Politika
LYKOS U REPUBLICI SRPSKOJ! Ko će kopati, šta se traži, KO BI ZARADIO I ŠTA OSTAJE GRAĐANIMA?
Od Londona i Australije do Jezera, Šipova, Petrova, Doboja i Čajniča – iza domaćeg imena krije se međunarodna vlasnička struktura, dok se prava na istraživanje odnose na područja bogata bakrom, olovom, cinkom, srebrom i zlatom
Ime kompanije Lykos Balkan Metals posljednjih godina sve češće se pojavljuje u javnosti Republike Srpske, posebno kada je riječ o geološkim istraživanjima mineralnih sirovina.
Na prvi pogled, riječ je o kompaniji registrovanoj u Bijeljini. Međutim, kada se pogleda vlasnička i korporativna struktura, slika postaje znatno složenija.
Lykos Balkan Metals nije kompanija čiji je krajnji poslovni centar u Republici Srpskoj. Iza domaćeg društva nalaze se kompanije registrovane u Velikoj Britaniji i Australiji, dok je kompanija koja je nekada nosila naziv Lykos Metals Limited u međuvremenu promijenila ime u Yugo Metals Limited i trguje na Australijskoj berzi ASX pod oznakom YUG.
A upravo tu počinje priča koja je mnogo važnija od samog naziva kompanije.
KO JE FORMALNI VLASNIK LYKOSA U REPUBLICI SRPSKOJ?
Prema dokumentaciji o statusnoj promjeni društva Lykos Balkan Metals, osnovni kapital domaće kompanije iznosi 10.648.132,25 KM.
Vlasnička struktura navedena u tom dokumentu bila je:
- Lykos Metals (UK) Limited – 91,87 odsto
- Yugo Metals Limited – 8,13 odsto.
Lykos Metals (UK) Limited registrovan je u Londonu, dok je Yugo Metals Limited registrovan u Australiji.
Dakle, kada se govori o kompaniji koja u Republici Srpskoj istražuje mineralne sirovine, nije dovoljno stati na nazivu „Lykos Balkan Metals“.
Potrebno je pogledati ko kontroliše kompaniju iznad nje i ko su ljudi koji imaju vlasnički interes u toj međunarodnoj strukturi.
MILOŠ BOŠNJAKOVIĆ – ČOVJEK KOJI JE BIO U SAMOM VRHU LYKOSA
Jedno ime posebno se izdvaja – Miloš Bošnjaković.
Prema dokumentima kompanije objavljenim na Australijskoj berzi, Bošnjaković je bio osnivač, izvršni direktor i jedan od ključnih ljudi Lykosa. Kompanija ga je u svojim materijalima opisivala kao pravnika sa dugogodišnjim poslovnim iskustvom na Balkanu i u Australiji.
U februaru 2024. godine dokumentacija Lykosa pokazivala je da je Bošnjaković bio najveći pojedinačni akcionar kompanije, sa 28,9 odsto akcija.
Prema posljednjem godišnjem izvještaju Yugo Metals-a koji smo pronašli, Bošnjaković je početkom 2025. napustio funkciju direktora, ali je tada imao 53.965.334 obične akcije kompanije, uz 750.000 opcija.
Britanski Companies House potvrđuje da je Bošnjaković bio direktor Lykos Metals (UK) Limited od novembra 2022. do 3. marta 2025. godine.
Još zanimljiviji podatak dolazi iz godišnjeg izvještaja Yugo Metals-a: na dan 19. septembra 2025. Bošnjaković je kroz navedene pozicije imao ukupno više od 53,9 miliona akcija, što ga je činilo najvećim pojedinačnim akcionarom kompanije.
Zato je važno napraviti razliku između trenutne funkcije u kompaniji i vlasničkog interesa.
Činjenica da Bošnjaković više nije direktor ne znači automatski da je prestao biti značajan akcionar.
A GDJE JE TU YUGO METALS?
Ovdje dolazimo do još jednog važnog detalja.
Lykos Metals Limited promijenio je ime u Yugo Metals Limited.
U godišnjem izvještaju za 2025. godinu Yugo Metals navodi da je riječ o istoj kompaniji koja je ranije poslovala pod imenom Lykos Metals Limited. Istovremeno, Yugo Metals u svojim finansijskim izvještajima navodi da ima 100 odsto vlasništva nad Lykos Balkan Metals d.o.o. na nivou grupe/konsolidacije.
To je važno zato što javnost vrlo lako može dobiti utisak da su riječ o potpuno odvojenim kompanijama.
Nisu.
Radi se o povezanoj korporativnoj strukturi u kojoj je Republika Srpska mjesto gdje se odvija istraživanje, dok je vrh korporativne strukture vezan za Australiju.
ŠTA LYKOS UOPŠTE TRAŽI?
I sada dolazimo do najvažnijeg pitanja.
Šta je zapravo toliko vrijedno u zemlji koju istražuju?
Sama kompanija navodi da na različitim projektima istražuje potencijalna ležišta:
- bakra,
- olova,
- cinka,
- srebra,
- zlata,
- nikla,
- kobalta,
- barita,
- kao i drugih pratećih metala.
Na projektu Jezero kompanija navodi potencijal za zlato, srebro, bakar, olovo i cink. Odobreni istražni prostor na području Jezera obuhvata 30,82 kvadratna kilometra.
Na projektu Doboj istražni prostor obuhvata 49,65 kvadratnih kilometara, a istraživanja se odnose na olovo, cink, bakar, srebro, zlato i prateće metalne asocijacije.
Na području Čajniča kompanija navodi potencijal za ekonomski isplative pojave bakra, olova i cinka, uz indikacije zlata i rijetkih zemnih elemenata.
Dakle, nije riječ o beznačajnim geološkim istraživanjima.
Kompanija upravo traži ono što je na svjetskom tržištu veoma vrijedno.
GDJE SVE LYKOS ISTRAŽUJE?
Prema aktuelnim informacijama kompanije, projekti za koje ima istražne dozvole nalaze se na području:
Doboja, Petrova, Mrkonjić Grada, dijelova Jezera i Šipova, te Čajniča.
Na dokumentu koji ste nam poslali dodatno je navedeno da je Lykos evidentiran za djelatnost „Geolog“ na područjima:
Bijeljine, Čajniča, Doboja, Jezera, Mrkonjić Grada, Petrova i Šipova, uz rok prijave do 12. septembra 2026. godine.
Posebno je značajan Ozren.
U martu 2026. godine Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske izdalo je novo rješenje Lykos Balkan Metalsu za geološka istraživanja na području Petrova, nakon prethodnih pravnih i administrativnih sporova oko ranijeg rješenja. Lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti potom su organizovali referendum i proteste protiv istraživanja.
ALI – DA LI LYKOS VEĆ RUDARI?
Ne treba miješati istraživanje sa eksploatacijom.
Ovo je možda najvažnija stvar koju javnost mora znati.
Trenutno dostupni podaci govore o geološkim istraživanjima, uključujući uzorkovanje, geofizička ispitivanja i istražna bušenja.
Sama kompanija je ranije navela da njen rad obuhvata tri faze:
- uzimanje uzoraka tla,
- geofizička istraživanja,
- istražno geološko bušenje.
To nije isto što i otvaranje rudnika.
Za komercijalnu eksploataciju potreban je poseban postupak i koncesija za eksploataciju. Inspektorat Republike Srpske izričito navodi da se eksploatacija mineralne sirovine bez ugovora o koncesiji za eksploataciju može smatrati bespravnom eksploatacijom.
Drugim riječima:
istraživanje ne znači automatski da će rudnik biti otvoren.
Ali istraživanje jeste ono što treba da odgovori na pitanje postoji li dovoljno rude da bi eksploatacija uopšte bila ekonomski opravdana.
I TU DOLAZIMO DO KLJUČNOG PITANJA: ČIJE JE BOGATSTVO?
Ako se pronađu velike količine bakra, zlata, srebra, cinka ili drugih metala, javnost ima potpuno legitimno pravo da pita:
Koliko od toga ostaje Republici Srpskoj, a koliko privatnoj kompaniji?
Odgovor nije – „Republika Srpska uzima vrijednost rude“.
Koncesioni sistem funkcioniše drugačije.
Republika Srpska daje pravo korištenja prirodnog resursa, dok koncesionar eksploatiše resurs i ostvaruje prihod od svoje djelatnosti. Zauzvrat, plaća koncesionu naknadu i druge javne dažbine.
Komisija za koncesije Republike Srpske navodi da se koncesiona naknada za korištenje, zavisno od predmeta koncesije, određuje kao procenat godišnjeg prihoda ili po jedinici mjere. Naknada se dijeli između budžeta Republike Srpske i budžeta lokalne zajednice u skladu sa zakonom.
Za metalične mineralne sirovine, zakon predviđa raspon koncesione naknade za korištenje od 3,6 do 5 odsto godišnjeg prihoda ostvarenog obavljanjem koncesione djelatnosti.
To znači da se ne može reći da bi, recimo, od milijardu KM vrijednosti prodate rude Republika Srpska automatski dobila 500 miliona KM.
Ne bi.
Koncesiona naknada je samo jedan od prihoda javnog sektora.
Tu su još porezi, doprinosi, plate zaposlenih, eventualne naknade, lokalni prihodi i drugi efekti poslovanja.
Ali glavnina komercijalnog prihoda od prodaje rude pripadala bi koncesionaru, nakon njegovih troškova i obaveza.
Zato je pitanje koliko će tačno Republika Srpska dobiti za svaki kilogram ili tonu rude mnogo važnije od političkih parola o „stranim investicijama“.
A KOLIKA BI BILA VRIJEDNOST RUDE?
Tu treba biti posebno oprezan.
U ovom trenutku ne možemo odgovorno izračunati vrijednost budućeg rudnika, jer nije dovoljno dokazano kolike su komercijalno iskoristive rezerve.
Sama kompanija govori o potencijalu i potrebi za dodatnim istraživanjima.
To znači da bi svaka tvrdnja tipa „ispod Ozrena leži milijarde maraka“ ili „Lykos će iznijeti milijarde“ bila nagađanje dok ne postoje potvrđene rezerve, sadržaj metala, način eksploatacije, kapacitet rudnika, procjena troškova i konačna studija izvodljivosti.
Ali upravo zato su geološka istraživanja toliko važna.
Ko prvi detaljno utvrdi šta se nalazi ispod zemlje, dobija ključnu informaciju o vrijednosti potencijalnog resursa.
ŠTA JE SA OKOLIŠEM?
Ovdje je potrebno biti jednako precizan.
Ne bi bilo korektno tvrditi da su postojeća geološka istraživanja sama po sebi već izazvala katastrofalnu ekološku štetu ako za to nemamo dokaz.
Ali bilo bi jednako neodgovorno tvrditi da rudarenje nema ozbiljne ekološke rizike.
Ima.
I to je činjenica koju potvrđuju relevantne institucije i iskustvo rudarske industrije širom svijeta.
Evropska komisija navodi da rudarski otpad može sadržavati velike količine opasnih supstanci, uključujući teške metale, te da ekstrakcija i prerada mogu izazvati kiselu ili alkalnu drenažu. Posebno se naglašava opasnost od zagađenja zemljišta i voda i potreba za dugoročnim nadzorom rudarskog otpada.
Američka Agencija za zaštitu životne sredine upozorava da oksidacija sulfidnih minerala može stvoriti kiselu drenažu bogatu teškim metalima, koja može dospjeti u površinske i podzemne vode.
A upravo je ovdje posebno važno ono što Lykos sam navodi kao ciljeve istraživanja: bakar, olovo, cink, srebro, zlato i antimon, odnosno mineralizacije koje zahtijevaju ozbiljnu kontrolu otpada i voda ako bi ikada došlo do eksploatacije.
Na projektu Jezero kompanija, između ostalog, opisuje mineralizaciju koja uključuje Cu-Pb-Zn-Sb sekundarne minerale, kao i minerale poput galenita i antimonita.
To samo po sebi ne znači da će doći do zagađenja.
Ali znači da budući rudarski projekat mora imati ozbiljnu procjenu:
- šta se nalazi u stijeni,
- kakav je hemijski sastav jalovine,
- da li postoji potencijal za kiselu drenažu,
- gdje bi se skladištio rudarski otpad,
- kako bi se štitile podzemne vode,
- kako bi se štitili izvori i vodotoci,
- kako bi izgledala prerada rude,
- koje bi se hemikalije koristile,
- šta se dešava nakon zatvaranja rudnika,
- i ko bi plaćao sanaciju ako kompanija više ne postoji.
VODA JE POSEBNO OSJETLJIVA
Ovo je možda najvažnija ekološka tema.
Na područjima Jezera, Šipova i Mrkonjić Grada nalazi se veliki broj izvora, potoka i vodotoka.
Lykos je ranije naveo da je prije istražnih radova uzimao uzorke vode i da je vršio ispitivanja prije i nakon radova kako bi se pratilo eventualno djelovanje istraživanja na vodotoke.
To je dobra praksa ako se zaista provodi nezavisno, kontinuirano i javno.
Ali istraživanje i budući rudnik nisu ista stvar.
Kod rudnika se pojavljuju potpuno drugačiji rizici: velika količina otkrivene stijene, jalovina, prerada rude, promjena režima podzemnih voda, skladištenje otpada i dugoročno upravljanje lokacijom.
Evropska komisija posebno upozorava da rudarske aktivnosti mogu uticati na površinske i podzemne vode, uključujući promjene hidroloških režima, ispuštanje metala i teških metala i prodor zagađenih tečnosti u podzemne vode.
KO PLAĆA AKO NEŠTO KRENE PO ZLU?
Ovo je pitanje koje bi trebalo postaviti prije, a ne nakon eventualnog otvaranja rudnika.
Koncesioni sistem predviđa garancije.
Komisija za koncesije Republike Srpske navodi da je koncesionar dužan nakon zaključenja ugovora dostaviti bankarske garancije čija vrsta, visina i rok zavise od ugovora, uključujući garancije za dobro izvršenje posla i održavanje.
Ali za javnost nije dovoljno znati samo da „postoji garancija“.
Treba znati:
Kolika je garancija?
Ko je izdaje?
Da li pokriva potencijalne troškove sanacije?
Koliki je procijenjeni trošak zatvaranja rudnika?
Ko snosi obaveze ako kompanija ode u stečaj?
I upravo tu bi trebalo insistirati na potpunoj transparentnosti prije bilo kakve eksploatacije.
REPUBLIKA SRPSKA DAJE RESURS – ALI ŠTA DOBIJA ZAUZVRAT?
Ovo je suština cijele priče.
Nije sporno da Republika Srpska treba privlačiti investicije.
Nije sporno ni da mineralne sirovine mogu predstavljati razvojnu šansu.
Ali prirodno bogatstvo nije isto što i obična parcela zemljišta.
Kada se jednom izvadi tona rude iz zemlje – ona se više ne može vratiti.
Zato se mora napraviti precizan obračun:
Kolika je vrijednost resursa?
Koliko ostaje Republici Srpskoj?
Koliko lokalnoj zajednici?
Koliko kompaniji?
Koliko radnih mjesta ostaje trajno?
Koliko će biti poreza i doprinosa?
Koliki su troškovi zaštite okoliša?
Ko plaća zatvaranje rudnika?
Ko plaća sanaciju?
I šta ostaje lokalnom stanovništvu kada ruda bude izvađena?
NAJVEĆA GREŠKA BILA BI RASPRAVLJATI SAMO O TOME „JESMO LI ZA ILI PROTIV RUDNIKA“
Rasprava ne bi smjela biti svedena na dvije krajnosti.
Niti je svako istraživanje automatski uništavanje prirode, niti je svaka strana investicija automatski razvoj.
Pravo pitanje je:
Pod kojim uslovima je Republika Srpska spremna da dozvoli eksploataciju sopstvenih prirodnih resursa?
Ako se pokaže da rudnik može biti ekonomski opravdan, onda javnost mora znati koliko će država i lokalna zajednica dobiti.
Ako se pokaže da je ekološki rizik neprihvatljiv, onda nikakva koncesiona naknada ne bi smjela biti izgovor da se takav projekat odobri.
A ako se projekat odobri, onda ugovor mora biti takav da eventualna sanacija ne padne na građane Republike Srpske.
LYKOS VEĆ IDE KORAK DALJE NA TERENU
Da je priča aktivna, a ne samo pitanje starih dozvola, pokazuje i najnoviji razvoj događaja.
Yugo Metals je 6. oktobra 2026. objavio da je njegova bosanskohercegovačka kompanija Lykos Balkan Metals zaključila ugovor o pristupu i zakupu zemljišta na području katastarske opštine Sočkovac u Republici Srpskoj.
Riječ je o tri privatne katastarske parcele ukupne površine oko 18.227 kvadratnih metara, na kojima su planirane lokacije za prvo bušačko istraživanje na projektu Petrovo.
Dakle, istraživanja nisu završena priča iz prethodnih godina.
Ona se nastavljaju.
ŠTA BI GRAĐANI TREBALO DA TRAŽE OD VLASTI?
Ako vlast Republike Srpske želi da uvjeri građane da su rudarski projekti u njihovom interesu, javnosti bi trebalo bez skrivanja dati:
1. Sve istražne dozvole i njihove karte.
2. Sve podatke o površini istražnih prostora.
3. Rezultate dosadašnjih istraživanja koji nisu poslovna tajna.
4. Podatke o količini i sastavu pronađenih mineralizacija.
5. Sve buduće studije uticaja na životnu sredinu.
6. Precizan model koncesione naknade.
7. Procjenu ukupnog prihoda koji bi ostajao Republici Srpskoj.
8. Iznos bankarske garancije za sanaciju.
9. Plan zatvaranja rudnika i rekultivacije.
10. Nezavisni monitoring voda, zemljišta i biodiverziteta.
I što je najvažnije – javnost mora znati ko je krajnji vlasnik kapitala koji dobija pravo da raspolaže prirodnim bogatstvom.
ZAKLJUČAK: NIJE PROBLEM U TOME ŠTO NEKO ISTRAŽUJE. PROBLEM BI BIO AKO GRAĐANI NE ZNAJU ŠTA SE DAJE I ŠTA DOBIJAJU.
Lykos Balkan Metals danas predstavlja dio međunarodne korporativne strukture povezane sa Australijom i Velikom Britanijom, dok se konkretna istraživanja obavljaju na teritoriji Republike Srpske.
Kompanija traži upravo ono što može imati ogromnu tržišnu vrijednost – bakar, zlato, srebro, olovo, cink i druge metale.
Trenutno je riječ o istraživanju, a ne o dokazanom otvorenom rudniku. Ali istraživanje je upravo faza u kojoj se utvrđuje postoji li ekonomski opravdano ležište za buduću eksploataciju.
Zato je sada pravi trenutak za pitanja.
Ne kada bude postavljen rudarski kompleks.
Ne kada budu napravljene deponije jalovine.
Ne kada počne prerada rude.
Ne kada prvi kamioni počnu odvoziti koncentrat.
Nego sada.
Jer kada se jednom donese odluka o eksploataciji, više nije dovoljno pitati šta se nalazi ispod zemlje.
Tada mora biti potpuno jasno i:
KO ĆE OD TOGA ZARADITI, KOLIKO ĆE DOBITI REPUBLIKA SRPSKA I ŠTA ĆE, NAKON ŠTO RUDA BUDE IZVAĐENA, OSTATI LJUDIMA KOJI TU ŽIVE?
Banjaluka24
Politika
Agonija RiTE Ugljevik u sjeni luksuza! MILIONSKI TENDERI, NOVE FOTELJE I UDOBNE LIMUZINE
Nove fotelje, udobne limuzine, skupocjeni lusteri, nastavak urušavanja elektroenergetskog sektora i milionski tenderi obilježili su prethodnu sedmicu. Dok se javni novac rasipa, građani se suočavaju sa sve većim troškovima života, a dogovora o povećanju najniže plate i dalje nema.
Početak sedmice bio je rezervisan za ministra zdravlja i socijalne zaštite RS Alena Šeranić koji je raspisao konkurs za direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju, a koji, prema svemu sudeći, baš odgovara aktuelnom v.d. direktoru Goranu Topiću.
Dok brojni povjerioci, među kojima vrlo često i država, ostaju bez miliona maraka u stečajnim postupcima, za neke su oni postali prilika da dođu do zarade i uticaja u preduzećima koja su već na koljenima.
Advokat iz Brčkog Saša Radovanović nastavio je da kupuje potraživanja povjerilca, a posljednje u nizu je potraživanje banjalučke „Toplane“ koje je kupio upola cijene i tako postao povjerilac u stečaju „Metala“. Istu praksu primijenio je i u stečajevima „Ekvatora“ i „Nove Ljubije“, gdje je postao jedan od ključnih povjerilaca. Radovanović je poznat po tome što ujedno zastupa firme povezane sa Gordanom Pavlovićem.
Kancelarija za razmatranje žalbi poništila je tender koji je Agencija za osiguranje RS već sprovela, ugovorila, realizovala i platila, i to tek nakon što je Sud BiH utvrdio da su uslovi nabavke bili diskriminatorni i nezakoniti. Tako je sistem javnih nabavki još jednom pokazao koliko zakašnjele odluke institucija mogu biti besmislene, jer je posao završen, a javni novac potrošen.
Ulaganja u IKT ponovo dominiraju
Objavili smo i da je Ministarstvo civilnih poslova BiH podijelilo 1,34 miliona KM za sport, a kriterijumi su očigledno bili široki, tako da je novca bilo za gotovo svaki sport, između ostalog, i za karling, golf, biatlon.
Vlada Republike Srpske vratila se provjerenom rješenju kada joj ponestane novca za sve planirane potrebe – novom zaduženju. Tako se ove sedmice zadužila emisijom trezorskih zapisa za 50,3 miliona KM, 20 miliona KM više od prvobitnog plana.
„Šume Srpske“ planiraju da za održavanje softvera, licenci i računarske mreže izdvoje čak 7,6 miliona KM za godinu dana. Nakon što su prošle godine isti posao platili 7,2 miliona KM, a prije četiri godine za informacioni sistem izdvojili 17 miliona, milioni za održavanje očigledno postaju redovna stavka u poslovanju ovog preduzeća.
Dok se Elektroprivreda RS tokom ove godine zadužila više od 100 miliona KM, za trogodišnju tehničku podršku IKT infrastrukture izdvojila je gotovo 702.000 KM firmi „Tehnotim“, u vlasništvu bivšeg direktora „Prointera“ Vladimira Perišića. Posebno je zanimljivo da je „Tehnotim“ bio jedini ponuđač i da je posao dobio za svega 24 feninga manje od procijenjene vrijednosti tendera.
Novi vozni park nabavlja Investiciono-razvojna banka RS. Kupovinom osam novih automobila vrijednih 456.300 KM, luksuz na četiri točka koštaće više od prošlogodišnje dobiti banke.
Kad se ima, onda se i ne štedi. Centralna banka BiH platiće gotovo 300.000 KM za jedan luster. Za taj novac moguće je kupiti stan u Sarajevu ili Banjaluci, a umjesto nekretnine Centralna banka dobija 130 kilograma težak luster sa 54 LED sijalice, kristalnim visilicama i motornom dizalicom.
Uhljebljenje
Vijeće naroda RS moglo bi postati političko utočište za nepodobne kadrove SNSD-a, jer se u njega sele Denis Šulić i Anja Ljubojević. Oni su nakon niza kontroverzi ostali bez ranijih funkcija. Umjesto političke odgovornosti, oboje bi mogli dobiti novu funkciju, što još jednom pokazuje kako SNSD kadrovi bez kazni dobijaju novo „uhljebljenje“.
Za razliku od njih fotelju je izgubio dugogodišnji v.d. direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić, a na njegovu poziciju dolazi Jelena Kuridža.
Sa čela komisije Regulatorne komisije za energetiku Srpske direktno u penziju odlazi Vladislav Vladičić, koji je na toj funkciji od 2015. godine.
Bivši direktor „Nove Borje“ Stojko Petković uspio je da na imovini preduzeća obezbijedi hipoteku od čak 4,4 miliona KM, a Okružni sud u Doboju odbio je pokušaj stečajnog upravnika da ospori taj upis. Iako je ukazano na mogući sukob interesa i zloupotrebu položaja, sud je poručio da se time ne može baviti u ovom postupku, već da je to posao nadležnih istražnih organa.
Najdepresivnije za kraj
Ni ove sedmice nas nisu mogle zaobići muke energetskog sektora Republike Srpske. Iako ERS kupuje Rufijev nekvalitetni ugalj za 200 miliona KM i planira 300 miliona KM za Kongresni centar u Trebinju, nema tri miliona KM za eksproprijaciju zemljišta na ležištu Ugljevik Istok 2 zbog čega ne može da počne prijeko potrebno kopanje uglja.
Ali naravno to nije sve. Da RiTE tone sve dublje pokazuje i to da je ovo preduzeće ostalo bez dva ključna izvršna direktora za proizvodnju uglja i električne energije, nakon što su četvorica članova uprave u kratkom roku podnijela ostavke. Možda to čak i nije veliki gubitak jer nismo svjedočili poslovnim poduhvatima RiTE ni dok su bili tu.
Računi za sve te promašaje, ipak, ne stižu onima koji su ih napravili. Na kraju ih plaćaju građani, koji uz sve veće troškove života još čekaju da se poslodavci i sindikati dogovore o povećanju najniže plate.
(Capital)
Politika
Paradoks u poslovanju „Pošta Srpske“ za devet mjeseci! PRIHODI RASTU, A DOBIT GOTOVO ISTOPLJENA ZBOG BRŽEG RASTA TROŠKOVA
„Pošte Srpske“ bilježe drastičan pad dobiti u prvih devet mjeseci ove godine, i to uprkos rastu prihoda u odnosu na isti period prošle godine. Troškovi poslovanja nastavili su da rastu još brže, pa je ovo javno preduzeće nakon devet mjeseci poslovalo sa gubitkom iz osnovne djelatnosti. Dobit je gotovo istopljena, a finansijski izvještaji otvaraju pitanje na šta se troši novac i kako je moguće da veći prihodi ne donose i bolje poslovne rezultate.
„Pošte Srpske“ su za prvih devet mjeseci ove godine ostvarile neto dobit od svega 86.008 maraka, što je čak 95 odsto manje u odnosu na isti period prošle godine, kada je dobit iznosila 1,71 milion maraka.
Zanimljivo je da ovakav pad nije posljedica manjka prihoda. Naprotiv, poslovni prihodi porasli su za gotovo sedam miliona maraka i dostigli 89,6 miliona. Međutim, rasli su i troškovi, i to još brže.
Prema finansijskom izvještaju objavljenom na Banjalučkoj berzi, poslovni rashodi iznosili su 89,83 miliona maraka, što znači da su premašili prihode za više od 230 hiljada maraka.
Ekonomista Zoran Pavlović smatra da odgovore na pitanja o ovakvim poslovnim rezultatima treba tražiti od uprave „Pošta Srpske“.
„To bi bilo prvo pitanje za bilo koga iz upravnog ili nadzornog odbora, da se vidi o čemu se radi. Pazite, detektovati problem je stvar za koju morate dovesti stručnjake, eksperte, ja insisitiram na tome, dakle ne može to obični knjigovođa da kaže. Vi možete da napravite analizu prostih elemenata, tipa broj zaposlenih, isplaćene plate i tako dalje“, kaže Pavlović.
Odgovore iz „Pošta Srpske“ smo pokušali da dobijemo, ali na naše upite iz ovog javnog preduzeća niko nije odgovorio.
Posebno je zanimljiv podatak da su troškovi zaposlenih ove godine porasli za čak 5,75 miliona maraka i dostigli više od 63 miliona maraka. Istovremeno, zvanični podaci pokazuju da je broj radnika povećan za svega 16, što otvara pitanje na šta je otišao toliki novac.
Pavlović ovakav rast troškova povezuje sa činjenicom da je u ovoj izbornoj godini veliki broj stranačkih aktivista i simpatizera dobio posao u javnim preduzećima.
„Javna preduzeća moraju biti profitabilne firme i moraju raditi sa maksimalnom efikasnošću. Kada govorimo o poštama, pošte su vitalni dio svake zemlje. Dakle, vi morate imati poštu u svakom mjestu i to jeste opterećenje u nekoj mjeri u smislu poslovnog prostora i zaposlenika u nekom malom mjestu koje ima svega možda hiljadu stanovnika, jer nema banke na primjer. Ne mogu da kažem da li je taj broj radnika veliki ili mali u odnosu na te troškove, ali ono što je sigurno jeste da se mora napraviti dublja analiza ovog problema i šta se mora uraditi da se situacija popravi“, poručuje Pavlović.
Prema njegovom mišljenju, jedan od razloga lošeg poslovanja „Pošta Srpske“ krije se i u činjenici da ovo javno preduzeće vode ljudi navikli na zastarjele modele poslovanja, koji ne odgovaraju savremenim tržišnim uslovima.
„Danas gotovo da niko ne šalje pisma, razglednice, ne kupuje poštanske markice. Modernizacija života je prisutna, a pošte rade na relativno standardan način, ne unose neke nove aktivnosti koje mogu donijeti dodatne prihode, a to je stvar menadžmenta“, istakao je Pavlović.
Sve se ovo dešava u godini u kojoj je za ovo javno preduzeće iz budžeta Republike Srpske planirano milion maraka subvencija.
Iako „Pošte Srpske“ i dalje posluju sa pozitivnim konačnim rezultatom, podaci pokazuju ozbiljno pogoršanje poslovanja. Uprkos rastu prihoda, dobit je za samo godinu dana gotovo u potpunosti nestala, dok su troškovi nastavili da rastu.
(BN) Foto: BN
Politika
Poruka iz Beograda za Dodika “STIŽE VAM POZIV OD TUŽILAŠTVA I POLICIJE, nadamo se prije Božića”
Direktor beogradskog Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi odgovorio je predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku na objavu u kojoj je nakon odluka Ustavnog suda BiH napisao da je “umrla BiH”, poručivši mu da stiže poziv od tužilaštva i policije.
Dodik je u petak, nakon odluka Ustavnog suda BiH, na društvenoj mreži X napisao: “Poslije duge i teške bolesti danas je umrla BiH. Na radost mnogih. Eutanaziju je sproveo Ustavni sud BiH. Današnjom odlukom tog krnjeg i nelegitimnog Ustavnog suda pređene su sve crvene linije”.
Beširi mu je na istoj mreži odgovorio danas ujutro.
“Izvinite što ne pratimo vaša baljezganja, bavimo se ispitivanjem višemilionskih nekretnina u Srbiji u vašem posjedu, kao i nelegalnim utjecajem na glasače i izborne procese koji ste imali u posljednjih deset godina. Stiže poziv od tužilaštva i policije, nadamo se prije Božića”, napisao je Beširi.
Beširi je izvršni direktor Instituta za evropske poslove, ali nije precizirao ko konkretno provjerava Dodikovu imovinu.
Ranije je radio u Helsinškom odboru za ljudska prava u Srbiji, Misiji OSCE-a u Srbiji i Agenciji za borbu protiv korupcije, a bio je i član tima Delegacije EU u Srbiji.
Na njegovu objavu je reagovala Gorica Dodik, kćerka Milorada Dodika, koja je iznijela tvrdnju da su priče o nezakonitoj imovini izmišljene.
-
Politika3 dana agoSTANIVUKOVIĆ DONIO ODLUKU! “Razgovaraćemo sa Minićem, ali NAŠI STAVOVI SU JASNI”
-
Politika2 dana agoStanivuković o odluci Ustavnog suda BiH “NEPRIHVATLJIVO I PONOVO OTVARA RANE”
-
Politika2 dana agoGUTANJE SOPSTVENIH RIJEČI! Dodik i Stevandić moljakaju Čupića nakon teških uvreda!
-
Politika3 dana agoDRINIĆ ODBACUJE GLASINE “PSS ostaje jedinstven, mi smo JEDINA PRAVA ALTERNATIVA”
-
Politika2 dana agoDODIK KRIJE IME MANDATARA, ALI SVE JE JASNO! Zoran Stevanović jedina karta za izlazak iz političke izolacije!
-
Politika2 dana agoS KOLJENA, NA KOLJENO! Unuk Milorada Dodika postao vlasnik preduzeća „Agroalkohol“
-
Politika3 dana agoBODIROGA: U SDS-u u toku veliko čišćenje, Stanišić najbliži Domu naroda
-
Politika1 dan agoVUKANOVIĆ OSTAO BEZ ODBORNIKA! Miloš Šašić od sada djeluje nezavisno
