Connect with us

Društvo

NEOBIČNA PRIČA KOJA INSPIRIŠE! Engleskinja Feji postala Vera i želi da oživi selo kod Bratunca

Zbog virusa korona i mera izolacije Dragan i Vera-Feji nisu mogli ni u London ni u Beograd i došli su u Jaketiće.

Iz metropola dolaze u poharano pusto srpsko selo u strmim brdima iznad Drine sa samo jednim povremenim žiteljem. Sve je bilo zaraslo u šikaru i porušeno, ali preživeo je jedan manji pomoćni objekat Draganovog deda.

Srbin Dragan Simeunović i Engleskinja Feji Traer upoznali su se pre četiri godine na grčkom ostrvu Patmos u vreme pandemije virusa korona, tu se rodila ljubav koju su tri godine kasnije krunisali brakom u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u selu Žlijebac kod Bratunca.

Feji se opredelila da pređe u pravoslavnu veru. Krštena je u istoj crkvi kao i Dragan, u Žlijepcu, pre venčanja, kojem je, osim srpskih gostiju prisustvovalo i tridesetak stranaca sa raznih strana sveta sa kojima je Feji u srodstvu ili u prijateljskom odnosu.

Tom prilikom ona je izabrala i srpsko ime i sada se zove Vera Simeunović. Kaže da ima slično značenje kao i njeno prvobitno ime. Feji je bila katolikinja, ali ne i vernik. Sada kaže da je bliže Bogu, te da se sa Draganom moli pre svakog obroka.

Dragan i Feji su pre dve godine došli u devastirano i u ratu spaljeno bratunačko selo Jaketiće, odakle su Draganovi deda Sreten, baba Stamena i otac Ljubinko odselili u Tuzlu 1969. godine, gde je Dragan rođen 1981. godine.

Došli su da vide u kakvom je stanju selo Draganovih predaka i ostali u vrletnim šumovitim brdima, tri kilometra iznad regionalnog puta Bratunac-Skelani, a 35 kilometara od Bratunca uzvodno uz Drinu.

Nakon prvog dolaska odlučili su da dođu i tu nastave život.

U spaljenom i uništenom selu, zaraslom u šumu i šikaru, na strmim stranama zatekli su jedan manji pomoćni objekat djeda Sretena, koji je preživeo ratne i klimatske oluje i stajao pokriven i sačuvan u šikari među ruševinama i zidinama nekadašnjeg sela.

Nakon prve posete Jaketićima odlučili su da se tu vrate, preurede taj sačuvani objekat u skromni stambeni prostor sa dve prostorije i kupatilom, izgrade svoju oazu mira i nastave život u skoro divljoj i čistoj prirodi, ali potpuno slobodni u Republici Srpskoj.

Dragan je u Beogradu studirao filozofiju, zatim pozorišnu režiju. Mladalačka radoznalost vodila ga je na putovanja po svetu. Izvesno vreme proveo je u brazilskoj Amazoniji sa Indijancima.

Pred pojavu pandemije virusa korona otišao je na grčko ostrvo Patmos da priprema pozorišnu predstavu i završi pisanje knjige “Amazonsko hodočašće” /Isjavanje žene/.
– Patmos je ostrvo bogataša. Njegova dužina je 12, a širina pet kilometara. Tu se mirno živi i nema saobraćajne gužve. Bio sam u kući jednog prijatelja i pojavila se Feji. Tražila je ključ od susedne kuće u koju je trebala da se smesti, a ključ je bio u kući u kojoj sam ja boravio. Tako smo se upoznali, ubrzo se rodila ljubav i odlučili smo da živimo zajedno – priča Dragan.

Feji je rođena na jugu Engleske, a 25 godina živela je u Londonu.

Zbog virusa korona i mera izolacije nisu mogli ni u London ni u Beograd i došli su u Jaketiće. Sve je bilo zaraslo u šikaru i porušeno, ali preživeo je jedan manji pomoćni objekat Draganovog deda.

– Taj objekat bio je izazov da ga preuredimo, obnovimo i nastavimo život u miru, u prirodi, bez londonskih i beogradskih gužvi i smoga, sirena automobila nervoznih vozača – objašnjava Dragan.

Jaketići, raj na zemlji
Ubrzo su tu želju ostvarili i već dve godine žive u Jaketićima gde su delimično obnovljene samo četiri kuće u kojima preko leta živi još samo jedan stariji muškarac, koji ima ovce i o njima brine.

Došli su skoro neprohodnim putem zaraslim u šiblje, lozu, trnje. On iz Beograda, gde se pre raspada Jugoslavije iz Tuzle preselila njegova porodica, a ona iz Londona. Iz metropola dolaze u poharano pusto srpsko selo u strmim brdima iznad Drine sa samo jednim povremenim žiteljem.

Rekonstruisali su i obnovili zatečeni pomoćni objekat skromnih dimenzija i tu sada žive. U kamenom prizemlju je dnevni boravak, a na spratu sagrađenom od drveta su spavaća soba i kupatilo.

Osposobili su seoski vodovod i priključili struju, nabavili neophodne stvari i žive mirno, bezbrižno, onako kako su želeli, slušajući cvrkut zrikavaca i poj ptica, ali ponekad i kliktanje lisica. Prokrčili su staze do pet izvorišta vode za piće oko sela.

Kažu da se sa vukovima i medvedima još nisu susretali i “upoznali”.

Feji radi onlajn za američku kompaniju.
– Ovde je savršeno. Sloboda. Čista priroda i živopisan pogled. U Republici Srpskoj nas budi Sunce koga nikad nema u Londonu. To je inspirativno i idealno za moj rad – kaže jedina srpska snajka u Jaketićima.

Ovde je privlači tiši, mirniji život, više se oseća delom prirode i onlajn rad pruža mogućnost da uživa u bogatstvu netaknutog ambijenta.

Ona ističe da uživa u slobodi i bogatstvu flore i faune ovog zabačenog sela, da je uzbuđuje rani izlazak Sunca od Drine i naglašava da jedino problem predstavlja loš seoski put.

Vera-Feji razume srpski, ali slabije izgovara. Na srpskom kaže da se ona i muž bave prevođenjem i da besplatno drže časove engleskog za koje vlada izraženo interesovanje u Bratuncu, Srebrenici i Bajinoj Bašti.
Glas

Related Topics:

Društvo

KAD JE LJUBAV JAČA OD ŽIVOTA! Slobodan OSTAO BEZ VIDA, ali radi tri posla i uveseljava mališane

Ako ikada pomislite da vam je nešto teško u životu, da vam se nešto ne da, da ne imate inspiracije ili volje, ovim prazničnim danima životna priča Slobodana Kesića će vam biti svakako motiv i podsticaj da ostvarite ono što ste možda mislili da nikad nećete. Slobodan Kesić je ostao bez vida prije četiri godine, iako je vid imao od djetinjstva. Još uvijek nije utvrđen tačan razlog a Slobodan Kesić se ne predaje i radi tri posla.

Radi u Domu zdravlja u Banjaluci, radi kao maser i radi kao Sveti Nikola, odnosno kao Djeda Mraz, nosi maskote. Banjalučani ga se sjećaju kao čovjeka koji nosi maskote za rukometni klub, za košarkaški klub Borac, plivao je za Časni Krst.
“Radim kao maskota za rukometni i košarkaški klub Borac i za košarkaški klub invalida. Između ostalog, obavim se i humanitarnim radom. Trčim, trenutno sam počeo ljeti da trčim trke u sklopu polumaratona od 10 kilometara“, priča Slobodan.
“I ovim putem da kažem ljudima da borba za tih pet bolesnih mališana još uvijek traje. Tako da, ukoliko ste u mogućnosti, pomozite“, rekao je Slobodan.

Ne smetaju mu ni kiša i ružno vrijeme, Slobodan svoj posao radi srcem.

“Sve svoje barijere pravite u glavi. Ja se trudim da budem motivacija i nadam se da u tome uspijevam. Jer vrlo često ljudi kažu, kaže pogledaj njega, drugar kaže nemamo posla, on radi tri posla“, kaže on.

Poručuje da je sve u glavi.

“Vaš mozak je prepreka, vjerujte da ne postoji nemoguće. Naravno, s vjerom u Boga i sa vjerom u samog sebe, to je otprilike najbitnije“, dodao je.
ATV

Nastavi čitati

Društvo

FANTASTIČNA IDEJA! Kuvar Goran pravi čips od šarana! SVE “PLANULO” U JEDNOM DANU

Veliki broj Srba danas slavi, ali takođe veliki broj ide u goste. Sveti Nikola jedna je od najrasprostranjenijih slava kod Srba, a ono što je nepisano pravilo jeste da je slavska trpeza posna.

Na meniju nikako nisu pečenje, čvarci i ruska salata već riba, povrće i posni kolači. Kako bi trpeza bila bogata, u jednoj ribarnici u Čačku osmislili su nesvakdašnji specijalitet čips od šarana.

“Čips od šarana je ovih dana u postu zadivio naše građane koji je izuzetnog kvaliteta, a mi dugo radimo ovaj posao odlučili smo se da umjesto čvaraka Čačku u postu ponudimo čips. Ovaj specijalitet se može služiti na slavskoj trpezi i kao predjelo i kao glavno jelo, ali može i uz neko piće. Imamo naše posebne soseve i začine koje služimo uz ove čvarke od šarana”, rekao je za RINU Goran Perendija, profesionalni kuvar iz ribarnice u Čačku.
On je istakao da je prepoznao potrebu da grad na Moravi dobije nešto novo, imajući u vidu da su kroz njegove ruke prošle i riječne i morske ribe koje su, možda i nepoznate ovom podneblju.

“Dugo godina sam u ovom poslu, radio sam kao profesionalni kuvar od Grčke, preko raznih ostrva, kao što je ostrvo Sveti Nikola, brojna mjesta u Crnoj Gori, a u Italiji sam se izuzetno usavršio kada su u pitanju riblji specijaliteti. Napomenuo bih da se ovdje koriste brancin, orada što me zaista zadivilo. Brancin je izuzetnog kvaliteta, kao i orada, ljudi vole morske ribe čime sam pozitivno iznenađen, jer nemaju cijenu kada je u pitanju dobrobit za ljudsko zdravlje, takođe i losos se dosta koristi u Čačku. Kroz svoju karijeru u restoranima, imao sam priliku da spremam i ajkulu u čemu sam uživao, to je golf, jedna manja vrsta ajkule od nekih 30 kilograma”, pojasnio je Goran.

Imajući u vidu da je post, da je danas i jedna od najvećih slava Sveti Nikola, potražnja za ribom u Čačku je ogromna, ali može se reći i da je cena pristupačna.
Linker
“Imam utisak da je u posljednje vrijeme sve veća potražnja za svim vrstama ribe, čini se da su ljudi sve više počeli da brinu o tome da se zdravije hrane. Što se tiče šarana, mi ovdje imamo šaran koji košta 790 dinara i to očišćen, inače sva riba u našoj ribarnici je očišćena”, zaključio je Goran.

Dakle, ono što su čvarci, odnosno bombone od praseta na mrsnoj, to je sada čips od šarana na posnoj trpezi, piše Rina.

Nastavi čitati

Društvo

CIJENE RASTU, GRAĐANI ĆUTE I PLAĆAJU! Prijedor NAJSKUPLJI grad u Srpskoj!

Rast cijena već duže vrijeme potresa tržište Republike Srpske, a osim što idu ka gore, one i variraju od mjesta do mjesta.

Analizirali smo cijene nekoliko istih proizvoda i usluga u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru i Trebinju kako bismo vidjeli za šta su i gdje su građani lani izdvajali najviše para, prenose Nezavisne.

Cijene namirnica
Za hranu su građani najviše izdvajali u Prijedoru, a najmanje u Trebinju.

Tako su svi oni u čijim su se korpama našli kilogram bijelog pšeničnog brašna, kilogram bijelog hljeba, isto toliko junetine s kostima, ali i svinjetina bez kostiju, kao i svježa piletina, te ulje, jabuke i paradajz u Banjaluci za to izdvajali ukupno 44,93 KM, u Bijeljini 47,49 KM, u Prijedoru 48,98 KM, a u Trebinju 44,16 KM.

Pojedinačno gledano, brašno je po cijeni od 1,8 KM bilo najskuplje u Prijedoru, a hljeb sa cijenom od 3,74 KM u Banjaluci. Junetina s kostima po cijeni od 14,49 KM i svinjetina bez kostiju po cijeni od 13,03 KM najskuplje su bile u Bijeljini, dok je svježa piletina sa cijenom od 6,68 KM najskuplje plaćana u Trebinju. Ulje sa cijenom od 3,25 KM bilo je najskuplje u Banjaluci, a Prijedor je dominirao sa cijenama jabuka i paradajza, za šta se trebalo izdvojiti 2,38 KM, odnosno 3,92 KM.
Cijene odjeće

Da bi kupili jaknu, muškarci su u Banjaluci izdvajali 148,40 KM, u Bijeljini 106, 78 KM, u Prijedoru 115,11 KM, a u Trebinju najviše, i to 191,56 KM.

S druge strane, žene u Banjaluci su za kaput iz novčanika morale izvaditi 221,66 KM, u Bijeljini 341,20 KM, dok je u Prijedoru za kaput bilo potrebno dati 181,24 KM. U Trebinju je ženski kaput u prosjeku koštao 284,86 KM. Takođe, muška košulja najskuplja je bila u Banjaluci, i to 84 KM, a najjeftinija u Prijedoru 52,87 KM. Žene su za suknju morale izdvojiti najviše u Trebinju, i to 79,91 KM, a najmanje u Prijedoru 58,88 KM.

Ogrjev i klima-uređaj

Oni koji su se tokom zimskih dana grijali na drva za metar kubni su izdvajali od 100 do 140 KM. Najjeftinija drva su bila u najjužnijem gradu Srpske, i to 100 KM, zatim u Prijedoru 102,38 KM, dok su u Banjaluci bila 114,86 KM i Prijedoru 138,33 KM.

S druge strane, ko se tokom zimskih dana grijao na struju, a ljeti tražio spas od vrućina, za klima-uređaj je morao izdvojiti od 732 do 1.000 KM.

Klima je u najjeftinija bila u Prijedoru, i to 732 KM, u Banjaluci 859 KM, u Bijeljini 891 KM, a u Trebinju 1.001 KM.

Opremanje stana

Ni opremanje stana ili kupovina nekih od potrebnih uređaja i stvari nisu bili jeftini.

Za kupovinu trpezarijskog stola, bračnog kreveta, tepiha, jorgana, frižidera sa zamrzivačem i mašine za veš građani su u Banjaluci trebali da izdvoje 2.636,54 KM, u Bijeljini 2.846,07 KM, u Prijedoru 2.968 KM, a u Trebinju 3.130,71 KM. Trpezarijski sto i bračni krevet bili su najskuplji u Trebinju i za njih su građani morali izdvojiti oko 700, odnosno 1.000 KM. Jorgan, frižider sa zamrzivačem i mašina za veš najskuplji su bili u Prijedoru, a tepih u Bijeljini.

Cijene u apotekama

Odlazak u apoteku i kupovina antibiotika, sirupa za kašalj, vitamina i sedativa najviše je koštala u Bijeljini, gdje su navedeni proizvodi ukupno koštali 18,38 KM. Isti proizvodi u Prijedoru su koštali 17,82 KM, u Trebinju 17,47 KM, a u Banjaluci 16,02 KM. Za antibiotike su najviše izdvajali građani Bijeljine, i to 4,48 KM, kao i za sirup za kašalj i vitamine, čije su cijene iznosile 10,57, odnosno 1,54 KM. Sedativi su bili najskuplji u Prijedoru i koštali su 3,80 KM.

Cijene u restoranima

Svi koji su poželjeli pojesti picu u Banjaluci za taj užitak morali su izdvojiti 11,37 KM, u Bijeljini 9,27 KM, u Prijedoru 12,45 KM, a u Trebinju 10 KM. Šnicla s prilogom u Banjaluci je bila najskuplja i koštala je 20,11 KM, a zatim u Trebinju 17,01 KM. Niža cijena bila je u Bijeljini i Prijedoru, odnosno 12,99 KM i 14,84 KM. Svi koji su htjeli zasladiti, komad torte u Banjaluci plaćali su 6,12 KM, dok je cijena niža u drugim gradovima. U Bijeljini je 3,72 KM, u Trebinju 3,5 KM, a u Prijedoru 3,16 KM. Pivo je bilo najskuplje u Trebinju, i to 3,27 KM, a zatim u Banjaluci 3,02 KM. U Bijeljini je 2,73 KM, a u Prijedoru 2,5 KM. S druge strane, šoljica kafe bila je najjeftinija u Bijeljini, i to 1,84 KM, dok su najskuplje užitak plaćali Banjalučani po cijeni od 2,32 KM.

Cijene goriva

Tokom 2023. godine prosječna cijena dizela u Banjaluci i Trebinju bila je 2,69 KM. Za fening manje u Prijedoru, a 2,61 KM u Bijeljini. Motorni benzin 95 oktana u Trebinju je koštao 2,67 KM, Bijeljini 2,55 KM, dok je u Banjaluci i Prijedoru 2,6 KM.
BL-portal

Nastavi čitati

Aktuelno