Lider Venecuele Nikolas Maduro ponovo je optužio Sjedinjene Američke Države da stoje iza pojačanog pritiska na ovu južnoameričku zemlju, tvrdeći da je pravi cilj Vašingtona – preuzimanje najvećih svjetskih naftnih rezervi.

Ove sedmice američka vojska zaplijenila je tanker za koji tvrdi da je prevozio venecuelansku naftu u kršenju sankcija, uz najavu da bi slične akcije mogle uslijediti i protiv drugih brodova. To se dešava nakon serije vojnih udara na plovila koja SAD optužuje za krijumčarenje droge.

Američki predsjednik Donald Tramp otvoreno poziva Madura da napusti funkciju, tereteći ga da „šalje narkotike i ubice u SAD“. Ali suštinsko pitanje i dalje ostaje: da li je nafta Venecuele glavni motiv?

Koliko nafte posjeduje Venecuela?

Venecuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu – oko 303 milijarde barela.
Međutim, trenutna proizvodnja je daleko ispod potencijala.

U novembru zemlja je proizvodila oko 860.000 barela dnevno – tek trećinu količine iz perioda prije deset godina.

To čini manje od 1% svjetske potrošnje.

Razlozi za pad su višestruki: odlazak stručnog kadra, sankcije, izolacija od investicija i infrastruktura u raspadu.

Žele li SAD venecuelansku naftu?

Neki američki političari tvrde da je Venecuela „neotkriveni naftni raj“ za američke kompanije.

Republikanska kongresmenka Marija Elvira Salazar izjavila je da bi američke firme mogle „popraviti sve naftovode i platforme“ i vratiti industriju na noge.

Tramp je otvoren za ideju širenja naftne proizvodnje, a venecuelanska „teška sirova nafta“ posebno je zanimljiva američkim rafinerijama na obali Meksičkog zaliva.

Ipak, Bijela kuća zvanično tvrdi da je prioritet borba protiv narkotika, a ne preuzimanje nafte.

Koji su američki interesi u Venecueli?

Jedina velika američka kompanija koja još posluje u zemlji je Chevron, uz posebna izuzeća od sankcija. Trenutno učestvuje u oko 20% venecuelanske proizvodnje.

Za Chevron i druge zapadne kompanije, eventualno ukidanje sankcija otvorilo bi ogromne poslovne mogućnosti.

Glavni izazov: Obnoviti uništenu industriju

Kratkoročni potencijal postoji, ali dugoročni izazovi su ogromni:

Potrebne su desetine milijardi dolara investicija.

Obnova bi mogla trajati decenijama.

Venecuela je članica OPEC-a, što dodatno komplikuje model saradnje.

Globalna potražnja za naftom će prema procjenama početi opadati krajem 2030-ih.

Ekonomisti upozoravaju da bi ulazak u venecuelanski sektor mogao biti veliki rizik – profit je neizvjestan, a politička klima nestabilna.

Zaključak

Maduro tvrdi da SAD žele kontrolu nad venecuelanskom naftom, dok Vašington naglašava borbu protiv krijumčarenja i „nelegitimnu“ Madurovu vlast. Ipak, ekonomska računica je složenija: iako Venecuela posjeduje najveće rezerve, njihovo iskorištavanje zahtijeva ogromne investicije, političku stabilnost i potpuno restrukturiranje industrije.

Industrijski analitičari poručuju:
„Buši, bejbi, buši“ – da, ali samo ako se isplati.