Tizi Hodson, stara 70 godina, iz Gednej Hila u Linkolnšireu, nije mogla da vjeruje svojim očima kad je otvorila poštu i otkrila da je dobila odgovor na pismo staro decenijama.

Tiz je otvorila poštu i otkrila da je njeno originalno pismo kojim se prijavljuje za posao kaskadera na motociklu, poslato u januaru 1976, sve vrijeme tokom svih ovih godina stajalo iza police pošte, prenosi B92.

Uprkos tome što nije dobila to radno mjesto, neuspjeh nije ugrozio njenu karijeru jer je pronašla posao koji ju je vodio širom svijeta, piše BBC.

Opisujući vraćeno pismo kao “nevjerovatno”, gospođa Hodson je rekla: “Uvijek sam se pitala zašto nisam čula ništa o poslu. Sada znam zašto.”

Na vrhu pisma nalazila se rukom pisana bilješka koja glasi: “Kasna isporuka pošte u Stainesu. Pronađeno iza police. Kasni samo 50 godina.”

Gospođa Hodson ne zna ko joj je vratio pismo, niti kako je uopšte dospjelo do nje.

“Kako su me pronašli kad sam se selila 50-ak puta, pa čak četiri ili pet puta mijenjala državu, misterija je”, rekla je.

Puno joj znači što se vratilo toliko godina kasnije.

“Jasno se sjećam kako sam sjedila u svom stanu u Londonu i pisala pismo. Svaki dan sam tražila odgovor, ali nije bilo ničega i bila sam silno razočarana jer sam zaista željela da budem kaskader na motociklu.”

Srećom po gospođu Hodson, ćutanje nakon njene prijave nije je spriječilo da pokuša da pronađe druge poslove.

Preselila se u Afriku, radila kao voditeljka zmija i šaptač konjima, naučila da leti i postala akrobatski pilot i instruktor letenja.

Čini se nevjerovatnim dobiti pismo nazad nakon toliko vremena.

“Da mogu da razgovaram s mlađom verzijom sebe, rekla bih joj da ode i učini sve što sam ja napravila. Provela sam tako divno vrijeme u životu, čak iako sam slomila nekoliko kostiju”, dodaje Tizi.

U životu često učimo važne lekcije tek kada prođe mnogo vremena ili kada je prekasno. Međutim, kako bismo izbjegli takve situacije, ključno je da učimo jedni od drugih i da bolje razumijemo svijet koji nas okružuje. Način na koji tumačimo stvarnost direktno utiče na naše odluke, uvjerenja i put kojim kročimo. Percepcija stvara predrasude, ali i radoznalost; strah, ali i razumijevanje. Na nama je da odlučimo da li ćemo proširiti svoje horizonte i izvući maksimum iz svake prilike koju nam život nudi.

Percepcija je stvarnost
Istina je da način na koji tumačimo i razumijemo svijet direktno utiče na naša uvjerenja i način na koji živimo svoj život. Percepcija stvara predrasude koliko stvara i razumijevanje. Ona stvara strah koliko i radoznalost.
Pitanje je samo da li želimo da naša stvarnost bude uska ili široka i da li će nam blaženstvo koje pruža neznanje biti dovoljno ili nam je potrebno više.

Istina je da većina ljudi želi više. Čak i ako je to na podsvjesnom nivou. Ljudi obično vole da tragaju. Od kolijevke pa do groba, naše društvo ističe važnost obrazovanja. Učenje i otkrivanje je ono što radimo, ali je ipak sve teže razumjeti ono što ne razumijemo.

Da bismo saznali ono što ne znamo, prvo treba da se zapitamo: Šta ne znam i o čemu želim da saznam više?

Najvažnije je da shvatimo da je u redu pogriješiti. U greškama se krije rast.

Sve je privremeno
Naši dobri trenuci su privremeni, a isto važi i za loše. Zato uživajte u njima i budite zahvalni na tome. Kada dođu oni loši, znajte da ćete ih prebroditi. To nije kraj već samo prolazan težak period. Život je pun preokreta, uspona i padova i iznenađenja.

Zaboravljamo da je život putovanje, a ne o odredište.

U svemu postoji pouka. Čini se da je mnogim ljudima – posebno mladima – teško da cijene život. Prepoznavanje punog značaja svojih teškoća i grešaka ključno je za poštovanje ovog putovanja. Podjednako je važno da ostanemo skromni i da budemo zahvalni za radosti koje nam život pruža.

Sve je privremeno, zato iz svega treba izvući maksimum.

Važnost prisutnosti
“Ako ste depresivni, živite u prošlosti. Ako ste anksiozni, živite u budućnosti. Ako ste u miru, živite u sadašnjosti” – Lao Tzu.

Često brinemo o onome što dolazi ili tugujemo zbog nečega što se već desilo. Iako je važno brinuti i razmišljati o svojoj budućnosti, ne treba dozvoliti da to ometa sadašnjost. Trenuci postaju sjećanja, uspomene. Uživajte u trenutku dok ga imate.

Obično je potrebno da se brige nakupljaju čitavu vječnost da bismo shvatili da nije produktivno brinuti.

Živjeti u prošlosti podjednako je neproduktivno. Svakako postoje prednosti u mogućnosti da se osvrnemo na sebe i na svoju prošlost. Važno je obratiti pažnju na ono kroz šta smo prošli i kako se zbog toga osjećamo. Potrebno je mnogo emocionalne energije da se tuguje, procesuira i prevaziđe.

Ravnoteža između mogućnosti da odvojimo vrijeme za razmišljanje i da damo prioritet svojoj budućnosti dok većinu svog dana provodimo u sadašnjosti neprocjenjiva je, ona mijenja život.

Radite ono što volite, volite ono što radite
Naš posao je značajan aspekt u našem životu kojem se posvećujemo. Ako nismo srećni i zadovoljni poslom koji obavljamo, ta nesreća prodiraće u druge aspekte našeg života. I mada ništa nije savršeno, važno je raditi na sebi i postaviti se tako da ostvarimo ciljeve i zadovoljstva koje želimo.

Najvažnije je da investiramo u sebe.

Ovo važi i za naš život van posla. S kojim navikama i hobijima želimo da prestanemo, a koje želimo da razvijemo i da započnemo? Važno je da budemo svjesni vrste ljudi i aktivnosti kojima smo okruženi. Informacije su kao hranljive materije za naš mozak i treba da budemo svjesni onoga što u sebe unosimo. Uspjeh nije jedan trijumfalni trenutak. Uspjeh je niz trenutaka (i izbora) koji vode do većih trenutaka.

Jedino mi, sami sebi, možemo da stanemo na put i onemogućimo sebi da svaki dan radimo ono što volimo.

Bob Dilan je to najbolje rekao: “Šta je novac? Čovjek je uspješan ako ustane ujutru i legne uveče, a između toga radi ono što želi da radi.”

Da bi bili srećni, na tome treba da radimo
Najsrećniji ljudi obično su oni koji su najviše radili na sebi. Biti srećan zahtijeva mnogo rada. Isto toliko rada – ako ne i više – zahtijeva da bi bili nesrećni. Zato birajte mudro. Biti srećan znači da smo u nekom trenutku odlučili da preuzmemo kontrolu nad svojim životom. To znači da smo odlučili da ne budemo žrtva i da tu energiju usmjerimo nazad u sebe. Ponekad je teško, ali moramo da se podignemo i guramo naprijed.

Naš život je niz razvoja i ličnog rasta.

Jedna od najgorih stvari koje možemo učiniti za sopstveni razvoj jeste upoređivanje sebe sa drugim ljudima. Lako je zapasti u ljubomoru i želju za onim što drugi imaju. Posebno zbog načina na koji se povezujemo putem društvenih medija. Moramo da imamo na umu da ljudi na tim platformama obično pokazuju samo najbolje dijelove svog života. Nije fer prema sebi da kada to vidimo pomislimo “hoću i ja to da radim” ili “želim da izgledam kao oni”. Ne samo da nas to odvraća od toga da budemo zahvalni za ono što imamo u svom životu, već nam ništa produktivno ne doprinosi. Najčešće je naša percepcija nečijeg života zabluda i fikcija. A čak i ako nije, fokusirajmo se na sebe. Naše putovanje i naša staza ono su čime treba da se bavimo.

Biti srećan zahtijeva praksu. Bilo da učimo da se oslobodimo svog ega ili da stičemo navike da volimo sebe… potrebna je vježba. Imamo samo jedan život i treba da radimo što je više moguće da ga učinimo najboljim mogućim, prenosi Telegraf.

Da li primjećujete da pratite određene ljude na društvenim mrežama, a ne osjećate baš nikakvu radost kada vidite njihove objave?

Štaviše, duboko u sebi osjećate prezir ili nelagodu, te vam je raspoloženje još gore nakon gledanja njihovog sadržaja? U isto vreme, jednostavno ne možete da prestanete da ih pratite. Ovo znači da ste možda zavisni od “hejt folovinga (hate following)”.

Bilo da je bivši drug iz razreda koji sada ima “savršen” život ili influenser čije “upeglane” fotografije izazivaju ljubomoru, vjerovatno pratite barem jednu ovakvu osobu, koja nije vaš prijatelji ili neko kome se iskreno divite – već oni koje “pratite iz mržnje”, a možda čak i ne shvatate da to radite.
Koncept “hejt folovinga” je sličan kao “hejtvačing” (kada namjerno gledate serije i filmove koje ne volite). Ovdje je razlika u tome što ne gledamo zabavan sadržaj koji možemo da kritikujemo, ismijavamo i u tome pronalazimo zadovoljstvo, već pratimo objave ljudi koji nam se ne dopadaju – a ipak, želimo da budemo “u toku” sa njihovim životom.

Zašto nas interesuju životi ljudi koji nam nisu dragi

Možda zvuči nelogično da na društvenim mrežama pratimo ljude koji u nama ne bude pozitivne emocije, ali za ovo zapravo postoji prilično “ljudsko” objašnjenje, a to je sujeta.

Potajno se možda nadamo javnoj, politički nekorektnoj izjavi na koju će svi da reaguju, lošoj frizuri koja će zauvijek ostati zabilježena na mrežama, ili bilo kojem pogrešnom potezu, samo da bismo se osjećali malo bolje kada uporedimo svoj život sa osobom koju pratimo.

To radimo jer nam je međusobno poređenje u prirodi, posebno u trenutnom digitalnom dobu, gde je hvalisanje na mrežama postalo imperativ. Iz toga proizilazi “tiho nadmetanje”, koje nas navodi da se iz tuđeg neuspjeha, koji se lako zabilježi na mrežama, osjećamo kao da smo uspješniji, da je naš život bolji… Sve ovo dolazi iz želje da se stekne moć nad ljudima za koje se, prema društvenim standardima, smatra da imaju moć u vidu novca, izgleda i drugih stvari koje se veličaju na mrežama.

Pretjerivanje u “hejt folovingu”

Iako može izgledati bezazleno, pa čak pomalo zabavno, praćenje ljudi za koje zaista ne želite da uspijevaju i budu zadovoljni samo utiče na vašu sreću. Stalno izlaganje sadržaju koji vas nervira može povećati vaš stres i anksioznost. Između ostalog, svesno traženje sadržaja samo da bismo pokleknuli negativnim emocijama i zavisti smanjuje samopoštovanje.

Kada se stalno upoređujemo sa drugima, posebno sa ljudima čiji životi deluju savršeno na mrežam, naše samopouzdanje pada. Ovo sve može vrlo lako da postane vrtlog nezadovoljstva i frustracije sopstvenim životom – čak i kada ne postoje veliki problemi.

Kako da spriječite ovu naviku

Ako nakon gledanja sadržaja ljudi koje ne volite, kojima zavidite i koje potajno želite da “prestignete” na društvenoj ljestvici, obratite pažnju na to kako se osjećate nakon toga. U većini slučajeva, samo ćete biti mrzovoljni, ljubomorni, iracionalni…

Prestanite da pratite naloge koji vas deprimiraju, a zamenite ih profilima koji vas oraspolože ili umiruju. Pronađite pozitivan sadržaj sa lijepim vijestima iz celog sveta, životinje, ljude koji dele ista interesovanja…

Pokušajte i da pravite redovne pauze od društvenih mreža i iskoristite vreme da uradite nešto što vas čini srećnim. Prošetajte, pročitajte knjigu, sastanite se sa prijateljem. Tada ne zaboravite da isključite obavještenja i prestanite da provjeravate svoj telefon.