Umjetnost je pokretač svega lijepog, a sve lijepo pokreće umjetnost. To je jedan začarani krug u koji kada uđete, teško izlazite van. Naša sagovornica, Mirjana Amidžić, je još kao djevojčica zavoljela umjetnost i do danas od te ljubavi nije odustala. Nailazila je na nerazumijevanje, usmjeravanje u drugom smjeru, brojne obaveze, ali plamičak ljubavi prema bojama, oblicima, likovnoj umjetnosti je uvijek tinjao i čekao trenutak da se razbukti. Kroz vlastitu kreativnost, pronalazila je smisao i radost u svijetu boja i oblika, gradeći svoj unutrašnji svijet koji je prenosila na platno s ljubavlju i strašću.

 

 

Kako ste počeli bavljenje umjetnošću?

 

Započela sam kao dijete sa jednostavnim ornmentima na listovima računske sveske jer mi je mreža kvadratića bila zgodna za postizanje simetrije , u igru crtica postepeno sam uključivala boje, zakrivljene linije, osjenčena polja, složeniju simetriju i sl. Ti crteži su postajali sve ljepši, kreativniji i kompleksniji. Nazivala sam ih ornamentima, mora da mi se ta riječ  kao dijetetu  dopala , nisam ni znala šta zapravo znači.

 

Krenulo je potpuno intuitivno i razvijalo se usput po nekoj svojoj unitrašnjoj logici. Život je činio da ih u nekim periodima zanemarim, a kad bi im se ponovo vratila uočavala sam napredak , ponekad možda  samo meni vidljiv.

 

Moji radovi liče na mandale i zaista imaju te elemente, ali mislim i da izlaze iz njihovih okvira. To kažem kao neko ko nije stručan u toj oblasti , jer je moje obrazovanje i struka vezana za ekonomiju tačnije za računosvodstvo i reviziju. Mislim da posjedujem dar, e sad da li to neko smatra umjetnošću ili ne, meni je manje bitno. Važno mi je da crtam te da radovi ’dopru’ do srca onih kojih ih gledaju.U tome je poanta.

 

 

Možete li nam reći nešto više o svom putu od poslovne ekonomistice do umjetnice.

 

Kažu za ekonomiju, još više za računovodsto, da je suhoparno , nekreativno i sl. Naravno, može biti takvo ali u svaki posao se može unijeti kreativnost. I svijet brojeva je čudesan na svoj način, i tu ima reda i uvezanosti i ljep je osjećaj kad kao u završnom računu sve posložite i date sažet,  a opet informacijama vrlo bogat prikaz cijele poslovne godine.

 

“Nikada nisam smatrala da se slikanje i posao koji radim razlikuju. Naprotiv, uvijek sam vjerovala da se na neki način nadopunjuju. Međutim, sada kada sam se potpuno posvetila crtanju, shvaćam da je ono moja strast, iskonsko zadovoljstvo, i moja duša konačno dolazi do izražaja.”

 

Vaši radovi su često opisani kao „nestvarna“ umjetnost . Kako biste opisli svoj umjetnički stil i kako se osjećate dok stvarate djela?

 

Oni su apstrakcija, plod moje imaginacije, i opet naglašavam njihovu intuitivnost koja je meni dragocjena. Ponekad dok gledam radove stvarno nemam osjećaj da sam ih ja radila , pitam se otkud su došli, znam da ih vidim iza zatvorenih očiju ali i tu, jesu li moji ili mi samo dolaze kao dar.

 

 

Koja je vaša omiljena tehnika ili materijal za rad? Zašto?

 

Neko vrijeme sam radila tušem i drvenim bojama. Mislila sam da preciznost ne mogu ni postići nekom drugom tehnikom, ali tragala sam za novim načinima, tako sam pokušala sa akrilnim bojama na platnu i to mi je sad skoro isključiva tehnika. Trebalo je vremena da postignem preciznost , simetriju i sl. i čini se da sam solidno uspjela . Voljela bih se iskušati  i u drugim tehnikama, ali o tom potom.

 

 

Kako dolazite do novih ideja ? Postoji li određeni proces ili ritam rada koji slijedite?

 

Već sam spomenula da u trenucima opuštenosti i mira iz zatvorenih očiju vidim prelijepe ’ornamente’ daleko bogatije od onih koje mogu naslikati bojama na platnu. Oni  imaju dimenziju  više , božanske boje, zapravo je to obojena svjetlost i ljepota koja nije ’sa ovoga svijeta’. Moj rad je pokušaj da nešto od tog prenesem na platno

 

 

Kako se nosite s kreativnim blokadama ili izazovima tokom stvaranja umjetničkih dijela?

 

Često samo stavim rad pred sebe , dok ga gledam , ideja kako dalje, šta promijeniti i sl . se pojavi nakon nekog vremena. Svaki kreativni poduhvat je poput ’porođaja’, ima svoju trnovitu stanu, koja se brzo zaboravi kad se djelo završi.

 

Vaša umjetnost je primjećena kao nešto što bi kompanije željeti kupiti.

 

Sve što je lijepo oplemeni prostor, a smatram da je bitna karakteristika mojih slika ljepota, sklad i harmonija i  to je ono što se prvo uočava.Ljudi od prastarih vremena imaju potrebu da obogate svoj prostor, životni, radni i svaki drugi sa umjetninama, sa cvijećem, svim što je ugodno oku i duši.

 

Uopšte prepoznavanje ljepote ma koliko to bilo kratkotrajno, kako kaže Ekatr Tol, može da ukaže na ljepotu koja je osnovni dio ljudskog unutrašnjeg bića , istinske ljudske prirode. On navodi kako u širem značenju pojma prosvjetljenja, cvijet možemo posmatrati kao prosvjetljenje biljaka, dragi kamen kao prosvjetljenje teških metala i sl. Cvijet , dragi kamen ,kristali  jesu sinonimi za ljepotu, za eteričnost, za manifestaciju božanskog.  Ljepota nas povezuje sa nečim višim od nas, a što je na divan način i dio nas.

 

Kako biste opisali ulogu umjetnosti u vašem životu i kako se on može spojiti sa vašom pozadinom u ekonomiji?

 

Moje slikanje je jedna od stvari koja moj život čine vrijednim življenja. Potreba za kreativnim izrazom nam je urođena i ispoljava se na razne načine. Divno je kad toj potrebi damo prostora i živimo svoju strast. Voljela bih da sam se ranije mogla posvetiti crtanju i slikanju u mjeri u kojoj to činim sad, ali sve se dešava u svoje vrijeme i jasno mi je da je tako moralo biti .

 

 Bavljenje strukom je imalo svoje zašto. Neke stvari u životu služe samo da bi bolje osvjetlile neke druge , teško je to znati, a pogotovo verbalizovati pa i kad naslućujemo istinu.

 

 

Imate li neke buduće projekte ili izložbe na kojima trenutno radite  ili o kojima biste željeli podijeliti sa javnošću?

 

Samo slikam i prepuštam da se stvari poslože onako kako treba. Da li će biti izložbi, ne znam , voljela bih da bude, al ne opterećujem se očekivanjima. Ići ću u tom pravcu pa kud me put odvede.

 

Do sada moji radovi su u elektronskoj verziji bili izloženi u muzeju u Grčkoj -Virtual Internacional Fine Art Fair  2022.,   u muzeju Casa del arte Palma Mallorca, u aprilu 2023. ,  u Švajcarskoj u Thomson gallery Zug,  u maju 2023., te u Finity Gallery u Berlinu u junu 2023.

 

Dobila sam i priznanje za umjetnički doprinos na Lukesmburg Art Prize 2021.  kao i treću nagradu na Internat Art Contest  London  u septembru 2023.  Jedan rad bio je izložen i na Menhettanu, u New York-u u okviru  9th International New York Conference u oktobru 2023.godine.

 

Koji je vaš savjet za mlade umjetnike koji možda razmišljaju o tome  kako integrirati svoju strast prema umjetnosti u svoj profesionalni život?

 

Savjet je da nikada ne odustaju od svoje strasti ,svaki dar nam je dat (da to nismo nečim posebno zaslužili) a za uzvrat treba da mu posvetimo svoju pažnju i vrijeme i damo svijetu ono što je kroz nas,kroz naš dar, tražilo  da bude ostvareno.

 

 Nekad se čini nemogućim u uslovima naše turbulentne stvarnosti, ali uvijek možemo krenuti malim koracima, bez velikih očekivanja, a sve čemu posvećujemo vrijeme i pažnju jača i vodi ka tome da živimo smislen život posvećen onom sto volimo i što nas ispunjava.

 

Kako mislite da vaša umjetnost može doprinijeti estetici i atmosferi poslovnih prostora.

 

Mislim da može doprinijeti, kako estetici i atmosferi poslovnih prostora tako i svih drugih prostora . Umjetnost to uvijek čini.  Moji radovi imaju po riječima onih koji su ih vidjeli ’naročito uživo’ ljepotu koja nadahnjuje i ulijeva mir, sve je povezano u skladnu harmoničnu cijelinu , svaki detalj je nezamjenljivi dio cjeline kao i mi sami na širem planu. Zbog puno detalje rad se može duže vremena gledati dok se pojedini detalji i dijelovi izdvaljaju i ističu, a zatim na red dolaze neki drugi koji daju novu, drugačiju dimenziju

 

Na kojim stranicama ljudi koji žele kupiti vaše slike ih mogu naći.

 

 Slike su postavljene na stranici Ornamiart na Facebook i na Instagram na stranici @ornamiart.  Neke su izložene i na prodajnoj platformi Tricera. 

 

Ono što je posebnost mojih  slika ,vjerovatno i drugih, ali za svoje znam sigurno, da su puno ljepše  ’uživo’. Mogućnosti ljudskog oka su daleko veće od objektiva kamere ili fotoaparata. Jedna moja prijateljica je bila baš iznenađena kad je vidjela moje radove na Facebook-u pa me pitala , jel ti to ne znaš uslikati , il ti ne valja fotoaparat , šta je u pitanju , ali tamo nisu ni upola lijepi kao uživo. Nažalost tako je , zato galerije i izložbe  jesu pravo mjesto za izlaganje.

 

Pisala: mr. sci Vildana Hantalašević