Predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Donaldu Trampu na samitu na Aljasci pridružiće se američki ministar odbrane Pit Hegset, predsjednikov glavni vojni savjetnik general Den Kejn i komandant NATO i američkih snaga u Evropi, general Aleksus Grinkevič.

Kako je za ABC News izjavio visoki vojni zvaničnik NATO, Grinkevič i Kejn, koji predsjedava Združenim generalštabom biti prisutni na samitu na Aljasci kako bi Trampu pružili vojnu podršku u trenutku kada američki lider “nastoji da ovaj rat privede mirnom kraju”.

General Grinkevič ima ključnu ulogu u koordinaciji novog paketa vojne pomoći Ukrajini, čija ukupna vrijednost trenutno iznosi 1,5 milijardi dolara, prenosi Tanjug.

Prema planu koji je Tramp odobrio, pet evropskih saveznika-Nizozemska, Norveška, Danska, Švedska i Njemačka složilo se da kupe sisteme protivvazdušne odbrane, rakete, artiljeriju i municiju od američkih kompanija, kako bi ih potom isporučili Ukrajini.

Zbog istorijske posjete Vladimira Putina, Aljaska se pretvara u najzaštićeniju tačku na planeti – neprobojnu tvrđavu pod punom kontrolom ruskih i američkih službi.

Ruski predsjednik postaje najčuvaniji čovjek na svijetu, okružen nevidljivim štitom od stotina sistema odbrane, tajnih agenata, satelita i vojski na kopnu, u vazduhu, moru i pod vodom.

On će biti zaštićeniji i od Trampa, jer će ga zajedno sa ruskim bezbjednjacima čuvati i američka tajna služba i specijalci.

Za bezbjednost ruskog lidera odgovorna je Federalna služba obezbjeđenja (FSO). Njeni pripadnici čuvaju predsjednika u zemlji, prate ga na svim putovanjima, uključujući i ona u inostranstvu.

Armija tjelohranitelja prati svaki korak predsjednika i spremna je da u svakom trenutku reaguje kako bi zaštitila njegov život. Svako kretanje je unapred isplanirano, svaka ruta obezbjeđena, svaka prostorija kontrolisana, a svaki potencijalni rizik eliminisan.

Bezbjednost je organizovana u više prstenova zaštite — od ličnog obezbjeđenja, preko specijalizovanih jedinica koje kontrolišu okolinu i okruženje, do tehnoloških sistema koji nadgledaju vazdušni prostor, komunikacije i moguće prijetnje. Ovaj kompleksni sistem obezbjeđenja osigurava da ruski predsjednik bude zaštićen od svih potencijalnih opasnosti, bez obzira na mjesto gdje se nalazi.

“Krenimo od toga da je Vladimir Putin predsjednik Ruske Federacije i prema međunarodnim zakonima on je nedodirljiva ličnost u bilo kakvim okolnostima i situacijama. Smatram da su mu Sjedinjene Države garantovale apsolutnu bezbjednost tokom boravka na njihovoj teritoriji. S vojne tačke gledišta — vjerujem da je danas ruska Ratna mornarica, koja se nalazi u Beringovom moru, u punoj borbenoj gotovosti za izvršavanje borbenih zadataka u cilju sprečavanja nasilnih scenarija. To je povezano sa prijetnjom nuklearnog udara po teritoriji na kojoj se nalazi naš predsjednik”, kaže za “Sputnjik” ruski vojni ekspert, pukovnik u penziji Anatolij Matvijučuk.

Ruski eksperti su sigurni da će iznad mjesta sastanka Putina i Trampa biti raspoređena najgušća protivvazduhoplovna odbrana u istoriji diplomatskih susreta, a ocjene su i da će borbena gotovost ruske nuklearne trijade dostići razmjere kakve nisu viđene od Kubanske raketne krize.

Pored toga, dodaje Matvijčuk, Rusija je na Dalekom istoku angažovala strateške bombardere i izviđačke avione koji aktivno prate situaciju u regionu Aljaske.

“I naravno, naša kosmička grupacija je u potpunosti spremna da spreči obavještajne aktivnosti Sjedinjenih Američkih Država i da naruši sistem internet komunikacija nad tim regionom. U suštini, političko-administrativni, diplomatski napori i napori vojne moći Rusije predstavljaju garanciju bezbjednosti našeg predsjednika”, podvukao je pukovnik.

Zašto je Aljaska izabrana za mjesto susreta

Izbor Aljaske za istorijski susret lidera dvije supersile, Putina i Trampa, između ostalog, zasnovan je na izuzetnim bezbjednosnim i logističkim prednostima.

Američka baza Elmendorf-Ričardson izabrana je za mjesto sastanka dva lidera, jer pruža najviši nivo kontrole i zaštite. Riječ je o visoko utvrđenom vojnom objektu sa najsavremenijom infrastrukturom, gdje su prisutne elitne jedinice američke vojske, obavještajne službe i logistički timovi, spremni da reaguju na svaku prijetnju – bilo na diverziju, špijunažu ili bilo kakav napad.

To je najveća vojna baza na Aljasci, čija je misija da štiti interese Amerike u Azijsko-pacifičkom regionu. Tokom Hladnog rata imala je poseban strateški značaj jer je predstavljala najbližu tačku između Aljaske i Rusije.

Aljasku i Rusiju deli tek 88 kilometara Beringovog prolaza, ali let iz Moskve do Ankoridža, najvećeg grada Aljaske, traje oko devet sati. To znači da će avion ruskog predsjednika iz ruskog vazdušnog prostora direktno preći u američki, zaobilazeći treće, neprijateljske zemlje, pa se ta ruta smatra najbezbjednijom.

“Smatram da je to veoma mudar potez predsjednika Trampa, koji je ustupio zajedničku kopnenu i avijacionu bazu za boravak našeg predsjednika, jer nijedna razumna zemlja, nijedan zdravomisleći lider neće dozvoliti teroristički akt na američkoj vojnoj bazi. Takav čin ne bi bio samo stvorio prijetnju od ruskog kontraudara, već bi to bila i direktna prijetnja po bezbjednost same Amerike ako, recimo, Služba bezbjednosti Ukrajine pokuša da izvede neke radnje na teritoriji baze. Baza je čuvana, baza je apsolutno neprobojna. To znači da će naš predsjednik biti tamo kao u svemirskom brodu i neće biti izložen prijetnjama”, ocjenjuje ruski pukovnik.

Fizička zaštita ruskog predsjednika pokrivaće radijus od najmanje 15 kilometara. U tom prostoru biće potpuna kontrola – neće moći čak ni muva da proleti, ističe Matvijčuk.

“A radijusi vojne zaštite imaju svoje nivoe — i po visini, i po daljini. Mislim da će u radijusu od 250 kilometara postojati čvrsta zona protivraketne i protivvazdušne odbrane”, navodi Matvijčuk.

Zajedno sa predsjednikom Putinom na Aljasku je otputovao čitav tim stručnjaka i službi neophodnih za njegovo funkcionisanje – specijalci, stručnjaci za fizičku zaštitu, profesionalni vozači, stručnjaci za hemijsko i elektronsko oružje, ljekari, kuvari, šifranti, protokolarna služba i obezbjeđenje. Sve službe predviđene državnim protokolom nalaze se uz njega, podvlači pukovnik.

Oni provjeravaju i eliminišu opasnosti od trovanja hranom, pićem, aparatima za klimu, dodirom s predmetima.

Bunker na točkovima, nuklearni kofer i armija tjelohranitelja

Kremlj shvata bezbjednost Vladimira Putina izuzetno ozbiljno. Osim što je zaštićen vojskom vidljivih i nevidljivih tjelohranitelja, bezbjednost ishrane predsjednika je dio vojne logistike – bez prostora za greške.

Svi Putinovi kuvari su pripadnici Federalne službe obezbeđenja. Hrana koja treba da se nađe na stolu ruskog predshednika prolazi kroz postupak stroge kontrole u specijalizovanim laboratorijama. Priprema se pod nadzorom bezbhednosnog tima, bilo da je spremaju Putinovi kuvari ili kuvari zemlje domaćina. Svaki sastojak i svako jelo detaljno se testiraju prije nego što se posluže. Čak se i posuđe, escajg i čaše koje predsjednik koristi provjeravaju prije upotrebe, kako bi se eliminisala i najmanja mogućnost ugrožavanja njegove bezbjednosti.

Bezbjednjaci obavezno analiziraju i sve rute Putinovog kretanja, a tokom posjete Aljasci, ruski predsjednik će najvjerovatnije koristiti svoj službeni aurus, možda najmoćniji i najbezbjedniji automobil na svuhetu, koga su neki nazvali “bunker na točkovima”. Vozilo je, prema navodima pojedinih ruskih medija, na Aljasku već dopremljeno specijalnim transportnim avionom Il-76.

Putin, kao predshednik i vrhovni komandant Oružanih snaga, na Aljasku na samit sa Donaldom Trampom stiže i sa čuvenim nuklearnim koferom, poznatim pod nazivom “čeget”.

“Nuklearni ‘koferčić’ je uvijek s njim. Postoji specijalni oficir koji taj kofer drži kod sebe. On se od njega ne razdvaja ni na minut. Treba da znamo da je ‘nuklearni kofer’ samo jedan ustaljen izraz, koji se ukorijenio zbog oblika tog uređaja, ali to nije ništa drugo nego element šifrovane komunikacije sa izvršnim strukturama nuklearnih snaga države”, objašnjava Matvijčuk.

Vladimir Putin će postati prvi ruski predsjednik koji će posjetiti Aljasku, teritoriju koja je danas najveća američka država, a koja je nekada bila u vlasništvu Rusije.

“Znate, time što je otputovao tamo, na Aljasku, on je cijelom svetu pokazao da je predsjednik najmoćnije, najveće države na svijetu. Ne plaši se nikakvih prijetnji. A time što je ukazao povjerenje Trampovim riječima, jasno je naglasio spremnost za bilateralne dogovore, primirje i mogućnost uspostavljanja globalnog mira”, zaključio je pukovnik.

Američki predsjednik Donald Tramp izjavio je da će i Kijev i Moskva morati da pristanu na teritorijalne ustupke kako bi se okončao rat u Ukrajini.

Tramp će se sutra sastati sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom na Aljasci u američkoj vazduhoplovoj bazi Elmendorf-Ričardson u gradu Enkoridžu.

Na ovom američko-ruskom samitu Tramp i Putin treba da raspravljaju o mogućnostima okončanja rata u Ukrajini.

Prema aktuelnim mapama bojišta, Rusija drži oko 114.500 kvadratnih kilometara, odnosno oko 19 odsto ukrajinske teritorije, uključujući Krim i veći dio istoka i jugoistoka zemlje. Ukrajina ne kontroliše nijedan međunarodno priznati dio teritorije Rusije.

Moskva tvrdi da su Krim, Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Herson, oblasti koje je poslije raspada SSSR-a priznavala kao dio Ukrajine, sada sastavni dio Ruske Federacije.

Kijev poručuje da nikada to neće priznati, a većina zemalja i dalje priznaje ukrajinske granice iz 1991. godine.

Ruske snage zauzele su Krim 2014. godine, a nakon spornog referenduma Moskva ga je anektirala. Površina poluostrva iznosi oko 27.000 kvadratnih kilometara.

Rusija tvrdi da je Krim njen zakoniti dio, dok Ukrajina insistira da je riječ o njenoj teritoriji. Mnogi ukrajinski zvaničnici neslužbeno priznaju da bi povratak Krima silom bio izuzetno težak.

Krim je postao dio Ruskog Carstva u 18. vijeku, a baza Crnomorske flote u Sevastopolju osnovana je ubrzo potom. Od 1921. bio je dio Ruske SFSR, sve dok ga 1954. tadašnji lider KPSS Nikita Hruščov nije prenio Ukrajinskoj SSR.

Donbas
Rusija kontroliše oko 46.570 kvadratnih kilometara, odnosno 88 odsto regiona Donbasa – cijelu Lugansku oblast i oko tri četvrtine Donjecke oblasti.

Preostalih oko 6.600 kvadratnih kilometara je pod ukrajinskom kontrolom, ali ruske snage nastavljaju ofanzivu prema preostalim većim gradovima u Donjeckoj oblasti.

Proruski separatisti u Donjecku i Lugansku proglasili su “narodne republike” 2014. godine, a Putin ih je priznao kao nezavisne države u februaru 2022, samo nekoliko dana prije početka rata.

Zaporožje i Herson
Ruske snage drže oko 74 odsto Zaporoške i Hersonske oblasti – približno 41.176 kvadratnih kilometara. Ukrajina kontroliše oko 14.500 kvadratnih kilometara ovih regiona.

Putin je 2024. izjavio da bi pristao na mir ako bi se Ukrajina povukla iz svih oblasti koje Rusija potražuje, a ne drži u potpunosti (oko 21.000 kvadratnih kilometara) i odrekla se namjere da pristupi NATO-u.

Prema izveštajima Reutersa, Putin je spreman da razgovara o prekidu vatre sa Trampom, ali odbija veće teritorijalne ustupke i traži da Kijev napusti planove za članstvo u Alijansi.

Njegovi uslovi uključuju pravno obavezujuće garancije da se NATO neće širiti na istok, neutralni status Ukrajine, ograničenje njenog naoružanja, zaštitu ruskog govornog stanovništva i priznanje ruskih teritorijalnih dobitaka.

Harkov, Sumi i Dnjepropetrovska oblast
Rusija drži i manje dijelove Harkovske, Sumske, Nikolajevske i Dnjepropetrovske oblasti.

U Harkovskoj i Sumskoj oblasti pod njenom je kontrolom oko 400 kvadratnih kilometara, dok u Dnjepropetrovskoj ima samo mali granični pojas. Moskva tvrdi da u Sumskoj oblasti formira “bezbjednosnu zonu” radi zaštite svoje Kurske oblasti od ukrajinskih napada.

Pravni status i međunarodne reakcije
Rusija smatra da su Republika Krim, Sevastopolj, Luganska i Donjecka Narodna Republika, te oblasti Zaporožje i Herson – sastavni subjekti Ruske Federacije. Ukrajina ih smatra okupiranim dijelom svoje teritorije, prenosi Nova.

Većina država ne priznaje ove oblasti kao dio Rusije, iako su Krim priznale Sirija, Sjeverna Koreja i Nikaragva. Generalna skupština UN-a proglasila je aneksiju Krima 2014. godine nezakonitom i potvrdila da poluostrvo pripada Ukrajini.

Nezavisne novine