Inicijativa sarajevskog gradonačelnika Benjamine Karić o podizanju spomenika kralju Stefanu Tvrtku Prvom Kotromaniću ispred Parlamentarne skupštine BiH nije ništa drugo nego dio sistemskog plana zatiranja Srba u Sarajevu, upozorava za Srnu istoričar Svjetlana Samardžija.

“Da smo u nekom drugom vremenu gdje se vrednuju istorijska tačnost i izvori prvog reda, gdje nema politizacije istorijskih činjenica, krađe i falsifikovanja tuđe prošlosti, prekrajanja istorijskih granica u svrhu stvaranja u srednjem vijeku nepostojećeg naroda – sve zarad hvatanja za slamku i dokazivanja dugog istorijskog trajanja, prijedlog Karićeve bio bi prihvaćen sa oduševljenjem u BiH”, kaže Samardžija.

Šta više, kaže ona, bio bi to akt prihvatanja činjeničnog stanja i odlikovanja srpske istorije ali, ovako, idemo iz zablude u zabludu.

Samardžija podsjeća da u Mostaru postoji veoma lijep spomenik kraljici Katarini Kosači, gdje ona među hrvatskim narodom važi za “njihovu kraljicu koja je Bosnu ostavila na upravu franjevcima”.

Prema njenim riječima, čak i danas kruži falsifikovani Katarinin testament koji govori o tom činu.

“Da li to ima istorijske tačnosti? Apsolutno, ne! Ali, mi smo narodi koji vole da žive prvrženi mitomaniji, okovani legendama, pri tome, u svojoj istorijskoj smislenosti ne idemo dalje od devetnaestog vijeka, pa očima savremenika posmatramo i srednji vijek”, pojašnjava Samardžija, istoričar iz Istočnog Sarajeva.

Ko je zapravo kralj tvrtko?
Odgovarajući na pitanje ko je zapravo kralj Tvrtko Prvi, ona poziva na istorijske procese našeg srednjovjekovlja i djelo Konstantina Sedmog Porfirogenita koji na ovim prostorima poznaje samo Srbe i Hrvate.

“Jovan Kinam, vizantijski istoričar druge polovine 12. vijeka koji je u pratnji cara Manojla Komnina obišao naše krajeve napominje da rijeka Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije. Veliki car griješi i sigurno je prekrajao tadašnju istoriju da bi išla u korist srpskog naroda”, navodi Samardžija.

Tužno je, ističe ona, što danas raslojenost BiH ide toliko daleko da se paralelno stvaraju tri različite istoriografije, pa je Tvrko za Hrvate – ban Stjepan Tvrtko Prvi Kotromanić, za Srbe – ban i kralj Stefan Tvrtko, dok se za bošnjačku istoriografiju ne znam tačno šta žele da bude.

Ko su “Dobri Bošnjani”?

“Ono što se danas posebno ističe jeste pojam ždobrih Bošnjanaž koji žive u zemlji Bosni i njihova paralela sa današnjim Bošnjacima i šta više, njihov identitetski kontinuitet. Dalje, pojam Slovena, Južnih Slovena… Mislim da je vrijeme da se oslobodimo austrougraskih tvorevina, kao i onih savremenih”, poručuje Srnin sagovornik.

Samardžija naglašava da činjenica da je Tvrtko nosio Nemanjićko titularno ime Stefan nakon krunisanja na Mitrovdan 1377. godine mnogo govori.

Ona smatra da djeluju pomalo i smiješne tvrdnje da je to ime uzeto jer je on vladao dijelom teritorija koje su nekada pripadale Nemanjićima, dok je mnogo vjerovatnije da je to uradio jer je kognatski pripadao dinastiji Nemanjić, jer mu je baka Jelisaveta bila kćerka kralja Stefana Dragutina, a svih njegovih osam nasljednika dodavali si sebi ime Stefan, baš kao što je to bio slučaj i u Raškoj.

Prema njenim riječima, u osnivačkoj povelji Grada Novog koja se čuva u Dubrovačkom arhivu navodi se da je Novi osnovan u ime Svetoga Stefana, čime je Herceg Novi jedini grad u Crnoj Gori sa osnivačkom poveljom.

“Kult Svetoga Stefana bio je veoma važan i rasprostranjen u zemlji Nemanjića, a Stefan Tvrtko postaje baštinik duhovne tradicije svetorodne dinastije. Sam je pisao kako je sebe smatrao Nemanjićem”, navodi Samardžija.

Ona veoma važnim smatra i to da je njegovanje svetosavskog kulta utemeljeno u 13. vijeku, pa je sasvim prirodno njegovo krunisanje u Mileševi u kojoj su do spaljivanja bile mošti Svetog Save, pri čemu ne treba zaboraviti i to da je na grobu Svetog Save titulu herceg uzeo i Stefan Vukčić Kosača čija je kćerka upravo kraljica Katarina.

“Neću reći posljednja kraljica, kako se misli, jer je posljednja kraljica bila Jelisaveta Branković supruga Stefana Tomaševića, najstarijeg sina Stefana Tomaša”, pojašnjava Samardžija.

Ako se već gradi spomenična kultura kralja Stefana Tvrtka, ističe ona, onda svakako treba da piše i njegova puna titula koju je on jasno isticao – Stefan, Božijom milošću, kralj Srba, Bosne, Primorja, i Zapadnih strana.

Sarajevo nije ni postojalo u srednjem vijeku?!

Ona prihvata oštu svijest, prema kojoj je danas mnogo šta dopušteno, kao i da je istorija postala metod političkog djelovanja, ali ne vidi veliku povezanost kralja Tvrtka sa Sarajevom koje nije ni postojalo u srednjem vijeku, osim utvrđenja Hodiđed koji se nalazio istočno od današnjeg Sarajeva.

“Ako se već želi dati značaj srednjem vijeku i predstaviti to u Sarajevu trebalo bi razmisliti o spomeničkoj skulpturi Pavla Radenovića i vlastelinskoj porodici Pavlović koja je imala utvrđenja i upravljala istočnim dijelovima BiH. Govorim to, jer spomeničkih skluptura Stefana Tvrtka imamo u BiH, postavlja se pitanje zašto baš sada? Zašto Sarajevo? Odgovor i sami znamo, a povezan je sa sistematskim zatiranjem Srba”, ističe Samardžija.