Presuda Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove sa sjedištem u Hagu, prema kojoj su na po 15 godina zatvora osuđeni nekadašnji čelnici resora Državne bezbjednosti Srbije Jovica Stanišića i Franko Simatović, sramna je i predstavlja vrhunac iživljavanja ovog suda nad srpskim optuženicima, ali i međunarodnom pravdom.

Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat Toma Fila komentarišući jučerašnju presudu, prema kojoj su Stanišić i Simatović osuđeni za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj, odnosno njen sadržaj. Osvrćući se na izjavu glavnog tužioca Serža Bramerca koji je po izricanju presude istakao kako je njome potvrđeno da se u BiH nije vodio građanski rat, već međunarodni sukob, Fila kaže kako je Bramerc od početka na tome insistirao kako bi BiH dobila mogućnost da tuži Srbiju.

– Međutim, to nije tačno i neće se desiti. Mislim da ova presuda ni na koji način to ne potvrđuje, kako smatra i priželjkuje Bramerc. On može da radi šta god hoće i priča šta god hoće – istakao je Fila.

Smatra i da je ovaj sud još jednom pokazao neprincipijelnost, pristrasnost i nedosljednost te da, kada je jedan sud tako nakaradan, on donosi i nakaradne presude.

– Podsetio bih da su njih dvojica prvobitno bili oslobođeni, a onda osuđeni na 12 godina. I sada, na novom suđenju, iako nije bilo nekih novih dokaza, umesto da vijeće smanji kaznu, oni su je povećali. Kako ih nije sramota da na takav način dele pravdu? Podsetio bih i da je termin “udruženi zločinački poduhvat”, na koji se ponovo pozivaju, izmišljen od strane haškog tužilaštva i suda kako bi Slobodan Milošević mogao biti optužen i osuđen. To je najveća podvala. Izmišljeno je kako bi se sudilo i presuđivalo Srbima. To im je bio način da mogu da optuže bilo koga. Sramota. Nemam drugih reči – poručio je Fila.

Advokat Branko Lukić smatra da ova presuda predstavlja posljednji ekser u kovčegu, koji je Hag svojevremeno i svjesno napravio kako bi za sve što se dešavalo na prostorima BiH i Hrvatske okrivio Srbe, ali i rukovodstvo Srbije.

– Pogledajte samo njihovo obrazloženje za Šamac. Navode kako su njih dvojica tamo nekog trenirali i da su zbog toga krivi. To bi bilo isto kao kada bi fudbalskog trenera osudili jer je njegov bivši igrač slomio nogu nekom drugom. Oni priznaju da njih dvojica nisu bili uključeni ni u planiranje ni izvršenje bilo kojeg ratnog zločina, ali su krivi jer su nekog “trenirali”. To je nebuloza, katastrofa – kaže Lukić.

Ovo je, inače, najduži sudski proces u istoriji ovog suda, koji je trajao pune dvije decenije, a Stanišić i Simatović su proglašeni krivim po svih pet tačaka optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, i to kao pomagači, ali ne i kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata. Žalbeno vijeće je preinačilo prvostepenu presudu kojom su njih dvojica bili osuđeni na kazne zatvora od po 12 godina. Kako je saopštio Mehanizam, Žalbeno vijeće je odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na njihove osude za pomaganje i podržavanje ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja, kao i za ubistvo, deportaciju, nehumana djela i progon kao zločine protiv čovječnosti počinjene nakon zauzimanja Šamca u aprilu 1992. godine.

– Krivična odgovornost Stanišića i Simatovića bila je zasnovana na konstatacijama da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima. Žalbeno vijeće je, takođe, odbacilo žalbe Stanišića i Simatovića na izrečene kazne od po 12 godina zatvora – navodi se u presudi Mehanizma.

U saopštenju se navodi i da je Žalbeno vijeće djelimično usvojilo žalbu tužilaštva time što je konstatovalo da je Pretresno vijeće pogriješilo kada Stanišića i Simatovića nije osudilo po modalitetu odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat.

– Pretresno vijeće je zaključilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i BiH. Pretresno vijeće je takođe konstatovalo da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, ali ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat na osnovu toga da nije dokazano da je neko od njih dvojice posjedovao zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj – napominje Mehanizam.

Kako se dodaje, Žalbeno vijeće je utvrdilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u ocjeni drugih doprinosa Stanišića i Simatovića zajedničkom zločinačkom cilju.

– Žalbeno vijeće je takođe konstatovalo da su oni posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj. Shodno tome, Žalbeno vijeće je utvrdilo da su Stanišić i Simatović odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bijeljini, Zvorniku, Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu. Proglašeni su odgovornim i za ubistvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u junu 1992. Žalbeno vijeće je odbacilo preostali dio žalbe tužilaštva – navedeno je u presudi.

Kako je pojašnjeno, u kazne zatvora Stanišiću su uračunata 2.634 dana koje je proveo u pritvoru, a Simatoviću 3.048 dana provedenih u pritvoru. Ova presuda je odmah stupila na snagu, a okrivljeni ostaju u pritvoru do okončanja priprema za premještaj u državu u kojoj će izdržavati kaznu.

Ovaj slučaj, inače, predstavlja posljednji predmet MKSJ-a za ratne zločine.

Pisma CIA

Ni za jednog optuženog u Hagu američka obavještajna služba CIA nije slala pisma u kojima je optuženog opisala kao nekog ko je ulagao velike napore da spriječi neke od potencijalno najopasnijih situacija u ratu u BiH. A baš takvo pismo je CIA uputila Tribunalu, odnosno Stanišićevoj odbrani tokom prvog suđenja. A i u završnoj riječi njegov advokat Vejn Džordaš je naveo da je Stanišić sa CIA sarađivao još od 1991. i otkrivao im mjesta masovnih grobnica po BiH i bio njihov pouzdan saradnik.

Presedan

Mnoga haška suđenja su “posebna”, jer je ovaj sud za 30 godina rada uspio da dočeka da mu pojedini optuženi izvrše samoubistvo u ćeliji (Slavko Dokmanović, Milan Babić), da neki čak to učine u sudnici ispijanjem otrova (Slobodan Praljak), a neki su umrli čekajući kraj suđenja (Slobodan Milošević). Suđenje Simatoviću i Stanišiću specifično je zbog toga što su njih dvojica u Hag odvedeni još 2003, ali i što je ovo jedno od rijetkih suđenja (uz suđenje Veselinu Šljivančaninu i Ramušu Haradinaju) koje je ponovljeno.

Dodik: Nema Srbina kog neće osuditi

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da ne postoji Srbin kojeg neće osuditi Međunarodni mehanizam za krivične sudove u Hagu, pa tako i Jovicu Stanišića i Franka Simatovića.

– Njihova presuda apsolutno govori da je dužina trajanja izrečene kazne identična činjenici da nisu imali dokaza i da su tražili vremenski prostor da bi 15 godina kazne bilo isto kao njihov boravak u Hagu. To znači da njih dvojica ne mogu da tuže Tribunal i naplate odštetu – rekao je Dodik.

Glas Srpske