Zamislite da proživite cijeli život, čak 82 godine, a da nikada ne vidite nijednu ženu. Ni majku, ni prolaznicu, ni prijateljicu. Djeluje kao zaplet iz distopijskog romana ili izolovani naučni eksperiment, ali je zapravo istinita i zapanjujuća životna priča Mihaila Tolotosa, pravoslavnog monaha iz Grčke čiji je cijeli svijet stao unutar zidina jednog manastira.

Tolotos je rođen davne 1856. godine na Halkidikiju u Grčkoj, a život mu se promijenio već u prvim trenucima izgubio je majku odmah po rođenju. Kao siroče, odrastao je pod brigom pravoslavnih monaha na Svetoj Gori, mjestu gdje od 10. vijeka važi stroga zabrana – ženama je ulazak apsolutno onemogućen. Ta pravila važe i danas, a Tolotos ih je slijedio do smrti.

Sveta Gora nije samo mjesto molitve. To je svijet za sebe. Dom za oko 2.000 monaha, ovo mjesto pod zaštitom UNESCO-a funkcioniše po sopstvenim, drevnim pravilima. Ne samo da su žene zabranjene, već ni ženske životinja, poput krava ili ovaca, ne mogu da kroče na Svetu Goru. Cilj je potpun celibat i duhovna posvećenost.

Mihailo Tolotos je takav život slijedio oduvijek – nikada nije napustio Svetu Goru, nikada nije posetio obližnja mesta i nikada nije vidio ženu. O suprotnom polu je znao jedino iz knjiga i priča drugih monaha.

View this post on Instagram

A post shared by Business Tutorship (@businesstutorship)

Nije vidio ni auto, ni avion, ni film
Tolotosov život nije bio izolovan samo od žena. Prema članku iz škotskog lista Edinburg dejli kurirz 1938. godine, on nikada nije vidio ni automobil, ni avion, pa čak ni film.

Dok je moderni svijet jurio naprijed, iza zidova manastira, Tolotos je živio u tišini molitve i netaknute tradicije.

Kada je preminuo 1938. godine, monasi sa Svete Gore priredili su mu posebnu sahranu.

Vjerovali su da je on možda jedini čovjek u istoriji koji je živio i umro, a da nikada nije vidio ženu. Ta tvrdnja i danas zaokuplja pažnju mnogih.

Zabrana i dalje postoji — ali dokle?
Sve do danas, ženama je i dalje zabranjen ulazak na Svetu Goru, iako se u svijetu sve više raspravlja o tome da li je ta zabrana zastarjela ili diskriminatorna.

Ipak, ova planina ostaje utočište za one koji se odluče za monaški život — baš kao što je to učinio Tolotos prije više od jednog vijeka.

Njegova priča je podsjetnik da u svijetu i dalje postoje skriveni dijelovi u kojima se živi tiho, daleko od buke savremenog društva

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ se nastavlja nestabilno i promjenljivo vrijeme sa kišom, uz najvišu dnevnu temperaturu do 23 stepena Celzijusova.

Ujutro je na sjeverozapadu moguća kratkotrajna kiša ili pljusak, a u ostalim krajevima promjenljivo oblačno i uglavnom suvo, dok su tokom dana mogući prolazna kiša i pljuskovi sa grmljavinom.
Lokalno je moguća pojava grada i jačih pljuskova uz obilnije padavine za kratko vrijeme, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorolškog zavoda.
Minimalna temperatura vazduha od sedam do 14 stepeni, u višim predjelima od pet stepeni, a maksimalna dnevna od 18 do 23 stepena Celzijusova.

Duvaće slab do umjeren vjetar, pri jačim pljuskovima pojačan, promjenljivih smjerova.

Usamljenost je sve češće prepoznata kao ozbiljan javnozdravstveni problem, povezana sa povećanim rizikom od depresije, dijabetesa tipa 2, demencije i moždanog udara.

Novo istraživanje pokazalo je da se zemlje značajno razlikuju kada je riječ o tome koliko su stariji ljudi usamljeniji u poređenju sa onima u srednjim godinama.

Evropljani, kako se navodi u istraživanju, mogu da očekuju da će se osjećati sve usamljenije kako stare – dok bi Amerikanci mogli da prođu kroz najveću društvenu prazninu upravo u srednjim godinama.

Usamljenost je sve češće prepoznata kao ozbiljan javnozdravstveni problem, povezana sa povećanim rizikom od depresije, dijabetesa tipa 2, demencije i moždanog udara. Ipak, često se doživljava kao nešto što pogađa vrlo mlade ili vrlo stare, dok se populacija srednjih godina često zanemaruje.

U ovom istraživanju, naučnici su mjerili nivo usamljenosti kod više od 64.000 ljudi uzrasta od 50 do 90 godina iz 29 zemalja – većinom evropskih. Koristili su skalu koja mjeri koliko često ljudi osjećaju da im nedostaje društvo, da su isključeni ili socijalno izolovani.

Prema rezultatima, najusamljeniji u srednjim i poznim godinama bili su stanovnici Kipra i Grčke. S druge strane, najmanje usamljenosti zabilježeno je u Danskoj, Švajcarskoj i Austriji.

Usamljeniji sa godinama
Generalno gledano, ljudi postaju sve usamljeniji sa godinama – ali intenzitet tog osjećaja zavisi od zemlje u kojoj žive. U Bugarskoj i Letoniji zabilježen je najveći porast usamljenosti sa godinama.

U svim uzrastima, usamljenost je bila povezana sa time što osoba ne radi, nije u braku, pati od depresije ili ima loše zdravlje – ali značaj tih faktora razlikovao se od zemlje do zemlje i u zavisnosti od uzrasta.

U Sjedinjenim Američkim Državama, na primer, nezaposlenost je bila snažno povezana sa usamljenosti u srednjim godinama. To je bila jedina zemlja u kojoj su ljudi srednjih godina bili usamljeniji od starijih. (Sličan trend zabilježen je i u Holandiji, ali su podaci iz te zemlje nepotpuni, pa se tumače sa oprezom).

“Signal da treba da tražimo više kontakta”
Razlike između zemalja i uzrasta sugerišu da usamljenost nije samo prirodna posljedica starenja, već je često rezultat šireg društvenog konteksta – poput obaveza na poslu ili u porodici, navode autori studije.

“Naši nalazi pokazuju da usamljenost nije problem isključivo starijeg doba”, rekao je Esteban Kalvo, dekan sa Univerziteta Major u Čileu i vodeći autor istraživanja.

“Pristup ‘jedna veličina za sve’ neće riješiti ovaj globalni izazov”, dodao je.

Izvještaj ima i nekoliko nedostataka – podaci su prikupljeni pre pandemije COVID-19, a u nekim zemljama odziv ispitanika bio je nizak, što može uticati na reprezentativnost rezultata.

Takođe, istraživači nisu posebno razdvajali uzroke usamljenosti koje su naveli. Na primjer, osoba koja nije u braku mogla je biti razvedena, udovica ili nikada nije bila u braku, a osoba bez posla mogla je biti nezaposlena ili u penziji – što su razlike koje mogu imati značajan uticaj.

“Neki aspekti jednostavno nisu pod našom kontrolom… Svi na kraju izgubimo partnera”, rekla je Katerina Mauri, istraživačica iz Instituta za društvene i populacione studije u Briselu, za Euronews Health. (Nije bila deo tima koji je sproveo ovo istraživanje.)

Ipak, s obzirom na povezanost usamljenosti sa zdravljem i kvalitetom života, ona smatra da je to tema kojoj treba posvetiti više pažnje – i to bez obzira na uzrast.

“Usamljenost je deo života, ali postaje problem kada je hronična, kada vodi u depresiju. Ona je pomalo kao glad – znak da treba da potražimo više kontakata”, zaključuje Mauri.