Connect with us

Politika

Nebojša Vukanović: Žao mi je što nisam imao ničiju podršku. Izigrali su me

Dugo je važio za glavnog kandidata opozicije za kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On i Jelena i Trivić slovili su za par koji može da dobije najveću podršku građana. Na kraju nije dobio podršku lidera opozicije koja je kao kandidata za člana Predsjedništva podržala predsjednika SDS-a, Mirka Šarovića.

Ne krije da je razočaran, podržaće, ipak, kandidate opozicije ali će raditi na tome da njegova lista dobije što veći broj glasova kako bi bila nezaobilazan faktor u eventualnom formiranju vlasti. Nebojša Vukanović, za Gerila info, govorio je o saradnji sa opozicijom, režimu koji predvodi SNSD, namjeri vlasti da proda Ljubiju i Elektroprivredu RS…

Nebojša, iako su mnogi očekivali, na kraju niste kandidat opozicije za člana Predsjedništva. Zašto ste odustali? Pominjali ste da je kandidatura skupa ali utisak je da to nije jedini razlog.

Bio sam, na žalost, jedini i usamljen u insistiranju na poštovanju dogovora koji je opozicija postigla na Jahorini a to je da dvoje kandidata sa najboljim rejtingom budu kandidati za predsjednika i člana Predsjedništva. Ostao sam, međutim, usamljen. Čelnici SDS-a i PDP-a su od toga naprasno odustali, uprkos tome što imam veliku podršku u narodu i što bismo gospođa Trivić i ja bili, sigurno, dobitna kombinacija i što bi dobili najviše povjerenje naroda. Ipak su mene eliminisali i ni po koju cijenu nisu željeli da ja budem kandidat. Ja bih se vjerovatno sam kandidovao da je ostalo pravilo CIK-a kao što je bilo svih ovih godina. Ove godine su uveli prvi put da pored…nekada je bila prijava za člana Predsjedništva i Parlament BiH 20 000 maraka a sada su uveli da se Parlament plaća 25 000 plus 25 000 za Predsjedništvo.

Nisam imao iskreno 50 000 maraka a nisam želio da uzimam tako silan novac i da idem u borbu sam protiv svih jer bih, bilo ko da vas podrži, izgubio onu slobodu i samostalnost koju imam. Čelnici SDS-a i PDP-a su izigrali taj dogovor. Iz kojih razloga ja ne znam ali na njima je sva odgovornost za rezultat ovih izbora. Moram reći da sam ja bez ikakvih uslovljavanja decenijama, da ne kažem godinama, podržavao kandidate SDS-a i PDP-a i ne znam šta je bio razlog da ako ja imam najviše šansi i povjerenje naroda da ne budem kandidat. Da li je problem što sam ja možda nekontrolisan, previše slobodan, što bih insistirao na poštovanju zakona, što sa mnom ne bi bilo kompromisa oko suštinskih stvari ili nešto drugo ne znam. Ali u svakom slučaju u namanju ruku nije korektan taj potez čelnika SDS-a i PDP-a. Moram reći da sam razočaran i da sam bio jedini usamljen na insistiranju na tom dogovoru. Svakako oni koji su tako odlučili će snositi svu odgovornost.

Bilo je govora da je neprikladno da SDS kao najveć opoziciona stranka nema kandidata. Da li je bilo moguće da kompromis bude da Vi budete kandidat SDS-a? Da li se razmišljalo u tom pravcu?

Ja nikada ne bih postao član bilo koje stranke. Ta članska karta ne vidim zašto bi bila bilo kakvo ograničenje jer ja sam u posljednjih desetak godina toliko korisnih stvari uradio bez ikakvih uslovljavanja za SDS i opoziciju da je valjda njihov bio cilj da pobijedimo na ovim izborima. A ako bi pobijedili i formirali vlast to bi bio put za ozravljenje SDS-a. Vi ste svjedoci da su mnogi imali člansku kartu SDS-a, okoristili se o tu stranku, da ne nabrajam. Od pokojnog Miće Mićića, Obrena Petrovića, Ognjena Tadića, Dragana Čavića i drugih. Iskoristili su ih i prešli na drugu stranu, Banjac, Stevandić, Kalinić, da ne nabrajamo jer možete do ujutro da nabrajate.

Mislim da članska karta nije nešto što treba da bude presudno. Važno je ko može pobijediti, ko može pokrenuti narod i ko može dobiti povjerenje ljudi. Vidjeli ste i sami na skupovima ili na slavi SDS-a prošle godine da sam na svakom pojavljivanju dobio apsolutno najveći aplauz i da svi oni iskreni članovi SDS-a i opozicionari mi vjeruju i da me iskreno podržavaju i ne vjerujem da bi i jedan član SDS-a imao nešto protiv toga da budem kandidat. Na žalost to nije odgovaralo, očigledno, rukovodstvu i naravno da ja ne bih pristao na bilo kakve ucjene i kompromise niti bih uzimao bilo koju člansku kartu. Iako mi gospodin Šarović uporno govori da uđem u SDS ja to ne želim. Ne želim da budem član stranke jer mislim da to neće učiniti čovjeka ni boljim ni lošijim. Oni su donijeli takvu odluku.

Žao mi je iskreno što nisam imao ničiju podršku, što sam ostao usamljen ali formirana je lista “Za pravdu i red” u svim izbornim jedinicama i mi guramo dalje da imamo što više poslanika kako se bez nas ne bi mogla formirati vlast i kako bi smo bili ključan faktor koji će insistirati na radikalnim i velikim reformama i promjenama u društvu.

Dobro, sad je tako kako je. Imaju li Mirko Šarović i Jelena Trivić Vašu podršku? Može li opozicija biti jedinstvena u oktobru?

Ja nikada u svojoj političkoj karijeri nisam povukao ni jedan politički potez od kojeg bi Milorad Dodik i režim imali bilo kakvu korist pa to neću uraditi ni sada. Iako je bilo nekih nekorektnosti ja sam okrenuo list i nastavljam dalje. Naravno da će moja lista i saborci maksimalno podržati kandidate opozicije jer je naš cilj da pobijede kandidati opozicije a da lista “Za pravdu i red” Nebojše Vukanovića ima snažan klub i u NSRS i da imamo poslanika u Parlamentu BiH kako bi to bio garant da se bez nas neće moći formirati nova Vlada i kako bi dobili resore što bi garantovalo da će doći do demontaže totalitarnog sistema i da ćemo napraviti iskorak ka uvođenju pravne države i vladavine prava, demokratizacije i normalizacije društva.

Moram reći da nemam nekih puno kontakata, sad je doduše ljeto i odmor, sa čelnicima SDS-a i PDP-a. Vjerovatno će biti nekih razgovora do septembra kada te stvari treba da se dogovore. Moram reći da sam poprilično razočaran da mnogi u opoziciji mene posmatraju, što ste mogli najbolje vidjeti u Višegradu, kao nekakvog protivnika i da ljudi iz SDS-a i PDP-a prave skupove u Višegradu i drugim mjestima sa DNS-om i Nenadom Nešićem a mene ne zovu.

To svakako nije moj problem i oni će zbog toga snositi odgovornost. Ključno je da imamo, još jednom pozivam narod, dovoljan broj posmatrača. Iskreno ja ne vjerujem nikome i gdje budemo imali svog posmatrača odanog tu će biti i glasova i to je najvažnija stvar na ovim izborima, da se organizuje mreža posmatrača kako bismo u oktobru odbranili izbornu volju građana.

Mislite li da je to moguće? SNSD je i pored svega, oslanja se na snagu institucija i države, i dalje jako moćan. Očekujete li fer izbore? Može li ovdje bilo ko ikada pobijediti stranku na vlasti?

Naravno da može. Sedamdeset odsto građana Republike Srpske, najmanje dvije trećine je nezadovoljno i većini, čak i pristalica i članova vladajuće stranke, je jasno da režim vodi u propast i bitno je samo dobro se organizovati, imati mrežu ljudi, spriječiti izborne manipulacije, dopisivanje i krađu glasova kakvu smo mogli vidjeti u Doboju i imati međusoban, korektan odnos u opoziciji. Smatram da bi opozicija mogla da mnogo bolje koristi greške i ukazuje na probleme.

Previše energije se troši u opoziciji na unutrašnja pozicioniranja, ne samo za kandidate već i za nosioce lista, nosioce kompenzacionih lista, da postoji određena vrsta…ja mogu osjetiti na sebi da me mnogi u opoziciji posmatraju kao nekoga ko će uzeti njihove glasove. Naravno da ja neću uzeti ničije glasove i da ti ljudi koji glasaju za mene su moje pristalice, to je najbolje pokazao primjer u Trebinju gdje nije došlo do pada SDS-a i PDP-a a mi smo smanjili razliku koja je nekad bila 5000 na manje od 1000 glasova. Ima prostora da se kockice slože, samo je potrebno biti iskren prema narodu i otvoren i sigurno će doći i podrška naroda. Međutim, ukoliko tražite podršku naroda a ne poštujete njegov puls onda to već stvara neke probleme.

Ja sam siguran da je većini građana Srpske jasno da mi idemo u provaliju, da ovaj režim je na putu da zada konačan udarac na uništenju Republike Srpske, pretvaranju u koloniju. Uskoro će, ukoliko ostanu na vlasti, ući u NATO, rasprodati Elektroprivredu i ostale resurse i da je ovo posljednja šansa da se spasi Republika Srpska.

Spominjete Elektroprivredu, šta je sa pričom o Ljubiji? Kako vidite sastanke Željke Cvijanović u SAD i Milorada Dodika u Izraelu a oboje su pod sankcijama, što SAD, što Velike Britanije?

Oni su saradnici stranaca i Dodik i Željka su samo dobili opomene, žute kartone jer nisu baš bili dobri đaci mada su ispunili većinu onoga što njihovi mentori koji su ih doveli na vlast, stranci, od njih traže. To je sprovođenje neoliberalne dogme, rasprodaja Republike Srpske, uništavanje institucija od obrazovnog sistema do privrede. Sada ovaj posljednji odlazak Dodika i Željke u Izrael i Ameriku, kao što sam to najavio prvi dan, ima za cilj da oni nude Elektroprivredu RS, Aluminu, rudnik Ljubiju i druge preostale prirodne resurse Republike Srpske kao zalog da će oni to privatizovati i predati strancima ukoliko im omoguće da još jednom pokradu izbore i ostanu na vlasti.

Juče sam objavio detaljno kako rudnik Ljubija se prodaje tašna mašna firmi koja je osnovana prošle godine, koja nema nikakve reference, iza koje stoji ovaj Zotov koji je ranije htio kupiti Ljubiju i jasno je da se tu radi o izdaju i veleizdaji i da Milorad Dodik trguje onim što još nije uništio kako bi još četiri godine opstao na vlasti. On je jedan veleizdajnik koji je do temelja razorio Republiku Srpsku i u svakom slučaju se moramo svim demokratskim sredstvima boriti protiv toga da se rasprodaju nacionalna bogatstva i preostali prirodni resursi Republike Srpske.

Šta onda čeka Republiku Srpsku? Šta ukoliko i dođe do promjene vlasti? Kako će se RS izvući? 2023. godine na naplatu dolazi Bečka berza, 2025. Londonska. Kako će to biti vraćeno? Koliko ljudi će do 2025. godine ostati u RS?

Republika Srpska, tačno da je u velikim problemima i to su polsjedice petnaestogodišnjeg sistematskog razaranja. Ali ako uspijemo vratiti samo trećinu onoga što je oteto od naroda mi imamo sigurno pet godina unaprijed plaćene već sve troškove. Dovoljno je obići Jahorinu, Budvansku rivijeru, okolinu Banjaluke pa ćete naći imovinu koja vrijedi nekoliko desetina ili stotina miliona evra. Dakle, ukoliko bi se uspostavila pravna država, ukoliko bi se vratilo narodu što je oteto, ukoliko bi bio istinski usvojen i sproveden Zakon o porijeklu imovine i lustracija, Zakon o spriječavanju sukoba interesa i drugi ključni reformski zakoni, ako bi zakon bio jednak za sve mislim da ne bi bilo nikakvih problema da se funkcioniše normalno i krene putem oporavka.

Tačno je da su nas oni prezadužili ali mnogo su od tih novaca sakrili na domaćim i inostranim bankama i u nekretninama a čije porijeko niko od tih funkcionera ne može da dokaže. Najbolji primjer vam je Luka Petrović koji je generalni sekretar vladajuće partije i koji je četiri godine direktor Elektroprivrede i koji pune četiri godine radi na uništavanju elektroenergetskog sistema kako bi se on prodao tajkunima i moćnicima bliskim vladajućoj oligarhiji. Čovjek kod kojeg sam otkrio da ima desetak stanova u Beogradu i pored toga ima hacijendu vrijednu nekoliko miliona evra u selu Zagora, gdje niko ne živi, u Trebinju, ima kuću u zaleđu dubrovačkom. On ima imovinu vrijednu desetak miliona maraka. Ako jedan Luka koji je nižerangiran u čitavom sistemu ima takvu imovinu onda možete misliti šta imaju ovi na vrhu. Ako trećinu vratimo narodu od onoga što je oteto sve će doći na svoje.

GERILA info

 

Related Topics:

Politika

STANIVUKOVIĆ U NAJBOLJOJ POZICIJI ZA LIDERSTVO U 2025 politička scena Srpske pred mogućim preokretom

Ako bi gospodin Milorad Dodik bio osuđen, hipotetički rečeno, takva presuda može dovesti do zabrane političkog djelovanja i jednostavno, po sistemu, idu prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske. Na tim izborima Draško Stanivuković, prema analitici, ima daleko najbolju poziciju i mogao bi biti novi lider.

Rekao je ovo diplomata Draško Aćimović gostujući na Face TV, i govoreći o tome šta bi se sve moglo desiti u 2025. godini.

– Možemo to pokušati špekulativno da analiziramo. Vidimo da se vode sudski procesi protiv gospodina Milorada Dodika, kako čujemo iz medija, otvaraju se i neki novi procesi protiv njega, tako da jednostavno, trenutno ova situacija vodi prema nekom mogućem političkom prekidu djelovanja. Stanivuković je sada preuzeo stranku, tako da je PDP partija koja može da promijeni tok, ako bi došlo do takve jedne situacije – rekao je on.

On je komentarisao i budžet predsjednika Republike Srpske od 77 miliona KM, koji je podigao buru u Srpskoj, na šta je voditelj rekao da „bi bilo zanimljivo da usvojeni budžet Dodika, do kraja godine, preuzme Stanivuković.“

Aćimović naglašava da nema nikakve informacije, nego da govori o jednom fiktivnom scenariju i jednom od mogućih rasporeda koraka.

– Vidimo tamo u Vladi Republike Srpske dosta partija koje su bile vezane uz SNSD, da su u velikoj krizi, a vidimo to i u Banjaluci. Ne sastavljaju vlast, vjerovatno se čeka na tu odluku. U tom slučaju bi PDP vrlo lako mogao da promijeni kompletan tok dešavanja. Ništa nije isključeno i sve je moguće u 2025. godini. Ne mislim da će se čekati 2026. godina da se neke stvari izdešavaju – rekao je Aćimović za Face TV.

Nastavi čitati

Politika

KRESOJEVIĆ O ODLASKU STRANIH FIRMI “Umjesto podrške investitorima, Vlada RS povećava namete i uništava poslovno okruženje!”

Za samo nekoliko dana dvije firme na području Srpske ugasile su svoje pogone i zatvorile vrata. Radnici su ostali bez posla, a Srpska bez još nekoliko stranih investitora. Sudeći po sve češćim slučajevima gašenja posla stranih investitora, nameće se utisak da Srpska nije poželjna stranim investitorima.

Tvornica odjeće Sevenpul iz Bijeljine, koja je proizvodila odjeću za poznati brend Beneton, fabrika obuće Viale iz Prnjavora, posljednje su u nizu firmi koje su investitori napustili i obustavili proizvodnju u Srpskoj. Kao razlog obe firme su navele nemogućnost izvršavanja dospjelih obaveza. Firme će u stečaj, a radnici na ulicu. Ovakve slike su sve češće. Zašto nismo omiljeni stranim investitorima i ko je za to kriv?

-Osim neodgovarajuće politike u Srpskoj, inostrane firme se suočavaju sa izazovima u vidu smanjenih narudžbi, ali to bi Vlada trebalo da prepozna i da ponudi stimulativne mjere. Međutim dešava se upravo suprotno, privrednicima se povećavaju nameti-  smatra ekonomista Bojan Kresojević.

Kaže da je povlačenje investitora iz RS sigurno jedna od posljedica loše politike i uticaja na privredu politike Vlade RS, što se može vidjeti odsustvom strategije Vlade RS.

-To se može vidjeeti po tome da Vlada ne podržava ni domaće ni inostrane privredne subjekte,a  s druge strane i konkretni politički potezi, tako je bilo u Banjaluci kada je politika stavljena iznad ekonomskog razvoja, kada je Skupština grada onemogućila da se u Banjaluci otvori firma sa 300 zaposlenih i 80 miliona evra izvoza, onda je jasno da investitori ovdje nemaju snaćnu podršku da grade poslovnu djelatnost- navodi Kresojević

Za privlačenje stranih ali i domaćih investitora potrebno je uspostaviti pravnu državu, objašnjava narodni poslanik Mirjana Orašanin.

Nestabilna politička situacija u BiH glavni je uzrok zašto nas investitori zaobilaze, smatraju u SNSD-u. Strahovanje od uticaja politike na poslovanje, investitore navodi da dignu ruke od ulaganja u nestabilan sistem i okrenu se ka onima koji ne gube vrijeme na politička prepucavanja.

Prema podacima iz sudskih registara, za period od 18. oktobra do 13. novembra likvidacioni ili stečajni postupak otvoren je kod čak 54 preduzeća. Talas zatvaranja nastavljen je pa je u drugoj polovini novembra, dakle u roku od 15 dana, ista sudbina zadesila još 31 preduzeće u BiH. Uzevši u obzir da su investicije ključni pokretač ekonomskog razvoja, podaci o zatvaranju preduzeća govore da se prepreke za ulaganje ne rješavaju, a pravni okvir ne unapređuje.

Pored pravnog okvira, ukoliko neko želi da pokrene posao, kada bira zemlju u koju će investirati i gdje će otvoriti firmu, najbitnije mu je da kriminal i korupcija nisu ono što ometa poslovanje, a time se BiH ne može pohvaliti jer smo u zapadnom Balkanu najkorumpiranija zemlja, a u Evropi smo na trećem mjestu, prenosi BN.

Nastavi čitati

Politika

DODIK DVA DANA PRIJE “AKUTNIH BOLOVA” prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na Pranjića! KAKO JE TO MOGUĆE?

Generalni sekretar predsjednika Republike Srpske je 20.12.2024. godine saopštila da je Milorad Dodik ovlastio Davora Pranjića, potpredsjednika Republike Srpske, samo za, kako je istog dana u poslijepodnevnim časovima prenio portal RTRS, “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Iz tog saopštenja se vidi da je Dodik navedeno ovlašćenje dao 6.12.2024. godine, što znači da je trebalo gotovo pola mjeseca da bi javnost bila uopšte obaviještena o svemu tome.

Međutim, iz saopštenja se može, kada se pažljivo iščitava, uočiti nekoliko važnih stvari, koje razbijaju kako maglu kojom je obavijen boravak Milorada Dodika u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu, tako i neustavan način na koji obavlja funkciju predsjednika Republike.

U vezi sa maglom Dodikovog boravka u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu treba krenuti od toga da je postupajući sudija Suda BiH u krivičnom predmetu protiv Dodika i Miloša Lukića na posljednjem ročištu održanom početkom decembra, dakle prije 6.12. ove godine, istakla da:

“Sud više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgodu ročišta, odnosno da se neće uvažavati bilo kakvi privatni ili poslovni razlozi za odgodu ročišta”.

Nakon što je to sudija izjavila početkom decembra ove godine, ubrzo zatim javnost u Republici Srpskoj je putem portala RTRS 8.12.2024. godine obaviještena da je Milorad Dodik u poslijepodnevnim časovima tog dana “zbog akutnih bolova pregledan i hospitalizovan u Beogradu”.

Iz ovog saopštenja se vidi da se radi o “akutnim bolovima” zbog kojih je Dodik tog 8.12.2024. hospitalizovan u Beogradu.

Odmah se postavlja pitanje zašto je onda Dodik, dva dana prije toga, 6.12. iste godine, prenio ovlašćenja za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona na jednog od potpredsjednika Republike Srpske, kada je tek 8.12. medicinski pregledan i hospitalizovan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi u Beogradu.

Sva ljudska, a ne samo pravna logika, govori da je to ovlašćenje mogao prenijeti jedino nakon pregleda i hospitalizacije, a nikako prije toga.

Ovo nam u stvari govori da Dodik kao da je znao 6.12. ove godine da će se iznenada (akutno) razboliti i da će samo dva dana kasnije biti prevezen i hospitalizovan u Beogradu, pa je zbog toga 6.12.2024. godine potpisao svoju Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, kojom je ovlastio Davora Pranjića samo za “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Kada se upravo rečeno poveže sa činjenicom da je Dodik odvezen u Beograd 8.12. ove godine, dan pred nastavak suđenja koje mu je u Sudu BiH trebalo biti održano 9.12. te kada se to poveže sa činjenicom da je samo par dana prije toga postupajući sudija, početkom decembra, istakla da Sud BiH u tom predmetu više neće uvažavati bilo kakve razloge za odgađanje ročišta, postaje jasno zašto je Dodik hospitalizovan u Beogradu 8.12. i zašto je u stvari dva dana prije toga potpisao navedenu Odluku, broj 01-010-4433/24 od 6.12.2024. godine, o ograničenom ovlašćenju za Davora Pranjića.

O postojanju te Odluke javnost saznaje tek 20.12. ove godine iz saopštenja generalnog sekretara predsjednika Republike.

Međutim, javnosti nije saopšteno, a trebalo je, da ta Odluka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, iako je na osnovu Ustava Republike Srpske morala biti objavljena da bi proizvodila pravno dejstvo.

Naime, članom 109. stav 2. Ustava Republike Srpske propisano je da se prije stupanja na snagu opšti akti državnih organa objavljuju (znači moraju se objaviti) u odgovarajućem službenom glasilu.

To odgovarajuće glasilo je Službeni glasnik Republike Srpske kada se radi o opštim aktima predsjednika Republike.

Dakle, Ustav propisuje obavezu da se opšti akti državnih organa moraju najprije objaviti u Službenom glasniku da bi tek nakon toga mogli stupiti na snagu i proizvoditi pravno dejstvo.

To je ustavna obaveza, a ne stvar lične volje bilo koga.

Nesumnjivo je da je navedena Odluka od 6.12.2024. godine opšti pravni akt, jer je njome Dodik kao predsjednik Republike na opšti način, sa važnošću za neodređeni broj slučajeva, ovlastio Davora Pranjića da kao potpredsjednik Republike potpisuje sve ukaze o proglašenju svih zakona, a ne samo jednog zakona.

Zato je ta Dodikova Odluka od 6.12.2024. godine prema Ustavu morala najprije biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske, pa je tek nakon toga Davor Pranjić mogao, sve dok je ta Odluka na snazi, da potpisuje ukaze o proglašenju zakona.

Nažalost, ta Odluka do ovog trenutka nije objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske pa je zbog toga ona neustavna, usljed čega je neustavan i ukaz kakav je, recimo, Ukaz Davora Pranjića, broj 01-020-4482/24 od 12.12.2024. godine o proglašenju Zakona o podsticajima u privredi Republike Srpske, objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 107/24.

Usljed toga je i taj zakon neustavan sa stanovišta njegove formalne neustavnosti, pa bi Ustavni sud Republike Srpske po službenoj dužnosti trebao reagovati, na šta ga obavezuju i Ustav i Zakon o tom ustavnom sudu, te proglasiti taj zakon neustavnim iz navedenih razloga.

Ali, sigurno je da to taj sud neće učiniti.

Ovdje se čovjek treba ograditi, ostavljajući mogućnost, jer ovdje su sva čuda moguća, da sve ovo vrijedi pod uslovom da moćnici u međuvremenu ne uspiju da nas obmanu da im je i to pošlo za rukom, pa da prikažu da je Dodikova Odluka od 6.12. i objavljena u Službenom glasniku od 6.12. ove godine ili nekog drugog dana prije pisanja ovog teksta.

E za taj slučaj, a i inače, treba reći da je Dodikova Odluka od 6.12. ove godine neustavna i zbog još jednog razloga.

Naime, kada nam je njegov generalni sekretar onako samo usmeno saopštila o postojanju te Odluke, rekla je i da ta Odluka ovlašćuje Davora Pranjića samo na “donošenje ukaza kojima se proglašavaju zakoni koje je usvojila Narodna skupština”.

Međutim, Ustav Republike Srpske propisuje sasvim suprotno od toga, jer je Amandmanom XL tačka 3. propisano da:

“predsjednik Republike određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti da obavlja svoje funkcije”.

Dakle, ova ustavna odredba, a ona je jedina koju Ustav propisuje za ovakve slučajeve, ne dozvoljava predsjedniku Republike da kaže da potpredsjednika Republike ovlašćuje samo na potpisivanje ukaza o proglašenju zakona, jer je tom ustavnom odredbom propisano da se odlukom predsjednika Republike, kojom određuje koji će ga potpredsjednik zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti, određuje i da ga taj potrpedsjednik zamjenjuje u obavljanju svih predsjedničkih poslova, a ne samo nekih od njih.

U protivnom, ako predsjednik Republike samo ne može da potpisuje ukaze, a može sve ostalo, onda može i da prisustvuje na suđenju pred Sudom BiH, pa makar i putem video linka.

Sve u svemu, sekvence iz sivila naše stvarnosti koje su opisane u ovom tekstu govore prilično toga, ako ne i sve, o tome kako je Republika Srpska zarobljeno društvo i entitet, svojevrsni feud jednog lica na kojem to lice, poput feudalca iz doba feudalizma, suvereno vlada, neograničen bilo kakvim, pa ni ustavnim normama.

U tom pogledu on je, kazano rječnikom feudalizma, sizeren, a svi drugi na njegovom feudu su njegovi vazali, prije svega oni koji se okupljaju u Sarajevu pred zgradom Suda BiH svaki put kada je suđenje njihovom sizerenu, ili dajući izjave koje su milozvučne za njihovog sizerena, znajući da se, ako njihov sizeren prestane to biti, ni njima i njihovim raznim sinekurama koje su stekli na sizerenovom feudu ne piše dobro.

U tome je suština kako sizerenove moći, tako i položaja njemu poslušnih vazala, dok u svemu tome, nažalost, stradava Republika Srpska.

Dr Milan Blagojević

Nastavi čitati

Aktuelno