”Naš sin se nije ubio! Ubijen je i sve je namješteno i inscenirano da izgleda kao samoubistvo… Policiji i tužilaštvu smo saopštili zašto u to sumnjamo, ali tri godine ništa nije urađeno da se otkrije istina…”

To za ATV tvrde Katarina Stjepanović i Marinko Krakić, roditelji Josipa Krakića (24) iz Vojnića kod Karlovca koji je 12. februara 2023. godine pronađen mrtav u šumi u Mišinom Hanu kod Banjaluke. U kritično vrijeme Josip je došao u iznenadnu posjetu baki i djedu. Sutradan je rekao da ide u šetnju i više se nije vratio.

Pištolj kraj lijeve ruke, ulazna rana na desnoj strani
Porodici je to bio signal da se iz Hrvatske uputi u PS Potkozarje i prijavi nestanak. Policija je s mještanima krenula u potragu i oko 15.30 časova jedan od komšija je u šumi zvanoj ”Sreden”, u zaseoku Valentići, pronašao Josipovo tijelo.

Ležao je na leđima, s prostrelnom ranom na glavi. Pored tijela je zatečen pištolj ”bereta”, kalibra 6,35 mm. Iako je Josip bio dešnjak, pištolj je zatečen pored lijeve ruke, dok su prskotine krvi ukazivale da je pucano s desne strane. Na spoljašnjosti obje šake uočene su sitne povrede i ogrebotine. Osim krvi i pištolja, drugih tragova nije bilo. Pomoću metal detektora policija je, tokom uviđaja, u lišću otkrila jednu čauru, iako je jedan od mještana u izjavi tvrdio da je tokom dana čuo dva hica – tuplji i oštriji…

Tijelo na leđima, nagnječenja na plućima

Nakon uviđaja naložena je obdukcija koja je urađena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. Specijalista sudske medicine dr Željko Karan uvtrdio je da je smrt nasilna i da je nastupila usljed razorenja vitalno važnih moždanih centara prostrelnim projektilom ispaljenim iz ručnog vatrenog oružja. Ulazna rana je konstatovana u predjelu desne slijepoočnice, a izlazna u lijevom potiljačnom dijelu. U zaključku obdukcije se navodi: ”S maksimalnom stepenom sigurnosti, smrt je samoubilačkog porijekla”.

Obducent je konstatovao i krvni podliv desnog kapka, sitne oguljotine po čelu, nosu i licu, kao i da je tkivo pluća obostrano nagnječeno i krvlju podliveno. Te povrede nisu dovedene u vezu sa uzrokom smrti, niti je objašnjeno kako su nastale. Budući da je tijelo zatečeno na leđima porodica smatra da nagnječenja pluća, uz druge nelogičnosti i saznanja do kojih su došli, ukazuju da se ne radi o samoubistvu.

Predmet ”otvoren”, tužilaštvo bez odgovora

Porodica je zbog svega angažovala advokata Stevana Umljenovića iz Banjaluke koji je u njihovo ime Okružnom javnom tužilaštvu u Banjaluci 24. aprila 2025. godine podnio Zahtjev za dopunu obdukcije. Međutim, do danas nisu dobili nikakav odgovor. ”Mnogo je nelogičnosti zbog kojih postoji razuman stepen sumnje da smrt nije samoubilačkog porijekla i da se radi o ubistvu koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo. Prošle su gotovo tri godine, a još nije donesena naredba o sprovođenju ili nesprovođenju istrage. Predmet je u tužilaštvu ”otvoren”, ali se nikakve istražne radnje ne sprovode”, istakao je Umljenović, navodeći da zbog cijelog slučaja naredne sedmice ima sastanak s generalnim konzulom Hrvatske u Banjaluci.

Josipov otac Marinko Krakić uvjeren je da je njegov sin prvo napadnut, a potom ubijen i da je sve inscenirano da izgleda kao samoubistvo.

”Vjerovatno su na mjestu ubistva bile najmanje dvije osobe i prilikom borbe jedan od njih je kleknuo Josipu na prsa, što objašnjava nagnječenja pluća. I ogrebotine na rukama ukazuju da je bilo borbe”, kaže Krakić.

Čega se Josip uplašio i zašto je tražio prevoz?

Da su te sumnje utemeljene navodi da je jedan komšija nedaleko od mjesta tragedije vidio nepoznatog muškarca kako telefonira pored puta, prije nego što je tijelo nađeno. Tvrdi da je isti čovjek i sutradan viđen u blizini bakine kuće.

Pojašnjava da je Josip, po dolasku u Mišin Han, bio u lokalnom kafiću, ali da ga je po izlasku nešto uplašilo.

”Konobarica mi je ispričala da se ponašao normalno, uobičajeno, čak je i druge častio. Ništa sumnjivo nije primjetila. Međutim, po izlasku iz kafića otišao je u obližnju prodavnicu i doslovno molio vlasnika da ga odveze do bake i djeda. Uvijek je išao pješke i to nije ličilo na njega. Vjerujem da je po izlasku vidio nekoga, koga se uplašio, pa je želio da pobjegne”, priča Marinko, dodajući da je vlasnik trgovine njegovog sina odvezao na pola puta do bakine kuće.

Čudno oproštajno pismo

Josipova majka Kristina Stjepanović priča da njen sin nije imao razloga da digne ruku na sebe.

”Bio je jedan od najuspješniji studenata Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Svi su o njemu imali lijepo mišljenje. Ni sa kim nije bio u sukobu, niti smo u njegovom ponašanju mogli primjetiti da ga nešto muči i da je imao bilo kakav razlog da digne ruku na sebe”, rekla je Stjepanović.

Ona kaže da je nakon Josipovog nestanka, u sobi u kojoj je noćio kod bake, pronađeno zgužvano oproštajno pismo, čudnog sadržaja, zbog kojeg porodica smatra da je napisano pod prisilom.