Veliki svjetski mediji zatvorili su vrata Wayback Machine-u iz straha od vještačke inteligencije.

Stručnjaci upozoravaju da ovaj potez direktno briše dio digitalne istorije i smanjuje odgovornost medija.

Glavni razlog za ovakvu odluku leži u strahu od vještačke inteligencije. Izdavači veruju da se njihov arhivirani sadržaj koristi za treniranje AI modela bez dozvole i nadoknade. Zbog toga su počeli da postavljaju tehničke barijere koje sprečavaju Wayback Machine da čuva njihove stranice.

New York Times tvrdi da arhiviranje njihovog sadržaja krši autorska prava. Iako pravna situacija nije potpuno jasna, cilj je očigledan – potpuna kontrola nad svim objavljenim materijalom. To u praksi znači da će korisnici moći da vide samo ono što mediji odluče da ostave javno dostupnim.

Ironično, mnogi novinari upravo ovih redakcija godinama koriste Wayback Machine za istraživanja. Više od 100 poznatih novinara potpisalo je pismo podrške arhivi, upozoravajući na ozbiljne posljedice. Bez ovog alata postaje gotovo nemoguće dokazati da je neki tekst naknadno izmijenjen ili da su informacije uklonjene.

Ako se trend nastavi, veliki dio internet istorije mogao bi da nestane iza zatvorenih korporativnih sistema. Mark Grejem, direktor arhive, upozorava da zaključavanje interneta direktno utiče na razumijevanje svijeta oko nas. Trenutno ne postoji nijedna javna alternativa koja može da zamijeni ovaj izvor informacija.

U računaru četrnaestogodišnjeg učenika, koji je u srijedu počinio masakr u školi u turskom Kahramanmarašu, pronađeni su dokumenti koji ukazuju da je napad bio unaprijed planiran.

Isa Aras Mersinli (14), sin bivšeg policajca i učenik osmog razreda škole u kojoj je počinio zločin, nekoliko dana prije napada sačuvao je dokument koji nagovještava njegove namjere u „skorijoj budućnosti“.

Napad koji je šokirao javnost

Podsjetimo, dječak je 15. aprila došao u školu naoružan sa pet pištolja, registrovanih na njegovog oca, i sedam okvira municije, nakon čega je počeo da puca.

Prema navodima iz istrage, najprije je nasumično pucao u hodniku, a zatim je ušao u dvije učionice, gdje je nastavio napad. Zaustavljen je tek nakon što su ga savladali nastavnici, radnik kantine i jedan od roditelja.

U napadu je ubijeno deset osoba, među kojima devet učenika i jedna nastavnica, dok je više ljudi teško ranjeno.

Žrtve i posljedice tragedije

Među stradalima su učenici Furkan Bala, Bajram Nabi Šisik, Belinaj Bojraz, Zejnep Kilič, Suranur Sevgi Kazici, Kerem Erdem Gurgor, Adnan, Gokturk Ješil i Jusuf Tarik Gul, kao i nastavnica matematike Ajla Kara.

Jedna od povrijeđenih učenica preminula je kasnije u bolnici, čime je broj žrtava porastao na deset.

Jezivi tragovi i digitalni dokazi

Tokom istrage utvrđeno je da je napadač na WhatsAppu imao fotografiju koja aludira na Eliota Rodžera, počinioca ubistava u SAD 2014. godine.

Takođe, analizom njegovog računara pronađen je dokument koji jasno ukazuje na planiranje napada.

„Pregled digitalnih materijala otkrio je dokument koji ukazuje na planirani veliki napad u bliskoj budućnosti“, saopštilo je tužilaštvo.

Istraga i hapšenja

Na mjestu zločina zaplijenjeno je pet pištolja, a utvrđeno je da su bili registrovani na ime njegovog oca, bivšeg policijskog inspektora, koji je zajedno sa majkom priveden nakon tragedije.

Policija je zaplijenila i računar i mobilni telefon napadača, a istraga je u toku.

Prema dosadašnjim nalazima, nije utvrđena povezanost sa terorizmom, već se sumnja da je napad izvršen samostalno, prenosi Telegraf.

Princ Hari je u Melburnu iznenadio javnost iskrenim priznanjima o najtežim trenucima svog života, posebno o periodu nakon smrti njegove majke, Princeze Dajane.

Govoreći pred publikom, Hari je otkrio kako je kao d‌ječak teško prihvatio ulogu koja mu je bila namijenjena.

“Nakon što mi je mama umrla, neposredno prije mog 13. rođendana, pomislio sam: ‘Ne želim ovaj posao. Ne želim ovu ulogu, kamo god ona vodila, ne sviđa mi se’. To je ubilo moju majku i ja sam bio snažno protiv toga te sam godinama zabijao glavu u pijesak.” Na kraju sam shvatio – čekaj malo, da je netko drugi u ovoj poziciji, kako bi iskoristio ovu platformu i resurse koji dolaze s njom da napravi promjenu u svijetu? I što bi moja mama htjela da učinim? I to je stvarno promijenilo moju perspektivu “, ispričao je.

Godine borbe i unutrašnjeg pritiska

Hari je priznao da se godinama suočavao sa osjećajem izgubljenosti i velikim pritiskom, kako spoljašnjim tako i unutrašnjim. “Bilo je puno trenutaka kada sam se osjećao preplavljeno. Trenutaka kada sam se osjećao izgubljeno, izdano ili potpuno nemoćno. Trenutaka kada se pritisak, i vanjski i unutarnji, činio neprestanim. I trenutaka kada sam se, unatoč svemu, morao pojaviti pretvarajući se da je sve u redu, kako ne bih nikoga izneverio”, rekao je princ.

Njegova ispovijest dirnula je mnoge, jer rijetko govori ovako otvoreno o ličnim borbama.

Tragedija koja je obilježila život

Podsjetimo, Princeza Dajana izgubila je život krajem avgusta 1997. godine u saobraćajnoj nesreći u Parizu, kada je imala samo 36 godina.

Taj događaj zauvek je promijenio život njenog sina, koji danas, kako kaže, pokušava da svoju poziciju iskoristi za nešto dobro, upravo onako kako bi njegova majka željela, prenosi Ona.