Connect with us

Društvo

NAŠ JEDINI NOBELOVAC! Pedeset godina od smrti Ive Andrića!

Ivo Andrić, pisac, vrhunski diplomata, jedini naš dobitnik Nobelove nagrade za književnost, napustio je ovaj svijet 13. marta 1975. godine.

Rođen je oktobra 1892. mjestu Dolac koje je danas sastavni dio Travnika. Djetinjstvo je uglavnom proveo u Višegradu, na Drini, koja će postati njegova velika književna inspiracija. Po okončanju osnovnog školovanja u Višegradu u Sarajevu pohađa gimnaziju. Taj period ispostaviće se kao formativni.

Tu u Sarajevu, Andrić postupno postaje pristalica onog što će postati poznato kao integralno jugoslovenstvo, kretao se među pripadnicima, neformalnim, Mlade Bosne. Sa jedne strane postojao je izvjesno uticaj školskog kruga koji ga je okruživao. Sa druge, na njega je vjerovatno presudno uticao gimnazijski profesor Tugomir Alaupović, rođen takođe u Dolcu, inače rimokatolik, ali veliki pristalica jugoslovenstva, ministar vjera u ranoj fazi Kraljevine SHS, član Društva Svetog Save. Kako se vidi iz njegovih potonjih djela bio je, od najmlađih dana, zadivljen knjigom.

Izgleda da ga je zanavijek određivao taj svojevrsni mistični doživljaj knjige, koja mu je u školskim danima, usled teške sirotinje, bila nedostupna. Studirao je, filozofiju, od 1912. u Zagrebu, nezadovoljan atmosferom nakratko nastavlja u Beču, a zatim od proljeća 1914. u Krakovu. Studije je okončao sticanjem zvanja doktora nauka, iz oblasti istorije, u Gracu, 1924. godine. U to vrijeme nalazio se na poziciji diplomatskog službenika Kraljevine SHS. Doktorska teza bila je “Razvoj duhovnog života u Bosni tokom turske vladavine”.

Po atentatu na Franca Ferdinanda 1914. odlazi u Split. Austrijske vlasti ga hapse ubrzo pošto je Svjetski rat izbio, kao, kako je procijenjeno, nelojalnog podanika, pristalicu jugoslovenstva. Smješten je potom u zatvor u Mariboru. Zatočenje je doživio vrlo dramatično, kako je sam zabilježio “ponižen do skota”. Boravio je potom u nekoj vrsti kućnog pritvora u rodnom Travniku.

Krajem rata, kada su stege popustile, amnestiran je pošto je na presto stupio Karlo Habzburški. Među osnivačima je časopisa Književni jug, u Zagrebu. Bila je to važna publikacija koja je u Zagrebu izlazila tokom 1918. i 1919.

Uređivali su je, u duhu jugoslovenstva, Niko Bartulović, Branko Mašić, Vladimir Ćorović i Ivo Andrić. Pridružili su im se potom Anton Novačan i Miloš Crnjanski. Među saradnicima Književnog juga nalazili su se i Tin Ujević, Miroslav Krleža, Vladimir Nazor, Isidora Sekulić, Antun Barac, Sima Pandurović, Ivo Vojnović, Šantić, Domjanić, Šimunović, Krklec, Cankar, Borivoje Jevtić. Kao literata Andrić se pojavio kao poeta, prvo u Bosanskoj vili 1911. Prvu knjigu objavljuje 1918. pod naslovom “Ex ponto”, bila to poezija u prozi.

U međuratnom periodu, i nadalje, Andrić će pisati ekavicom. Ubrzo je stekao popularnost kao književnik. Postaje član Srpske kraljevske akademije, vrlo mlad, februara 1926. Za redovnog člana primljen je početkom 1939. Kao pripovjedač, opisivao je gotovo isključivo, rodnu Bosnu, što će ostati njegova centralna tema zanavijek, mada je nerijetko bilo vidno da mu opisi negdašnje Bosne služe kao predložak za opšte pa i univerzalne vrijednosti. Bio je to čist realizam, bistar i jasan, oslonjen na temeljnu opštu kulturu i obrazovanost pisca.

Vjerovao je, po svemu sudeći, da umjetnost čovjeku daje izvjesnu natrunu ljepote i smisla, u svijetu prepunom nevolja i jada. Opisivao je Bosnu kao prostor sudara pa i prožimanja svjetova, istočnog i zapadnog hrišćanstva, islama, pa i judaizma, sudara Istoka i Zapada, prostor surovog nasljeđa, terora istorije, iracionalne mržnje. Po okončanju Svjetskog rata na kratko radi u Ministarstvu vjera u Beogradu, gdje ga je doveo Tugomir Alaupović. Odatle prelazi u Ministarstvo inostranih djela. Kao diplomata boravio je u Rimu, Bukureštu, Trstu, zatim u Gracu, gdje će okončati studije.

Potom, poslije boravka u Beogradu, bio je diplomata u Marseju, izvjesno vrijeme provodi u Parizu, gdje je istraživao arhivsku građu francuskog konzulata u Travniku, što će mu docnije poslužiti za oblikovanje “Travničke hronike”.

Diplomatsku službu zatim nastavlja u Madridu. To je period nastanka njegove fascinacije Gojom i njegovim slikarstvom. Nepunu godinu potom provodi u našem poslanstvu u Briselu, a odatle tri godine predstavlja Jugoslaviju pri Društvu naroda u Ženevi. Od 1934. nalazi se u Beogradu, napredujući nadalje u hijerarhiji Ministarstva spoljnih poslova. Kao diplomata vrhunac je doživio u vrijeme vlade Milana Stojadinovića, kada je bio druga ličnost ministarstva.

Stojadinović je predsjedavao Savjetom ministara, Vladom, Kraljevine Jugoslavije od juna 1935. do februara 1939. Knez Pavle ga je aprila 1939. uputio na položaj poslanika na strani, ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Bila je to mučna situacija, Njemačka septembra 1939. započinje Drugi svjetski rat.

Kada je aprila napadnuta i okupirana Kraljevina Jugoslavije, smješten privremeno sa kolegama iz našeg poslanstva u Konstancu, Andrić odbija ponudu da pređe u Švajcarsku, tada omiljeno utočište. Vraća se u okupirani i dobrim dijelom razoreni Beograd.

Narednih godina boravio je u Prizrenskoj ulici u Beogradu u stanu prijatelja Brane Milenkovića, poznatog advokata. Tu živi tokom perioda okupacije i prvih poratnih godina. Tokom okupacije piše njegova centralna djela. Tada nastaju “Travnička hronika”, “Na Drini ćuprija”, “Gospođica”. Postaje predsjedavajući Društva književnika Jugoslavije, ubrzo po oslobođenju. Čak je pristao na članstvo u KPJ, po svemu sudeći bez oduševljenja.

Upravo kao što se tokom okupacije držao sasvim po strani, insistirajući da se njegovi književni radovi ne objavljuju, i nakon oslobođenja je uglavnom bio uzdržan i oprezan. Bio je to izvjesno režim kojim nije bio oduševljen, ali sa druge strane zemlja je bila oslobođena, Jugoslavija obnovljena, a to je njemu bilo najvažnije. U potonjem periodu piše “Prokletu Avliju”.

Prilikom prijema Nobelove nagrade, decembra 1961. u Štokholmu, obratio se kratkim slovom u kom je sa jedne strane govorio o njegovoj zemlji, kako je rekao “maloj među svjetovima”, sa druge, govorio je o ulozi i položaju pisca.

Pomenuvši, pored drugog, davnašnju misao “Razmišljao sam o drevnim danima i sjećao se godina vječnosti”. Kako je nerijetko naglašavao, samo neuki mogu vjerovati da je prošlost mrtva. Vrijedi pomenuti, zamašna sredstva koja Nobelova nagrada podrazumijeva darovao je Bosni i Hercegovini u svrhu izgradnje javnih biblioteka i popunjavanja bibliotečkih fondova.

Njegovo posljednje djelo bilo je nedovršeni, posthumno objavljeni “Omer paša Latas”. Po svemu sudeći nije se oporavio nakon iznenadne smrti supruge Milice Babić, marta 1968. Bila je to mladalačka ljubav. Vjenčali su se septembra 1958. pošto je Miličin prvi suprug preminuo.

Ovaj svijet napustio je 13. marta 1975. u voljenom Beogradu, usamljen, iako predmet opšteg uvažavanja već godinama teško bolestan.

Related Topics:

Društvo

I TO JE MOGUĆE: Srpska više izvozi u Švajcarsku nego što iz nje uvozi

Mada na prvu zvuči nevjerovatno, Republika Srpska više izvozi u Švajcarsku nego što iz te zemlje uvozi.

Ova država je, međutim, tek jedna od rijetkih u kojima Srpska bilježi pobjedu u spoljnotrgovinskoj razmjeni, o čemu svjedoči i podatak Republičkog zavoda za statistiku, prema kojem je u prvom kvartalu ove godine spoljnotrgovinski deficit iznosio 587.005.000 KM, dok je pokrivenost uvoza izvozom bila tek 68 odsto.

“Od januara do marta ove godine obim robne razmjene Republike Srpske s inostranstvom iznosio je 3.086.891.000 KM, od čega se na izvoz odnosilo 1.249.943.000 KM, a na uvoz 1.836.948.000 KM”, precizirali su iz Republičkog zavoda za statistiku.

Kada je u pitanju 20 zemalja sa najvećim učešćem u obimu razmjene sa Republikom Srpskom, u samo sedam država izvoz je veći od uvoza.

U pitanju su Švajcarska (pokrivenost uvoza izvozom iznosi 346,9 odsto), Crna Gora (255,7 odsto), Rumunija (246 odsto), Slovačka (216,7 odsto), Hrvatska (202,2 odsto), Austrija (154,7 odsto), te Slovenija (135,7 odsto).

Konkretno, u prvom kvartalu ove godine izvoz Republike Srpske u Švajcarsku iznosio je oko 20,6 miliona KM, a uvoz je bio tek oko 5,9 miliona maraka.

Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, ističe da je švajcarsko tržište atraktivno jer je riječ o državi sa jednim od najviših standarda u Evropi.

“Firme koje tamo posluju zbog visokih primanja i svih drugih troškova koji čine poslovanje privrednog društva veoma teško mogu da izvoze na inostrana tržišta, a naročito u Republiku Srpsku. S druge strane, to je veoma atraktivno tržište za sva privredna društva iz Srpske, tako da se mnogi odlučuju da pokušaju pronaći partnere u Švajcarskoj”, rekao je Škrebić za “Nezavisne novine”.

Međutim, svaka medalja ima dvije strane, pa tako i ova: Švajcarci i te kako paze šta im stiže u državu.

“Oni zaista imaju visoku kontrolu kvaliteta proizvoda, te veoma jako udruženje potrošača, koje veoma brzo reaguje i prijavljuje sve nepravilnosti. Takva je potrošačka kultura na tom tržištu. Dakle, sve one kompanije koje imaju visok kvalitet proizvoda lako nađu partnere na tom tržištu. Ali ovo je i potvrda da mi sigurno možemo ispuniti visoke standarde”, naglasio je Škrebić.

Pošteno govoreći, izvoz iz Republike Srpske u Švajcarsku je od januara do marta iznosio tek 1,6 odsto u odnosu na ukupan izvozni kolač, dok je na prvom mjestu Hrvatska (18,4 odsto), na drugom Srbija (16,2 odsto), a na trećem Slovenija (10,9). U Privrednoj komori Republike Srpske kažu da je bitno rasti na onim tržištima gdje se količinski i finansijski bilježe najveći uspjesi, ali, svakako, pozdravljaju rezultate koji stižu iz Švajcarske.

“To na prvi mah fino izgleda, ali kad se uđe u suštinu vidi se da to nije veliki izvoz. Ipak, činjenica da se nešto radi na tom tržištu je svakako povoljna. Ja imam informacije da smo iz oblasti metalne industrije i mašinoprerade dobili određene poslove u Švajcarskoj. To je sigurno dalo taj rezultat da se stvori takva slika. Međutim, mi moramo gledati one zemlje gdje je procenat izvoza najveći”, rekao je Pero Ćorić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.

U svakom slučaju, kako je naglasio, bilo kakav pomak daje nadu.

“Mi imamo preduzeća koja su u posljednjih desetak godina i te kako investirala u nove tehnologije, koje su garant da možemo dati kvalitetne proizvode po nižoj, konkurentnoj cijeni”, istakao je Ćorić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Nastavi čitati

Društvo

SVE VEĆI BROJ SIVIH RAZVODA! Novi početak za parove poslije 50. godine

Sve veći broj “sivih razvoda”, odnosno razvoda među parovima starijim od 50 godina, postao je globalni fenomen koji oblikuje porodične dinamike na neočekivane načine.

Istraživanje pokazuje da očevi nakon razvoda češće gube kontakt sa svojom djecom, ostavljajući dugoročne posljedice na međusobne odnose i emocionalno zdravlje porodice.

Trend nazvan “grey divorce” posljednjih decenija bilježi porast, naročito u zapadnim zemljama, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Velikoj Britaniji.
Istraživanje objavljeno marta 2024. godine analiziralo je podatke o 9.000 pojedinaca, prateći učestalost kontakta između roditelja i djece, emocionalnu povezanost i međusobnu podršku nakon razvoda.

Rezultati su jasno pokazali da očevi često postaju emocionalno i fizički distancirani od svoje djece, a stručnjaci kažu da glavni razlog za ovaj fenomen leži u društvenoj i emotivnoj ulozi majki.

“Majke su često primarni njegovatelji i održavaju kontakt sa djecom. Kada brak završi, majke lakše zadržavaju veze, dok se očevi povlače zbog osjećaja krivice ili socijalne stigmatizacije”, kaže za Dejli mejl Zafer Bujukečeci, sa Instituta Maks Plank za demografska istraživanja u Njemačkoj, koji je vodio je istraživanje.
Linker
“Očevi imaju tendenciju da dožive veći pritisak nakon razvoda u odnosima između roditelja i djece u poređenju sa majkama”, dodaje on.

Očevi, naročito u kasnijim godinama, suočavaju se sa emocionalnim izazovima kao što su osjećaj neuspjeha ili strah od odbijanja.

“Muškarci često nisu naučeni kako da izraze emocije ili grade odnose izvan tradicionalne uloge hranitelja. Nakon razvoda, oni gube strukturu koju su ranije imali, što ih udaljava od porodice”, objašnjava dr Džudit Valerštajn, poznata američka psihoterapeutkinja i autorka studije o uticaju razvoda na djecu, prenosi Politikin Magazin.

“Sivi razvod” nije samo kraj braka, već početak složenih promjena koje utiču na cijelu porodicu i može biti posebno finansijski poguban za žene. Studije pokazuju da prihodi žena generalno opadaju do 40 odsto u godini nakon razvoda, dok njihov životni standard opada za 45 procenata. Finansijski pad kod muškaraca je obično manje ozbiljan i iznosi oko 21 odsto.

Uticaj na odraslu djecu

Iako mnogi vjeruju da odrasla djeca bolje podnose razvod roditelja, stvarnost je često drugačija. Gubitak bliskog kontakta sa ocem, često može da izazove osjećaj tuge, gubitka i otuđenosti.

Britanski terapeut dr Stiven M. Džonson, autor knjige o porodičnoj psihologiji, napominje: “Djeca, čak i kada su odrasla, žele roditeljsku podršku i prisustvo. Otuđenje od oca nakon ‘sivog razvoda’ može da izazove osjećaj emocionalne praznine koji traje godinama, bez obzira koliko godina ima ‘dijete’”.

Jedan od učesnika studije, 34-godišnji Džejms iz Londona, podijelio je svoje iskustvo:

“Nakon što su se moji roditelji razveli, tata je prestao da me zove. Pretpostavio sam da mu je neprijatno, ali meni je to djelovalo kao odbacivanje. Naš odnos se nikada nije vratio na staro”, rekao je on.

Muškarci u ovoj životnoj dobi često osjećaju sram ili neuspjeh zbog razvoda, što može dodatno da produbi jaz između njih i njihove djece, smatra dr Džonson.

Rješenja za očuvanje porodičnih odnosa

Kako bi se ublažile posljedice “sivog razvoda”, stručnjaci ističu važnost emocionalne otvorenosti i terapijske podrške.

Dr Džon Gotman, poznati američki psiholog i osnivač Gottman Instituta za bračnu terapiju, često je isticao da nakon razvoda, roditelji moraju aktivno da ulažu u odnose sa djecom.

“Važno je priznati greške i pokazati želju za ponovnim povezivanjem. Odrasla djeca žele autentičnost, a ne savršenstvo. To naročito važi za očeve. Stariji očevi mogu da obnove odnos sa djecom ako pokažu inicijativu i spremnost za promjenu”, govorio je.

Terapeuti, takođe, predlažu zajednički rad kroz porodične terapije kako bi se obnovila komunikacija. Dr Teri Ril, porodični psihoterapeut iz Bostona, navodi: “Stariji očevi moraju da prevaziđu tradicionalne barijere muškosti i otvoreno razgovaraju sa svojom odraslom djecom. To nije znak slabosti, već snage”.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Temperatura do 25 stepeni

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ sutra će biti pretežno sunčano i malo toplije, sa maksimalnom dnevnom temperaturom do 25 stepeni Celzijusovih.

Ujutru će biti malo sviježije i pretežno vedro, a oko rijeka i po kotlinama prolazna magla, dok će duvati slab do umjeren sjeveroistočni vjetar, u Hercegovini umjerena do jaka bura.

Minimalna temperatura vazduha kretaće se od pet do devet, na jugu do 14, a maksimalna temperatura od 19 do 25 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
U Republici Srpskoj i FBiH danas je umjereno do pretežno oblačno vrijeme sa lokalnim pljuskovima, koji su ponegdje bili praćeni grmljavinom, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Nastavi čitati

Aktuelno