Svijet je ponovo na ivici opasnosti, a južna Azija bruji od eksplozija i uzbuna — Indija je izvršila raketne udare na devet lokacija u Pakistanu i pakistanskom dijelu Kašmira, pravdajući napade tvrdnjama da su ciljali “terorističku infrastrukturu”. No, prema tvrdnjama Islamabada, pogođeni su civili, džamije i stambeni objekti, a krvava bilanca samo raste.

U naletu indijskih projektila, kako tvrdi Pakistan, poginulo je najmanje 26 civila, među kojima i djeca, a ranjeno ih je 46. S druge strane, Indija prijavljuje 10 mrtvih civila i 32 ranjenih u Kašmiru, dok optužuje Pakistan za artiljerijske napade u kojima su, kako navode, život izgubila tri civila. Islamabad je odgovorio – srušeno je, kako tvrde, pet indijskih vojnih aviona i jedan dron, iako iz New Delhija to još uvijek nisu potvrdili.

Ovaj najnoviji talas nasilja dolazi nakon prošlomjesečnog masakra u Kašmiru, kada je poginulo 36 ljudi, većinom indijskih turista. Indija direktno optužuje Pakistan da stoji iza tog napada, što je dodatno podgrijalo ionako krhke odnose dviju nuklearnih sila koje su već tri puta ratovale, svaki put zbog spornog Kašmira.

Premijer Pakistana dao je zeleno svjetlo vojsci da odgovori na napade, a odgovor je već stigao. Zvaničnici u Islamabadu poručuju da neće šutjeti dok im građani ginu, a prizori spaljenih sela i očajnih ljudi dodatno podstiču javni bijes.

U kom pravcu ovo ide?
U sukobu ovih razmjera, najveći strah nije od još jedne granatirane škole ili srušene džamije, već od crvene linije koja razdvaja konvencionalni rat od nuklearnog pakla. I Indija i Pakistan posjeduju nuklearno oružje. Svaka greška, svaka pogrešna procjena može imati katastrofalne posljedice — ne samo za region, već i za cijeli svijet.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je “šteta što se to dogodilo” i izrazio nadu da će se sukob brzo završiti. No, međunarodna zajednica nije ponudila ništa osim fraza i zabrinutosti, dok bombe padaju, a tenzije rastu.

Šta su uzroci?
Korijen sukoba je duboko istorijski i vjerski, a Kašmir je ostao neuralgična tačka od 1947. godine, kada su Britanci otišli, a podjela teritorije ostavila dvije zemlje u permanentnom stanju neprijateljstva. Indija Kašmir vidi kao svoj integrisani dio, dok Pakistan podržava tamošnje muslimansko stanovništvo i njihove zahtjeve za samostalnost ili priključenje Pakistanu. U sjeni velikih sila i geopolitičkih interesa, narod Kašmira ostaje samo kolateralna šteta.

Zaključak
Sukob između Indije i Pakistana nije lokalni, nije privremeni i nije bezopasan. Ovo nije samo još jedna “kriza na drugom kraju svijeta”. Ovdje se sudaraju dvije sile koje imaju dovoljno oružja da unište jedna drugu — i mnogo više od toga. Ako međunarodna zajednica i dalje bude nijemo posmatrala, naredna eksplozija možda neće biti samo konvencionalna.

U ovom trenutku, ne pitamo se da li će biti još žrtava. Pitanje je — koliko još prije nego što neko pritisne dugme koje ne smije biti pritisnuto?
Banjaluka24