrana prodaje pojedinih proizvoda”, naglasio je Kopanja.

On je upozorio da bi, ukoliko se dokument usvoji u sadašnjem obliku, moglo doći do brojnih nelogičnosti i problema u praksi.

“Imamo situaciju da će ukoliko ovakav dokument bude usvojen, u Istočnom i federalnom Sarajevu, u razmaku od deset metara, postojati maloprodajni objekti od kojih jedni smiju prodavati određene duvanske proizvode, a drugi ne. Šta će to značiti u praksi – svi vrlo dobro znamo. Doći će do povećanja crnog tržišta, posebno u lokalnim zajednicama koje se nalaze uz entitetske granice”, poručio je Kopanja.

Posebno je istakao da se odredbe koje se odnose na izlaganje proizvoda direktno tiču opstanka malih trgovina.

“To u FBiH nije dovedeno u pitanje. Tamo nije zabranjeno izlaganje proizvoda niti se to tretira kao reklamiranje. Zato molim da ne radimo nešto što u praksi neće biti provodivo, što će dovesti u pitanje legalno tržište, a neće dati očekivane zdravstvene efekte”, kazao je on.

Kopanja je dodao da u potpunosti razumije medicinske argumente i sve što stručnjaci iz te oblasti iznose, ali da je neophodno da se u procesu donošenja odluka poštuju svi koraci.

“Mi samo tražimo da se ne preskaču koraci prilikom donošenja ovako važnih rješenja”, naglasio je Kopanja.

Ekonomista Saša Grabovac istakao je na javnoj raspravi da ovo udruženje već nekoliko godina u saradnji sa Upravom za indirektno oporezivanje BiH realizuje akciju “Stop švercu”, čiji je glavni cilj suzbijanje crnog tržišta duvana, zbog svih posljedica koje rast tog tržišta donosi građanima.

“Iako je zdravlje na prvom mjestu, kao ekonomista smatram da treba podsjetiti da je BiH otvoreno tržište sa velikom fluktuacijom robe i ljudi, što odmah predstavlja potencijalnu opasnost. U slučaju zabrane određenih vrsta proizvoda u Srpskoj vrlo je lako moguće da će građani sivim kanalima nabavljati tu robu u susjednim zemljama, poput Hrvatske. Naše crno tržište se već pokazalo kao veoma inventivno u preskakanju zakonskih barijera i namjera zakonodavca, na suptilan i kompleksan način, nastavljajući da ostvaruje visoke i nelegalne profite”, istakao je Grabovac.

On je dodao da bi, ukoliko dođe do zabrane, određena vrsta robe sigurno završila u nelegalnom prometu, upravo zbog otvorenosti ekonomskog prostora.

Podsjetio je da je Udruženje koristilo podatke UIO, polazeći od perioda kada je došlo do povećanja poreza i akciza, odnosno 2009. godine kada je BiH počela da usklađuje svoju akciznu politiku sa Evropskom unijom.

“Tada je bilo izdato 535 miliona komada akciznih markica, dok je 2020. taj broj pao na 185 miliona. To bi na prvi pogled značilo da se za toliki broj smanjilo pušenje. Međutim, svjedoci smo da to nije slučaj, jer se jedan značajan dio potrošnje prelio na crno tržište”, rekao je Grabovac.

On je upozorio da u slučaju zabrane postoji opasnost da se tržište otvori još više ka nelegalnoj prodaji, a konačni cilj, a to je da se manje konzumiraju duvan i slični proizvodi, neće biti lako ostvariv.

“Ali do toga moramo doći postepeno, uzimajući u obzir i činjenicu da BiH od akciza godišnje ubire 1,1 milijardu KM. U suprotnom, došlo bi do naglog pada budžetskih prihoda, a svi bi prešli na crno tržište. To bi izazvalo dodatne fiskalne probleme”, objasnio je on.

Realna slika

Dalibor Šajić je rekao da samo u Banjaluci ima oko 1.400 lokala pa bi bilo nerealno očekivati da svaki poziv ugostitelja policija može ispratiti.

“To je samo jedna od primjedaba zbog kojih smatramo da je potrebno da u komisiji za izradu ovog dokumenta, pored devet članova medicinske struke, bude predložen i deseti član koji bi dolazio iz Unije poslodavaca ili Privredne komore, kako bi se obezbijedili konkretni primjeri iz prakse i realna slika”, poručio je on.

Neodgovorna i nekompetentna vlast, koja ovu zemlju vodi iz jedne u drugu političku krizu, ekonomiju BiH neizbježno gura ka ponoru. Ekonomski stručnjak i bivši bh. diplomata Draško Aćimović uporedio je podatke o neto dobiti privrede sa susjednom Hrvatskom i došao do frapantnog zaključka da za zemljom s približno istim brojem stanovnika BiH zaostaje nekoliko puta.

Nekoliko puta

– Dobit privatnog, državnog i mješovitog sektora u Hrvatskoj u 2024. godini iznosila je 9,9 milijardi eura. Poduzetnici iz privatnog sektora, njih 160.182 sa 925.676 zaposlenih, ostvarili su ukupne prihode od 147,6 milijardi eura, od čega je 8,8 milijardi eura neto dobiti. Neto dobit poduzetnika u državnom vlasništvu je 523,4 miliona, a onih u mješovitom vlasništvu 607,7 miliona evra. BiH privredno zaostaje ne nekoliko procenata, već nekoliko puta. Ovo treba biti trenutak otrežnjenja za sve u BiH – kaže Aćimović.

U istoj godini, neto dobit privrede u RS iznosila je 1,6 milijardi, a u FBiH 2,1 milijardi eura, pa je evidentno da je riječ o tri puta manjem prihodu.

Oporavak proizvodnje

– Struktura dobiti koja u BiH uglavnom dolazi iz neproizvodnog sektora – banke, trgovina, osiguranja… ne daje naznake oporavka proizvodnje. Takođe, moramo uzeti u obzir da je neto dobit u BiH veća od realne iz razloga “izvlačenja” novca kroz nizak procent poreza na dobit, što u konačnom daje još lošiji rezultat – ističe Aćimović.

Naš sagovornik se pita:

– Da li će neko od političara preuzeti odgovornost i podnijeti ostavke? Da li će se napokon napraviti strategija razvoja privrede u BiH? Da li neko misli da će EU zeljeti da u svom klubu ima zemlju koja je prva po korupciji, kriminalu i privredno zaostaje nekoliko puta čak i od prvog susjeda, prenosi Avaz

Protokol, koji olakšava dovođenje stranih radnika u BiH, nedavno potpisan u Sarajevu, izazvao je oštre reakcije pojedinih sindikata.

Dok domaći radnici zbog malih plata i loših uslova rada bježe na Zapad,  radnici iz Turske i sa dalekog istoka sve češće se zapošjavaju u BiH.

Nameće se logično pitanje: kako to da poslodavcima, koji horski kukaju na svako povećanje minimalca, nije teško ga strancima isplate i plate i doprinose i uz to im obezbijede smještaj i hranu, a nerijetko i prevodioce?

I da li će u tom procesu koji ekonomisti zovu “globalizacija tržišta radne snage”, radnici iz BiH biti gubitnici? Ili će, u situaciji kada se broj domaćih mladih radnika rapidno smanjuje, a broj penzionera povećava, upravo gastarbajteri spasiti penzioni fond i obezbijediti penzije našim građanima?

Čega se boje sindikalci?

Protokol, koji je ponovo aktuelizovao ova pitanja, nije donio nikakvu epohalnu promjenu. Zbog dokumenta, koji su potpisli ministar inostranih poslova BiH Elemedin Konaković i zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima Almin Imamović, broj stranih radnika u BiH se neće povećati, ali će procedura za njihov dolazak biti olakšana.

Zahtjeve za odobrenje boravka u BiH i za izdavanje radnih dozvola strani radnici će moći predati u ambasadama i konzulatima, što će ubrzati proces i smanjiti glavobolje, i njima i njihovim poslodavcima.

–  Imali smo situaciju da strani radnici prvo dobijaju dozvole za dolazak i boravak u BiH, a onda pokreću proceduru za dobijanje radnih dozvola. Poslodavci, koji dovedu radnika, morali su čekati mjesec ili dva da bi taj radnik mogao početi da radi – objasnio je Konaković.

On je dodao da bi se “digitalizacijom procesa trebalo olakšati i slanje dokumentacije”.

Odmah su reagovali iz Saveza samostalnih sindikata BiH. Tvrde da nezaposlenost u BiH raste, a da vlasti istovremeno vode “kontradiktornu politiku, koja zbunjuje i građane i radnike i dijasporu”.

– Vlasti pozivaju dijasporu da se vrati i pomogne u obnovi BiH, a istovremeno potpisuju sporazume koji omogućavaju masovni uvoz stranih radnika – poručili sui z ove sindikalne centrale.

Samo 0,7 odsto radnika stranaca

Međutim, to što će dokumente moći slati mejlom, a zahtjeve predavati u konzulatima, ne znači da će radnici iz inostanstva masovno pohrliti u BiH.

Jer, broj stranih radnika je ograničen kvotama, koji se određuju svake godine, na osnovu iskazanih potreba privrede i stanja na biroima za zapošljavanje.

Zvanični podaci kažu da je prošle godine, kada je kvota bila rekordnih 6.073 stranih radnika, a izdato je ukupno 5.798 radnih dozvola, udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih u BiH iznosio samo 0,7 odsto.

Teško da će ih i ove godine biti više od jednog procenta, čak i ako se stopostotno iskoristi kvota, koja u 2025. dozvoljava zapošljavanje 7.229 stranaca.

Ko nam mijesi hljeb i gradi zgrade

Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, stranci se najčešće angažuju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji i uslužnim djelatnostima. Najviše stranih radnika dolazi iz Turske, Indije, Nepala, Bangladeša i iz Srbije.

Praksa pokazuje da gastarbajteri najčešće rade poslove koje domaći radnici ne žele.

Tako je u Banjaluci, kako je ranije pisala Srpskainfo, na građevinama najviše zidara, tesara i armirača iz Turske, dok se radnici iz Nepala, Šri Lanke i sa Filipina najčešće zapošljavaju u pekarstvu.

I dok sindikalci gunđaju, poslodavci tvrde da je sadašnji broj gastarbajtera samo kap u moru. Za spas i napredak privrede, tvrde, potrebno ih je mnogo više.

U narednih 10 godina potreba za stranim radnicima u Repubici Srpskoj će porasti na skoro 40.000, a u čitavoj BiH na oko 100.000 radnika – kaže za Srpskainfo Zoran Škrebić, predsjendik Unije poslodavaca RS.

On upozorava i na demografske izazove. Ne samo da naši radnici odlaze u instranstvo, nego se u RS, prema dostupnim podacima, godišnje penzioniše oko 15.000 ljudi, dok je broj mladih koji stasavaju za tržište rada znatno manji i procjenjuje se na oko 9.000.

–  Zbog odnosa penzionera i radnika koji je sad trenutno 1:1,17, popunjavanjem tih radnih mjesta stranim radnicima dobićemo pozitivan efekat na budžetske fondove, a samim tim i budžet – smatra Škrebić.

“BiH je parking za radnike sa istoka”

Znači li to da će nam gastarbajteri sa Istoka zarađivati penziju?

Danko Ružičić, generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske, kaže da se ne bismo trebali previše pouzdati u ovakvu računicu.

– Stranci dolaze, to je neminovnost, ali oni i odlaze. Mi im često služimo samo kao parking na putu prema zapadu. Uostalom, svi žele da zarađuju više, to je legitimno, a njih, kao i naše radnike, čekaju duplo veće plate čim pređu Savu i kroče u EU – kaže Ružičić za Srpskainfo.

Dodaje da, ako  u poslednje 3 godine pratimo i analiziramo dolazak stranih radnika,  vidjećemo da se oni ovdje ne zadržavaju i da poslodavci u Republici Srpskeoj već treću godinu za redom ne traže povećanje kvote, koja im dozvoljava uvoz 2.000 stranih radnika.

Sve to, kako tvrdi, ukazuje da se niko u BiH ne može osloniti na strane radnike, koji u većini slučajeva rade za minimalac, da će oni spasiti penzione fondove.

-Morali bismo se ozbiljnije potruditi da, kroz socijalni dijalog, sindikata sa poslodavcima i vladom napravimo društveni dogovor, kako poboljšati povećati plate radnika i zaštititi prava iz radnog odnosa, da bismo zadržali naše radnike i pokušali vratiti one koji su odavde otišli na zapad – zaključuje Danko Ružičić.

Podaci Ministarstva cvilnih poslova BiH pokazuju da u Federaciju BiH dolazi znatno više stranih radnika, nego u Republiku Srpsku. Tako je za ovu godinu u F BiH odobreno zapošljavanje 4.490, a u RS 2.000 stranih radnika. Preostlih 739 stranaca će se zaposliti u Brčko Distriktu. Zanimljivo je da raste broj žena strankinja koje se zapošljavaju u BiH: lani ih je bilo 804, što je 14 odsto od ukupnog broja gastarbajtera, piše Srpskainfo.