Ekonomska kriza u Njemačkoj dostiže vrhunac u 2026. godini, a dramatičan pad broja zaposlenih izazvao je talas nostalgije i masovnog povratka radnika u matične zemlje. Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim kirijama i troškovima života, radnici sa Balkana sve češće biraju povratak kući.

– Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050 evra, vrtić 280 evra, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – stoji u pitanju postavljenom u grupi Život u Njemačkoj.

“Makar bio gladan..”
– Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina evra manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – napisao je u odgovoru Đulijano.
“Pod prisilom se sjedi po kafićima”
– Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – bio je šaljiv jedan od komentatora originalne objave.

– Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili – napisala je Mirjana.

– Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam firmu, trenutno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam kiriju, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Opšte uzevši, nisam pogriješio – napisao je svoje iskustvo Ivica. “Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli”
– Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za platu devet puta manju nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – stoji u jednom od komentara.

– Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Nemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom – piše Ivan, prenosi Telegraf.

– Nemoj da se vraćaš, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete da budete podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svako može da zaradi 1.000 evra ako želi da radi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara, nemam kredit. Zato mogu da odem u inostranstvo kad god poželim – savjetovao mu je Emin.
Srpskainfo

Među doktorima nauka u Republici Srpskoj sve je više žena, potvrđuju statistički podaci, a posljednjih godina je u sticanju najvišeg akademskog zvanja odnos među polovima gotovo izjadnačen. Kako je objavio Zavod za statistiku Republike Srpske, u prošloj godini je zvanje doktora nauka steklo 27 mladih naučnika i naučnica, a među njima je bilo 15 muškaraca i 12 žena.
Prevedeno u procente to je ohrabrujućih 44,4 % u odnosu na 55,6%.
A rezultat bi se, uskoro mogao još “popraviti” i približiti idealnoj ravnopravnosti, jer doktorske studije je akademske 2024/25 upisalo 47 odsto žena i 53 odsto muškaraca.

Zanimljivo je da je na osnovnim studijama već godinama broj upisanih djevojaka znatno veći od broja mladića, a žene su u prednosti i kada su u pitanju specijalističke i master studije.

Usporavaju tek na doktorskim studijama, vjerovatno zbog društvenih očekivanja u vezi sa brakom i rađanjem djece.

Sve su prilike da se žene u Srpskoj kasnije udaju i rađaju djecu zbog školovanja, ali ipak prosječna dob mladenke prilikom stupanja u brak je oko 28 godina, a toliko godina, u prosjeku ima i majka koja rađa prvo dijete.

Ovi podaci iz publikacije “Žene i muškarci u Republici Srpskoj“, koju je Republički zavod za statistiku objavio u decembru 2025. godine objašnjava mnogo toga, pogotovo kada se ukrsti sa podatkom da većina doktoranata najviše akademsko zvanje stiče u tridesetim i početkom četrdesetih godina života.

Najviše doktorskih disertacija tokom prošle godine je odbranjeno u oblasti zdravstva i socijalne zaštite, a ovo je oblast kojom odavno dominiraju žene.
Ali, i kada su u pitanju prirodne nauke i matematika, te inženjerski fakulteti, kao i poljoprivreda i šumarstvo, žene su u ofanzivi, o čemu svjedoče podaci o broju studenata i studentkionja na osnovnim studijama.

Tako u oblasti prirodnih nauka i matematike u Srpskoj studira 67 odsto djevojaka i 33 odsto mladića. U inženjerstvu je rezultat takoreći pola – pola: sa 49 odsto studentkinja i 51 odsto studenata, a u oblasti poljoprivrede i šumarstva 2024/25 je upisano 45 odsto djevojaka i 55 odsto mladića.

(Srpskainfo)

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Dan svetih apostola Petra i Pavla, praznik u narodu poznat pod imenom Petrovdan. Za ovaj veliki dan vezuje se ogroman broj običaja i vjerovanja koja potiču još iz prethrišćanskog vremena, a jedno od njih odnosi se na voće koje svi imamo u kući.

Petrovdan je crkveni i narodni praznik posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu, koji se slavi 29. juna po julijanskom, odnosno 12. jula po gregorijanskom kalendaru.

Vjeruje se da je današnji dan jedan od ključnih datuma ljetnog ciklusa praznika. Ima mnogo zajedničkog sa Ivanjdanom, glavnim ljetnim praznikom koji je proslavljen samo nekoliko dana ranije. Djevojke, ako ste 7. jula posadile žito, danas obavezno treba da pogledate da li je i kako niklo. Ako su klice kao prstenovi, ove jeseni ćete se sigurno udati!

Nikako ne sijecite nožem!
Ipak, Petrovdan ima mnogo svojih specifičnih običaja. Ovaj praznik se smatra kalendarskom granicom u godini – poslije njega u prirodi nastupaju promjene koje ukazuju na približavanje jeseni. Narod je vjerovao da poslije Petrovdana vrijeme biva hladnije, da se sunce okreće zimi, da ptice prestaju da pjevaju, a trava da raste. Na ovaj praznik se tradicionalno ne ide u polje i ne počinju se nikakvi teški fizički poslovi.

Ako ste ljubitelj jabuka, danas treba da ih jedete, ali nikako ne smijete da ih siječete nožem, već isključivo da ih grizete! Postoji vjerovanje da na ovaj dan Sveti Petar dijeli jabuke djeci na onom svijetu, pa ovo voće danas simbolizuje slast i mir među ljudima.

Možda baš zbog toga stara, autohtona sorta ranih jabuka – “petrovača”, dozrijeva upravo oko ovog hrišćanskog praznika. Žene na ovaj dan mijese tradicionalni kolač od jabuka, a u pripremi učestvuju i djeca, pa majke ovaj običaj smatraju jednim od najljepših.

UPOZORENJE ZA JABUKE: Naročito u Vojvodini je rasprostranjeno vjerovanje da onaj ko se na Petrovdan gađa jabukama, ili ih udara jednu o drugu, direktno priziva grad i teške vremenske nepogode!

Običaj paljenja petrovdanskih lila
U mnogim krajevima se i do današnjih dana održao živopisan običaj paljenja petrovdanskih lila – grana na čijim su vrhovima uvijene mlade kore divlje trešnje ili breze. Ovo je običaj kojem se najviše raduju djeca, jer upravo njima treba dati zapaljene buktinje da ih nose. Narod vjeruje da će lile donijeti dobro zdravlje i blagostanje u domaćinstvu.

Petrovdanske vatre se obično pale na trgovima, ispred crkvi i na drugim mjestima gdje se narod okuplja. Paljenje vatre i lila je zapravo sjećanje na vremena kada su stari rimski carevi progonili i mučili hrišćane, vezujući ih za drvene stubove, natapajući ih smolom i paleći ih. Njihova tijela su tada gorjela kao buktinje… baš kao što danas gore petrovdanske lile.

Ko su bili Petar i Pavle?
Sveti Petar, prvi biskup Rima, bio je apostol i učenik Hristov, za koga se vjeruje da mu je Hrist lično dao ključeve nebeskog carstva. Hrišćansko učenje govori da je car Neron naredio da se Petar razapne na krstu. Smatrajući se nedostojnim da bude raspet kao njegov učitelj, Petar je tražio da ga razapnu sa glavom nadolje.

Svetog apostola Pavla takođe je ubio car Neron, ali s obzirom na to da je bio rimski državljanin, nisu ga razapeli već su mu odrubili glavu istog dana kada je ubijen i Petar.

U narodu se i danas čvrsto vjeruje da Sveti Petar čuva stub na kome stoje Zemlja, nebeska slama (Mliječni put) i nebeski krst (sazviježđe Labuda).